Mirovinski fondovi predstavljaju značajne institucionalne investitore u Republici Hrvatskoj, kojima investicijski potencijal kontinuirano raste. U posljednjih desetak godina udio njihove imovine u ...ukupnoj imovini financijskog sustava porastao je s nešto manje od 5 % na 17 %, dok imovina obveznih mirovinskih fondova čini oko 27 % hrvatskog BDP-a. Članstvo u obveznim mirovinskim fondovima obvezno je za zaposlene osobe mlađe od 40 godina, a sredstva koja se izdvajaju na temelju doprinosa za mirovinsko osiguranje iznose 20 % bruto plaće zaposlenika. Ta se sredstva izdvajaju tako da se 15 % izdvaja u prvi stup obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (MIO I), a 5 % u drugi stup obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (MIO II). U ovome radu napravljena je statistička analiza kretanja broja članova u obveznim mirovinskim fondovima (OMF) kao i dinamika uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje u drugi stup mirovinskog osiguranja (MIO II) u RH za razdoblje od 2011. do 2020., kao i međusobni odnos i utjecaj promatranih varijabli.
Financiranje obveznog mirovinskog osiguranja postaje sve veći problem u većini
suvremenih država. Zbog promjena u demografskoj strukturi stanovništva uzrokovanih starenjem
populacije, doprinosi koje ...izdvajaju zaposleni i njihovi poslodavci, više nisu dostatni za isplatu
mirovina. Stopa zavisnosti raste, sve manje zaposlenih mora uplaćivati doprinose za stalno rastući
broj umirovljenika, koji sve duže primaju mirovinu. Taj se nesklad između financijskih potreba
umirovljenika i nedostajućih doprinosa za njihovo financiranje, nadoknađuje iz poreznih prihoda.
Kao posljedica takvih kretanja, doprinosi postaju sve sličniji porezima, pa se pri oblikovanju
sustava obveznih doprinosa postavljaju slični zahtjevi kao kod oblikovanja poreznog sustava.
U traženju odgovora na financijske probleme, velik broj država uz sustav mirovinskog
osiguranja generacijske solidarnosti paralelno uvodi model mirovinskog osiguranja s
kapitaliziranim pokrićem. Ova dva modela mirovinskog osiguranja funkcioniraju prema
različitim načelima, pa države u kombiniranom sustavu nastoje iskoristiti prednosti i ublažiti
nedostatke različitih mirovinskih modela.
Razvijene države su puno ranije reagirale na demografske i financijske probleme svojih
mirovinskih sustava. U radu su obrađeni primjeri SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i
Švedske, kako bi se ukazalo da su i ekonomski snažna gospodarstva prisiljena restrukturirati
svoje sustave mirovinskog osiguranja. Tranzicijske države Srednje i Istočne Europe su, uz sve
nedaće demografskih promjena, bile prisiljene svoje mirovinske sustave restrukturirati paralelno s
preoblikovanjem cijelog političkog i gospodarskog sustava. Reforma mirovinskog sustava je u
većini europskih tranzicijskih država, uključujući i reformu u Hrvatskoj, provedena na unificirani
način, uz stručnu i financijsku potporu Svjetske banke.
Nastavno od 2002. godine Hrvatska ima dva oblika obveznog mirovinskog osiguranja:
osiguranje temeljeno na generacijskoj solidarnosti (prvi stup) i osiguranje temeljeno na osobnoj
individualnoj kapitaliziranoj štednji (drugi stup). Sve su radno angažirane osobe obvezno
mirovinski osigurane samo u prvom ili u oba mirovinska stupa.
Stopa obveznog mirovinskog doprinosa u Hrvatskoj iznosi 20% i nije među najvećim
stopama koje imaju države u europskom okruženju. Ipak, kad se uzme u obzir ukupno
opterećenje troškova rada svim prisilnim plaćanjima, ukupna izdvajanja za socijalno osiguranje
su u Hrvatskoj veća od prosjeka država članica OECD-a.
U Hrvatskoj sve osigurane osobe plaćaju mirovinski doprinos po jednakoj stopi, a za osobe
osigurane u drugom stupu doprinos se dijeli na dva dijela: 15% za prvi i 5% za drugi stup
mirovinskog osiguranja. Osnovice za plaćanje doprinosa različito su određene za pojedine
skupine mirovinskih osiguranika, u rasponu od 0,35 do 6 prosječnih plaća ostvarenih u razdoblju
siječanj-kolovoz prethodne godine. Vezivanjem osnovica za obračun doprinosa uz statistički
zabilježenu prosječnu plaću, osigurava se automatizam u njihovu određivanju.
Različite osnovice za obračun mirovinskog doprinosa rezultiraju nejednakim fiskalnim
opterećenjem pojedinih skupina mirovinskih osiguranika. Istraživanje je pokazalo da su jednaki dohoci različitih osiguranika različito opterećeni obvezom plaćanja mirovinskih doprinosa.
Zaposleni su u razdoblju od 2003. do 2007. godine na svakih 100 jedinica dohotka (neto plaća
uvećana za porez), prosječno platili 24,54 kune obveznih mirovinskih doprinosa. Samozaposleni
obveznici poreza na dohodak su u istom razdoblju na svakih 100 kuna ostvarenog dohotka trebali
platili 18,56 kuna mirovinskih doprinosa, a samozaposleni obveznici poreza na dobit samo 5,00
kuna mirovinskog doprinosa. Samozaposleni osiguranici su od zaduženih obveza podmirili samo
34,5% obveze. Učešće samozaposlenih osiguranika u strukturi prihoda od mirovinskih doprinosa
nerazmjerno je njihovu učešću u broju mirovinskih osiguranika. U 2008. godini samozaposleni su
u broju osiguranika sudjelovali s 8,6%, a od njih je naplaćeno samo 1,7% ukupnih prihoda od
mirovinskog doprinosa generacijske solidarnosti.
Istraživanje je pokazalo da je u proteklom razdoblju Porezna uprava ostvarila bolje
rezultate u naplati doprinosa za prvi, nego u naplati doprinosa za drugi stup obveznog osiguranja.
Procjena izgubljenog prihoda od mirovinskog doprinosa za prvi stup se u razdoblju od 2002. do
2007. kreće u rasponu od 8% - 19% naplaćenih iznosa doprinosa, a procjena izgubljenog prihoda
od doprinosa za drugi stup u istom razdoblju iznosi prosječno 32% u odnosu na svote koje su
trebale biti uplaćene. Za drugi stup je naplaćeno tek nešto više od dvije trećine doprinosa koji je
trebao biti doznačen na osobne račune osiguranika drugog stupa. Posebno zabrinjava podatak da se
za oko 250.000 osiguranika osiguranih u drugom mirovinskom stupu, doprinosi neredovito
uplaćuju.
Stopa učešća prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj će sa sadašnjih 40%, padati
u narednom razdoblju. To nameće obvezu da se ponovno preispituju važeća prava u obveznom
mirovinskom osiguranju i način financiranja tih prava, posebno institut najniže mirovine i
definicija invalidnosti. Mjere za poboljšanje fiskalnih i socijalnih učinaka obveznih sustava u
osnovi se svode na objektivno moguće povećanje prihoda za financiranje mirovina i
racionalizaciju mirovinskih izdataka. Pri tome postaje sve važnije da se i u fazi prikupljanja
mirovinskih doprinosa i u fazi ostvarivanja mirovinskih prava, osigura veći stupanj pravičnosti.
U kombiniranom modelu mirovinskog osiguranja mjere se moraju planirati cjelovito, ne
samo za oba mirovinska sustava, već cjelovito u odnosu na ukupnost društvenih i gospodarskih
tokova. Iako je u drugom stupu osigurana čvrsta veza između uplaćenih doprinosa i mirovinskih
prava, nužno je i u prvom stupu poboljšati uzajamnost između uplaćenih doprinosa i visine
mirovina. To se može postići postepenim povećanjem životne dobi kao uvjeta za ostvarivanje
prava na mirovinu, snažnijim poticanjem kasnijeg umirovljenja, te eliminiranjem financijskog
tereta povlaštenih mirovina. Dodatno, sustav mirovinskog osiguranja valja dopuniti većim
stupnjem zaštite umirovljenika koji su, bilo po sili zakona ili po vlastitoj odluci, bili osiguranici
drugog obveznog stupa.
Financing mandatory pension insurances, as one form of mandatory social security, has
became a serious problem. Due to the changes in the demographic structure of population caused
by ageing of population, contributions for social insurance paid by employees and their employers
are not sufficient for the pension expenditures. The dependency ratio has increased so a reduced
number of employees should pay contributions for constantly increasing number of pensioners,
which received pensions for a longer period. Such a gap between financial needs of the retired
population and insufficient contribution for their financing is covered by tax revenues. As a
consequence of such trends, contributions became more and more similar to taxes. Thus, by the
designing of the system of mandatory contributions, there are the same requirements as by
designing of the tax system.
Besides these measures, a significant number of states have introduced a model of pension
insurance based on personal pension accounts. This thesis explains the differences in functioning
of each of the mentioned pension systems. It is believed that pension insurance of individual
savings performs two functions: it stimulates economic growth and it insures the financial
sources for pension expenditures
Developed countries reacted significantly earlier to demographic and financial problems of
their pension systems. The examples of USA, UK, Germany, Switzerland and Sweden show that
very advanced economies are also forced to restructure their pension insurance systems. Middle
and East European transitional countries, besides all problems of demographic changes, were
forced to restructure their pension insurance systems simultaneously with reshaping of their
general political and economical system. The Republic of Croatia is in an identical situation. Due
to the historical legacy and the influence of the world financial institutions, the Croatian pension
system is very similar to the pension systems of other European transitional countries.
Since 2002, Croatia has two forms of mandatory pension insurance: PAYGO system of
intergeneration solidarity (first pillar) and pension insurance based on personal pension accounts
(second pillar). All employed persons are obliged to be insured in pension insurance system.
The contribution rate for mandatory pension insurance in Croatia is 20% and is not among
the highest rates that have states in European surrounding. However, having in mind the total
labour cost burden caused by all mandatory payments, total outlays for the social security in
Croatia are higher than the average for countries members of OECD.
All insured persons pay the same rate, but for persons insured in the second pillar the
contribution is divided into two parts: 15% for the first and 5% for the second obligatory pillar.
The bases for payment of pension contribution are stipulated variously for different groups of
insured persons, in the scope of 0.35 to 6 average salaries obtained in period January – August of
previous year.
Although the contribution rate is identical for all insured persons, unequal contribution base
for calculation of pension contributions causes different fiscal burdens to various groups of
insured persons. The survey shows that the same amounts of income are burdened differently
with pension contribution. Employees are the biggest group of insured persons and in the
analysed period from 2003 to 2007, for each 100 units of income, they paid on average HRK 24.54 mandatory pension contributions. The self-employed are significantly less burdened with
pension contributions. Self-employed taxpayers of personal income tax in the same period paid
on average HRK 18.56 mandatory pension contributions f
PDF
