U radu se istražuje problem suzbijanja malarije na primjeru uloge i uspjeha novouvedenih bioloških i kemijskih larvicidnih metoda u borbi protiv malarije u Istarskoj provinciji za talijanske ...međuratne uprave (1918. – 1940.). Ta je zarazna bolest još od kasnoga srednjeg vijeka kontinuirano bila demografski, gospodarski te zdravstveni problem za Istrane, posebice one nastanjene u obalnim i priobalnim krajevima u kojima je, u prvom redu zbog geoloških i klimatskih karakteristika, bila endemski prisutna. Nakon otkrivanja uzročnika i prijenosnika bolesti krajem XIX. stoljeća i u Istri su pokrenute konkretne metode iskorjenjivanja malarije, kininizacijom stanovništva te uništavanjem ličinki komaraca. Kako se lokve, staništa komaraca, zbog neizgrađenog vodovodnog sustava u ruralnim krajevima nisu smjele isušivati, moralo se pribjeći drugim rješenjima i korištenju larvicida, u prvom redu petrolizaciji. Međutim tek su se od sredine 20-ih godina XX. stoljeća, uvođenjem ribica gambuzija te kemijskoga sredstva pariškoga zelenila, uspjeli polučiti izrazito ohrabrujući rezultati, što je krajem 30-ih godina dovelo gotovo do iskorjenjivanja bolesti. U pitanju uvođenja gambuzija u Europu ključna osoba bio je dr. Massimo Sella, od 1924. do 1943. ravnatelj rovinjskoga Instituta za biologiju Jadranskog mora.
