Pandemija COVID-19 paralizirala je transplantacijske programe širom svijeta, uz visoke stope smrtnosti u populaciji bolesnika s transplantiranim bubregom. Suočeni s nepoznatim patogenom svjedočimo ...čitavom nizu manje ili više uspješnih pokušaja liječenja. Bolesnici s transplantiranim bubregom su posebno ugrožena skupina s obzirom na kronično stanje imunosupresije. Dodatan problem u liječenju COVID-19 predstavlja problem mogućih interakcija lijekova koji se rabe u liječenju SARS-CoV-2 s imunosupresivima, kao i rizik akutnih odbacivanja prilikom značajnih smanjivanja imunosupresije. Ponovno oživljavanje transplantacijskih programa zahtijevat će pažljivu procjenu rizika i dobrobiti za svakoga pojedinog bolesnika uz promišljanje načina uspostave međunarodne razmjene organa. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se odredio optimalan način liječenja SARS-CoV-2 u bolesnika s transplantiranim bubregom.
Rak dojke najčešća je novotvorina i peti uzrok smrti žena. Etiologija i patogeneza ovoga zloćudnog tumora su multifaktorske. Pojava neoplazma u primatelja solidnih organa liječenih imunosupresivnim ...lijekovima je 2 do 3 puta veća nego u općoj populaciji. U rizičnoj populaciji su i žene s presađenim bubregom. Cilj ovoga pregleda literature je istražiti povezanost pojavnosti karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka i imunosupresivnih režima, opisati njihovu ulogu u tom procesu te istražiti trenutne preporuke probira za rano otkrivanje karcinoma dojke u toj populaciji. Kako bismo pristupili potrebnoj literaturi koristili smo bazu podataka PubMed-a. MeSH pojmovi uporabljeni za pretragu baze literature su bili: “breast cancer”; “risk factors”; “cancer screening”; “kidney transplantation”; “immunosuppression” i “cancer”. Nakon primjene kriterija isključenja ukupno je pregledano 409 članaka. Članci su uključivali randomizirana kontrolna istraživanja, preglede i sustavne preglede literature. Uporabljene su i reference s drugih pregleda literature kako bi se pribavile dodatne relevantne informacije koje potencijalno nisu bile dohvaćene pri inicijalnoj pretrazi. Karcinom dojke najdijagnosticiraniji je karcinom i ujedno peti vodeći uzrok smrti žena u svijetu. Karcinom dojke je na trećem mjestu liste malignih uzročnika smrti, odmah iza karcinoma pluća i kolorektalnog karcinoma. Karcinom dojke je uzrokovan kombinacijom hormonskih i genetskih
čimbenika te čimbenika vezanih uz starenje. Značajan čimbenik procesa kancerogeneze je imunosupresija, što potvrđuje dva do tri puta češća pojavnost malignih bolesti u populaciji primatelja transplantiranih organa. Kronična imunosupresivna terapija, okolišni čimbenici (izlaganje sunčevu zračenju) i genetički zapisi pojedinaca utječu na proces razvoja malignih bolesti u primatelja transplantiranih organa. Imunosupresivni lijekovi smanjuju imuni nadzor, što pospješuje proces virusne onkogeneze te opće karcinogeneze. Primatelji bubrežnog presatka skloniji su razvoju karcinoma upravo zbog doživotne imunosupresivne terapije pa je karcinom drugi uzročnik smrtnosti kod te populacije. Od iznimne važnosti je spomenuti da razlike u procijenjenom riziku razvoja karcinoma ovise upravo o vrsti karcinoma. Pokazalo se da imunosupresija ne utječe na određene maligne bolesti poput karcinoma dojke, jer je njihov relativni rizik usporediv s onim u općoj populaciji. Zbog ograničenog broja radova koji se bave tematikom karcinoma dojke nakon transplantacije bubrega ovom prigodom predstavljamo sveobuhvatan pregled dosadašnje literature, trenutnog razumijevanja patofi ziologije bolesti, uloge probira u- njenoj dijagnozi i liječenju. Opsežnim pregledom literature došli smo do zaključka da rizik razvoja karcinoma dojke nakon transplantacije u primatelja bubrežnog presatka nije povećan u usporedbi s općom populacijom. Iz pregledanih radova proizlazi zaključak da razvoj karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka nije povezan s post-transplantacijskim imunosupresivnim režimom te je uglavnom povezan sa starenjem i neovisnim čimbenicima rizika koji sami po sebi mogu dovesti do transplantacije bubrega, kao što je dijabetes melitus. Zbog programa probira za rano otkrivanje karcinoma post-transplantacijski karcinom dojke obično se dijagnosticira rano. Međutim, ako ga se dijagnosticira u uznapredovalim
stadijima povezan je sa značajno lošijim ishodom i povećanom razinom smrtnosti u usporedbi s općom populacijom. Preporuka je da se probir bolesnika provodi zajedno s općom populacijom koja odgovara dobi i spolu bolesnika s presatkom, uz naglasak na individualni pristup svakom bolesniku. Iznimno je važno napomenuti da je ovo područje medicine koje zahtijeva daljnje istraživanje. Zbog rijetkosti post-transplantacijskog karcinoma dojke i oskudnih resursa na tu tematiku većina smjernica ekstrapolirana je iz opće populacije i ne odgovara minimalnom riziku od razvoja te bolesti. Slično tome, smjernice za liječenje izvedene su iz podataka opće populacije i ne uzimaju u obzir posebna razmatranja kod populacije pacijenata s bubrežnim presatkom kao: održavanje funkcionalnog presatka, odbacivanje presatka, nefrotoksične kemoterapijske lijekove i istodobnu primjenu imunosupresivnih lijekova. Potrebno je spomenuti da je heterogenost rezultata o kojima se raspravlja u našem pregledu literature posljedica različitih vrsta imunosupresivnih režima, transplantiranih organa, pridruženih bolesti, duljine praćenja bolesnika i programa probira. Kako bi se defi nirale jasne smjernice prilagođene ovoj populaciji, potrebno je daljnje istraživanje mehanizama nastanka bolesti, uz produljeno vrijeme praćenja pacijenata na različitim imunosupresivnim režimima kako bi se omogućila naknadna usporedba.
Pneumonije u imunosuprimiranih bolesnika Pavliša, Gordana; Hećimović, Ana; Džubur, Fedža ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
07/2016, Volume:
25, Issue:
1 Pneumonije
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Plućne infekcije važan su uzrok morbiditeta i mortaliteta u imunosuprimiranih bolesnika. U posljednje se vrijeme spektar imunokompromitiranih bolesnika znatno proširio zbog povećanja broja bolesnika ...koji primaju imunosupresivnu terapiju nakon transplantacije organa ili u sklopu liječenja autoimunosnih upalnih bolesti, bolesnika s malignim i hematološkim bolestima te onih s infekcijom virusom humane imunodeficijencije. Imunosupresija može nastati kao posljedica neutropenije, oštećenja humoralne ili stanične imunosti ili primjene kortikosteroida. Rizik od infekcije pojedinim patogenima ovisi o vrsti imunosnog deficita te stupnju i trajanju imunosupresije. Uz uobičajene patogene oportunistički patogeni mogu uzrokovati teške infekcije u imunosuprimiranog bolesnika. Također, u tih su bolesnika česte istodobne multiple infekcije. Rano postavljanje specifične mikrobiološke dijagnoze i započinjanje ciljanoga mikrobiološkog liječenja mogu smanjiti morbiditet i mortalitet.
Zaraza humanim papilomavirusom (HPV) učestala je u populaciji te ukoliko imunosni sustav ne uspije uništiti virus, perzistirajuća infekcija visokorizičnim onkogenim tipovima HPV-a povećava rizik ...razvoja karcinoma. Iako ne postoji specifično liječenje, zaraza HPV-om može se spriječiti cijepljenjem. Bolesnici s presađenim bubregom imaju veći rizik za perzistentnu infekciju HPV-om i razvoj komplikacija zbog cjeloživotne imunosupresije u odnosu na opću populaciju. Sukladno preporukama brojnih stručnih društava donosimo hrvatske preporuke za cijepljenje protiv zaraze HPV-om u primatelja bubrežnog presatka.
Nemelanomski karcinomi kože najčešći su karcinomi u bolesnika s transplantiranim bubregom. Kliničke i epidemiološke studije ukazuju na to da su najvažniji čimbenici rizika za razvoj nemelanomskih ...karcinoma kože doživotna imunosupresivna terapija nužna za sprječavanje odbacivanja presatka i održanje njegove funkcije te starija životna dob bolesnika prilikom transplantacije, izloženost UV zrakama tijekom života, svjetliji tipovi kože i osobna anamneza preboljelog karcinoma kože prije transplantacije. Budući da su bolesnici s transplantiranim bubregom skloniji razvoju agresivnijih tipova kožnih karcinoma, osobito planocelularnog karcinoma, izrazito je važno razviti svijest bolesnika s transplantatom o povećanoj sklonosti razvoju karcinoma kože, potrebi za prevencijom te redovitim dermatološkim pregledima i samopregledima kože. Imunosupresivnu terapiju treba prilagoditi svakom pojedinom bolesniku te ju po potrebi modificirati kako bi se smanjio rizik za pojavu karcinoma uz istodobno održanje funkcije presatka. Za praćenje bolesnika s transplantiranim bubregom potreban je interdisciplinarni pristup uključujući primarno nefrologe i dermatologe kako bismo omogućili bolesnicima s transplantatom prevenciju, ranu dijagnozu i odgovarajuće liječenje karcinoma kože.
Fournierova gangrena (FG) penisa vrlo rijetko nastaje u djece. Liječenje započne odstranjenjem nekrotičnog tkiva i zaustavljanjem infekcije. Penoplastikom ogoljenog penisa, koja je zahtjevan i ...komplikacijama
opterećen postupak, treba osigurati erektilnu funkciju i estetski prihvatljiv ishod. U radu se prikazuje tehnika penoplastike i primjene vakuum terapije u troje djece s FG penisa. U periodu 2000. do 2017. godine u KBC Zagreb je liječeno troje djece s FG penisa. Gangrena se razvila tijekom snažne imunosupresije zbog kemoterapija akutne limfatične leukemije, koja je krenula kao infekcija kože skrotuma, prepucija i perineuma. Nakon nekrektomije u općoj anesteziji, postavljen je i za glans fiksiran Foley urinarni kateter. Slobodni kožni presadak je
uzet s lateralne strane natkoljenice u debljini 0,5 mm. Presadak je postavljan i šavovima fiksiran u nepotpunoj erekciji. Cirkularno punim opsegom obložen je prvo vazelinskom gazom, a preko nje spužvom debljine 20 mm. Preko svega je postavljena adherentna folija i vakuum cijev. Negativni tlak je održavan aparatom kontinuirano na 75 mm Hg, kako bi penis bio u produženoj erekciji. Praćena je prokrvljenost penisa kontrolom kapilarnog pulsa na eksponiranom glansu. Sustav negativnog vakuum-tlaka (VAC, engl. Vacuum Assisted Closure) odstranjen je
sedmog dana. Nije bilo poslijeoperacijskih komplikacija, a puna reepitelizacija trajala je deset dana. Petnaestogodišnji pacijent je godinu dana nakon operacije i izlječenja osnovne bolesti imao bezbolnu erekciju, a masturbacijom je postigao ejakulaciju. Kako bi se minimalizirala mogućnost naknadne kontrakcije, korišteni su nešto deblji presadci. Negativni tlak od 75 mm Hg sustavno je čitavim obujmom fiksirao presadak kože unatoč konveksitetu podloge. Druga mu je funkcija održavati kavernozna tijela penisa u nepotpunoj erekciji, kako bi se slobodni kožni presadak fiksirao punom površinom. Neki su autori koristili sličnu tehniku, s jačim negativnim tlakom, no oni bilježe značajnu razinu poslijeoperacijske boli. Izostanak komplikacija, uz zadovoljavajući estetski, ali i funkcionalni ishod, ovu metodu penoplastike i vakuum-terapije promovira kao metodu izbora u djece s Fournierovom gangrenom penisa.
Osnovni cilj novih imunosupresijkih protokola je smanjiti toksičnost i poboljšati dugotrajno preživljenje presatka i primatelja. Posljednih nekoliko godina u pretkliničkim istraživanjima ...imunosupresijskih lijekova naziru se rezultati koji bi mogli biti izuzetno značajni. Radi se o nekoliko lijekova koji su trenutačno u fazi II ili fazi III kliničkih istraživanja.
Svrha: Bolesnicima s transplantiranim čvrstim organom mogu se pojaviti mnogobrojne i različite komplikacije u ustima zbog oslabljene imunosti i nuspojava na lijekove. Svrha ovog istraživanja bila je ...ispitati učestalost i vrstu oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom, odrediti stanje zuba i oralne higijene, oralne lezije povezane s lijekovima koje pacijenti uzimaju prije transplantacije i nakon te operacije, te koliko često pacijenti u poslijetransplantacijskom razdoblju posjećuju stomatologa. Ispitanici i postupci: Istraživanje je trajalo dvije godine, a uključeno je bilo 100 ispitanika s transplantiranim bubregom tijekom njihovih redovitih kontrola u Zavodu za nefrologiju i dijalizu KBC-a Zagreb i u Zavodu za oralnu medicinu Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te 100 nasumce odabranih kontrolnih ispitanika iz Zavoda za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veću učestalost oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom (31 %) u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Najčešće promjene bile su eritem, keratotične lezije na sluznici i hiperplazija gingive. Prosječna vrijednost KEP indeksa bila je značajno niža kod bolesnika
s transplantiranim bubregom negoli u kontrolnoj skupini. Trećina bolesnika imala je subjektivni osjećaj suhoće usta. Oralna higijena sveukupno je bila loša i samo malobrojni ispitanici koristili su se dodatnim proizvodima za higijenu usta. Većina pacijenata nakon transplantacije nije posjetila stomatologa. Zaključak: Bolesnici s presađenim bubregom trebaju sveobuhvatnu i redovitu stomatološku skrb prije transplantacije i nakon nje, a doktor dentalne medicine neizostavno treba biti član multidisciplinarnog tima medicinskih stručnjaka.
Uporaba imunosupresijskih lijekova povezuje se s povećanom učestalosti različitih zloćudnih bolesti. Etiologija posttransplantacijskih zloćudnih bolesti je multifaktorska te uključuje i oslabljen ...imunološki odgovor na različite virusne infekcije, neodgovarajuće
uklanjanje oštećenih stanica, kao i oslabljenu mogućnost popravka lomova DNK. Među viruse koji se povezuju s pojavom tumora nakon transplantacije bubrega ubrajaju see EBV, HHV-8, virus Merkelovih stanica, virusi hepatitisa B i C, te BK virus. CMV se povezuje s karcinomom debelog crijeva. Dosadašnje se spoznaje uglavnom temelje na pojedinačnim slučajevima opisanima u literaturi. Potrebna su daljnja istraživanja kojima bi se potvrdila povezanost virusnih infekcija s razvojem tumora nakon transplantacije bubrega.
Uspješna transplantacija je metoda izbora u liječenju pacijenata koji se nalaze u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, odnosno terminalne bolesti (akutne ili kronične) jetre, srca ili pluća. ...Uvođenje novih, potentnijih imunosupresivnih lijekova značajno je smanjilo učestalost kriza odbacivanja presađenog organa. Unatoč značajnom napretku transplantacijske medicine, dugoročno preživljavanje pacijenata s presađenim organom i dalje je značajno niže u odnosu na opću populaciju. Navedeno je posljedica povećane incidencije kardiovaskularnih bolesti u ovoj populaciji pacijenata, koje su i glavni uzrok povećanog mortaliteta. Pojava tradicionalnih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, odnosno komponenti metaboličkog sindroma (arterijska hipertenzija, novonastala šećerna bolest ili pogoršanje od ranije poznate šećerne bolesti, pretilosti te poremećaj metabolizma masnoća) učestaliji su u pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa nego u općoj populaciji. Posljedica su primijenjene imunosupresivne terapije. U prvom redu nužne su redovite i stalne provjere zdravstvenog stanja pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa. Uz kontrolu laboratorijskih parametara funkcije presatka, vrlo je važna kontrola krvnog tlaka, metabolizma glukoze i masnoća sa svrhom sprječavanja razvoja kardiovaskularnih bolesti, poboljšanja funkcije presatka i kvalitete života te smanjenja mortaliteta ove populacije pacijenata.
PDF
