Poročilo z dogodka Helsinki Digital Humanities Hackathon 2023 (DHH23), ki je potekal konec maja 2023. Humanistični hackathon je poligon za praktično demonstracijo pristopa k poučevanju digitalne ...humanistike, ki ga izvaja Univerza v Helsinkih. Dogodek spodbuja sodelovanje med družboslovci in računalničarji, profiloma, ki imata razhajajoča videnja znanosti in sta plod popolnoma drugačnih tradicij. Avtor toplo priporoča udeležbo vsem, ki so na začetku svoje raziskovalne poti.
Prostor Samide, Irena; Virant, Špela
Ars & humanitas,
12/2019, Volume:
13, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Izhodišče tematske številke Prostor je inventarizacija trenutnega stanja v humanistiki in družboslovju več desetletij po t. i. prostorskem obratu, ki je v ospredje znanstvenih raziskav postavil ...kategorijo prostora. Kako so zamisli Lefebvra, Foucaulta, Augéja, Bahtina, Lotmana, de Certeauja, Westphala in drugih, ki so se že trdno zasidrale v teoretskem ustroju, prispevale k razvoju posameznih humanističnih in družboslovnih znanosti? Kakšen vpliv in kakšno težo so imele? V kolikšni meri je na tej osnovi prišlo do spremembe percepcije prostorskih izkušenj? In kakšni so današnji pristopi k raziskavam prostora v različnih vedah? Prispevki, zbrani v tem tematskem sklopu, se ukvarjajo z zaznavanjem prostora in razumevanjem prostorskih konceptov, z upodabljanjem, kreiranjem in strukturiranjem prostora ter s pomenom prostorskih izkušenj za znanstvene, umetniške in družbene prakse. Preučujejo oblike kreacije, inscenacije in reprezentacije prostora v različnih historičnih, medijskih in socialnih kontekstih, pri čemer segajo od teoretske refl eksije do analize konkretnih prostorov in njihovih upodobitev.
Bilješka o humanistici Šimić, Krešimir
Crkva u svijetu,
12/2022, Volume:
57, Issue:
4
Paper, Journal Article
Open access
U članku se polazi od suvremenog dijagnosticiranja stanja u humanističkim znanostima u kojima je, prema Cliffordu Geertzu, došlo do »zamućivanja žanrova«. Zatim se, da bi se pokušalo uputiti u izvore ...promjena, osvrće na osnovne dvadesetostoljetne misaone tendencije. One se nastoje egzemplificirati ponajprije filozofijom Martina Heideggera te u znatno manjoj mjeri postmodernim tendencijama (Jacques Derrida, Giles Deleuze). U konačnici donosi se jedno novo upućivanje u humanistiku, zasnovano na kršćanskoj tradiciji. Pritom se polazi od novog, kršćanskog razumijevanja tjelesnosti.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Poročilo s konference Jezikovne tehnologije in digitalna humanistika (JTDH) 2022, ki je potekala septembra 2022 v prostorih Fakultete za družbene vede Univerze v Ljubljani. Konferenco je priredilo ...Slovensko društvo za jezikovne tehnologije (SDJT), v soorganizaciji s Centrom za jezikovne vire in tehnologije Univerze v Ljubljani (CJVT), Inštitutom za novejšo zgodovino (INZ) ter raziskovalnima infrastrukturama CLARIN.SI in DARIAH-SI.
U članku se tematizira odnos između sveučilišta kao ideje ozbiljenja znanstveno-tehničkih mogućnosti „napretka“ i „razvitka“ čovjeka na kraju metafizike i onog što proizlazi iz razumijevanja ...tehnosfere kao vladavine „umjetne inteligencije“ i „umjetnoga života“ analizom četiriju temeljnih pojmova kibernetike: informacije ‒ povratne sprege (feedback) ‒ kontrole ‒ komunikacije. Kritičkom analizom mjerodavnih pristupa tom problemu unutar poststrukturalističkog kruga mišljenja od Jeana-Franҫoisa Lyotarda do Jacquesa Derridae autor pokazuje da se očuvanje „biti“ onoga što nazivamo humanistikom kao mišljenjem ‒ kazivanjem „na“ egzistencijalnu otvorenost čovjeka može izvesti jedino obratom u samoj „biti“ života izvan redukcije na njegove biogenetske procese. Kada život u svojoj posljednjoj mogućnosti produhovljenja postaje autopoietički sustav koji u tehnologiziranju bitka gubi značajke jednokratnosti i neizvjesnosti, a umjesto toga biva singularnošću i proračunljivošću, znanje „o“ kibernetičkoj razlici čovjeka i svijeta iziskuje radikalnu transformaciju. Ali ne više znanosti i njihova povijesno-epohalnoga mjesta odvijanja svjetske povijesti kao što je to ideja sveučilišta od Humboldta do tzv. Bolonjske reforme. Posljednja transformacija s kojom zapadnjačka metafizika kao onto-teo-kozmo-antropologija gubi vlastitu „bit“ odnosi se na ozbiljenje mogućnosti onog što je Friedrich W. Nietzsche namijenio ideji čovjeka ‒ da bude most između „životinje“ i „nadčovjeka“. Članak ima za nakanu ekstenzivnom analizom autorova pojma tehnosfere, kako je to izvedeno u petoknjižju istoimena naziva (Tehnosfera I-V) pokušati promisliti konzekvencije nove paradigme tehnoznanstvene konstrukcije „umjetnoga života“ za budućnost ideje sveučilišta i moguće nove „misije“ humanistike u tom sklopu.
Članak se bavi genezom, oblicima i perspektivama razvoja digitalne istorije, nove naučne discipline nastale primenom informacionih tehnologija u istraživanju prošlosti. Tokom poslednjih 25 godina, ...digitalna istorija se razvila u prepoznatljivu, mada ne i jasno definisanu disciplinu, koja transformiše istorijsku nauku. Razmatraju se promene koje digitalizacija donosi, od strukture istorijskih izvora, njihovog prikupljanja i obrade, do analize sadržaja, tehnike istorijskih istraživanja i predstavljanja njihovih rezultata. Dinamičan, ali i nejednak razvoj u ovoj oblasti ilustruje se nizom primera, uz nastojanje da se kritički sagledaju mogućnosti i ograničenja digitalne istorije, ali pre svega da se doprinese njenom ovladavanju.
Misal kneza Novaka (1368.) najstariji je datirani misal rimske kurije pisan glagoljicom i hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Zbog njegove vrijednosti koja proizlazi iz sačuvanosti od 1368. do danas ...te zbog činjenice da je bio predloškom na temelju kojega je priređivan hrvatskoglagoljski Prvotisak misala predmetom je znanstvenoga istraživanja skupine hrvatskih i austrijskih znanstvenika. Ovaj rad donosi temeljna istraživanja Misala kneza Novaka koja su potrebna da bi se sadržaj misala mogao digitalno obraditi u TEI sučelju te na taj način učiniti njegov sadržaj dostupnim široj znanstvenoj i akademskoj zajednici. U obzoru je našega istraživanja struktura sadržaja misala, odnosno njezine liturgijsko-tekstološke cjeline koje će biti predmet daljnjih istraživanja. Rad je koncipiran tako da u prvom dijelu prikaže povijest i sadržaj rimskoga misala, a potom i ovoga misala. Potom se donosi istraživanje liturgičkoga nazivlja koje će biti temeljem za daljnju obradu u računalnome sučelju. Ovim se radom postavlja metodologija suvremenoga pristupa istraživanju glagoljskih misala u okružju suvremene digitalne humanistike.
The Missal of Count Novak (1368) is the oldest dated missal according to the use of the Roman Court written in Glagolitic script and the Croatian Church Slavonic language. This missal has been subjected to scientific research by a group of Croatian and Austrian scientists due to its great value, arising from the fact it has survived in excellent condition since 1368, as well as the fact it was used as the template for the first Croatian printed missal. This paper presents the ground research of the Missal of Count Novak that is necessary for the TEI processing of the content of the current Missal so it could be accessible to the broader scientific and academic community. The scope of our research is the structure of the content of the Missal, its liturgical and textological ensemble that will be the subject of the further research. The first part of the research will provide an overview of the history and content of the first Roman-rite missal, and then of the Missal of Count Novak. It will then provide an insight into liturgical terminology, which will serve as the foundation for further digital research and analysis. This research establishes methodology for a modern approach to researching Glagolitic missals in the modern, digital humanities.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
The paper consists of three parts together with the introduction and conclusion. The first part considered the humanities in the perspective of humanization and explains why the interpretation of its ...crisis is not self-evident. The symptoms of the crisis are treated on the basis of self-understanding of selected actors thematizing such phenomena as is the situation in education, as well as the constellation of certain forms of knowledge that are indispensable in terms of political framing of democratization. The axis of crisis self-interpretations presents itself by the fact that it features a hegemonic form of economic rationality which “invasively” transforms the framework of the humanities. How can the humanities react to the situation? The second part seeks to answer this very question: what forms of reflexivity can be developed in order to resist the mentioned hegemony? The humanities contain idiosyncratic potentials that enable them to dissolve the ruling ideologies in terms of instrumental rationality and utilitarianism. “Economic humanities” are a form of reflection for the humanities that confronts the mentioned hegemony. The third part contextualizes the crisis-determined humanities through historical dynamics of abstraction and shows why the humanities care about reflecting on the modern finalization of abstraction on the occasion of humanization. Finally, the paper argues that, although the current expansion of abstraction affects the humanities, the crisis implies the existence of a space of possibility in which indecision exists.
The analysis of the author’s own past research has shown that digital tools do not have a significant role in contributing to new interpretations of the Slovene literary canon. However, when shifting ...the subject of interpretation from a single work to authorial opera, genre corpora, literary period or the entire national literature, it becomes clear how quantitative methods, stimulated by digitalisation of the cultural past, literary databases and digital tools play a vital role. Interpretations that consider the richness of data, generated by digital culture, are more trustworthy than the former ones. The price we pay for that is the refusal of clear encyclopaedic definitions and descriptions. Literary past, observed through the digital humanities’ perspective has a fuzzy development because the central phaenomena gradually fade in the multitude of rival or peripheral phenomena. Slovene literature is not represented by prominent authors and their famous works any more, it does not comply with dictation of the great national myth, i.e., the construction of the nation from the spirit of literature. Rather, it is considered as a random fact, a matter of serendipity. It is represented as the entire literary production on the Slovene territory, in Slovene as well as other languages. Due to special circumstances, it is different from the neighbouring literatures and it triggers new, nation-specific definitions of literary phenomena. New interpretations of Slovene literature are not only indebted to the use of digital tools, but also to the consequence of changes within the literary system itself. In its beginnings, Slovene literature was dedicated to the constitution and emancipation of the nation, while now it also legitimately fulfils other human needs and functions: cultural recreation, women and social minorities’ emancipation and mobilisation, escapism, self-reflection, self-therapy, testing of the alternative models of social behaviour, etc.
Hrvatska ima dugu tradiciju priređivanja djela u području povijesnoga jezikoslovlja i raspolaže mnogim vrijednim izdanjima te je veoma važno da se ta tradicija nastavi i prilagodi današnjemu ...digitalnom dobu. U ovome radu ponudit će se model retrodigitalizacije starih hrvatskih gramatika jer postojeći retrodigitalizirani resursi ne uključuju gramatike.
Croatian philology has a long tradition of publishing reference books in the field of historical linguistics; it is very important to continue and foster this tradition in the future, as well as to adapt it to the modern digital era. Recent large-scale digitization initiatives have focused heavily on historical texts. Many reasons have led to the increasing digitization of archival documents, library and museum material, and collections of old books and manuscripts stored in monasteries. one of the main reasons for the digitization of old texts is to protect the original document from possible damage resulting from inappropriate handling. the use of digital copies instead of original documents is necessary to protect and preserve old written texts, as they are the most reliable way to back up original documents. Another very important reason for digitizing old texts is to make them more accessible to scholars, experts, and the public. In this way, young people who prefer using digital media will become more easily acquainted with cultural heritage that would otherwise be inaccessible to them. the digitization model of old Croatian grammar books will be discussed, as the existing resources do not include grammar books from the pre-standard period of the Croatian language.
PDF
