Shizofrenija je kronična duševna bolest, klinički sindrom karakteriziran specifičnim psihičkim i ponašajnim simptomima, značajnim individualnim varijacijama kliničke slike, odgovora na terapiju i ...tijeka bolesti te često prisutnim značajnim padom funkcionalnih kapaciteta bolesnika na svim planovima – osobnom, obiteljskom, radnom i socijalnom.
Suvremeni koncepti sagledavanja shizofrenije kao neurodegenerativnog procesa impliciraju neophodnost razvoja specifičnih ranih intervencija usmjerenih na što raniju detekciju bolesti i provođenje adekvatnih i sveobuhvatnih farmakoloških, psihoterapijskih i psihosocijalnih terapijskih intervencija. Iz navedenog proizlazi i rastući interes struke za prodromalnu fazu bolesti i prvu epizodu shizofrenije pri čemu se naglasak stavlja na ishod bolesti (postizanje simptomatske i funkcionalne remisije i što bolji potpuni oporavak bolesnika).
Ciljevi ranog otkrivanja psihotičnih poremećaja, uključujući i shizofreniju, i ranih intervencija su reducirati i/ili prevenirati progresiju i/ili pogoršanje psihotičnih simptoma/sindroma, neurobioloških i neuropatoloških oštećenja, sekundarnog psihijatrijskog i somatskog morbiditeta, deterioracije općeg funkcioniranja i razvojnih potencijala bolesnika, individualnog i obiteljskog stresnog iskustva, stigmatizacije bolesnika i njegove okoline, recidiva bolesti te reducirati troškove vezane uz liječenje i radnu nesposobnost oboljelog.
Ovo složeno područje zahtijeva kontinuirano stručno i znanstveno multidisciplinarno istraživanje i djelovanje u čemu aktivnosti socijalnih radnika imaju značajnu ulogu, a s ciljem što učinkovitije redukcije neurotoksičnih, psihotoksičnih i sociotoksičnih posljedica shizofrenog procesa.
Katastrofe su događaji koji donose velika pustošenja ljudskoj vrsti, i to na više razina – životnoj, sociološkoj, materijalnoj, kulturološkoj i sl. Porast upozoravajućih čimbenika na mogućnosti ...katastrofa i njihovo uvažavanje nagnalo je Svjetsku zdravstvenu organizaciju na proglašenje 1990-ih dekadom u kojoj treba djelovati na smanjivanje prirodnih katastrofa. Takva odluka pokrenula je niz istraživanja o nesrećama koja su se fokusirala na prevenciju, odgovarajući odgovor i rehabilitaciju u kontekstu pojma public health emergency (javnozdravstvene hitnoće/intervencije). Kao rezultat toga danas je povećano uvažavanje vitalne uloge koju zdravstveni djelatnici imaju u «scenarijima» katastrofa. Zdravstveni djelatnici imaju i stručno znanje i vještine kojima mogu ublažiti patnju i pružiti zdravstvenu skrb, pa time predstavljaju važan segment djelovanja u katastrofama, ali bez treninga i formalne izobrazbe za postupanja u katastrofama takvi zdravstveni djelatnici ne mogu uvijek prikladno reagirati. Zdravstveni menadžment katastrofa uključuje različite razine djelovanja zdravstvenih djelatnika u svakoj od faza ciklusa katastrofa, te podrazumijeva njihovu organiziranost i organizirano vođenje. Razvoj europskog i svjetskog sustava ranog obavješćivanja o kriznim situacijama, obrazovanja zdravstvenih djelatnika za postupanje u katastrofama, te odgovarajućeg zdravstvenog menadžmenta katastrofa pridonijet će nužnom unapređenju svih oblika pripremljenosti za krizne situacije kako bi one bile prevladane sa što manje ljudskih žrtava i drugih posljedica.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Autoimuna hemolitička anemija AIHA uzrokovana je protutijelima aglutininima protiv antigena na vlastitim eritrocitima. Ako protutijela pokazuju najjaču reaktivnost s antigenima eritrocita na ...temperaturi nižoj od 32°C, tada se radi o AIHA-i uzrokovanoj hladnim protutijelima. Direktni antiglobulinski (Coombsov) test verificira dijagnozu i ukazuje na mogući uzrok. U pacijenata s AIHA-om na niskoj temperaturi u perifernoj cirkulaciji dolazi do vezanja antitijela na eritrocite. Antitijela su najčešće IgM reda, a anemija je većinom blaga (Hb>75 g/L). Aglutinacija eritrocita u perifernim krvnim žilama uzrokuje poremećaj perifernog optoka krvi. Bolesti hladnih protutijela ili hladne AIHA-e znanstveno se razvrstavaju u primarne ili idiopatske bolesti hladnih aglutinina, sekundare bolesti hladnih agutinina, te kao paroksizmalna hemoglobinurija na hladnoću. S obzirom da izloženost pacijenta hladnoći povećava razaranje crvenih krvnih stanica, postupak zdravstvene njege medicinske sestre utopljavanje je pacijenta i zaštita ekstremiteta od hladnoće. Stvaranje mikroklimatskih uvjeta, praćenje općeg stanja pacijenta, primjena ordinirane kortikosteroidne, imunosupresivne, citostatske terapije intervencije su medicinske sestre u terapijskim postupcima liječenja AIHA-e uzrokovane hladnim protutijelima. Izbor krvnog pripravka za bolesnike s klinički značajnim eritrocitnim protutijelima predstavlja poseban problem, te zbog poteškoće u pronalaženju podudarnog krvnog pripravka može doći do odgađanja transfuzijskog liječenja. Ako je klinički indicirano primijeniti transfuzijsku terapiju, potreban je velik oprez zbog nastanka moguće akutne hemolize uzrokovane prisutnošću hladnih protutijela u cirkulaciji pacijenta koji mogu uzrokovati hemolizu transfudiranih eritrocita. Stalni monitoring pacijenta, praćenje njegova stanja, tijeka transfuzije pranih eritrocita putem grijača krvi - sistematizirane su intervencije medicinske sestre. Stoga u cjelokupnom zbrinjavanju pacijenta s hladnom AIHA-om, kroz proces zdravstvene njege, medicinska sestra provodi sistematizirane intervencije koje su usmjerene prema održanju i optimiziranju općeg stanja, te sprečavanju nastanka komplikacija, povećanju pokretljivosti i stupnja zadovoljstva pacijenta s ciljem postizanja zadovoljavajućih funkcionalnih i estetskih rezultata
Proljev lat. Diarrhoea pojava je učestalih stolica meke ili tekuće konzistencije koji uzrokuju značajnu nelagodu. Dijareja nastaje kada se digestija i apsorpcija odvijaju u nivou manjem od ...optimalnog. Posljedica je razaranja aktivnih diobenih epitelnih stanica gastrointestinalnog trakta. Stupanj i trajanje ovisi o agensu, osnovnoj bolesti, dozi lijeka, psihičkom stanju pacijenta i učestalosti kemoterapije. Kemoterapija je metoda sustavnog liječenja malignih bolesti koja se temelji na davanju kemijskih sredstava koji se nazivaju citostatici. Osim malignih stanica, citostatici uništavanju i zdrave stanice. Proljev je čest, ako ne i najčešći neželjen simptom primjene kemoterapije u tijeku liječenja bolesnika kod kojih je verificirano postojanje malignog tumora debelog crijeva. Osim proljeva postoji još nekoliko čestih nuspojava kao što su: alopecija (gubitak kose), mučnina i povraćanje, kožne promjene, urtikarija, hiperpigmentacija vena, fotoosjetljivost, akne, ulceracija, konstipacija, aftozni stomatitis, anemija, umor, krvarenje (trombocitopenija) i povećana učestalost nastanka infekcije (leukopenija). Za svrhe liječenje karcinoma debelog crijeva najšeće su u uporabi dva protokola, i to: FOLFIRI i FOLFOX. Uz kemoterapije, primjenjuje se i imunoterapija koja usporava rast tumora, te usporava nastanak i širenje metastaza. Kod pacijenata kod kojih se pojavi dijareja od posebne je važnosti pravodobna reakcija medicinskih sestara/tehničara u suradnji s liječnicima. Postoji velik broj intervencije koje medicinske sestre/tehničari trebaju primjeniti kako se pacijentu ne bi pogoršalo opće stanje zdravlja. Potrebno je nakon pojave dijareje primjeniti odgovarajuću dijetu za pacijenta primjenom hranjenja malim obrocima, koji sadrže velike količine proteina i kalorija (bijeli kruh, krekeri, dvopek, kuhane žitarice, banane i sl.). Potrebno je educirati pacijenta da pije najmanje 3000 ml tekućine svaki dan, da izbjegava konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda, te da u prehranu uključi hranu bogatu natrijem odmah po pojavi prvih znakova slabosti ili umora (pečeni krumpir, riba, šparoge i sl.). Uz sve promjene koje su uvedene u prehranu bolesnika, potrebna je i primjena lijekova koji zaustavljaju dijareju, a koje medicinska sestra/tehničar primjenjuje u slučajevima kada je indikacija postavljena od strane liječnika.
Dilema o uporabi odgovarajućeg protokola u liječenju onkološkog bolesnika, od početne pojave simptoma, vremena potrebnog za dijagnostiku, te do početka liječenja i praćenja tijeka liječenja važno je ...zbog brojnih čimbenika, kako medicinskih, tako i psiholoških, socijalnih i etičkih. U radu opisujemo protokol zbrinjavanja onkoloških bolesnika od strane medicinskih sestara/tehničara od trenutka verificiranja dijagnoze do trenutaka završetka liječenja i provođenja kontrolnih pregleda, tj. palijativnog zbrinjavanja bolesnika na Klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. U svakom stadiju liječenja bolesnika opisuje se rad medicinskih sestara/tehničara te njihova učinkovitost za poboljšanje i pravovremeno reagiranje na tjelesna i psihološka zbivanja u bolesnika. Nadalje, opisuje se kako je liječenje onkoloških bolesnika utemeljeno na uključivanju svih članova multidisciplinarnog zdravstvenog tima u čijem su sastavu stručnjaci različitih znanstveno-stručnih grana (npr. patolozi, radiolozi, kirurzi, liječnici onkolozi, psiholozi te medicinske sestre). Provođenje metoda zdravstvene njege u bolesnika s malignim bolestima zahtijeva usustavljeni, cjeloviti i individualizirani sestrinski pristup bolesniku uz primjenu specifičnih sestrinskih postupaka u odnosu na primjenu terapije, te edukaciju bolesnika kao i članove obitelji. Sestrinske intervencije kod onkološkog bolesnika potrebno je primjenjivati u svim stadijima bolesti, od akutne faze do terminalnog stadija bolesti. Novost u liječenju onkoloških bolesnika primjena je takozvanih „pametnih lijekova“ za liječenje malignih bolesti. U klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb primjenjuje se oralna terapija za liječenja karcinoma dojke, bubrega, prostate, debelog crijeva, jetre, GIST-a, NET-a, melanoma, sarkoma i tumore mozga. Nakon inicijalnog liječničkog pregleda onkologa, medicinska sestra/tehničar daje pacijentu terapiju koju bolesnik uzima u kućnom režimu liječenja tijekom 4 tjedna. Od posebnog je značaja educirati pacijenta i članove obitelji o načinu uzimanja i skladištenju lijeka, prepoznavanju i tretiranju nuspojava te zbrinjavanju ambalaže. U radu se opisuje ustroj onkološke poliklinike i osnove metode rada, te obavljanje sestrinskih intervencija u odnosu na primjenu terapije i edukaciju pacijenta i članove obitelji tijekom liječenja.
Interakcije kroz igru značajan su dio djetetova razvoja jer potiču kognitivni, emocionalni i osobni
rast djeteta. Za djecu s normativnim razvojem je uključivanje u maštovitu, prijatnu i socijalnu
...igru prirodni dio života. Djeca s autizmom suočavaju se s različitim nedostacima u području
socijalne i kognitivne igre, što može predstavljati rizik za razvojne nedostatke i isključivanje djece
s autizmom od strane druge djece. Igra, kao ključni aspekt života djeteta, zahtijeva stoga rano
postupanje. Baš je ovdje značajna podrška odrasle osobe, da potiče igru djece s autizmom te im
time omogućuje suradnju s drugom djecom i napredak u integriranom razvoju. Svrha je članka
sažeti aktualnu literaturu, koja se odnosi na ponašanje u igri djece s autizmom, i pregled trenutno
dostupnih intervencija koje odražavaju različite ciljeve razvoja djeteta.
S obzirom na kontinuirano povećanje broja starijih osoba u ukupnoj populaciji u Hrvatskoj, za očekivati je da će se broj starijih osoba s akutnim psihičkim smetnjama koje zahtijevaju hitno ...zbrinjavanje sve više povećavati. Najčešći psihički poremećaji kod starijih osoba su: depresivni poremećaji, kognitivni poremećaji, demencija, poremećaji
vezani uz uzimanje alkohola, poremećaji vezani uz druga zdravstvena stanja i lijekovima izazvani poremećaji. Gerijatrijski bolesnici bi u pravilu prvo trebali biti pregledani od strane stručnjaka somatske medicine (internista, neurologa, kirurga) prije nego što se upućuju u hitnu psihijatrijsku službu, kako bi se ustanovilo da su primarne
smetnje iz psihijatrijske domene. Izražena depresija, suicidalnost, agitacija, sklonosti lutanju i ostalim rizičnim ponašanjima kod kuće, izražena anksioznost i smanjena sposobnost brige o sebi, glavni su razlozi hospitalizacije kod ovih bolesnika.
Cilj je rada opisati sadržaj knjige naslova Suvremene perspektive ageizma. Knjiga raspravlja o različitim aspektima ageizma, njegovim posljedicama na društvo i društvu općenito te propisuje ...intervencije usmjerene na suzbijanje negativnih stereotipa prema starijim ljudima. Knjiga donosi važna teorijska i empirijska znanja svima koji rade sa starijom populacijom.
Metodom samoprezentacije primijenjenom u procesu socijalnopedagoškog dijagnosticiranja željelo se dobiti uvid u doživljaj intervencija koje je društvo poduzimalo ili poduzima prema mladima s ...poremećajima u ponašanju i/ili rizikom u obitelji. U istraživanju je sudjelovalo 40-ero djece / mladih koji su se iz razloga rizika u obitelji i/ili poremećaja u ponašanju nalazili u određenoj vrsti procesa dijagnosticiranja / procjene, odnosno donošenja odluka o njihovom budućem životu. Riječ je, s jedne strane, o institucionalnom procesu dijagnosticiranja (27 sudionika), a s druge strane o smještaju u stambenu zajednicu radi poticanja procesa osamostaljivanja nakon institucionalnog tretmana (13 sudionika).Kvalitativnim pristupom, postupkom kodiranja u zapisima polustrukturiranog intervjua, definirane su slijedeće kategorije kod obje skupine sudionika u vezi s poduzetim intervencijama: razlog intervencije, adaptacija, odnos s odraslima, pravila, problemi tijekom intervencije, promjene zbog intervencije, očekivanja od intervencije i doživljaj intervencije. Rasprava je vođena u odnosu na razlike u doživljaju intervencije sudionika različitih razina dijagnosticiranja / procjene. Pokazale su se specifičnosti vezano uz dimenzije koje definiraju određene kategorije. Načelno je moguće reći da je doživljaj intervencije vezan uz smještaj u stambenu zajednicu izuzetno pozitivan i mladi od njega puno očekuju. Kod djece i mladih iz institucionalnog oblika dijagnostike prisutne su dimenzije na kontinuumu od pozitivnih do negativnih opisa, doživljaja, iskustava i očekivanja.
Elektrostimulator srca engl. pacemaker uređaj je koji se
koristi za ispravljanja normalnog provođenja srčanih električnih
impulsa. Godine 1958. B. Almquist i A. Senning ugrađuju
prvi ...elektrostimulator u čovjeka. Punjenje baterije
obavljalo se izvana organizma, i to svakih osam sati. Prvi
elektrostimulator s trajnom baterijom u Republici Hrvatskoj
ugradio je 1964. godine dr. M. Pasini u Kliničkom bolničkom
centru Zagreb
PDF
