POVJERENJE JAVNOSTI U HRVATSKU VOJSKU Peručić, Doris; Ružić, Marija
International journal of multidisciplinarity in business and science,
12/2021, Volume:
7, Issue:
12
Web Resource
Open access
Povjerenje u nacionalne institucije jedan je od ključnih elemenata u djelovanju institucija Republike Hrvatske. Hrvatska vojska kao institucija jamac je sigurnosti Republike Hrvatske i svih građana i ...uživa povjerenje javnosti od osnutka, kada je pokazala snagu i odlučnost u Domovinskom ratu, i u mirnodopskim uvjetima. U radu se istražuje razina povjerenja hrvatskih građana u vojsku u odnosu na druge institucije i ispituje se povezanost povjerenja i razumijevanja sustava i zadovoljstva građana djelovanjem Oružanih snaga Republike Hrvatske. Rad se temelji na istraživanju provedenom u lipnju 2020. godine na uzorku od 884 ispitanika. Nalazi ukazuju da je Hrvatska vojska u vrhu institucija kojoj hrvatska javnost vjeruje i da informiranost i zadovoljstvo djelovanjem OSRH doprinosi izgradnji povjerenja.
Full text
Available for:
CEKLJ, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, SAZU, UL, UM, UPUK
Analizira se suradnja javne uprave i organizacija civilnog društva u procesu odlučivanja. Snaženje koncepta regulacijske države mijenja ulogu javne vlasti u procesu odlučivanja. To se posebno očituje ...kroz širenje broja akera koji sudjeluju u izradi politika i odluka. Europska unija razvija mogućnosti i načine putem kojih razne organizacije civilnog društva imaju priliku dati svoje mišljenje o donošenju određene odluke. Republika Hrvatska pokušava slijediti taj trend definiranjem odredbi o postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i uspostavljanjem mehanizama suradnje s organizacijama civilnog društva i drugim akterima na izradi zakona, drugih propisa i akata. Također se analiziraju formalne mogućnosti i stvarna participacija civilnog društva u postupcima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te odnos s javnom vlasti u izradi odluka. Analiziraju se instrumenti savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u EU-u i Hrvatskoj. Upozorava se na određene probleme u regulaciji i provedbi instrumenta te se predlažu rješenja za poboljšanje.
The strengthening of the regulatory state concept in recent decades has changed the role of public authorities in the decision-making process, rendering them just one of the many different participants involved in policy-making and the decision-making process. As regulation became their primary function, public authorities began to emphasise the quality of the decision-making process and the decisions it engenders in order to encourage the establishment of a suitable environment for economic development. Therefore, supranational organisations and many countries are implementing regulatory reforms in an attempt to create better regulation, and in the context of these reforms they are using instruments of civil society participation in decision-making. As a result of various circumstances, creating relations with civil society based on cooperation and partnership is often a relatively slow and gradual process, yet progress is notable. The European Union is constantly evolving opportunities and ways in which various civil society organisations can convey their opinions about the adoption of certain
decisions at the EU level. Croatia has also, particularly over the last seven years, tried to follow this trend by defining the legal provisions and procedures of public consultations, and by establishing mechanisms for cooperation with civil society organisations and many other stakeholders in the drafting of laws and other regulations. The paper analyses the role of civil society and the opportunities for public consultations in the European Union and Croatia. The analysis results indicate progress as well as problems. The author suggests improvements with regard to the cooperation between civil society and public administration in public consultations.
Prednosti komunikacije te lakšu dostupnost ciljnih javnost preko društvenih mreža prepoznale su i
političke elite te su, osim tradicionalnih oblika komunikacije, političku komunikaciju obogatile ...društvenim
medijima. Dominantna društvena mreža u Hrvatskoj je Facebook, iako nemali broj osoba iz
javnoga života koristi i Twitter kao sredstvo komunikacije. Premda se raspravlja jesu li društveni
mediji unaprijedili demokraciju ili je ugrozili, činjenica je da je ta platforma omogućila transparentniju
i dostupniju komunikaciju koja zasigurno utječe na izgradnju imidža pojedinaca i institucija iz
političke arene, kojima je takav oblik komunikacije omogućio i izgradnju vlastite virtualne zajednice.
Struktura rada sastoji se od nekoliko većih cjelina i pripadajućih podcjelina.
Razlike koje su uočene istraživanjem upućuju na to da su institucije, dakle ministarstva, u Sloveniji
u daleko većoj mjeri prisutna u viralnome prostoru nego li je to slučaj u Hrvatskoj. Gledaju li se
sami nositelji javne vlasti, ministri, oni su u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, prisutniji sa svojim
službenim Facebook stranicama. Takvi rezultati, iako znakoviti, ne upućuju na to da se u Hrvatskoj
i Sloveniji komunikacija na digitalnim platformama koristi u svrhu političkoga diskursa ili u cilju
informiranja ključnih aktera te posljedično kreiranja javnoga mišljenja o nekome političkom pitanju
Nastoje se odrediti pravnopolitičke osnove načela javnosti u hrvatskom parničnom postupku; utvrđuju se premise za definiranje tzv. opće ili pučke javnosti, pretpostavke za njezino ostvarivanje, ...njezini učinci, njezine ustavno-konvencijske i zakonske osnove, razlažu se kriteriji za ograničenje i isključenje te javnosti; razmatraju se pojmovi tzv. stranačke, ograničene supstitutivne javnosti i interesne javnosti; naznačuju se slučajevi apsolutnog isključenja javnosti te istražuju pravne posljedice povrede pravila kojima se javnost jamči odnosno kojima se propisuje njezino ograničenje ili isključenje. Zaključno se konstatira postojeće stanje u primjeni načela u hrvatskoj sudskoj praksi i naznačuju mogući načini prevladavanja toga stanja.
U radu se istražuje odnos vojske i medija te utjecaj tog odnosa na intenziviranje rata. Također, rad istražuje evoluciju vojnih odnosa s medijima kroz različite sukobe u posljednjih 150 godina. ...Mediji i vojska imaju suprotne kulture pa je njihov odnos vrlo kompliciran. Njihove različite kulture i međusobna interakcija vrlo su izazovni u mnogim pitanjima, a to što se međusobno ne razumiju dugoročno utječe na njihovu suradnju. Vojska i mediji jako ovise o javnoj potpori i neophodno im je odobrenje za postupke ili izvještavanje. U ovom radu će se analizirati svaka organizacija zasebno, odnosi jednih s drugima, kao i prednosti ili negativni učinci koji se mogu izvući iz tog odnosa, a odredit će se i koji su ključni koraci koje je potrebno učiniti kako bi se postigla maksimalna korist iz tog odnosa. Rad će se osvrnuti i na povijesna pitanja, aktualne probleme i buduće probleme i rješenja za ovaj odnos.
Analiziraju se normativni mehanizmi participacije javnosti u zakonodavnom postupku kroz ulogu parlamentarnih radnih tijela, na primjeru Odbora za financije i državni proračun. Cilj je identificirati ...navedene mehanizme i razmotriti mogućnosti unaprjeđenja pojedinih normativnih rješenja radi veće razine utjecaja javnosti na donošenje zakona. Zaključci se oslanjaju na normativnu analizu, a na analizu
parlamentarne prakse samo na temelju podataka za razdoblje od petog do osmog saziva, dostupnih na internetskim stranicama i u e-Doc bazi podataka Hrvatskoga sabora. Potvrđena je teza da postoje različiti mehanizmi participacije, poput prava na inicijativu za donošenje zakona, informiranja, savjetovanja, uključivanja u radne skupine i radna tijela, ali i da postoji prostor za njihovo unaprjeđenje koji počiva na potencijalno problematičnim osnovama njihove učinkovite primjene, poput nekoherentnosti normativnog okvira
i podnormiranosti pojedinih rješenja. Učinkovita primjena tih mehanizama uključuje uvažavanje određenih zahtjeva na razini Hrvatskoga sabora i njegovih radnih tijela.
The paper analyses the normative mechanisms of public participation in the legislative process and examines the role of parliamentary working groups, specifically that of the Finance and Central Budget Committee of the Croatian Parliament. The paper attempts to identify the said mechanisms and to investigate the opportunities for the improvement of normative solutions in order to bring about a greater public influence on the legislative process. The conclusions are primarily based on a normative analysis, while the analysis of parliamentary practice reflects the data available for the period from the 5th to the 8th term of office, available on the website of the Croatian Parliament as well as in its e-Doc database. Various public participation mechanisms are identified, such as the right of initiative to propose laws, the right to be informed, the right to advise, and the right to be involved in working groups and bodies. However, it is also
observed that there is room for improvement, because it is ometimes difficult to effectively exercise these rights due to an incoherent normative framework and an absence of norms for particular solutions. Furthermore, the successful use of these mechanisms implies that certain requirements need to be met by the Croatian
Parliament and the parliamentary working groups. It is believed that a comprehensive approach, which would involve interventions at the level of both the normative framework and the parliamentary working groups, would form a solid basis on which public participation mechanisms could effectively be used within the legislative process. This would also render the mechanisms more likely to influence
the quality of the law, and would increase public trust in the legislature.
This paper examines the role of the public and its regulation in the Croatian parliamentary law within the formative period of establishing state institutions and law from 1947 to 1953. In trying to ...determine what is meant by the term public, the author uses etymological and historical approach, exposes the main theoretical concepts and takes a brief look at the socio-political context in the period under review. After that, the author gives a normative analysis of the relevant provisions of the Rules of Procedure of the Parliament of the People’s Republic of Croatia dating from 1947 and 1951, outlines the provisions of the following Rules of Procedures to give an overview of the gradual forming of regulation of the public to the present day. Finally, in giving his concluding observations the author confirms his hypothesis that the public in the reviewed period of the Croatian parliamentary law did not have any significant role; it was reduced only to the meaning of audience, without any possibility of direct influence on the decisions in legislative or norm-making process, while the outcome of the use of available procedural instruments (opinions, requests, complaints and petitions) was entirely dependent on the will of the competent committee or parliament.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, PRFLJ, SAZU, UL, UM, UPUK
Svrha ovog rada bila je istraživanje specifičnosti komuniciranja poduzeća s javnošću u složenom i konkurentskom okruženju, čiji je cilj uspostavljanje obostrano korisnih i partnerskih odnosa, odnosno ...preduvjeta za uspjeh i dobro pozicioniranje poduzeća na globalnom, nacionalnom ili lokalnom tržištu. Na studiji slučaja tvrtke Freywille utvrđeno je da svako tržište zahtjeva individualan pristup, drugačiju komunikacijsku strategiju i prilagođen komunikacijski plan. Jedna od strateških odluka pri ulasku poduzeća na određeno tržište jest izbor odgovarajućih komunikacijskih kanala i komunikacijskih alata. Oni su uvjetovani razumijevanjem trendova koji se pojavljuju iz političkog, ekonomskog, tehnološkog i socijalnog okruženja. Analizom primjera došlo se do zaključka da pri pozicioniranju nove marke na određenom tržištu značajnu ulogu imaju vođe mišljenja. Njihova podrška pomaže pri bržem prelijevanju identiteta poduzeća u pozitivan imidž i reputaciju poduzeća. Naime, u modnim odnosima s javnošću velika se važnost pridaje odnosima s medijima, a regionalni i nacionalni mediji važni su pri obraćanju potencijalnim kupcima. U radu se također dolazi do zaključka da je pri ulasku određene marke na tržište nužno da odnosi s javnošću i marketing budu korporativni saveznici, dakle da surađuju ne bi li postigli zajedničke ciljeve. Ovo stajalište, doduše, prate otvorena pitanja jer brojni praktičari i teoretičari odnosa s javnošću još uvijek teško razlikuju funkcije i uloge odnosa s javnošću od funkcija i uloge marketinga u organizacijskoj strukturi poduzeća.
Namjera ovog rada je elaborirati odnose s javnošću, sa naglaskom na oblike odnosa s javnošću, u suvremenom poslovnom okruženju. Odnosi s javnošću su jedna od najznačajnijih poslovnih funkcija u ...poduzećima. Pomoću odnosa s javnošću poduzeća uspostavljaju, nadograđuju i razvijaju odnose sa ciljanom javnosti. Na taj način, poduzeća jačaju vlastitu reputaciju i imidž u javnosti što izravno omogućava ostvarivanje boljih rezultata poslovanja. Rad pokazuje da je primjena odnosa s javnošću potrebna i poželjna u svim organizacijama, neovisno o njihovoj djelatnosti. Također, rad pokazuje izniman potencijal oblika odnosa s javnošću i širok spektar mogućnosti njihove uporabe u funkciji ostvarivanja postavljenih poslovnih ciljeva.
PDF
