Izhodišče: Bruksizem (nočno škripanje in stiskanje z zobmi) je trdovraten problem, ki lahko prizadene več organskih sistemov. Povzroča obrabo sklenine in poškodbe zob ter protetičnih konstrukcij, ...bolečo hipertrofijo masetrnih mišic zaradi stalnega preobremenjevanja, včasih tudi bolečine v temporo-mandibularnih sklepih (TMS) in glavobol. Zdravljenje z injekcijami botulinskega toksina v mišico naj bi odpravilo ali omililo simptome.
Metode: Opravili smo retrospektivno analizo obdobja 2007–2018, v katerem smo z vbrizgavanjem botulinskega toksina zdravili 72 oseb z bruksizmom, mialgijami in hipertrofijami masetrnih mišic. Za raziskavo smo uspeli pridobiti podatke o razultatih zdravljenja za 64 bolnikov.
Rezultati: Velika večina (58 od 64 oz. 91 %) je poročala o izboljšanju stanja; bolečnost se je zmanjšala ali izginila, prav tako nočno škripanje, masetrne mišice so vidno uplahnile in se zmehčale. Učinek botulina sicer traja 4–6 mesecev, a sm 29 (50 %) bolnikih trajno odpravili simptome, zato se niso več vračali na preglede.
Zaključek: Oslabitev masetrnih mišic z vbrizgavanjem botulinskega toksina je učinkovito in varno zdravljenje, ki za več mesecev oslabi mišice, kar odpravi ali močno zmanjša simptome. Po potrebi se zdravljenje lahko večkrat ponovi.
ALPPS (engl. Associated Liver Partition and Portal Vein Ligation for Staged Hepatectomy) je inovativni operacijski zahvat koji je prvi puta predstavljen 2012. godine, a u posljednje dvije godine ...postao je općeprihvaćen među hepatobilijarnim kirurzima diljem svijeta te su i u našoj ustanovi dosad izvedena tri ALPPS postupka. Budući da je ALPPS relativno nova metoda koja je indicirana samo kod pažljivo odabranih bolesnika, tek se očekuju studije na većem broju bolesnika, ali prema dosadašnjim rezultatima ALPPS se pokazao kao vrlo uspješna kirurška metoda koja omogućuje resektabilnost tumora koji su dosad smatrani neresektabilnima tako da omogućuje iznenađujuće brzu i intenzivnu hipertrofiju ostatnog dijela jetre.
Cilj rada: Hipertrofija donjih nosnih školjki koja je refraktorna na konzervativnu terapiju je jedan od najčešćih problematika u rinologiji. Redukcija donjih nosnih školjki s diodnim laserom je ...minimalno invazivna i sigurna metoda koja se može provesti u lokalnoj anesteziji. Cilj rada je prikazati efikasnost redukcije donjih nosnih školjki diodnim laserom na temelju subjektivnih simptoma nazalne opstrukcije, nazalne sekrecije, glavobolje i smanjenog osjeta mirisa, te nalaza rinomanometrije.
Materijali i metode: U studiju je uključeno 62 bolesnika kojima je učinjena redukcija donjih nosnih školjki diodnim laserom u razdoblju od studenoga 2017. godine do prosinca 2019. godine. Postoperativno kontrole su provedene sedmi dan i mjesec dana nakon operacije. Svim bolesnicima je učinjena rinomanometrija na kompjuteriziranom rinomanometru.
Rezultati: Kod svih bolesnika je bila prisutna nazalna opstrukcija prijeoperativno. Kod 50% bolesnika je bila prisutna nazalna sekrecija prijeoperativno, kod 22,5% njih javlja se glavobolja, a u 16,1% slučajeva bolesnici su slabije osjećali mirise. Mjesec dana postoperativno 88% bolesnika se više nije žalilo na nazalnu opstrukciju, a 83,8% na nazalnu sekreciju. Kod 29% bolesnika je i dalje perzistirao simptom glavobolje, a 30% bolesnika se i dalje žalilo na smanjen osjet mirisa. Značajno su manje vrijednosti ukupnog otpora zraka na rinomanometrijskom nalazu postoperativno, u odnosu na prijeoperativni nalaz. Kod jednog bolesnika su uočene sinehije kao postoperativna komplikacija.
Zaključak: Upotreba diodnog lasera u redukciji donjih nosnih školjki je sigurna, efektivna metoda s minimalno komplikacija i kratkim razdobljem oporavka bolesnika, te se može provesti u lokalnoj anesteziji.
Objective: The purpose of this study was to determine the influence of a
non-dipping arterial blood pressure pattern on the right ventricular (RV)
structure, diastolic, and global function in ...recently diagnosed hypertensive
patients. Methods: This cross-sectional study included 167 recently diagnosed
hypertensive patients. All participants underwent 24 h ambulatory blood
pressure monitoring and a complete two-dimensional, pulsed and tissue Doppler
echocardiography. RV hypertrophy was defined by RV wall thickness at least
6.0mm in men and at least 5.5 mm in women. Results: The dipping blood
pressure pattern was found in 101 (60%) participants, whereas the non-dipping
pattern was present in 66 (40%) hypertensive patients. Left ventricular (LV)
diastolic and global function were more impaired in non-dippers comparing
with dippers. Most of the parameters of the left ventricular diastolic
function (E/A, e´/a´, E/e´) significantly and progressively deteriorated from
the extreme dippers to the reverse dippers. In contrast, LV structural
parameters (IVS, RWT, LV mass index) showed a statistically important
difference only by comparing the dippers and the extreme dippers with the
rest of the patients. The RV wall thickness as well as the (E/e´)t ratio and
the RV Tei index were significantly increased in the non-dippers comparing
with dippers. All these parameters (RV wall thickness, (E/e´)t and Tei index)
progressively increased from extreme dippers to inverse dippers. Analyses
revealed that night-time systolic and diastolic blood pressure, and (E/e´)t
ration were independently associated with RV wall thickness (p < 0.001 for
all). Non-dipping profile, RV wall thickness, relative wall thickness,
(E/e´)m and systolic pressure in right ventricle were identified as
independent predictors of RV diastolic function (E/e´)t, whereas daytime
systolic and diastolic blood pressure, night-time diastolic blood pressure
and inverse dipping profile were independent predictors of RV global function
(RV Tei index). Conclusion: RV structure, diastolic, and global functions
were significantly impaired in non-dippers. A non-dipping and inverse dipping
blood pressure patterns represent the independent predictors of RV diastolic
and global function.
Cilj: Svrha ovog istraživanja je da se odredi uticaj non-dipping profila
krvnog pritiska na strukturu, dijastolnu i globalnu funkciju desne komore
(DK) kod novootkrivenih pacijenata sa arterijskom hipertenzijom.
Metodologija: Ova studija preseka je uključila 167 hipertenzivnih pacijenata
sa novootkrivenom hipertenzijom. Svim ispitanicima je urađeno 24-časovno
praćenje krvnog pritiska i kompletan ehokardiografski pregled (dvodimenzioni
pregled, pulsni i tkivni Doppler). DK hipertrofija je definisana debljinom
zida DK ≥ 6.0 mm kod muškaraca i ≥ 5.5 mm kod žena. Rezultati: Dipping profil
krvnog pritiska je nađen kod 101 (60%) pacijenta, dok je non-dipping profil
bio prisutan kod 66 (40%) hipertenzivnih pacijenata. Dijastolna i globalna
funkcija leve komore (LK) su značajno više bile poremećene kod non-dippera u
poređenju sa dipperima. Većina parametara dijastolne funkcije LK (E/A, e´/a´,
E/e´) se značajno i postepeno pogoršavala idući od ekstremnih dippera ka
inverznim dipperima. Nasuprot tome, strukturni parametri LK (IVS, RWT, LK
masa indeks) su se značajno razlikovali samo kada su dipperi i ekstremni
dipperi poređeni sa ostalim pacijentima. Debljina zida DK kao i (E/e´)t odnos
i Tei indeks DK su statistički bili značajno povišeni kod non-dippera u
odnosu na dippere. Svi navedeni parametri (debljina zidova DK, (E/e´)t i Tei
indeks) progresivno su se rasli od ekstremnih dippera prema inverznim
dipperima. Analize rezultata su pokazale da su noćni sistolni i dijastolni
pritisak, kao i (E/e´)t odnos nezavisno povezani sa debljinom zida desne
komore (p < 0.01 za sve). Non-dipping profil, debljina zida DK, relativna
debljina zida LK, (E/e´)m i sistolni oritisak u desnoj komori su nezavisno
prediktori dijastolne funkcije DK (E/e´)t, dok su dnevne vrednosti sistolnog
i dijastolnog pritiska, kao i noćni dijastolni pritisak i inverzni dipping
profil predstavljali prediktore globalne funkcije DK (Tei index DK).
Zaključak: Struktura, dijastolna i globalna funkcija DK su značajno
poremećene kod non-dippera. Non-dipping i inverzni dipping profil krvnog
pritiska predstavljaju nezavisne prediktore dijastolne i globalne funkcije
DK.
Hijalini fibromatozni sindrom (HFS) rijedak je autosomno recesivni genetski poremećaj koji karakterizira nakupljanje hijaline tvari u tkivima s kožnim, sluzničkim, koštanim, zglobnim i sistemskim ...manifestacijama. Bolest je uzrokovana mutacijom gena ANTXR2 koja rezultira sintezom neispravnog transmembranskog proteina, pa se hijalini depoziti prekomjerno talože u međustaničnom prostoru. Prvi znakovi mogu biti prisutni pri rođenju ili tijekom dojenačke dobi, a prvi simptom najčešće
je ukočenost zgloba. Ostale manifestacije uključuju zglobne kontrakture, hiperpigmentirane makule kože iznad koštanih prominecija zglobova i hipertrofiju gingive, što je uz potkožne nodule (kvržice), vrlo često simptom koji potiče sumnju na HFS. Napredovanje bolesti uključuje enteropatiju s velikim gubitkom proteina, kroničnu dijareju i česte infekcije. U radu predstavljamo petogodišnju djevojčicu s teškim oblikom gingivne hipertrofije koja je uzrokovala poteškoće s hranjenjem i govorom. Prema našim spoznajama to je prvi pacijent opisan u Hrvatskoj s dokazanom mutacijom gena ANTXR2.
Prema sadašnjim spoznajama utjecaj pojedinih sastavnica arterijskog tlaka na pojavu hipertrofije lijeve klijetke (HLK) je različit. Željeli smo ispitati koja pojedina sastavnica arterijskog tlaka ima ...najveći učinak na geometrijski tip/stupanj HLK. U istraživanje je bilo uključeno 192 bolesnika (87 muškaraca) u dobi od 43-80 godina (prosječne starosti 68 godina) s hipertenzijom i HLK. Bolesnike smo podijelili u tri skupine prema tipu hipertrofije (koncentrična, ekscentrična i asimetrična) i tri podskupine prema stupnju hipertrofije (blaga, umjerena i teška). Svakom boesniku je mjeren krvni tlak, učinjena je elektrokardiografija i ehokardiografija. U obzir je uzeta antihipertenzivna terapija i trajanje prethodnog liječenja. Tlak pulsa je bio značajno viši u bolesnika s koncentričnom HLK nego u onih s ekscentričnom i asimetričnom HLK (p=0,029), no bez statistički značajne razlike među ovim vrijednostima. Tlak pulsa je rastao sa stupnjem HLK (ne značajno, p=0,217). Sistolički tlak se nije značajno razlikovao među ispitivanim skupinama (p=0,177). Zaključili smo da je tlak pulsa imao najveći učinak na geometriju lijeve klijetke, osobito na koncentrični tip.
Arterijska hipertenzija u djece i adolescenata postala je sve važniji javnozdravstveni problem jer je njezina prevalencija u porastu. Longitudinalne su studije pokazale da će djeca, a osobito ...adolescenti s arterijskom hipertenzijom vjerojatno postati hipertenzivni odrasli s rizicima od kardiovaskularnih bolesti. Iako su kardiovaskularne bolesti vrlo rijetke u djetinjstvu, povišen arterijski tlak može već u dječjoj i adolescentnoj dobi uzrokovati promjene na ciljnim organima. Hipertrofija lijeve klijetke najčešće je traženo oštećenje ciljnih organa uz pedijatrijsku hipertenziju. U više različitih studija nađena je pozitivna korelacija između visine arterijskoga tlaka i indeksa mase lijeve klijetke, a prevalencija hipertrofije lijeve klijetke u djece s hipertenzijom je 8–41%. Uočena je povezanost arterijske hipertenzije u djece i adolescenata i krutosti arterija, debljine intime-medije, kao i drugih kardiovaskularnih rizika.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Gestacijski dijabetes podrazumijeva poremećaj metabolizma glukoze koji se prvi puta dijagnosticira u trudnoći, a njegova incidencija je u porastu. Pretile žene nedvojbeno imaju češće probleme i ...komplikacije u reproduktivnim godinama, što podrazumijeva teškoće pri zanošenju, spontane i habitualne pobačaje, prijevremene porođaje i različite opstetričke i kirurške komplikacije vezane za tijek trudnoće, porođaja i babinja. Djeca iz takvih trudnoća češće razvijaju pretilost u djetinjstvu kao i u odrasloj dobi. S obzirom na navedeno analizirali smo ishod trudnoća u 51 pretile trudnice i 50 trudnica s urednim indeksom
tjelesne mase, pri čemu su sve trudnice (u objema skupinama) imale dijagnozu gestacijskog dijabetesa prema kriterijima IADPSG. Analizirali smo gestacijsku dob, način dovršenja trudnoće, prirast na težini trudnica, prisutnost istodobnih dijagnoza gestacijske ili kronične hipertenzije, razliku u težini novorođenčadi te učestalost hipertrofične novorođenčadi. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički značajna razlika u gestacijskoj dobi kad je završena trudnoća niti u načinu
dovršenja porođaja. Utvrđena je statistički značajna razlika u dobivenim kilogramima tijekom trudnoće, broju trudnica s hipertenzijom,
porođajnoj masi novorođenčadi i broju hipertrofične djece. U zaključku, pretilost u trudnoći s gestacijskim dijabetesom je nepovoljan čimbenik za ishod trudnoće, porođajnu masu i prekomjeran rast novorođenčadi, kao i za prirast tjelesne mase trudnice tijekom trudnoće.
Cilj je bio procijeniti primjenu ehokardiografskih mjerenja u novorođenčadi dijabetičnih majki. Majčin dijabetes udružen je s povećanim rizikom pobola i smrtnosti u trudnoći i tijekom perinatalnog ...razdoblja. U ispitivanje je bilo uključeno 35 novorođenčadi dijabetičnih majki (predgestacijski ili gestacijski dijabetes; ispitna skupina) i 35 kontrolne novorođenčadi (kontrolna skupina) rođene između siječnja 2009. i prosinca 2012. godine u području Cluj-Napoca (sjeverozapadna Rumunjska). Ehokardiografski parametri mjereni su pomoću ultrazvučnog uređaja Logiq e s pretvornikom od 8 MHz. Debljina interventrikulskog septuma bila je viša u ispitnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom (na kraju sistole = 6,61±1,64 mm prema 5,75±0,95 mm, p=0,0371; na kraju dijastole = 4,61±1,59 mm prema 3,42±0,70 mm, p=0,0001). Omjer rizika za septalnu hipertrofiju bio je 2,333 (0,656; 8,298). U novorođenčadi majki s gestacijskim dijabetesom zabilježen je veći udio hipertrofije septuma u usporedbi s novorođenčadi majki s predgestacijskim dijabetesom (p=0,0058). Srednja porođajna težina novorođenčadi dijabetičnih majki (3695,57±738,63) bila je značajno viša u usporedbi s kontrolnom skupinom (3276,14±496,51; p=0,0071). Kod novorođenčadi majki s dijabetesom utvrđen je visok rizik od hipertrofije septuma.
U radu su iznesene pojedine danas poznate metode prostatektomije i obrađene dijelom na temelju vlastitih rezultata, a dijelom prema podacima iz literature. U obradi naglasak je stavljen na ...mortalitet, boravak bolesnika u bolnici, postoperativno krvarenje, reintervencije i postoperativne ožiljne promjene na području prostatektomije. Na osnovu navedenih parametara, uspoređene su transuretralna prostatektomija, transvezikalna prostatektomija, retropubična prostatektomija, endoskopska primjena laserskih zraka, aplikacija "stenta" i od medikamentozne terapije, primjena alfablokera. U zaključku se navodi da danas veliku prednost ima TUR koji se provodi u 90% prostatektomija. Otvorene operacije su indicirane, prije svega, u slučaju velike prostatične mase. Za bolesnike visokog rizika, s ograničenim uspjehom, koristi se "stent", dok se alfa-blokeri primjenjuju kod prostatizma bez prostatične retencije mokraće. Sve ostale su metode i l i još u eksperimentalnoj fazi, ili već napuštene.
PDF
