Orhidejski hibridi (Orchidaceae) na otoku Krku Borovečki-Voska, Ljiljana; Horvatić, Berislav
Glasnik Hrvatskog botaničkog društva,
03/2021, Volume:
8, Issue:
2
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
U sklopu sustavnog istraživanja porodice Orchidaceae na otoku Krku tijekom vegetacijskih sezona 2018., 2019. i 2020. zabilježeno je šest hibridnih svojti, dvije intergeneričke i četiri ...intrageneričke. Od toga je samo
Orchis
×
gennarii
Rchb. f. već uvrštena u bazu podataka Flora Croatica. Za pet od šest otkrivenih hibrida postoje literaturni podaci koji govore da su već ranije zabilježeni u Hrvatskoj, dok za intergenerički hibrid ×
Serapicamptis fontanae
(E. G. Camus) H. Kretzschmar, Eccarius & H. Dietr. nisu nađeni objavljeni podaci za Hrvatsku, pa taj nalaz možemo smatrati prvim.
Within the course of the systematic study of the Orchidaceae family on the island of Krk during the growing seasons of 2018, 2019, and 2020, six hybrid taxa were recorded, out of which two intergeneric and four intrageneric ones. Out of these, only
Orchis
×
gennarii
Rchb. f. has already been included in the Flora Croatica Database, although previous literature records for Croatia exist for five out of six discovered hybrids. No previous literature record was found for the intergeneric hybrid ×
Serapicamptis
fontanae
(E.G.Camus) H. Kretzschmar, Eccarius & H. Dietr., therefore this finding can be considered its first record in Croatia.
U radu su prikazani rezultati prinosa zrna kukuruza pri različitim sustavima sjetve u 2021. godini na pokušalištu Tenja Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek. Zasijano je pet hibrida u udvojene ...redove na razmak od 22 cm (twin row) te na standardni način s razmakom redova od 70 cm. U standardnoj sjetvi kod hibrida H2 ostvaren je najveći prosječni prinos zrna od 13 610 kg ha-1, dok je u sjetvi u udvojene redove zabilježen prinos od 14 927 kg ha-1 ili +1317 kg više (9,67 %). Najniži prinos zrna u standardnoj sjetvi zabilježen je kod hibrida H1 od 11 088 kg ha-1. Isti hibrid u sjetvi u udvojene redove ostvario je prinos zrna od 12 496 kg ha-1 što predstavlja povećanje za +12,70 % ili +1410 kg ha-1. Kod hibrida H3 u udvojenim redovima zabilježen je prinos od 12 748 kg ha-1 što je povećanje u odnosu na standardnu sjetvu od +1676 kg ha-1 ili 15,14 %. Hibrid H4 u standardnoj sjetvi ostvario je prinos zrna od 12 088 kg ha-1 što je manje u odnosu na sjetvu u udvojene redove od -1499 kg ha-1 ili 12,40 %. Prosječno povećanje prinosa zrna kod udvojenih redova za svih 5 hibrida iznosi 12,51 % (1504,40 kg ha-1). Analizom varijance utvrđeno je da postoji visoka signifikantnost između čimbenika „hibridi“ i „način sjetve“ na prinos zrna kao i na masu zrna po klipu. Navedeni čimbenici nisu statistički značajno djelovali na ostvarenje sklopa u sjetvi. Razlike u vlažnosti zrna također su statistički značajno potvrđeni samo kod čimbenika „hibridi”
The paper presents the results of maize grain yield with different sowing systems in 2021 at the Tenja trial site of the Faculty of Agrobiotechnical Sciences Osijek. Five hybrids were sown in double rows (twin row) at a distance of 22 cm, and in the standard way with a row distance of 70 cm. In standard sowing, hybrid H2 achieved the highest average grain yield kg ha-1 (13 610), while in twin row sowing, a yield of 14 927 kg ha-1 or +1317 kg more (9,67 %) was recorded. The lowest grain yield in standard sowing was recorded at hybrid H1 of 11,088 kg ha-1. The same hybrid, when sown in twin rows, achieved a grain yield of 12 496 kg ha-1, which represents an increase of +12,70 % or +1410 kg ha-1. With hybrid H3 in twin rows, a yield of 12 748 kg ha-1 was recorded, which is an increase compared to standard sowing of +1676 kg ha-1 or 15,14 %. Hybrid H4 in standard sowing achieved a grain yield of 12,088 kg ha-1, which is less compared to sowing in twin rows of -1499 kg ha-1 or 12,40 %. The average yield increase in twin row sowing for all 5 hybrids is 12,51 % (1504 kg ha-1). Analysis of variance revealed that there is a high significance between the factors "hybrids" and "sowing method" on grain yield as well as grain weight per cob. The mentioned factors did not have a statistically significant effect on the realization of the set of plants in sowing. Differences in grain moisture were also statistically significant only with the factor "hybrids".
Kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera LeConte) pripada najvažnijim štetnicima kukuruza. Istraživanje je provedeno u Gorjanima tijekom 2020. godine s ciljem utvrđivanja kako ponovljena ...sjetva kukuruza utječe na pojavu i brojnost kukuruzne zlatice, razinu oštećenja korijena, tolerantnost biljaka te prinos. Zasijan je hibrid kukuruza OS 378 u dva tretmana (ponovljena sjetva i monokultura tri godine). Štete uzrokovane hranidbom ličinaka utvrđene su očitanjem oštećenja korijena. Tolerantnost biljaka utvrđena je očitanjem veličine korijena i razvoja sekundarnoga korijenja, a let imaga pratio se žutim ljepljivim pločama. Prisutnost kukuruzne zlatice zabilježena je na objema istraživanim parcelama. Prosječna brojnost imaga po danu i mamcu u ponovljenoj sjetvi iznosila je 1,07, a u trogodišnjoj monokulturi 0,99. Oštećenje korijena ocijenjeno je prosječnom ocjenom 0,75 (ponovljena sjetva), odnosno 1,25 (trogodišnja monokultura). Veličina korijena ocijenjena je prosječnim ocjenama 2,50 (ponovljena sjetva) i 3,70 (trogodišnja monokultura), a prosječni porast sekundarnoga korijenja s 3,20 (ponovljena sjetva), odnosno 3,05 (trogodišnja monokultura). Lošije ocjene korijena bile su kod uzgoja kukuruza u trogodišnjoj monokulturi, što ukazuje kako dodatna godina monokulture može uzrokovati veće štete. Prinos kukuruza u ponovljenoj sjetvi bio je viši za 2,53 t/ha u odnosu na trogodišnju monokulturu. Preporuča se izbjegavanje daljnje sjetve kukuruza na ovim površinama te poštivanje višegodišnjega plodoreda.
Članek obravnava predvidljivost spola pri samostalnikih v slovenščini z vidika primerjave med Slovensko slovnico (Toporišič 2000) in Corbettovim sistemom (Corbett 1991). V prvem delu je na primeru ...slovenščine predstavljen Corbettov algoritem razvrščanja samostalnikov v skupine spolov. V drugem delu je predstavljenih nekaj posebnosti v slovenščini, ki jih algoritem ne zajame (epiceni, hibridni, večspolski samostalniki).
Moderna vinogradarska i vinarska proizvodnja bazira se na dominantnom korištenju malog broja dobro poznatih sorata koje pripadaju plemenitoj vrsti vinove loze (Vitis vinifera L.), a koje su izuzetno ...osjetljive na glavne bolesti prisutne u uzgoju kao što su plamenjača (Plasmopara viticola Berk & Curt.) i pepelnica (Erysiphe necator Schwein.). Promjene sortimenta u uzgoju veoma su spore zbog konzervativnog i tradicionalnog stava proizvođača kao i potrošača grožđa i vina. Vinogradarska je proizvodnja jedan od najvećih potrošača pesticida, posebno fungicida i insekticida u odnosu na sve druge vrste proizvodnih sustava u poljoprivredi i kao takva ima izuzetno negativan utjecaj na okoliš, ali i zdravlje ljudi koji rade u vinogradarskom sektoru. Danas su u svijetu pokrenuti brojni oplemenjivački programi s ciljem stvaranja novih sorti otpornih na bolesti koje će svojom kvalitetom i drugim karakteristikama biti usporedive s tradicionalnim sortama pojedinih područja. U ovom radu iznesene su najvažnije oplemenjivačke metode i programi koji se danas provode na vinovoj lozi u Europi.
Modern viticulture and winemaking are based on the dominant use of a small number of well-known grape varieties of common grapevine (Vitis vinifera L.) species, which are highly susceptible to major viticultural
diseases such as downy (Plasmopara viticola Berk & Curt.) and powdery mildew (Erysiphe necator Schwein.). Changes of assortment in cultivation are quite slow due to the conservative and traditional approach of both producers and consumers of grapes and wine. Viticultural production is one of the largest consumers of pesticides, especially fungicides and insecticides compared to all other types of agricultural production systems and as such has a significantly negative
impact on the environment and the health of people working in the wine sector. Today, numerous breeding programs have been launched in the world to create new varieties resistant to diseases that will be comparable in quality and other characteristics to traditional varieties
of certain areas. This paper presents the most important breeding methods and programs that are currently carried out on grapevines in Europe.
„Zeleni hrast“ je već dugo poznato i specifično stablo hrasta nepoznatoga podrijetla, koje raste u selu Islam Latinski blizu Zadra u Hrvatskoj, a procjenjuje se da je staro preko 200 godina (Slika ...1). Svoje ime zahvaljuje činjenici što njegovo debelo kožasto zeleno lišće ostaje na stablu duboko u zimu. Zeleni hrast prema našim saznanjima po prvi puta u literaturi spominje Jedlowski (1955) te pretpostavlja kako se radi o križancu cera (Quercus cerris L.) i hrasta plutnjaka (Q. suber L.). Kasnije ga Trinajstić (1974) opisuje kao novi takson Quercus × viridis Trinajstić, hybr. nov. koji je prema njegovom mišljenju križanac cera (Q. cerris) i hrasta crnike (Q. ilex L.) (Slika 2). Nakon toga ovaj hrast bio je predmet mnogih istraživanja, kako taksonomskih, tako i ekoloških, botaničkih, anatomskih i morfoloških. Posljednji pregledni članak o zelenom hrastu (Müller i sur., 2003) zaključuje kako rezultati većine dosadašnjih istraživanja podupiru mišljenje koje je dao Jedlowski, a ne opis taksona od Trinajstića. Međutim, do danas taksonomski status zelenoga hrasta i njegovo podrijetlo ostaju neizvjesni. Stoga je u ovome radu po prvi puta provedena analiza filogenetskih odnosa zelenoga hrasta na temelju molekularnih biljega u odnosu na ostale blisko srodne vrste hrasta koje rastu u njegovoj široj regiji, uključujući sve potencijalne roditeljske vrste (Q. cerris, Q. ilex, Q. suber i Q. coccifera L.) kao i takson Q. crenata Lam. koji je poznat kao stabilni križanac vrsta Q. cerris i Q. suber u Italiji. Također su u analizu uključeni predstavnici skupine Quercus (Q. robur L., Q. petraea /Matt./ Liebl. i Q. pubescens Willd.) kao vanjske grupe. Ukupno naš set podataka uključivao je devet taksona i 16 jedinki roda Quercus L. (Tablica 1). Kako bismo konačno utvrdili taksonomski status zelenoga hrasta koristili smo kloroplastne (trnK-matK i trnH-psbA) i jezgrine (5.8S + ITS2) DNK biljege (tzv. DNK barkod regije) na temelju kojih smo rekonstruirali srodstvene odnose pomoću mreže haplotipova/ribotipova (Slika 3) te pomoću filogenetskoga stabla dobivenoga metodom maksimalne štedljivosti (Slika 4 i 5). Rezultati filogenetskih odnosa između zelenoga hrasta i ostalih zastupljenih taksona u ovome istraživanju (Slika 3, 4 i 5) ne podržavaju teoriju da je Q. ilex jedna od njegovih roditeljskih vrsta. Umjesto toga, molekularna filogenija nedvojbeno dokazuje kako je zeleni hrast zapravo takson poznat pod prihvaćenim nazivom Q. crenata, te potvrđuje alternativnu hipotezu kako se radi o križancu između vrsta Q. cerris i Q. suber. Pojedini autori u starijoj literaturi već su navodili svojtu Q. crenata na temelju morfoloških karakteristika za područje Istre i Kvarnera te Dalmacije, koristeći se uglavnom sinonimom Q. pseudosuber Santi (Strobl, 1872; Freyn, 1877; Richter, 1897; Schneider, 1906; Ascherson i Graebner, 1908-1913; Adamović, 1911; Hirc, 1916; Hayek, 1924, 1927; Lovrić, 1981). Međutim, kasnije Trinajstić (2006) ipak zaključuje kako takson Q. crenata nije zastupljen u hrvatskoj flori te je do danas ovo pitanje ostalo dvojbeno. U novije vrijeme vrsta Q. crenata zabilježena je samo u kulturi u Perivoju Vladimira Nazora u Zadru (Perinčić, 2010; Nikolić 2017). Na osnovi naših rezultata temeljnih na molekularnoj filogeniji sa sigurnošću zaključujemo da je vrsta Q. crenata prisutna u hrvatskoj flori.a
The “green oak” is a well-known specific individual oak tree of unknown origin growing near Zadar in Croatia. Depending on the authors, it was described either as a hybrid taxon between Quercus cerris L. and Q. ilex L. (named Q. × viridis Trinajstić) or alternatively as a presumed hybrid between Q. cerris and Q. suber L. To finally resolve the origin of this taxon, we performed molecular analyses and investigated the phylogenetic relationships between the “green oak” and other closely related oak taxa from the surrounding area, including all putative parental species. A total of 16 individuals representing nine Quercus L. taxa were investigated based on both plastid (trnK-matK and trnH-psbA) and nuclear (5.8S + ITS2) DNA sequence variation. Placement of the green oak in the phylogenetic relationships between the studied oak taxa does not support Q. ilex as one of its parental species but rather indicates that this taxon is in fact Q. crenata Lam., reaffirming previous alternative hypothesis that the green oak is a hybrid between Q. cerris and Q. suber. We therefore confirm the presence of Q. crenata in the Croatian flora and based on historical literature survey, we explore and discuss the implication of its occurrence and possible hybridogenic origin in the Croatian territory.
U radu se razmatraju nedoumice i slabosti tradicionalne, kulturno-istorijske arheologije u interpretaciji neolitske tranzicije, tj. prelaza starčevačke u vinčansku kulturu. Ukazano je na njihove ...uzroke: oslanjanje na tipologiju keramičkih nalaza i uverenje da se procesi moraju registrovati cezurama u vertikalnoj stratigrafiji, kao i na potrebu za preispitivanjem tog problema, pre svega iz ugla tehnoloških tradicija, tj. stila, sa ciljem identifikacije grupnih identiteta.
Numerous Neolithic sites from the territory of modern Serbia and adjacent areas have traditionally been attributed, on the grounds of the archaeological finds, to two “cultures” – Starčevo and Vinča. ...Their definition and relativechronological demarcation have been based upon the extreme abundance of pottery finds; unsurprisingly, the issues of transition between “early” and “late” Neolithic have also been treated from the culture-historical point of view, above all according to the qualities of shards. Differing opinions concerning the role of the Central Balkans in the process of transition led to several different solutions to the problem. By the end of 1990s, the issue of the Neolithic transition has been totally neglected, in spite of the fact that extensive field research has been conducted since then and a number of new sites have been identified. On the other hand, the current archaeological approaches treating the variability of archaeological material (pottery) and interpretation based upon the analysis of technological style with the aim to identify social groups, i.e. group identities, would be highly appropriate for the study of transition processes. Pottery is still crucial, but not as a corpus of material with certain typological characteristics, but as a source of information on socially conditioned practices (techniques of production, ways of learning and transferring knowledge), as the consequences of specific traditions. The research into the problem of the Neolithic transition from this angle would offer answers to crucial, but yet unresolved questions.
Uz veliki broj kultivara vinove loze (Vitis vinifera L.), danas se sve veća pažnja posvećuje mogućnosti uzgoja kultivara međuvrsnih hibrida s otpornošću na gljivične bolesti i abiotske stresove. ...Kultivari međuvrsnih hibrida nastali su križanjem kultivara vinove loze (Vitis vinifera L.) i nekih drugih vrsta roda Vitis. Uz međuvrsne hibride često se veže i prisutnost nekih nepoželjnih aroma (najčešće se navode tzv. foxy ili strawberry-like arome) podrijetlom od aromatskih spojeva identificiranih u najstarijim generacijama međuvrsnih hibrida. Zato se pri evaluaciji ovih sorata njihovom aromatskom profilu pridaje velika važnost. Istraživanje je provedeno na 11 kultivara. Analizirani kultivari pripadaju međuvrsnim križancima nastalim u oplemenjivačkim programima u Mađarskoj, Njemačkoj i Srbiji: „Bačka“, „Bianca“, „Johanniter“, „Kozmopolita“, „Lisa“, „Merzling“, „Orion“, „Phoenix“, „Sirius“, „Solaris“ i „Staufer“. U ovom istraživanju provedena je analiza sastava aromatskih spojeva lociranih u kožici grožđa. Putem vezanog sustava plinska kromatografija-spektrometrija masa (GC-MS) određen je aromatski profil kultivara.
Usvajanje mineralnih elemenata i njihova translokacija i akumulacija u biljci ovisi o genotipu i ekološkim činiteljima. Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi genetsku specifičnost hibrida kukuruza ...u pogledu koncentracije Fe, Mn, Zn i Cu u kukuruzu te utvrditi utjecaj agroekoloških uvjeta na koncentracije navedenih mikroelemenata u listu i zrnu, kao i na prinos zrna kukuruza. Istraživanja su provedena poljskim pokusima, u kojima je uzgajano deset hibrida kukuruza različitih FAO skupina (DRAVA 404, OS 430, OSSK 444, OS 499, OSSK 515, OS 5717, OSSK 552, OSSK 596, OSSK 602 i OSSK 617) tijekom dvije godine na dvije lokacije u Osječko-baranjskoj županiji. Lokacije pokusa, Osijek i Podgorač, međusobno su se razlikovale u svojstvima tla. Tlo u Osijeku pripada tipu eutrično smeđega tla, slabo kisele do neutralne reakcije, a u Podgoraču je tip tla pseudoglej na zaravni kisele reakcije. Dvije analizirane godine međusobno su se jako razlikovale prema klimatološkim elementima, naročito u pogledu količine oborina, te je 2010. godina bila izrazito vlažna, dok je 2011. bila manje povoljna za uzgoj kukuruza, s izraženim sušnim razdobljem i višom prosječnom temperaturom zraka. Prosječno ostvaren prinos zrna kukuruza u istraživanju iznosio je 8,61 t ha-1.
Kombiniranom analizom varijance utvrđeni su statistički opravdani učinci svih pojedinačnih čimbenika (hibrida, lokacije i godine), kao i svih interakcija na prinos zrna, pri čemu je osobito došla do izražaja lokacija, odnosno interakcija lokacija x godina. U Osijeku je postignut veći prosječni prinos zrna nego u Podgoraču. Na koncentracije većine mikroelemenata u listu i zrnu značajno (P≤0,05) su utjecali svi glavni čimbenici te su istraživani hibridi pokazali određenu genetsku varijabilnost glede koncentracija mikroelemenata. Prosječne vrijednosti koncentracija (mg kg-1) u listu između hibrida varirale su 97-164 (Fe), 76-110 (Mn), 17,3-34,7 (Zn) i 6,1-10,1 (Cu), a u zrnu 16,7-27,5 (Fe), 3,5-5,3 (Mn), 15,6-19,4 (Zn) i 1,5-2,5 (Cu). Sadržaj proteina, ulja i škroba također je bio pod značajnim utjecajem hibrida, lokacije i godine, uz izuzetak utjecaja godine za sadržaj ulja, odnosno lokacije i godine za sadržaj škroba u zrnu kukuruza. Rezultati su pokazali da svojstva tla i vremenske prilike u međusobnoj interakciji bitno utječu na prinos i koncentracije mikroelemenata u biljci, što upućuje na daljnje istraživanje, zbog boljega shvaćanja složenog odnosa genotipa i okoline.
PDF
