Budući da Gali nisu ostavili zapise o svojoj kulturi, i kako su Zapisi o Galskom ratu (Commentāriī dē Bellō Gallicō) Gaja Julija Cezara jedina celovita i neposredna hronika koja nam je ostala o ...galskoj civilizaciji, i to na njenom kraju, u trenutku kada galske zajednice bivaju ratno poražene sredinom 1. veka pre nove ere, čime započinje i proces njihove romanizacije, time je istorija danas neminovno suočena više s legendama o Keltima/Galima, a neuporedivo manje s verodostojnim podacima. Međutim, katkad istorija proračunato prigrli izmišljeno iz političkih pobuda, kao što je to bio slučaj s postrevolucionarnom Francuskom, najpre carskom, onda i republikanskom, a posebno u doba Treće republike (1870–1940), kada je teza o Galima kao precima Francuza postavila temelje u zdanje obrazovnog sistema i poslužila u politici svegrađanskog nacionalnog okupljanja u ime republikanskih ideala. U ovom radu se, na osnovu istoriografskih, filoloških i polemičkih napisa, kritičko-analitički razmatra političko-istorijska teza o Galima kao precima Francuza i preispituju parelele između galske i francuske duhovnosti, s ciljem da se iznova ukaže na preplitanja legendarnog i istoriografskog u našem poznavanju drevne keltske/galske civilizacije i da se preispita opstaje li i danas političko-istorijski mit o Galima kao precima Francuza.
Fragments of ancient belief mingle with folklore and Christian dogma until the original tenets are lost in the myths and psychologies of the intervening years. Hilda Ellis Davidson illustrates how ...pagan beliefs have been represented and misinterpreted by the Christian tradition, and throws light on the nature of pre-Christian beliefs and how they have been preserved. The Lost Beliefs of Northern Europe stresses both the possibilities and the difficulties of investigating the lost religious beliefs of Northern Europe.
Članek obravnava 14 železnih predmetov, ki jih hrani lo-kalni zbiralec v Velenju in domnevno izvirajo iz doslej nezna-nega keltskega bojevniškega groba v Slatini v Rožni dolini priCelju. Meč ...z nožnico, pasna garnitura, krajša sulična ost, ščit-na grba, škarje, britev in fibuli tvorijo značilen inventar moškegapokopa mlajše faze srednjelatenskega obdobja (LT C2) ter sedobro ujemajo tako s kronologijo kot z oblikami ostalega gra-diva iz Slatine. Med predmeti, ki kažejo enako patiniranost instopnjo ohranjenosti, izstopajo sekač z zakovico, prva tovrst-na najdba na območju mokronoške skupine, okrašen krivi nožin viličasto orodje, ki imata primerjave predvsem v poznola-tenskih grobovih z območja Skordiskov, pa tudi daljša suličnaost. Ni mogoče izključiti možnosti, da del predmetov izvira aliiz mlajšega pokopa ali iz nezakonitih izkopavanj v Podonavju
Cilj ove studije je razmatranje izvora romaničke umjetnosti, konkretno skulpture u svjetlu predrimskih, predklasičnih modela. Autor pritom koristi građu s dvaju ključnih spomenika romanike u južnoj ...Panoniji, s benediktinske opatije Rudina u Požeškoj kotlini i s Katedrale u Pečuhu. Rudina je s razlogom poznata po svojoj skulpturi kao ključni spomenik romanike u Slavoniji, a posebice po svojim glavama-konzolama izrazito ekspresivnog stila, unutar kojega postoji više inačica, dakle nekoliko majstora klesara. Za temu je najvažnija skulptura nazvana »Mačak«, s tri lica, tri nosa i četiri oka. Takvi prikazi javljaju se nerijetko u keltskoj umjetnosti, a navode se i analogije iz Reimsa (2. st.) i Belgije. Sličan motiv troglavosti javlja se na perlama pronađenim na Japodskom području Like i u Bosni (Kompolje, Prozor, Donja Dolina), s tom razlikom da je tu riječ o tri lica i šest očiju, premda sjeverozapadno od našeg područja ima primjera i s četiri oka. Te su perle vjerojatno pontski rad, a do nas su doprle posredstvom Kelta, u čijim se grobovima nalaze. Izbuljene oči tih perli, a i nekih drugih pretpovijesnih (keltskih) predmeta iz Panonije, mogle su poslužiti kao uzor za formiranje izbuljenih očiju rudinske skulpture, ali i za formiranje glava i detalja lica na figurama iz Glogovnice pokraj Križevaca. Slične analogije nalazimo i na ograničenom broju konzola s katedrale u Pečuhu, koje su koncepcijom i formatom slične rudinskim, ali s iznimkom rudinskog »Ovna«, s Rudinom nemaju nekih izrazitijih dodirnih točaka. Rudinski stil je najvjerojatnije nastao na Rudini, a potvrda je suvremenim razmišljanjima (Barral i Altet) o lokalnim izvorima romanike, te daleko manjoj količini putovanja ljudi i oblika nego što se to ranije tvrdilo. Dakako, znanstvenici su i ranije ukazivali na predklasične izvore srednjevjekovnih oblika (npr. Jurgis Baltrušaitis), no rijetko kada se mogu naći tako eklatantni primjeri kao što je naš »Mačak«. U skromnom uzroku romaničke skulpture očuvanom na području između Save i Drave našli smo nekoliko uvjerljivih analogija, što pokazuje na mogućnosti koje se otvaraju za slična istraživanja na europskoj razini.
U rujnu 2006. godine započela su sustavna arheološka iskopavanja na lokalitetu Kalnik-Igrišće. Na ovome se lokalitetu istraživalo od 1987. do 1990. godine. Rezultati tih istraživanja su već ...objavljivani u arheološkim publikacijama. Istraživanja 2006. godine provedena su na drugom položaju radi istraživanja drugih dijelova prethistorijskog naselja na Igrišću. Arheološko iskopavanje je dalo nalaze i iz vremena Rima i Kelta pa se tako upotpunila slika naseljenosti Kalnika u različitim razdobljima.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Nakon što se u prošlom broju Priloga pozabavio “Kamenom iz Belca”, rijetkim primjerom fi guralne srednjovjekovne skulpture iz kontinentalne Hrvatske (vjerojatno 12. stoljeće), autor ovdje obrađuje ...“Kamen iz Križovljana”, sedmoglavi reljef (sve glave su izgleda muške) visoko na fasadi crkve Sv. Križa u Križovljanu između Ludbrega i Varaždina (12. ili 13. stoljeće). Znanstvenici su “kamen” dosada smatrali rimskim provincijalnim radom (Gorenc-Vikić), rimskom spolijom “resemantiziranom” u kršćanskom kontekstu (Stošić), ili romaničkim prikazom donatora (A. Horvat). Pažljivom analizom djela, posebice njegove kompozicije, zaključuje se da je rad najvjerojatnije romanički reljef pod utjecajem rimske provincijalne plastike, te nekih zasad ne sasvim jasnih keltskih izvora inspiracije. Kao i onaj iz Belca, “Kamen iz Križovljana” je bez konteksta bilo u hrvatskom dijelu Panonije, bilo u ostatku Karpatskog bazena. Izražava se nada da bi se strpljivim radom na drugim fragmentima “bez konteksta” (Arača, Somogyvár, itd.) takav kontekst mogao pojaviti. Pri tome dobro razumijevanje rimskog i pred-rimskog konteksta Panonije može igrati veliku ulogu. Reljef iz Križovljan, čak ako i “resemantiziran”, predstavlja vjerojatno braću templarske (kasnije ivanovačke) “kuće”, koja je možda postojala u Križovljanu, iako oko toga postoje velika razmimoilaženja u znanosti.
PDF
