Kalkokambisol (smeđe tlo na vapnencima i dolomitima) jedno je od najzastupljenijih tipova tala u Hrvatskoj. Kako i sam naziv sugerira razvijeno je na vapnencima i dolomitima, koji uključuju niz ...prijelaznih formi stijena u pogledu načina i intenziteta fizičkog i kemijskog trošenja. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera otvoreno je 30 pedoloških profila od kojih je 18 na vapnencima i 12 na dolomitima. Na terenu su bili određeni ektomorfološka i endomorfološka svojstva tla. Na prikupljenim uzorcima tla iz humusno-akumulativnog (A) i kambičnog (B) horizonta određeni su sljedeći parametri: granulometrijski sastav tla, reakcija tla odnosno pH-vrijednost u vodi i vodenoj otopini CaCl2, udjel karbonata te udjel organskog i ukupnog dušika. Najveće razlike u ektomorfološkim parametrima između tala povrh vapnenaca i dolomita utvrđene su u stjenovitosti i kamenitosti – na vapnencima se ona kreće u rasponu od vrlo niske do vrlo visoke, dok je na dolomitima nema. Na profilima kalkokambisola povrh dolomita utvrđen je veći udjel frakcija pijeska i manji udjel gline od kalkokambisola povrh vapnenaca. Dominantna teksturna oznaka u B-horizontu koji je ujedno i dijagnostički horizont kalkokambisola povrh vapnenaca je praškasta glina dok je kod kalkokambisola povrh dolomita praškasto glinasta ilovača. Prosječne pH-vrijednosti i udjeli CaCO3 u kalkokambisolima povrh vapnenaca bili su statistički značajno niže od kalkokambisola povrh dolomita duž cijelog profila. Nije utvrđena značajna razlika u udjelima Corg i Ntot između kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita pa tako nema ni velike razlike u omjeru C/N. Prosječni odnos C/N duž cijelog profila kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita iznosi 14, odnosno dekompozicija traje neometano. Ovim istraživanjem je utvrđeno da postoje značajne razlike u ektomorfološkim (stjenovitost i kamenitost) i endomorfološkim (granulometrijski sastav tla, pH-vrijednost tla i udjel CaCO3) svojstvima kalkokambisola na različitim matičnim supstratima.
Calcocambisol (brown soil on limestone and dolomite) is one of the most common soil types in Croatia, and it is the dominant soil type developed on karst, as well as in the area of the Plitvice Lakes National Park, which is located in the karst area. As its name suggests, calcocambisol is developed on different carbonate substrates, which are different in terms of chemical composition as well as in terms of rock erosion. In the area of the National Park, 30 pedological profiles have been opened, 18 of which were on limestone and 12 on dolomite. In the field, ectomorphological and endomorphological soil parameters were determined. The following parameters were determined on the collected soil samples in the humus-accumulative (A) and cambic (B) horizons: particle size distribution of the soil, soil reaction, i.e. pH-value in water and CaCl2 solution, carbonate content, and total carbon and total nitrogen content using the dry burning method. The highest differences in ectomorphological parameters between limestone and dolomite were found in the classification of rockiness and stoneness, where they ranged from very low to very high on limestone, while they were absent on dolomite. On the profiles of calcocambisol on top of dolomite, a higher proportion of sand fractions and less clay than on calcocambisol on top of limestones was found. The dominant soil textural class of calcocambisol on top of limestone was silty clay, while in calcocambisol on top of dolomite it was silty clay loam. The pH-values of the soil and the proportion of CaCO3 on calcocambisol on top of dolomite were statistically significantly higher than on calcocambisol on top of limestone. Since there was no great difference in the fractions of organic carbon and total nitrogen between calcocambisol on top of limestones and dolomites, there was also no great difference in the C/N ratio. The average C/N ratio along the entire profile of calcocambisol on top of limestone and dolomite was 14, i.e. decomposition continued undisturbed and there was no accumulation of raw humus. The hypotheses in this paper were confirmed, and clear differences in the investigated ectomorphological (rockiness and stoniness) and endomorphological (particle size distribution, pH-values and CaCO3 content) properties between calcocambisol on top of limestone and dolomite were observed.
V prispevku analiziramo letne spremembe najnižjih (Hnp), srednjih (Hs) in najvišjih (Hvp) letnih vodostajev Cerkniškega jezera v obdobju 1961–2020 ter jih skušamo povezati s spremembami lokalnega ...podnebja. Manjša količina padavin, višja temperatura in posledično večje izhlapevanje ter manjši vpliv snežnega zadržka se odražajo v spremenjenem odtoku s pojezerja, kar se zrcali v upadu letnih, pomladnih in poletnih Hs in Hvp, medtem ko so zimski in jesenski Hs in Hvp ostali na podobni ravni. Po drugi strani so Hnp razen pomladi v porastu, kar na letni ravni, poleti in jeseni (kolikor to dopušča nezanesljivost podatkov ob najnižjih vodostajih) verjetno lahko pripišemo umetnemu zadrževanja vode v jezeru, pozimi in pomladi pa podnebnim spremembam.
Upotreba fotozamki posljednjih petnaestak godina uobičajena je praksa brojnih studija vezanih uz istraživanje divljih životinja. Kamere se razlikuju veličinom, načinom napajanja i pohrane/slanja ...podataka, konstrukcijom, performansama i na koncu namjenom. U ovom su istraživanju uspoređena dva načina rada fotozamki u monitoringu divljih životinja (krupnih sisavaca) u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Prvi je način rada ciklično snimanje svakih 30 min. Drugi je način rada snimanje po aktivaciji senzora pokreta. U šest mjeseci ukupno je snimljena 36 621 fotografija, od čega je 28 618 fotografija snimljeno cikličnim snimanjem, a 8003 snimljene su na temelju aktivacije senzora pokreta. Od cikličnih snimaka samo je 1 % fotografija iskoristivo (životinja koja je predmet istraživanja), dok je kod drugoga oblika snimanja 30 % fotografija bilo iskoristivo. Rezultati pokazuju značajne razlike između dvaju načina programiranja rada kamera u korist programiranja kamere da radi samo po aktivaciji senzora pokreta.
The use of photo traps has been a common practice in numerous wildlife research studies for the past fifteen years. Cameras differ in size, power supply, data storage/sending method, construction, performance and finally their purpose. In this research, two methods of photo trap operations were compared in the monitoring of wild animals (large mammals) in the Plitvice Lakes National Park. The first operating mode is cyclical recording every 30 min. Another mode of operation is recording when the motion sensor is activated. In total, 36,621 photos were taken over a period of 6 months. 28,618 photos were taken by cyclic recording and 8,003 were taken based on the activation of the motion sensor. Only 1% of the cyclic recordings/photos were usable compared to 30% of the recordings/photos taken after the sensor activation (or in sensor activation mode). The results indicate significant differences between the two ways of programming the cameras in favor of programming the camera to work only when the motion sensor is activated.
Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja XVIII., a posebno početkom i
sredinom XIX. stoljeća za istočnojadransku obalu kulminiralo je krajem toga i početkom
sljedećega stoljeća. Motivi ...putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva,
otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i
odnosa političkih snaga u Austrijskome carstvu, njegovom odnosu prema susjednome
Otomanskom carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i
austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom carstvu. Britanski diplomat,
tajni obavještajac britanskoga veleposlanstva u Beču, sa znatnim vojno-diplomatskim
iskustvom na Bliskom istoku (Sirija, Egipat) i u Srbiji Andrew Archibald Paton (1811.
– 1874.) proputovao je 1846. i 1847. godine istočnojadranskom obalom, Dalmatinskom
Zagorom i Likom prvenstveno sa zadatkom prikupljanja podatka o materijalnom stanju
toga dijela Austrijskoga carstva, posebno istočnojadranskih luka. Putovanje je započeo
kočijom iz Beča u Zadar, nastavio do Kotora, posjetio Crnu Goru te se vratio u Zadar
odakle je preko Like otputovao za Rijeku, Trst i završio u Grazu. Istražujući te krajeve
Paton je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio
neke detalje iz kulturne baštine i lokalne povijesti, koje je uglavnom pabirčio iz putopisa
prethodnih britanskih posjetitelja, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika za što je
pokazao i dosta literarnoga smisla. To je objavio u kapitalnom djelu: Highlands and
islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern Provinces of
the Austrian Empire, Volumen I. i II., koje je 1849. godine objavio u Londonu. Ovo je
djelo poslovna i politička javnost dobro primila i Paton već 1862. godine objavljuje u
Londonu prošireno izdanje Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributions
to the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria. 2 vols., u kojem Paton daje zemljopisno - povijesni pregled jugoistočne
Europe, svoja zapažanja, posebno ekonomska i politička gledanja na zatečene prilike i
budućnost tih zemalja. Patonov opis Like i Senja nije opsežan, već je jezgrovit, kritičan i
pun osobnih promišljanja o trenutnom stanju, kao i o potencijalima tih krajeva. Njegovi
opisi su dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima i nisu samo povijesna
dokumentacija, već je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i
ljudima. To je dokumentacija koja je bitno utjecala i postupno oblikovala javno mnijenje
engleskoga govornoga područja i šire. Danas su nam ti stavovi i mišljenja pomalo
čudni, često nerazumljivi i neprihvatljivi, a tako su znatno utjecali na političke odluke
anglosaksonskih zemalja (Velika Britanija, SAD) i njihovih sljedbenika u prošlosti,
a mogu se i danas prepoznati u političkim, gospodarskim i kulturnim htjenjima i
postupcima tih država, posebno Velike Britanije. U ovome radu autor donosi u prijevodu
dijelove toga djela s opisima Like i grada Senja s komentarima i potrebnim pojašnjenjima
te dosta opširnu bibliografiju britanskih i američkih autora koji su posjetili ili pisali o
hrvatskim krajevima od kraja XVIII. do početka XX. stoljeća.
Blidinjsko jezero, ili učestalije zvano samo Blidinje, najveće je planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u Hercegovini, između planina Vrana i Čvrsnice, na nadmorskoj visini od oko 1180 ...metara. U nekim publikacijama navodi se kao jezero ledenjačkog postanka. Iako oko jezera nesumnjivo postoje dokazi postojanja ledenjaka i ledenjačkog reljefa, morfologija jezerskog dna i obala, promjenjivost površine, ali i brojni zabilježeni izvori o postanku jezera dovode u pitanje teoriju o glacijalnom postanku jezera. Cilj ovog rada je, na temelju kartografskih izvora prostornih podataka, povijesnih zapisa, geomorfološke analize, postojeće literature te intervjua s lokalnim stanovništvom, utvrditi kada i na koji način je nastalo Blidinje jezero. U radu će biti korištene metode analize dostupnih pisanih i usmenih izvora, geomorfološke analize, zatim analize starih karata, kao i analiza toponimije. Na postojećim povijesnim i suvremenim kartama izvedeno je i mjerenje površine jezera u GIS okruženju. Na temelju svih dostupnih podataka osporit će se teorija o glacijalnom nastanku jezera te će se istovremeno iznijeti dokazi da je jezero nastalo radom ljudi krajem 19. stoljeća.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Communal construction formed the basis of tourism and economic development in the Plitvice region during the era of Socialist Yugoslavia; it was torn between realistic financial capabilities and ...political-economic ambitions. The Plitvice Lakes area and its vicinity needed to be rebuilt after the human and material losses sustained during World War II. The foundations were shaky; the inherited difficulties in the development of rural modernisation inherent to Lika were especially pronounced and were a major stumbling block to the development of the Korenica and Plitvice region. Local political and economic entities were aware of the development potentials, but were tied to the socialist paradigm of progress through five-year plans during the 1950s and 1960s. Communal infrastructure played an important role in this context; it needed to be rebuilt from scratch so that it could keep up with the real needs of the population and business entities under social ownership. The construction of communal infrastructure itself was mostly concentrated in the National Park area, though certain difficulties appeared in its implementation even there, and remain present to some extent today. Despite the difficulties faced by the officials of Titova Korenica Municipality, the development of tourism in Plitvice Lakes was never in question. The reason behind the specific approach to Plitvice Lakes National Park is that this protected area was one of the key development resources of national interest, and has remained such to this day. On the other hand, the surrounding municipal area, like the National Park area itself, never developed an even approximately similar historical dynamic.The 1970s and 1980s brought the most visible improvements in the strategic planning of the economic development of tourism in Plitvice Lakes, which was then turned over to public communal projects and new forms of protection of certain areas of the National Park. The company as a large self-governing work organisation, bolstered through numerous investments, also became the main development engine for other parts of the municipality, even though the development of Plitvice Lakes was planned and based on the republican and federal level and was in some ways self-sufficient. Certain difficulties and challenges of the overtourism process that affects the Plitvice Lakes area today are partially the consequence of certain failed tourism projects and the lack of communal infrastructure in this part of Mountainous Croatia.
Paralelno s razvojem suvremenog društva rastu i broj i vrste rizika s kojima se suvremeno društvo suočava. Jedan je vid takvih rizika prekogranično zagađenje okoliša. Napor država da se nose sa ...zagađenjem na svom teritoriju nedostatan je zbog činjenice da zagađenje nastaje i širi se svuda, ne ograničavajući se na državne granice. Iz tog razloga potrebna je suradnja među državama kako bi se utvrdili standardi i mehanizmi za njegovo sprečavanje i smanjenje. U članku su predstavljene tri studije slučaja prekograničnog zagađenja okoliša između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine: zagađenje zraka u Slavonskom Brodu uzrokovano ispuštanjem štetnih tvari u zrak iz Rafinerije nafte Brod u BiH; poplave koje su pogodile regiju u svibnju 2014.; te takozvano „sedamnaesto jezero" Plitvičkih jezera nastalo zbog neriješenog sustava odvodnje koje je uzrokovalo zagađenje izvora pitke vode u Bihaću u BiH. U sva tri slučaja opisani su specifični konteksti prekograničnog zagađenja, glavni akteri uključeni u problem i njegovo rješavanje, kao i načini na koje se države nose s prekograničnim zagađenjem. Pažnja je posvećena i zakonodavnim aktima Europske unije o zaštiti okoliša i svjetskim konvencijama na koje se oslanjaju zakonodavstva ovih dviju država. Analizom tri slučaja došli smo do zaključka da obje države trebaju unaprijediti svoju okolišnu politiku uz naglasak na važnost međudržavne suradnje kako bi se postiglo učinkovitije upravljanje rizikom prekograničnog zagađenja.
U radu se donosi prikaz obitelji Banchetti, koja se krajem 17. stoljeća iz sjeverne Italije doselila u šibenski kraj nastanivši se u mjestu Tisno na otoku Murteru. Ujedno se predstavlja arhivski fond ...obitelji pohranjen u Državnom arhivu u Zadru, čije gradivo sadržava zapise koji omogućuju izradu cjelovitog slijeda obiteljskih odnosa kroz pet generacija. Fond posebno obiluje imovinsko-pravnim dokumentima kojima se uređuju zemljišna pitanja. Njihov sadržaj donosi imena brojnih lokaliteta koji pružaju dragocjene podatke za onomastička istraživanja na području murterskih naselja Tisno i Jezera.
The paper describes the Banchetti family, which moved from northern Italy to the Šibenik area in the late 17th century. Having settled in Tisno on the Island of Murter, as one of the leading economic actors and an engaged participant in public events of the 18th and first half of the 19th century, it has left an indelible mark on the development of the town. The work also presents the archival fonds of the family stored in the State Archives in Zadar, whose material contains records that allow for the creation of a complete sequence of family relations through five generations. Although it is a small-scale fonds with predominantly property and legal documentation and only a small number of personal files, the material represents a very valuable source, both for insight into the family’s affairs and for complementing the history of Tisno. The files enable a detailed reconstruction of the genealogical sequence and insight into the affairs of the Banchetti family. Certain documents contain information relevant for the study of the earliest organization of the municipal administration, while the files regulating land property issues contain the names of numerous localities that provide valuable data for onomastic research in the area of the Murter settlements of Tisno and Jezera.
PDF
