Sažetak. Cilj: Takotsubo kardiomiopatija prolazna je disfunkcija srčanog mišića koja nastaje kao odgovor organizma na stresorni događaj. Radna se dijagnoza većinom postavlja za akutnu ishemijsku ...bolest srca radi slične kliničke prezentacije i diferencijalnih dijagnostičkih dvojbi. Iako se radi o reverzibilnom poremećaju srčane kontraktilnosti, smrtnost je slična akutnom koronarnom sindromu uslijed razvoja komplikacija. Izvještavamo slučaj pacijentice s kroničnom bubrežnom bolesti i posljedičnim razvojem Takotsubo kardiomiopatije, moguće patofiziološke poveznice koja do sada literaturno nije zabilježena u značajnom broju. Prikaz slučaja: 83-godišnja pacijentica na programu kronične hemodijalize, uslijed razvoja anginoznih tegoba specifičnih za akutni koronarni sindrom te uz značajan porast kardiospecifičnih enzima, premještena je u koronarnu jedinicu radi potrebne invazivne kardiološke obrade. Ehokardiografski i koronarografski nalaz potvrdio je dijagnozu Takotsubo kardiomiopatije, što je ujedno prvi zabilježen slučaj u pacijenta na programu kronične hemodijalize u našoj ustanovi. Zaključci: Prema dostupnim podatcima, do sada je zabilježeno oko 30 slučajeva Takotsubo kardiomiopatije kod bubrežnih bolesnika, što pokazuje da je prolazna disfunkcija miokarda rijetka kardiomiopatija u pacijenata s kroničnom bubrežnom bolesti. Mali broj literaturno zabilježenih slučajeva ne ide u prilog sličnoj patofiziološkoj osnovi povećane simpatičke aktivnosti prisutne kod Takotsubo kardiomiopatije i kronične bubrežne bolesti.
Cilj: Proveli smo multicentričnu studiju kako bismo odredili prevalenciju i kardiovaskularne ishode kod dijabetičke kardiomiopatije (DCM) u bolesnika s dijabetesom tipa 2.
Metode: U istraživanje je ...bilo uključeno dvjesto ispitanika s dijabetesom tipa 2 (DM). Isključeni su ispitanici s koronarnom bolesti srca (CAD), valvularnom bolesti srca ili anamnestičkim podatcima o zlouporabi droga ili alkohola. Nakon anamnestičkih podataka utvrđeni su indeks tjelesne mase, učestalost pušenja, dislipidemije, DM-a, uporaba lijekova te su provedeni procjena dijagnostičkih kriterija zatajivanja srca (HF) prema Framinghamskoj studiji, klinički pregled, 12-kanaln elektrokardiogram u mirovanju, transtorakalna ehokardiografija te jedna od laboratorijskih varijabli: HbA1c, nasumične ili natašte izmjerene vrijednost glukoze u krvi ili rezultat dvosatnog testa oralne podnošljivosti glukoze.
Rezultati: Prevalencija u usporedbi s odsutnošću DCM-a, dijastolička disfunkcija lijeve klijetke (LV) II. i III. stupnja, sistolička disfunkcija i hipertrofija u istraživanoj skupini iznosile su, redom: 23,0 % prema 77,0 %, 18,5 %, 5,0 % i 8,0 %. U skupini s DCMom postojala je značajna razlika u učestalosti dijastoličke disfunkcije LV-a II. i III. stupnja, sistoličke disfunkcije i hipertrofiji u
usporedi sa skupinom ispitanika bez DCM-a, s apsolutnim povećanjem rizika u skupini s DCM-om za ta stanja od, redom, 80 %, 22 % i 35 %. Pronađena je i signifikantna razlika u prosječnoj vrijednosti ejekcijske frakcije (EF) između skupina s DCM-om i bez DCM-a. Prosječna EF u skupini s DCM-om bila je za 5,5 % niža nego u skupini bez DCM-a. Zastupljenost HF-a i pretkliničke HF u skupini s DCM-om iznosila je 65 % i 35 %. U skupni s DCM-om prosječna je dob kod HF-a bila 4 ,1 godinu viša nego prosječna dob za pretklinički HF. Pušenje je bilo izrazito i značajno povezano s HF-om u odnosu prema predkliničkom HF-u u skupni s DCM-om.
Zaključci: DCM je bio zastupljen u egipatskih bolesnika s dijabetesom tipa 2 te se može smatrati primarnom miokardijalnom bolešću koja uzrokuje predispoziciju za HF kod dijabetesa tipa 2.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (ARVC) rijetka je progresivna autosomno-dominantna genska bolest karakterizirana strukturnim nepravilnostima desne klijetke te pojavom aritmija mehanizma ...kruženja. Unutar više od 140 različitih mutacija gena najznačajnije su one za proteine interkaliranih diskova te dezmosoma miokarda. Degeneracija i smrt miocita, koje nastaju zbog poremećena rasta i diferencijacije miocita, najočitije su u području trokuta displazije, a očituju se vrlo nespecifičnim simptomima. Aritmije nastale zbog ARVC-a smatraju se glavnim uzrokom smrti u osoba mlađih od 40 godina. Budući da postoje brojne druge bolesti koje nalikuju na ARVC, njegova se dijagnoza postavlja na temelju kombinacije zadovoljavanja uvjeta kriterija radne skupine te nalaza magnetne rezonancije, biopsije srca i ehokardiografije. Unatoč svim dijagnostičkim kriterijima, više od 50 % pravih ARVC-a i dalje ostaje neadekvatno dijagnosticirano. Upravo zbog te činjenice asimptomatskim sportašima s pozitivnom obiteljskom anamnezom savjetuje se detaljno i učestalo praćenje zdravstvenoga stanja od rane životne dobi. Glavni cilj liječenja ARVC-a jest prevencija iznenadne srčane smrti. U medikamentnoj terapiji prednost se i dalje daje sotalolu te amiodaronu u svrhu prevencije razvoja malignih aritmija. Uz vrlo visok rizik od nastanka takvih aritmija bolesnicima je u primarnoj prevenciji apsolutno indicirana ugradnja kardioverterskih
defibrilatora. Uspješnost radiofrekventne ablacije u ovoj bolesti niža je zbog učestale pojave novih žarišta aritmije uzrokovanih masno fibroznim promjenama miokarda te se smatra palijativnom metodom liječenja. Definitivno izlječenje ove bolesti može se postići isključivo transplantacijom srca.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Pretilost predstavlja svjetski epidemijski i veliki zdravstveni problem osobito otkako se povezuje s metaboličkim, kardijalnim i vaskularnim komplikacijama. Prema posljednjim istraživanjima, ...ektopično visceralno masno tkivo je važan prediktor razvoja kardiovaskularnih bolesti i inzulinske rezistencije, značajnije nego ukupno akumulirano masno tivo. Kardijalno visceralno masno tkivo čine intratorakalne, epikardijalne i intramiokardijalne masne stanice, koje su povezane i s konvencionalni kardiovaskularnim čimbenicima rizika. Adipociti su aktivane endokrine stanice koje produciraju mnogobrojne adipocitokemokine. Leptin i adiponektin su adipokini sa značajnom ulogom u razvoju kardiovaskularnih bolesti, uključujući aterosklerotske procese, hipertrofiju kardiomiocita i remodelaciju miokardnog ekstracelularnog matriksa. U stanju pretilosti koncentracija cirkulirajućeg protektivnog adiponektina je snižena, dok je koncentracija leptina povišena. Zajedno, hipoadiponektinemija i hiperleptinemija imaju proaterosklerotski i proupalni učinak, djelujući na hipertrofični signal u kardiomiocitima putem kompleksnih mehanizama. Može se zaključiti da pretilost, ektopično kardijalno masno tkivo i adipokini utječu na lokalne i sistemske, metaboličke i mehaničke promijene kardiovaskularnog sustava s patohistološkim i patofiziološkim promijenama kardiomiocita i miokarda. Rezultat svih promjena je razvoj debljinom uzrokovane kardiomiopatije s poremećajem miokardijalne relaksacije i dijastoličke funkcije.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Ventrikulske ekstrasistole (VES) česta su i načelno benigna pojava, osobito ako se radi o bolesniku sa strukturno zdravim srcem. 1998. godine objavljena je prva studija u kojoj je dokazano da ...medikamentozna supresija ekstrasistolije rezultira oporavkom funkcije lijeve klijetke u dilatacijskoj karidomiopatiji te je razvijen koncept VES inducirane kardiompatije (CMP). Sama pojavnost VES vrlo je velika u populaciji, raste s dobi, no točne podatke o incidenciji VES inducirane kardiomiopatije nemamo. Najvažniji čimbenik u razvoju ovog entiteta je "VES opterećenje»" no još se vode polemike oko točne definicije istog. Razvijeno je nekoliko životinjskih modela za rasvjetljavanje patofiziologije ove bolesti te se najvjerojatnije radi o funkcijskom poremećaju koji je u velikoj mjeri reverzibilan. U obradi ovih bolesnika potrebno je na sve dostupne načine detektirati sekundarne uzroke ekstrasistolije i kardiomiopatije, jer je VES inducirana CMP dijagnoza do koje dolazimo isključivanjem. Od terapijskih opcija na raspolaganju nam je medikamentozna terapija antiaritmicima te kateterska radiofrekventna (RF) ablacija. Randomizirane studije koje bi dale prednost jednoj od ovih opcija ne postoje. U posljednje vrijeme preferira se RF ablacija s vrlo dobrim razultatima u reverziji kardiomiopatije i s malom učestalosti komplikacija. U ovom trenutku, VES inducirana CMP još je prerijetko prepoznata kao uzrok neishemijske kardiomiopatije.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Giht je najčešći tip upalnog artritisa, a uzrokovan je nakupljanjem kristala urata u zglobovima kao rezultat povišene razine urata u serumu. Prikazan je slučaj 59-godišnjeg bolesnika s neliječenim ...uričnim artritisom i kliničkom manifestacijom globalno dekompenzirane dilatacijske kardiomiopatije. Kliničkim pregledom dominirala je anasarka, tj. opsežan generalizirani tjestasti edem oba gornja i donja ekstremiteta, skrotalni otok, edem trbušne i prsne stijenke. Proksimalni i distalni interfalangealni zglobovi šaka i stopala bili su otečeni i deformirani, uz vidljive žute čvoričaste tofe. Laboratorijski testovi pokazali su visoku koncentraciju mokraćne kiseline u serumu (546 μmol/L), smanjeni klirens kreatinina (0,8 mL/s) i koncentraciju albumina (27,4 g/L), te povišenu ukupnu masu bjelančevina u mokraći (0,35 g/24 h). Rendgenske snimke zahvaćenih stopala i šaka pokazale su destrukcije i rubne uzure s uzdignućem korteksa u prvom metatarzofalangealnom, proksimalnom i distalnom interfalangealnom zglobu obiju šaka. Ova ekstremna klinička slika riješena je intravenskom primjenom diuretika i pleurocentezom, nakon čega je slijedila oralna terapija uključujući furosemid, inhibitor enzima za konverziju angiotenzina, spironolakton i digoksin. Kako su serumske razine urata utvrđene kao neovisan čimbenik rizika za razvoj ishemijske srčane i kronične bubrežne bolesti, regulacija koncentracije urata je neophodna, naročito kod bolesnika s dijagnosticiranim gihtom.
Depresija funkcije miokarda uobičajeni je i najvažniji dio reakcije srčano-žilnoga sustava u neprimjerenom odgovoru imunosnog sustava na infekciju, zvanom sepsa. Uz disfunkciju drugih organa još se ...češće poavljuje u teškoj sepsi i septičkom šoku s visokom stopom smrtnosti i do 70%. Identificirano je više čimbenika (genskih, molekularnih, staničnih, metaboličkih, jatrogenih) koji sudjeluju u nastanku, patogenezi i ishodu tog poremećaja, ali specifi čan uzrok ostaje nerazjašnjen. Potrebna su dodatna integrativna istraživanja koja bi raščlanila i omogućila razumijevanje hijerarhije različitih mehanizama koji se javljaju u kompliciranoj sepsi općenito, te u srcu u tom kontekstu. Najprominentniji oblik sa smanjenjem kontraktilnosti, ejekcijske frakcije i dilatacijom lijeve klijetke često se naziva
septička kardiomiopatija. Disfunkcija miokarda u sepsi je, cjelovito gledano, karakterizirana prolaznom globalnom (sistoličkom i dijastoličkom) disfunkcijom lijeve i desne strane srca koja se javlja
u uvjetima komplicirane sepse, unatoč adekvatnoj nadoknadi tekućine i vazopresora te traje 7 do 10 dana ukoliko dođe do oporavka pacijenta. Najvažniji postupak za dijagnosticiranje disfunkcije miokarda jest ehokardiografija koja uz dijagnozu omogućuje praćenje i adekvatno liječenje pacijenta. Preostaje dodatna valorizacija i nekih biokemijskih nalaza poput troponina i B-tip natriuretskog peptida koji već imaju značajnu ulogu u ranoj dijagnostici disfunkcije miokarda. Ne postoji specifično liječenje disfunkcije miokarda u sepsi već je ono sastavni dio terapijskoga pristupa samoj sepsi s komplikacijama odnosno rana antibiotska terapija uz eventualno kirurško odstranjenje infektivnoga žarišta. Simptomatska terapija predstavlja ranu i brzu nadoknadu volumena tekućine uz primjenu vazopresorne i inotropne terapije. Ciljano liječenje disfunkcije miokarda i kardioprotekcije u kompliciranoj je sepsi predmet intenzivnih istraživanja.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Apical hypertrophic cardiomyopathy (AHC) is a rare variant of hypertrophic cardiomyopathy characterized by thickening of the most distal part of the left ventricular (LV) wall. It was first described ...by Sakamoto in 1976 in Japanese patients. AHC was reported as a stri- king electrocardiographic pattern of giant negative T-waves and angiographic feature of end diastolic LV cavity configuration resembling an ace of spade by Yamaguchi et al. Although AHC is more common in Asia and it accounts for about 13% to 25% of all cases of hypertrophic cardiomyopathy, it is much less prevalent in the western population. Diagnostic modalities include ECG, echocardiography, ventriculography, nuclear myocardial perfusion studies and cardiac magnetic resonance imaging.
We present a 58-year-old man with AHC that was unre- cognized for the previous 10 years. In conclusion, this rare disease could be found in the Croatian population too, whereas the appropriate interpretation of the ECG and echocardiography is crucial in recognizing this rare, but important form of hypertrophic cardiomyopathy.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Ventrikulske tahiaritmije su najčešći uzrok iznenadne srčane smrti u bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom. Stoga liječenje kardioverterom defibrilatorom (ICD) predstavlja prihvatljiv koncept ...za poboljšanje prognoze u izabranih bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom. Nedavno objavljene studije potvrđuju ovaj koncept i pokazuju da ICD djelotvornim prekidanjem ventrikulske tahikardije ili fibrilacije zaštićuje život u bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom. Budući da hipertrofična kardiomiopatija ima nizak rizik od iznenadne srčane smrti u općoj populaciji, odluka o liječenju ICDom ovisi o bolesnikovim simptomima i stupnju rizika. Liječenje ICDom je nedvojbeno indicirano u sekundarnoj prevenciji iznenadne smrti u bolesnika koji su preživjeli srčani arest ili spontanu postojanu ventrikulsku tahikardiju. S obzirom na to da prisutnost dvaju ili više čimbenika rizika ima godišnju smrtnost od iznenadne smrti od 3%-6%, njihova prisutnost u bolesnika s hipertrofičnom kardiomiopatijom opravdava profilaktičnu ugradnju ICDa u primarnoj prevenciji iznenadne smrti. Odluka o profilaktičnoj ugradnji ICDa u bolesnika s jednim čimbenikom rizika treba biti individualizirana s obzirom na dob i uočenu težinu samog čimbenika rizika. Mlađeg bolesnika s ekstremnom hipertrofijom lijevog ventrikula ili obiteljskom anamnezom iznenadne srčane smrti uslijed hipertrofične kardiomiopatije treba razmotriti kao kandidata za ugradnju ICDa i obavijestiti ga o mogućnostima koje ICD pruža u zaštiti života.
PDF
