Književno djelo don Nikole Batistića (1846 – 1929.), teologa, klasičnog filologa i pisca u književno-povijesnim pregledima izostavljeno je ili negativno vrednovano. Vrijeme u kojem Batistić živi i ...djeluje razdoblje je kušnje za vjernike kojima s jedne strane prijeti moralno – vjerska indiferentnost, a s druge metodologija empirijskih znanosti. Veći dio Batistićevih djela čini književna hagiografija namijenjena širem čitateljstvu ili, prema piščevim riječima, jednostavnom puku. To su: „Život svete Lucije, djevice i mučenice“ (Zadar, 1896.), „Život svetog Vida“ (Zadar, 1898.) i „Život svete Katarine“ (Zadar, 1910.). U djelima fra A. Kačića Miošića Batistić nalazi primjer kako se jednostavnim načinom obratiti širim čitateljskim slojevima, a da pri tom sadržaj i poruka djela ne gube svoju funkciju. Kao što Kačića smatra piscem kojeg treba nasljedovati, tako želi potaknuti druge da na puku prihvatljiv način pišu o vjerskim temama koje bi čitateljima koristile u moralnoj i vjerskoj formaciji. U predgovoru „Života svete Katarine“ navodi pisce i djela koja nastala potaknuta njegovim „Životom svete Lucije“. Riječ je o F. Jeričeviću („Život svetog Martina“, 1897.), L. Jeliću („Sveti Šimun Bogoprimac“, 1903.), A. Aniću („Život svetog Ilara opata“, 1908.) te fra K. Bušiću („Makabejevići“, 1896.). Unatoč nedostatcima, bilo bi površno zaključiti da su Batistićeva djela plod neznanja. Štoviše, poznavanje suvremene književnosti i umjetnosti, ali i znanstvenih dostignuća, bilo je poticajno u njihovom nastajanju, a popularnost i prepoznatost među pukom bila je tada vrlo zapažena.
U članku se analizira srednjovjekovno hrvatskolatiničko prikazanje Muka svete Margarite. Članak je strukturiran dvodijelno: u prvome dijelu članka tematizira se žanrovska struktura hagiografskih ...legendi o ranokršćanskim djevicama – mučenicama te ranokršćanska konceptualizacija fenomena mučeništva i djevičanstva, dok se u drugome dijelu članka na tome tragu analizira fenomen herojskoga ženskog djevičanstva.
O raširenosti kulta ranokršćanskoga Svetoga Lovre svjedoče brojne latinske hagiografije koje su ušle i u tradiciju hrvatske kulture. U starijoj hrvatskoj književnosti poznato je Prikazanje života ...svetoga Lovrinca mučenika, a u glagoljskoj literaturi uz kratke brevijarske pasije postoji i opširno Žitie svetago Lovrenca u Petrisovu zborniku (1468). U ovome su radu opisane i izdane u latiničkoj transliteraciji neobjavljene glagoljske pasije iz 2. Novljanskog brevijara (1495) i Petrisova zbornika. Utvrđeni su i izvori glagoljskim tekstovima (BHL 4764d i BHL 4770).
U hrvatskom latinitetu baroka napisan je veći broj životopisa svetaca, odnosno hagiografija (I. Tomko Mrnavić, P. Ritter Vitezović, N. Ogramić) koje su, osobito glede novosti žanra, veoma slabo ...istražene. Pošto se stekne uvid u matricu tog žanra na temelju hagiografijâ, Mrnavićeve i Vitezovićeve, može se ogledati Ogramićev tip, koji ima dvije izrazite svrhe, a one su: povijesno-znanstvena – pružiti povijest života dotičnog sveca – i, druga, poučiti, potaknuti, sve u duhu katoličke obnove. Ogramić, pripovijedajući život novog sveca (tj. Sebastijana od Aparicija), koji povezuje Stari svijet (Europu) i Novi svijet (Južnu Ameriku), stvorio je opsežan repertorij kreposti za koje se daje i znanstvena, tj. filozofsko-teološka objašnjenja, a nudi i naputke kako ih se može postići. Upravo tim spajanjem didaktičkog i praktičnog, a sve to ispripovijedano razbarušenim baroknim izrazom, novost je u žanru hagiografije baroka u hrvatskom latinitetu.
Pasional MR 164 naš je najstariji hagiografski kodeks, a ujedno i najstariji kodeks knjižnice Zagrebačke nadbiskupije – Metropolitane. O njemu se kao o takvom pisalo u više navrata, ali njegova prava ...narav, datacija i ubikacija ostale su nepoznate. Pasional je tvoren od dvaju dijelova, karolinškog i beneventanskog dijela. Beneventanski dio sadržava literarne tekstove Raspravu o 119. psalmu sv. Jeronima (fragment) i Vita Marie Egipciace (Životopis Marije Egipatske), za koje je posvetna zabilješka đakona Majona otkrila da su napisani po nalogu splitskog nadbiskupa Pavla za potrebe te nadbiskupije početkom 11. stoljeća. Karolinški dio sadržava hagiografske tekstove o kojima se dosada u hrvatskoj znanstvenoj zajednici obilato
raspravljalo, ali bez konkretnih zaključaka. Ovaj rad donosi rezultate analiza rađenih na Pasionalu u proteklih nekoliko godina, predlaže dataciju, ubikaciju te iznosi sastav sanktorala, kao i određene kodikološke osobitosti. Na temelju toga, Pasional MR 164 dovodi se u direktnu vezu s bazilikom Sant’Apollinare Nuovo u Raveni kao mogućem mjestu nastanka i uporabe kodeksa.
U članku autor raspravlja o pojmovima Mirmidones i Marab koji se spominju u tekstu Translatio beati Grisogoni, srednjovjekovnoj hagiografskoj legendi iza Zadra. Ukazujući na podudarnosti među ...ranosrednjovjekovnim bizantskim i zapadnim izvorima koji spominju pokrajinu i/ili grad Moravu na području današnje sjeverne Srbije, razmatra se mogućnost prema kojoj bi spomen Mirmidona i Morave u zadarskoj legendi mogao biti zamućeni odraz ranosrednjovjekovnoga društvenog pamćenja vezanog uz tu Moravu.
Crkvenoslavenskomu prijevodu Pasije sv. Erazma iz Formije treba posvetiti posebnu pozornost jer je tekst, a s njim i kult toga svetca, bio iznimno raširen u zapadnoj Crkvi, dok je u bizantskome ...kulturnom okružju imao manje istaknutu ulogu. Pitanje je kako je i u kojim okolnostima tekst dospio u ranoslavensku prijevodnu književnost. Iako su brojna pitanja povezana s tim tekstom još uvijek otvorena te će možda ostati neodgovorena i u budućnosti, prijevod svjedoči o ranim vezama između još uvijek mlade slavenske (bugarske) Crkve i južne Italije. Brojna odstupanja slavenskoga teksta od mogućih dostupnih grčkih predložaka upućuju na nužnost nastavka potrage za relevantnim grčkim predlošcima, no – s obzirom na marginalnost tradicije sv. Erazma u bizantskome krugu – malo je nade da bi takva potraga mogla biti okrunjena uspjehom. Cilj je ovoga pregleda kritički procijeniti sadašnje stanje istraživanja slavenskoga teksta Pasije sv. Erazma i dati pregled povijesti njegova istraživanja te predstaviti postojeće primjerke teksta, predložiti stemma codicum i pokušati odgovoriti na neka od pitanja povezanih s prijenosom teksta i prijevodnom tehnikom.
Život sv. Katarine, zadarska latinička prozna legenda o aleksandrijskoj mučenici i svetici, zapisana/prepisana krajem 15. stoljeća, jedno je od najljepših djela hrvatske srednjovjekovne proze: pisana ...je visokim stilom, ukrašena brojnim retoričkim figurama, mjestimice oblikovana kao ritmička proza. Glavni je lik hagiografije sv. Katarina, ne samo lijepa nego i obrazovana i učena žena koja svojim znanjem, mudrošću i retoričkim umijećem brani kršćansku istinu. Lik učene žene rijetkost je u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.
