Ponovni neuspjeh tretiranja ili sposobnost kukaca da prežive primjenu insekticida najčešće je posljedica razvoja rezistentnosti štetnih kukaca na insekticide. Danas je pojava rezistentnosti kukaca ...zabilježena u gotovo cijelom svijetu, a prvi put je ustanovljena 1947. godine u kućne muhe na pripravak DDT. Najnovija istraživanja govore o 1000 različitih vrsta kukaca koji su razvili rezistentnost na jedan ili više insekticida. Jedino rana detekcija rezistentnosti omogućuje uspješnu provedbu antirezistentnih strategija. Metode kojima se utvrđuje rezistentnost kukaca na insekticide općenito se mogu podijeliti u četiri skupine: biološke, biokemijske, imunološke te molekularne. Cilj je ovoga rada bio opisati svaku od navedenih metoda te istaknuti njihove prednosti i/ili nedostatke za primjenu u poljoprivredi. Biološke se metode najčešće koriste u praksi, najjednostavnije su i najjeftinije za provedbu te daju detaljniji uvid u mehanizam nastanka rezistentnosti. Glavni je nedostatak što zahtijevaju žive jedinke za ispitivanje. Biološke su metode zbog toga radno intenzivne, mogu oduzeti puno vremena za provedbu i zahtijevati veliki istraživački prostor. Prednost je biokemijskih metoda što zahtijevaju opremu osnovnih laboratorija. Međutim moraju se provoditi na živom materijalu pod umjetnim ili kontroliranim uvjetima što ponekad može utjecati na aktivnost enzima u usporedbi s uvjetima na terenu. Imunološke metode temelje se na antitijelima koja su napravljena za velike biokemijske molekule odgovorne za razvoj rezistentnosti kukca na određeni insekticid. Imunološke su metode jednostavne za upotrebu, međutim zbog specifičnosti antitijela vrlo se rijetko koriste u utvrđivanju rezistentnosti na većim područjima. Molekularne metode istraživanja rezistentnosti temelje se na genotipizaciji mutacija karakterističnih kod određenog tipa rezistentnosti. Omogućuju otkrivanje rezistentnih genotipova u populaciji dovoljno rano što omogućava daljnje praćenje i uvođenje antirezistentnih programa. Međutim podrazumijevaju detaljne analitičke procedure koje zahtijevaju skupu opremu i osoblje s visokim tehničkim vještinama za izvođenje ispitivanja.
Sekundarni metaboliti biljaka imaju važnu ulogu u reakciji biljaka na abiotički i biotički stres. Neke od bioaktivnih komponenti imaju izražena insekticidna svojstva, pa onda govorimo o insekticidnim ...biljkama poput dalmatinskog (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) i kavkaškog buhača (Tanacetum coccineum (Willd.) Grierson) (aktivne komponente - piretrini), duhana (nikotin), neema (azadirahtin) i dr. Botanički insekticidi su uglavnom kraće perzistentnosti, pa su na osnovi njihove kemijske strukture razvijeni stabilniji sintetski insekticidi – piretroidi i neonikotinoidi, S ograničavanjem primjene kemijskih insekticida, botanički insekticidi dobivaju sve značajniju ulogu i u konvencionalnoj zaštiti bilja, ne samo ekološkoj. Posebno su značajni prirodni piretrini. Zbog brze razgradnje imaju kratku karencu što je često nedostatak, ali je i prikladno za zaštitu bilja prije same berbe, što je posebno prikladno kod suzbijanja octene mušice ploda.
Plants’ secondary metabolites have an important role in the plant’s response to abiotic and biotic stress. Some of the bioactive components have pronounced insecticidal properties, so they are called insecticidal plants such as Dalmatian (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) and Caucasian pyrethrum (Tanacetum coccineum (Willd.) Grierson) (active components - pyrethrins), tobacco (nicotine), neem (azadirachtin), etc. Botanical insecticides are generally having shorter persistence. Based on their chemical structures, more stable synthetic insecticides have been developed – pyrethroids and neonicotinoids. With the restrictions in use of chemical insecticides, botanical insecticides are gaining an increasingly significant role in conventional plant protection, not only ecological. Natural pyrethrins are especially important. Due to their quick decomposition, they have a short withdrawal period, which is often a shortcoming, but it is also suitable for protecting plants before harvesting, which is especially suitable for spotted wing drosophila’s control.
As part of our OPENTOX project, we evaluated the incidence and mass concentrations of multiclass pesticide residues in 23 river/stream water samples collected in urban and agricultural areas of ...northwest Croatia at various points of the pesticide application season in 2015. The study included 16 compounds of five herbicide classes and seven compounds of three insecticide classes. Pesticide residues were accumulated from water by solid-phase extraction and analysed using high performance liquid chromatography with UV-diode array detection and/or gas chromatography-mass spectrometry. Herbicide residues were more common than the insecticide ones, and, as expected, they peaked in the middle of the application season. Metolachlor showed the highest concentrations and was found in 91 % of all samples, followed by terbuthylazine, found in 70 % of the samples. The highest total mass concentration of detected pesticides was measured in the water samples of the Krapina (3992 ng/L) and Sutla (3455 ng/L) collected in rural areas with intensive agriculture. Our findings strongly speak in favour of continued monitoring of surface waters and possibly extending the list of priority water pollutants.
U proizvodnji ukrasnoga bilja često postoji potreba kombiniranja sredstava za zaštitu bilja (SZB), radi istovremene zaštite od više štetnih organizama. Primjena kombinacija SZB često dovodi do ...fitotoksičnosti. Cilj rada bio je utvrditi fitotoksičnost kombinacija fungicida (azoksistrobin i ciprodinil + fludioksonil) s insekticidima na osnovi abamektina i tiometoksama na vrstu Petunia sp.. U kombinacijama su korištene preporučene i povišene doze (od 50 do 100% iznad preporučene). Temeljem oštećenja, izračunati su indeksi fitotoksičnosti. Biljke petunije osjetljive su na korištene pripravke i nakon primjene preporučenih doza. Kombinacije oba insekticida s fungicidom na osnovi ciprodinila i fludioksinila mogu se preporučiti u zaštiti petunije samo ako se primjenjuju preporučene doze. Sve kombinacije insekticida s fungicidom na osnovi azoksistrobina ne bi se smjele primjenjivati jer postoji ozbiljan rizik od pojave fitotoksičnosti.
Cvjetni štitasti moljac, Trialeurodes vaporariorum (Westwood, 1856), ekonomski je najznačajniji štetnik na kulturama koje se uzgajaju u zaštićenim prostorima, posebice rajčice. Javlja se svake godine ...i uzrokuje direktne i indirektne štete, te prenosi biljne viruse. Brojnost populacije i visina šteta su u izravnoj korelaciji, odnosno veće štete nastaju pri brojnijoj populaciji. Praćenje i pravovremeno uočavanje ovog štetnika ima veliki značaj za uspjeh primjene mjera suzbijanja. Cvjetni štitasti moljac prati se žutim ljepljivim pločama i vizualnim pregledima naličja listova. Već pri uočavanju jedne odrasle jedinke potrebno je pristupiti suzbijanju kako bi se spriječilo prenamnožavanje i daljnje širenje. Kemijske mjere najčešći su način suzbijanja moljca. No, uslijed učestalog korištenja insekticida, posebice insekticida istog mehanizma djelovanja, pojavio se problem rezistentnosti ovog štetnika na brojne djelatne tvari iz različitih kemijskih grupa. Stoga se u integriranoj zaštiti prednost daje agrotehničkim, mehaničkim, fizikalnim i biološkim mjerama koje ne dovode do pojave rezistentnosti i prihvatljivije su za okoliš. Biološke mjere uključuju korištenje različitih makrobioloških i mikrobioloških preparata, naturalita i botaničkih insekticida. Entomofagne osice uspješno se koriste u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca. Vrlo je važna njihova pravovremena primjena, jer su najviše učinkovite pri nižim populacijama štetnika. Sve veća pozornost pridaje se botaničkim insekticidima kao ekološki povoljnijoj zamjeni za kemijske insekticide. Prirodnog su porijekla, a mnogi od njih imaju insekticidno djelovanje te bi se mogli primjenjivati u suzbijanju cvjetnog štitastog moljca i na taj način omogućiti uspješnu zaštitu kultura koje ovaj štetnik napada.
The greenhouse whitefly, Trialeurodes vaporariorum (Westwood, 1856), is the most economically significant pest on crops grown in greenhouses, especially tomatoes. It occurs every year causing direct and indirect damage, and transmits plant viruses. Population numbers and damage levels are directly correlated, as higher damages are caused by high pest populations. Monitoring and timely detection of this pest is of great importance for the success of the application of control measures. Greenhouse whitefly is monitored by yellow sticky traps and visual inspections of the leaves. When a single adult is spotted, control is needed to prevent overpopulation and further spread. Chemical measures are the most common way to control this pest. However, due to the frequent use of insecticides, especially insecticides of the same mode of action, resistance to many active substances from different chemical groups occurred. In integrated pest management agrotechnical, mechanical, physical and biological measures are preferred, as they do not lead to development of resistance and are more environmentally friendly. Biological measures include the use of various macrobiological and microbiological preparations, naturalytes and botanical insecticides. Entomophagous wasps have been used successfully in the control of the greenhouse whitefly. Their timely application is very important, because wasps are effective at a lower number of pests. Increasing attention is being paid to botanical insecticides as a more environmentally friendly substitute for chemical insecticides. They are of natural origin, and as many of them have an insecticidal effect, they could be used in the control of the greenhouse whitefly and thus enable the successful protection of crops that are attacked by this pest
Organoklorovi insekticidi – mehanizmi toksičnog djelovanja Teuta, Murati; Šimić, Branimir; Kniewald, Jasna ...
Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam,
12/2014, Volume:
9, Issue:
3-4
Journal Article
Open access
Organoklorovi insekticidi spadaju u skupinu teško razgradivih pesticida. Temeljni mehanizmi djelovanja većine insekticida iz ove skupine su izraženi kao stimulacija centralnog živčanog sustava do ...koje dolazi uslijed anti-GABA-ergičkog efekta, a dodatno mnogi od njih inhibiraju specifične ATP-aze u neuronima. To su derivati alifatskih ili aromatskih ugljikovodika, vrlo otporni na biorazgradnju, koji se obzirom na kemijsku strukturu dijele na klorirane ciklodiene, insekticide strukture i djelovanja sličnih DDT-u, heksaklorcikloheksane te toksafen. Fizikalno-kemijska svojstva kao kemijska stabilnost i izraziti lipofilni karakter doprinose njihovoj progresivnoj kumulaciji posebno u masnim tkivima pojedinih životinja ili biljakama u hranidbenom lancu, te time predstavljaju veliku opasnost za čovjeka. Unatoč tome što je danas upotreba mnogih spojeva iz ove skupine potpuno ili djelomično zabranjena, njihove ostatke nalazimo dozama gotovo svakodnevna. Posebnu opasnost predstavlja činjenica da se mogu prenijeti na novorođenčad dojenjem, ali i umanjiti plodnost te odrediti demografski pad nekih populacija. Molekularni mehanizmi toksičnosti organoklorovih insekticida uključuju promjenu signalnih puteva u stanici kao poslijedicu endokrine modulacije i/ili oksidacijskog stresa. Dokazani su njihovi brojni štetni učinci na zdravlje ljudi kao što je neurotoksičnost, imunotoksičnost, ometanje endokrine homeostaze, toksičnosti na reprodukcijski sustav te karcinogeni potencijal. Povećana potrošnja pesticida, pa tako i organoklorovih insekticida, koja pored određenih korisnih efekata, izaziva i smanjenje kvalitete okoliša zahtjeva stalni nadzor uporabe, točnu prosudbu o toksičnosti svakog pojedinog spoja te ugradnju toksikoloških studija u zakonske propise o dozvoljivim koncentracijama u hrani, čime je moguće postići kontrolu i restrikcije pri primjeni. Ovaj rad donosi analizu mehanizama insekticidnog djelovanja te pregled štetnih učinaka po ljudsko zdravlje.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Spinosini su grupa insekticida koja pokazuje visoko insekticidno djelovanje protiv mnogih ekonomski važnih štetnika na poljoprivrednim kulturama. Učinkoviti su i protiv parazita na stoci, kućnim ...ljubimcima i ljudima. Ubrajamo ih u naturalite jer su to biološki aktivne tvari dobivene fermentacijom iz bakterije Saccharopolyspora spinosa. Najvažniji su spinosini koji pokazuju izvrsno insekticidno djelovanje spinosad i njegov polusintetični derivat spinetoram. Imaju jedinstven mehanizam djelovanja na živčani sustav kukca te uzrokuju neprekidne kontrakcije mišića, paralizu i smrt. Primjenjuju se u suzbijanju velikog broja štetnika na koje djeluju želučano i kontaktno, pri čemu spinetoram pokazuje brže i jače insekticidno djelovanje nego spinosad. U usporedbi s mnogim drugim insekticidima, pokazuju veću selektivnost prema ciljanim štetnicima, pošteđuju korisne kukce i nemaju negativan utjecaj na sisavce, ptice i vodene životinje. Zahvaljujući jedinstvenom načinu djelovanja, rijetko je zabilježena pojava rezistentnosti. Spektar primjene, mehanizam djelovanja i nizak utjecaj na okoliš čine spinosine učinkovitim biološkim insekticidima koji se mogu upotrebljavati u modernoj integriranoj zaštiti od štetnika.
This book contains 20 chapters about the impact, environmental fate, modes of action, efficacy, and non-target effects of insecticides. The chapters are divided into 7 parts. Part 1 covers the ...non-target effects of insecticides, whereas part 2 is dedicated to integrated methods for pest control, in which insecticides are an important element for diminishing the populations of insect pests. Part 3 includes chapters about the non-chemical alternatives to insecticides, such as metabolic stress and plant extracts. Insecticides and human health are the main topic of part 4, and the interactions between insecticides and environment are discussed in part 5. Part 6 includes the chapters about insecticides against pests of urban areas, forests and farm animals, whereas biotechnology and other advances in pest control are discussed in part 7.
This book contains 30 Chapters divided into 5 Sections. Section A covers integrated pest management, alternative insect control strategies, ecological impact of insecticides as well as pesticides and ...drugs of forensic interest. Section B is dedicated to chemical control and health risks, applications for insecticides, metabolism of pesticides by human cytochrome p450, etc. Section C provides biochemical analyses of action of chlorfluazuron, pest control effects on seed yield, chemical ecology, quality control, development of ideal insecticide, insecticide resistance, etc. Section D reviews current analytical methods, electroanalysis of insecticides, insecticide activity and secondary metabolites. Section E provides data contributing to better understanding of biological control through Bacillus sphaericus and B. thuringiensis, entomopathogenic nematodes insecticides, vector-borne disease, etc. The subject matter in this book should attract the reader's concern to support rational decisions regarding the use of pesticides.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Toxicity of synthetic (contact) insecticides against adults of laboratory population of Tribolium castaneum and ...susceptibility/resistance of the populations from different storage facilities was studied. Toxicity parameters (LD parameters and ld-p lines) were determined after microapplication of the following insecticides: dichlorvos, malathion, pirimiphos-methyl, chlorpyrifos-methyl, deltamethrin and bifenthrin and after application of insecticide products: malathion, pirimiphos-methyl, chlorpyrifos-methyl, deltamethrin with piperonyl butoxide, bifenthrin, thiamethoxam, spinosad and abamectin on wheat grain. Effects of natural insecticides (inert dust) based on zeolites (Natural zeolite, Fine granulated natural zeolite, Modified natural zeolite) and diatomaceous earth (DE S-1, DE S-2, Protect-It) against T. castaneum adults from laboratory population and populations with altered susceptibility to contact insecticides at different air humidity, were also determined. Effects of extreme temperature of 50°C were evaluated by exposure of T. castaneum from laboratory population and resistant populations in flour and wheat grain. In interaction with sublethal exposures (LT25 and LT50) at 50°C in wheat grain, effects of LD50 of synthetic insecticides and inert dusts (0,25 and 0,5 g/kg) were established. Using microapplication, it was found that deltamethrin is the most toxic insecticide to laboratory population, and populations from Nikinci and Jakovo. The most toxic insecticide to T. castaneum populations from Nikinci selected with pirimiphos-methyl, was chlorpyrifos-methyl and to populations selected with deltamethrin, it was pirimiphos-methyl. In all populations, malathion expressed the lowest toxicity, and in seven out of 12 populations, discriminative dose of this insecticide caused mortality <85%. The most toxic insecticide in wheat grain to adults from laboratory and populations from Jakovo and Nikinci selected with deltamethrin was thiamethoxam, and to adults from Nikinci and adults from Nikinci selected with pirimiphos-methyl, it was deltamethrin with piperonyl butoxide. Population from Jakovo developed resistance to malathion while population from Nikinci, besides to malathion, showed resistance to thiamethoxam and abamectin. Efficacy of inert dusts depends on relative air humidity and dust properties (SiO2 content and particle size). A notable insecticidal potential of the dusts DE S-1, DE S-2 and Natural zeolite was found, while the product Protect-It had significantly higher efficacy. High efficacy and progeny reduction were obtained after 21-day exposure to inert dusts. No statistically significant differences in susceptibility to diatomaceous earth were found between laboratory population and populations from Nikinci and Kikinda which expressed altered susceptibility to malathion. No statistically significant differences were found for effect of extreme temperature of 50°C in flour and wheat grain on T. castaneum from tested populations. Efficacy of synthetic insecticides was significantly increased in interaction with 50°C, and the strongest effect of interaction was established for bifenthrin, while for thiamethoxam and abamectin the effect was the weakest. Efficacy of diatomaceus earth product was significantly increased in interaction with 50°C, while weak impact of interaction on efficacy of other dusts was observed.- Ispitivana je toksičnost sintetisanih (kontaktnih) insekticida za adulte laboratorijske populacije Tribolium castaneum i osetljivost/rezistentnost populacija iz različitih skladišnih objekata. Parametri toksičnosti (LD parametri i ld-p linije) su utvrđivani posle mikroaplikacije insekticida: dihlorvosa, malationa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, deltametrina i bifentrina i posle aplikacije insekticidnih preparata: malationa, pirimifos-metila, hlorpirifos-metila, deltametrina sa piperonil butoksidom, bifentrina, tiametoksama, spinosada i abamektina na pšenici u zrnu. Utvrđivani su efekti prirodnih insekticida (inertnih prašiva) na bazi zeolita (Prirodni zeolit, Prirodni zeolit fine granulacije, Modifikovani prirodni zeolit) i diatomejske zemlje (DZ S-1, DZ S-2, Protect-It) pri različitim vlažnostima vazduha na adulte T. castaneum iz laboratorijske i populacija sa promenjenom osetljivošću na insekticide. Utvrđivani su efekti ekstremene temperature od 50°C izlaganjem adulta T. castaneum iz laboratorijske populacije i rezistentnih populacija u brašnu i pšenici u zrnu. U interakciji sa subletalnim ekspozicijama (LT25 i LT50) na 50°C u pšenici u zrnu, utvrđivani su efekti LD50 sintetisanih insekticida i inertnih prašiva (0,25 i 0,5 g/kg). Mikroaplikacijom je utvrđeno da je deltametrin najtoksičniji insekticid za laboratorijsku populaciju, te populacije Nikinci i Jakovo. Za T. castaneum iz Nikinaca selekcionisane pirimifosmetilom najtoksičniji insekticid je hlorpirifos-metil, a za selekcionisane deltametrinom, pirimifosmetil. Malation je kod svih populacija ispoljio najslabiju toksičnost, a kod sedam od 12 populacija diskriminativna doza ovog insekticida je prouzrokovala smrtnost <85%. U pšenici u zrnu za adulte iz laboratorijske populacije, Jakova i Nikinaca selekcionisanih deltametrinom najtoksičniji insekticid je tiametoksam, a za adulte iz Nikinaca i Nikinaca selekcionisanih pirimifos-metilom, deltametrin sa piperonil butoksidom. Populacija Jakovo je razvila rezistentnost na malation, a populacija iz Nikinaca pored malationa ispoljava i rezistentnost na tiametoksam i abamektin. Efikasnost inertnih prašiva zavisi od relativne vlažnosti vazduha i osobina prašiva (sadržaja SiO2 i veličine čestica). Utvrđen je značajan insekticidni potencijal prašiva DZ S-1, DZ S-2 i Prirodni zeolit, dok je preparat Protect-It značajno efikasniji. Visoku efikasnost i redukciju potomstva prašiva su postigla posle 21 dana izlaganja. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u osetljivosti na diatomejsku zemlju između laboratorijske populacije i populacija iz Nikinaca i Kikinde koje ispoljavaju promenjenu osetljivost na malation. Nisu utvrđene značajne razlike u delovanju ekstremne temperature 50°C u brašnu i pšenici u zrnu za brašnare iz testiranih populacija. Sintetisani insekticidi značajno povećavaju efikasnost u interakciji sa 50°C, a najveći uticaj interakcije je utvrđen kod bifentrina, dok je kod tiametoksama i abamektina utvrđen najmanji uticaj. Preparat diatomejske zemlje značajno povećava efikasnost u interakciji sa 50°C, dok je kod drugih prašiva utvrđen slab uticaj interakcije na efikasnost.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
