Moždani udar vodeći je uzrok stečene invalidnosti koji značajno narušava kvalitetu života oboljelih te zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju. Danas znamo da je poticanje vlastitih mehanizama ...reorganizacije neuronskih mreža u ranim fazama nakon moždanog udara ključno za dobar oporavak. Cilj neurorehabilitacije mora biti poticanje spontanog oporavka za koji znamo da je najizraženiji u ranoj fazi nakon moždanog udara. Neurorehabilitacija mora započeti odmah tijekom akutnog liječenja i nastavlja se prema rehabilitacijskim protokolima ovisno o težini kliničke slike, a provodi se u akutnim odjelima, specijalnim bolnicama i u kući. U planiranju rehabilitacijskih postupaka važna je početna procjena funkcionalnog statusa kao i klinička procjena oporavka tijekom provođenja rehabilitacije. Stjecanje i održavanje funkcionalne neovisnosti odnosno poboljšanje kvalitete života nakon moždanog udara mjerene različitim skalama pokazatelj je uspješnog oporavka. Danas, osim kineziterapije i tjelesne aktivnosti kao standardnih procedura neurorehabilitacije, postoji veliko zanimanje i za primjenu modernih tehnologija poput robota i virtualne stvarnosti s ciljem oporavka u motoričkoj, kognitivnoj i afektivnoj domeni. Zbog demografskih promjena, sve većeg starenja stanovništva, učinkovitije prevencije i akutnog liječenja moždanog udara, može se očekivati i veći broj preživjelih invalidnih osoba u skoroj budućnosti. Razvoj novih i učinkovitih metoda rehabilitacije zato mora biti naš prioritet.
Rad se bavi odnosom kvaliteta koroditeljske saradnje i funkcionalnog statusa deteta u porodicama dece predškolskog uzrasta koja su u periodu istraživanja prvi put pošla u vrtić. Polazak u vrtić ...predstavlja razvojnu krizu za porodicu koja može remetiti i menjati funkcionisanje porodičnih odnosa i funkcionalni status deteta. U radu je prikazana povezanost koroditeljske saradnje, opisane preko snage roditeljskog saveza i regulatorskog ponašanja majke, i procene funkcionalnog statusa deteta od strane očeva i majki. Rezultati su diskutovani u odnosu na dosadašnja istraživanja koja su se bavila značajem roditeljskih relacija za detetov razvoj i blagostanje. Dobijeni nalazi ukazali su na značaj rada na koroditeljskoj saradnji u smislu prevencije regulatorskog ponašanja majki što bi vodilo većoj senzitivnosti roditelja i kvalitetnijoj brizi o detetu.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Uvod: Aortalna stenoza najčešća je valvularna bolest kod osoba starijih od 65 godina. Bolesnici koji razviju teški stupanj bolesti imaju izražene simptome pri najmanjem naporu te im je smanjen ...funkcionalni status. Budući da lijekovi još uvijek daju slabe rezultate u liječenju, zamjena aortnog zaliska najvažniji je korak u liječenju simptomatskih bolesnika.
Cilj: Cilj je istraživanja procijeniti funkcionalni status bolesnika prije i nakon primjene TAVI-ja prema NYHA klasifikaciji.
Metode: Istraživanje je retrospektivno i provedeno je na 60 pacijenata koji su liječeni u KBC-u Rijeka u periodu od 1. 1. 2016. do 1. 1. 2020. godine zbog teške aortalne stenoze za koji je Tim za strukturalne bolesti srca procijenio potrebu za TAVI zahvatom. Funkcionalni status bolesnika procijenjen je pomoću ljestvice za procjenu funkcionalnog statusa (NYHA klasifikacija) prije i poslije zahvata, kao i ehokardiografski nalaz svih bolesnika koji su obuhvaćeni istraživanjem. Podaci su obrađeni pomoću deskriptivne i inferencijalne statistike.
Rezultati: Od ukupnog broja bolesnika, njih 60 (100 %), sudjelovala je 31 žena (52 %) i 29 muškaraca (48 %) prosječne dobi za muškarce 78,1 ± 7,3 te za žene 80,55 ± 4,43 godina. Ispitanici su prije zahvata imali razinu NYHA klasifikacije 2 – 4, dok je nakon zahvata razina NYHA klasifikacije prva ejekcijska frakcija prije TAVI zahvata kod muškaraca iznosila 45 % – 60 %, nakon zahvata iznosila je 47,5 % – 60 %, a kod žena ejekcijska frakcija prije zahvata iznosila je 50 % – 60 %, a nakon zahvata 55 % – 60 %.
Zaključak: Bolesnici s teškom aortalnom stenozom liječeni u Kliničkom bolničkom centru Rijeka nakon primjene TAVI zahvata imaju, neovisno o spolu i dobi, poboljšani funkcionalni status prema NYHA klasifikaciji.
Introduction: Aortic stenosis is the most common valvular heart disease in people older than 65 years. Patients who develop a severe degree of this disease have marked symptoms with even the slightest exertion, and their functional status is impaired. Since drug treatment continues to have little success, replacement of the aortic valve is the most important step in the treatment of symptomatic patients.
Objective: The objective od this research is to assess the functional status of patients before and after the use of TAVI according to the NYHA classification.
Methods: The study was retrospective and was performed on 60 patients who were treated for severe aortic stenosis at University Hospital Center Rijeka in the period from 01/01/2016 to 01/01/2020 and in whom the Structural heart disease team determined the need for TAVI surgery. The functional status of the patients was assessed using the Functional Status Assessment Scale (NYHA classification) before and after the procedure, as were the echocardiographic findings of all patients included in the study. Data were processed using descriptive and inferential statistics.
Results: Of the total 60 patients (100%), 31 women (52%) and 29 men (48%) participated; the mean age of men was 78.1 ± 7.3 years and that of women was 80.55 ± 4.43 years. Subjects had a NYHA classification level of 2-4 before the procedure, while after the procedure the first ejection fraction before the TAVI procedure in men was 45%-60%, after the procedure it was 47.5%-60%, and in women the ejection fraction the fraction before the procedure was 50%-60%, and after the procedure 55%-60%.
Conclusion: Patients with severe aortic stenosis treated at Clinical Hospital Center Rijeka have improved functional status according to NYHA classification after the use of TAVI in both sexes, regardless of age.
Bolno rame jedan je od najčešćih bolnih sindroma u fizijatrijsko-reumatološkoj ambulanti. Fizikalna terapija je metoda izbora u konzervativnom liječenju bolnog ramena. Rani početak liječenja i ...mogućnost izbora neke od terapijskih procedura fizikalne terapije otvaraju mogućnost dobrog rezultata liječenja. Cilj ovoga rada je prikazati rezultate učinka radiofrekventne rezonance (RFR) na smanjenje boli i poboljšanje funkcionalnog statusa u liječenju pacijenata sa sindromom bolnog ramena. Ispitanici i metode: u ispitivanje je bilo uključeno 37 bolesnika sa sindromom bolnog ramena, koji su unatoč primijenjenoj medikamentoznoj terapiji i ranije primjenjivanih uobičajenih modaliteta fizikalne terapije, imali trajne bolove u ramenom zglobu, prosječno 3,5 mjeseca. Metode rada orijentirane na analizu bolnosti i funkcionalni status, uključivale su primjenu vizualne analogne skale (VAS) za ocjenu bolnosti, te primjenu Roles-Maudsley specifičnog upitnika za ocjenu funkcionalnog statusa. Za primjenu radiofrekeventne terapije korišten je uređaj Physio Wave Prestige. Modalitet fizikalne terapije apliciran je tijekom dva tjedna svaki drugi dan u trajanju od 40 minuta. Analize su izvršene prije tretmana RFR, te nakon prvog i drugog tjedna od primjene iste. Rezultati: nakon primjenjene RFR postigli smo značajnu redukciju bolnosti u svih ispitanika, te poboljšanje funkcionalnog statusa. Prosječna bolnost prije tretmana RFR iznosila je 67 mm (u rasponu od 50 do 85 mm), nakon tretmana bila je značajno manja (p < 0,01) i iznosila je 25,5 mm (u rasponu od 0 do 50 mm). Prije tretmana prosječna vrijednost funkcionalnog statusa iznosila je 3,1 (slab), a nakon tretmana 2,3 (vrlo dobar: p < 0,05). U 16 % ispitanika postigli smo potpunu odsutnost bolova i potpuni opseg pokreta, ocjena funkcionalnog statusa 1 (odličan). Zaključak: radiofrekventna rezonanca je učinkovita, sigurna, neinvazivna fizikalno- terapijska procedura koja u bolesnika sa sindromom bolnog ramena može smanjiti bolove i poboljšati funkcionalni status.
Svrha istraživanja bila je proučiti i usporediti odnos izmeđ funkcionalnog statusa i trajanja jutarnje zakočenosti
u šakama s obzirom na dob, razinu obrazovanja i spol u
bolesnika s reumatoidnim ...artritisom (RA). Istražena je
povezanost tih čimbenika u odnosu na postojanje reumatoidnog
faktora, odnosno serološki status.
Ova retrospektivna studija provedena je u 250 bolesnika s
klasičnim oblikom RA (186 žena, 64 muškarca). Ispitanici su bili u dobi između 25 i 60 godina, (x=49.96) s trajanjem
bolesti od jedne do 27 godina (x =6.41) i nisu ispunjavali
revidirane dijagnostičke kriterije ACR-a (American College
of Rheumatology – 1987). Svi ispitanici pripadali su
II. i III. funkcionalnom razredu prema Steinbrockerovoj
klasifi kaciji. Odnos između funkcionalnih razreda i odabranih
varijabli (trajanje jutarnje ukočenosti u rukama,
spol, dob i stupanj obrazovanja) u odnosu na serostatus mjeren je point-biserijalnim koefi cijentom korelacije.
Nađena je pozitivna, iako niska korelacija između trajanja
jutarnje ukočenosti i funkcionalnih klasa (r=0.10,
y=0.00x 2.37, p> 0.05) seronegativni, (r=0.12, y=0.00x
2.30, p>0.05) seropozitivni. Visoke pozitivne vrijednosti
dobivene su pri određivanju koefi cijenta linearne korelacije
između trajanja bolesti i funkcionalnih klasa (p<0.01).
Također su visoke vrijednosti dobivene za koefi cijent korelacije
između dobi i funkcionalnih klasa (r=0.29,
p<0.01) seronegativni, (r=0.47, p<0.01) seropozitivni.
Slabije obrazovani bolesnici bili su znatno više zastupljeni
u III. funkcionalnom razredu 23 (50%) seronegativni, 19
(42.2%) seropozitivni nego u II. funkcionalnom razredu
16 (20.3%) seronegativni, 22 (27.5%) seropozitivni.
Zaključno, prema ovoj studiji bolesnika s reumatoidnim
artritisom dulje trajanje jutarnje zakočenosti bilo je povezano
sa stupnjem funkcionalne nesposobnosti. Funkcionalna
nesposobnost bila je povećana s trajanjem bolesti,
ovisna o dobi i obrazovnoj razini te je izraženija u starijoj
dobi, bez obzira na RA serološki status. U odnosu na serološki
status i spol, razlike nisu znatne.
PDF
