Bošnjačke politike povijesti Kasapović, Mirjana
Anali Hrvatskog politološkog društva,
2021, Volume:
18, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Srž suvremenih bošnjačkih politika povijesti čine naracije o povijesti bosanskohercegovačkih muslimana, odnosno Bošnjaka kao povijesti genocidâ. One su usustavljene u „paradigmu o deset genocida“ ...koji su nad njima počinili europski kršćani, poglavito srpski i crnogorski pravoslavci te hrvatski katolici, od Bečkog rata s kraja 17. do rata u Bosni i Hercegovini s kraja 20. stoljeća. Prema toj paradigmi, Hrvati su počinili četiri velika genocida nad muslimanima, odnosno Bošnjacima. Te su naracije nacionalistički samoviktimizacijski mitovi koji se zasnivaju na ignoriranju historijskih činjenica i njihovih znanstvenih interpretacija. Iz politološke perspektive, posebno je pogubno ignoriranje znanstvenih pojmova i tipologija političkog nasilja i nasilnih sukoba te podvođenje gotovo svih vrsta zločina pod pojam genocida.
The core of contemporary Bosniak politics of history is composed of narratives depicting the history of Bosnian-Herzegovinian Muslims, also known as Bosniaks, as the history of genocides. These narratives are systemized as the “Paradigm of Ten Genocides” which were committed by European Christians, chiefly Serbian and Montenegrin Orthodox Christians and Croatian Catholics, since the Great Turkish War in the late 17th century until the Bosnian War at the end of the 20th century. According to this paradigm, Croatians committed four great genocides against Muslims or more specifically Bosniaks. These narrations serve as nationalist self-victimization myths, based on ignoring historical facts and their scientific interpretation. From a political science perspective, it is especially disastrous to ignore scientific concepts and typologies of political violence and violent conflicts, and to classify almost all types of crimes under the notion of genocide.
Analiza se osredotoča na delo beograjskih umetnikov, združenih v kolektive, v katerih praksa skupnega bivanja postane alternativni način družbenih odnosov. Njihove skupne akcije so priložnost za ...preučevanje poti radikalne domišljije na dveh ravneh: prvič, z upoštevanjem načel kolektivne ustvarjalnosti, ki delujejo skozi različne oblike umetniške in družbeno-kulturne produkcije, sistematično usmerjene v razvoj družbenih imaginarijev; drugič, z oblikovanjem kolektiva, usmerjenega v produkcijo same družbenosti, ki se razvija in preizkuša skozi prakse. Pri tem prenosu z ravni umetniške na raven družbene produkcije so lahko ključna orodja (samo)refleksije. (Samo)refleksija je v enaki meri varuh enakosti in nastanka. Če domišljija ni zgolj duševni odziv na realnost, lahko postane gonilo nove prakse: materialna manifestacija določenih odnosov, njihovo preizkušanje v realnosti in hkratno izvajanje na poti k novim oblikam kolektivnosti in morda kolektivne avtonomije.
Hiperindustrijalizacija u javnosti stvara svijest o riziku i ekološkoj krizi, potenciranu medijskim izvještajima o katastrofama i nesigurnosti. Potrebu za sigurnošću moguće je zadovoljiti uspostavom ...povjerenja. Nužno je vjerovati izvještajima eksperata. Potrošačko društvo kreira nove načine uspostave povjerenja javnosti stavljanjem zelenih oznaka na sve, što stvara dojam sigurnosti. Instrumentalizirani mediji imaju važnu ulogu u formiranju zelenog imaginarija kao najpoželjnijeg, što je osnovno obilježje informiranja o rizicima, a inicirano od strane organizacija koje se predstavljaju ekološki odgovornima. Akcija zelenog zamagljivanja stvarnosti rezultat je sklonosti društva prikrivanju problema koje ne može riješiti i preduvjet je opstanka napretka. Poticanje javnosti na neutemeljen zeleni način razmišljanja, otvara rasprave etičke prirode.
Analiza se osredotoča na delo beograjskih umetnikov, združenih v kolektive, v katerih praksa skupnega bivanja postane alternativni način družbenih odnosov. Njihove skupne akcije so priložnost za ...preučevanje poti radikalne domišljije na dveh ravneh: prvič, z upoštevanjem načel kolektivne ustvarjalnosti, ki delujejo skozi različne oblike umetniške in družbeno-kulturne produkcije, sistematično usmerjene v razvoj družbenih imaginarijev; drugič, z oblikovanjem kolektiva, usmerjenega v produkcijo same družbenosti, ki se razvija in preizkuša skozi prakse. Pri tem prenosu z ravni umetniške na raven družbene produkcije so lahko ključna orodja (samo)refleksije. (Samo)refleksija je v enaki meri varuh enakosti in nastanka. Če domišljija ni zgolj duševni odziv na realnost, lahko postane gonilo nove prakse: materialna manifestacija določenih odnosov, njihovo preizkušanje v realnosti in hkratno izvajanje na poti k novim oblikam kolektivnosti in morda kolektivne avtonomije.
Članek obravnava Plutarhova Rimska in Grška vprašanja v širšem kontekstu avtorjevega korpusa, ki ga opredeljuje kot antropološki makrotekst. Sprašuje se o avtorjevem imaginariju, o pomenu umeščanja v ...čas in prostor ter konstruiranju grško-rimske kontinuitete. Izpostavlja značilnost Plutarhove idealistične antropologije, ki se kaže v izogibanju dvoumnostim in nasprotjem med zavojevanimi Grki in rimskimi okupatorji. Rimsko in grško identiteto predstavlja kot skupno polje dediščine, kjer kulturno dominirajo Grki. V kontekst svojega resničnostnega programa zato uvrsti virtualno grško-rimskost, ki s fuzijo pozitivnih lastnosti obeh vodi k preseganju razlik.
Znamenita Lepantska bitka (1571.) u ovom se eseju promatra kao kulturno-antropološka tema. Za suvremenike ona je bila „čudesno Božje djelo“. Kršćanski je svijet dokazao da može pobijediti islam. ...Pobjeda kod Lepanta postala je dio kršćanskog imaginarija i mjesto memorije. U slavu te bitke stoljećima su se održavale vjerske i svjetovne svetkovine, ispisivali bezbrojni stihovi, skladale i pjevale laude. U eseju je istaknut prinos kršćanskih država Sredozemlja i cijele Europe pobjedi nad osmanlijskom pomorskom silom. Naveden je i primjer Istre i istočnojadranske obale.
U članku se otvara pitanje obrazovanih vojnih časnika, podrijetlom iz zemalja srednjoeuropsko-mediteranskih pograničja u kasnom 18. i ranom 19. stoljeću, kao aktera intelektualnih razmjena i ...konstrukcije transformacijskih imaginarija koji su mogli imati ili su imali kreativan učinak u svakovrsnim promjenama u ovim zemljama i društvima nakon Francuske revolucije i njezinih tektonskih učinaka širom Europe i svijeta. Kao poseban skupni fenomen izdvajaju se vojni časnici podrijetlom iz mletačke Istre, Dalmacije i Albanije (Boke kotorske), kojisu od 1797. do 1814./1815. godine više puta mijenjali podaništvo te kao obrazovani profesionalci morali svoje interese, aspiracije i imaginarije više puta preoblikovati u skladu s vladajućom dinastičkom ideologijom iuskladiti s promjenljivim imperijalnim interesima. Poseban slučaj s timu vezi, u središtu pozornosti ovog članka, jest Lujo Matutinović (Krf,
26. X. 1765. – Split, 1. VIII. 1844.) i njegov opsežan, na francuskom pisan esej o Ilirskim pokrajinama i Crnoj Gori, posvećen Napoléonu I. uParizu 1811. godine. Dokazuje se da je Matutinović, slijedeći podaničke imperative, razvio koncepciju Kraljevstva Ilirije koja je u nekim svojimaspektima anticipirala fenomene i razvojne logike koje su djelatne sve do suvremenog doba. U Dodatku Matutinovićevo Pokrčje donosi se, u dvije cjeline, pregled
obrade Krke i Pokrčja u Ogledu.
U radu se analizira prostorni imaginarij trilogije Zlatni danci Jagode Truhelke. Autorica polazi od pretpostavke kako prostor u trilogiji nosi simboličko značenje, odnosno s obzirom na autobiografsku ...dimenziju diskursa trilogija nudi jedinstven (subjektivan) doživljaj prostora s nizom spacijalnih jedinica snažnoga značenjskog potencijala. Naglasak je na analizi interakcije likova s prostorima kojima se kreću, što ujedno čini i sam narativni okvir trilogije. Prostor u trilogiji nosi i etičke implikacije, što se potvrđuje ponuđenom strukturom obiteljske kuće. U prostor kuće djetinjstva autorica je u potpunosti uspjela utisnuti svoju "sliku svijeta" temeljenu na obiteljskom skladu, skromnosti, redu i međusobnom poštivanju te snažnom vjerskom i domoljubnom osjećaju.
Poticaj radu misao je autora Povijesti hrvatske dječje književnosti (M. Crnkovića i D. Težak) kako su naglašeno hrvatstvo i religioznost Truhelkina djela bili loša preporuka u razdoblju obiju ...Jugoslavija za njegovo uvrštavanje u službenu lektiru te kako su njezina djela bila vrlo često vrednovana na izvanknjiževnoj osnovi. Na tome tragu interpretira se autoričina autobiografska trilogija Zlatni danci u kojoj se razabiru dominantni motivi i narativi koji svojom učestalošću pripomažu u rekonstrukciji i tumačenju njezina kulturnoga imaginarija, koji možemo atribuirati kroatocentričnim. Taj imaginarij autorica signalizira različitim postupcima: Aničinim didaktiziranim patriotskim „tiradama“ naučenima u školi, opisom učiteljičine škole i salona, dječjom igrom bitke kod Sigeta (Hrvati nasuprot Turcima) te ispoviješću drvosječe Đorđa (Hrvata iz Istre) i njegovim znakovitim sudjelovanjem u Viškoj bitci. Važan je i element prostora koji, osim što ima integracijsku ulogu, postaje važnim pokazateljem kulturne samoidentifikacije. Analiza implicira kako imaginarij Zlatnih danaka ne reprezentira samo njihovu autoricu, već, u stanovitoj mjeri, i vrijednosti zajednice kojoj pripada.
Prodor internacionalne gotike srednjoeuropskog umjetničkog (parlerijanskog) idioma, te – gotovo istovremena, a ponekad i prožeta
– recepcija dijaspore bečke dvorske škole Rudolfa Habsburškog u ...zemljama južno od Drave snažno su obilježeni fi gurativnom arhitektonskom plastikom: lisnatim maskama, likovima isplaženih jezika i tzv. negroida, te s druge strane mitološkim likovima poput sirena, snokentaura, pelikana i sl., crpljenih iz prijepisa i prijevoda kasnoantičkog Fiziologa. Ovaj se šareni imaginarij širi prema
jugu zajedno s ostalim tekovinama Dvorske škole i parlerijanske gotike. Pri tome se posebno izdvaja motiv „lisnate maske“, lice obraslo lišćem ili lice kojem iz usta izviruju grane. Motiv je poznat od davnine, te je široko rasprostranjen Europom, ali njegovu pojavu u prekodravskim zemljama promatramo isključivo u kontekstu recepcije parlerijanske gotike, sporedno radi li se o prodorima prve generacije južnonjemačkih ili praških Parlera.
PDF
