Assessing the thermo-tolerance potentials of five commercial layer chicken genotypes under long-term heat stress environment as measured by their performance traits This study was conducted to test ...the thermo-tolerance ability of five commercial chicken genotypes (Lohmann Brown, LB; Lohmann White, LW; New Hampshire, NH ; White Leghorn selected for low feed expenditure, WL-FE and White Leghorn with sex-linked dwarf gene, WL-dw) under long-term heat exposure. Two-hundred forty female chickens were assigned to a completely randomized design in a 5 × 2 factorial arrangements (five genetic groups and two ambient temperatures thermo-neutral, 18-20 °C; heat stress, 30-32 °C). Individual eggs were collected on daily basis while egg weight and feed intake were determined on individual and group basis at 28-days intervals, respectively. Shell quality traits were determined at 25, 40 and 56 weeks age. No Genotype × ambient temperature interactions were found except for body weight and egg deformation. Chickens at thermo-neutral temperature produced significantly heavier eggs than those of heat-exposed (60 g vs. 54 g). Hen-housed egg production of chickens in thermo-neutral temperature was significantly higher than those of heat-stressed (76.8 % vs. 66.2 %). Daily egg mass production at thermo-neutral and heat stressed chickens was 46 g and 35.8 g, respectively. Feed consumption in heat-stressed and thermo-neutral chickens was 109 and 80.8 g, respectively. Shell thickness, breaking strength and Haugh unit values were significantly reduced in heat-stressed chickens. Among heat-exposed chickens, the NH had the highest body weight while the LW produced 10 % more eggs than the group average. The heat-induced effect on shell quality traits was lowest in LW chickens. The results indicated that the magnitude of heat stress was breed dependent in which the LB showed poor adaptability to heat stress while both NH and LW genotypes demonstrated better thermo-tolerance ability.
Ocena tolerančnega potenciala petih komercianih genotipov kokoši nesnic na osnovi proizvodnih lastnosti pod pogoji dolgotrajnega toplotnega stresa V študiji smo testirali toplotno toleranco petih komercialnih genotipov kokoši (Lohmann Brown, LB; Lohmann White, LW; New Hampshire, NH ; beli leghorn, selekcioniran na nizko porabo krme, WL-FE in beli leghorn s spolno vezanim genom za pritlikavost, WLdw) pod pogoji dolgotrajne izpostavljenosti visokim temperaturam. Za naključno zasnovan 5 × 2 faktorski poskus (pet genetskih skupin in dve ambientalni temperaturi termo nevtralna, 18-20 °C; toplotni stres, 30-32 °C) smo uporabili 240 kokoši. Jajca smo zbirali individualno vsak dan, poraba krme pa je bila ocenjena individualno in za posamezne skupine v 28-dnevnih intervalih. Kakovost jajčne lupine smo ocenili pri starosti 25, 40 in 56 tednov. Med genotipi in okoljskimi temperaturami nismo našli interakcij, razen za telesno maso in deformacije jajc. Kokoši so v termo nevtralnem okolju proizvajale statistično zančilno težja jajca (60 g) kot kokoši pod toplotnim stresom (54 g). Proizvodnja jajc kokoši v termo nevtralnem okolju je bila statistično značilno višja (76,8 %) kot pod pogoji toplotnega stresa (66,2 %). Dnevna proizvodnja jajčne mase je bila višja v termonevtralnem okolju (46 g) kot pod pogoji toplotnega stresa (35,8 g). Poraba krme v termo nevtralnem okolju je bila nižja (80,8 g) kot pod pogoji toplotnega stresa (109 g), debelina jajčne lupine, trdnost lupine in vrednosti v Haughovih enotah so bile statistično značilno zmanjšane pri kokoših v pogojih toplotnega stresa. Med kokošmi pod toplotnim stresom je imel genotip NH najvišjo telesno maso, genotip LW pa je proizvedel 10 % več jajc kot je bilo povprečje skupine. Najmanj opazen je bil vpliv okoljske temperature na kakovost lupine pri genotipu LW. Naši rezultati kažejo, da je stopnja toplotnega stresa odvisna od genotipa, pri čemer ima LB najslabšo prilagodljivost na toplotn stres, medtem ko sta genotipa NH in LW pokazala boljšo toleranco za povišano okoljsko temperaturo.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi pojavnost oštećenja prsne kosti kod kokoši nesilica držanih u obogaćenim kavezima, štalskom višeetažnom sustavu te slobodnom sustavu držanja. Istraživanje je ...provedeno od strane 4 palpatora kojima je slučajnim odabirom nesilica iz svakog od tri sustava držanja bilo dodijeljeno 16 istih kokoši nesilica, ukupno 48 kokoši po svakom palpatoru. Pojavnost lomova prsne kosti bila je u volijerama 81,25 %, kod slobodnog sustava 57,75 %, a kod obogaćenih kaveza 17,19 %. Devijacije prsnih kosti su bile najizraženije kod držanja u obogaćenim kavezima (78,13 %), zatim kod držanja u volijerama (65,63 %) te kod slobodnog sustava držanja (57,81 %). Rezultati pokazuju da su u prosjeku mjesta loma kod obogaćenih kaveza i slobodnog sustava pozicionirana u zadnjoj trećini prsne kosti, dok su kod štalskog višeetažnog sustava lomovi u prosjeku bili locirani u središnjem dijelu prsne kosti. Devijacije su kod sva tri sustava držanja kokoši nesilica bile prisutne na prijelazu iz prednje u srednju trećinu prsne kosti. Dobiveni rezultati u provedenom istraživanju potvrđuju dosadašnje spoznaje o smanjenoj dobrobiti kokoši nesilica u obogaćenim kavezima glede devijacije i lomova prsne kosti u alternativnim sustavima držanja. Potrebno je provesti daljnja istraživanja koja bi uključila i utjecaj ovih oštećenja na proizvodnost kokoši nesilica.
The aim of this study was to determine the incidence of keel bone damage in laying hens kept in enriched cages, in aviaries, and in a free-range system. The study was conducted by 4 palpators who were randomly assigned 16 laying hens from each of three housing systems, i.e., a total of 48 hens per palpator. The incidence of keel bone fractures was 81.25 % in aviaries, 57.75 % in the free-range system, and 17.19 % in enriched cages. Deviations of the sternum were most pronounced in enriched cages (78.13 %), then in aviaries (65.63 %), and in the free-range system (57.81 %). The results indicate that on average the fracture sites in the enriched cages and free system were located in the posterior third of the sternum, while in the aviaries, the fractures were located on average in the central part of the sternum. Deviations in all three laying hen housing systems were present at the transition from the anterior to the middle third of the sternum. The results obtained in the study confirm the current knowledge about the reduced welfare of laying hens in alternative housing systems regarding deviation and keel bone fractures. Further research is needed to include the impact of these damages productivity of laying hens.
Ziel dieser Studie war es, die Häufigkeit von Brustbeinschäden bei Legehennen zu bestimmen, die in ausgestalteten Käfigen, in Volieren und in einem Freilandhaltungssystem gehalten werden. Die Studie wurde von 4 Palpatoren durchgeführt, denen nach dem Zufallsprinzip 16 Legehennen aus jedem der drei Haltungssysteme zugeteilt wurden, d. h. insgesamt 48 Hennen pro Palpator. Die Häufigkeit von Brustbeinfrakturen betrug 81,25 % in Volieren, 57,75 % in der Freilandhaltung und 17,19 % in ausgestalteten Käfigen. Abweichungen des Brustbeins waren in ausgestalteten Käfigen am stärksten ausgeprägt (78,13 %), danach in Volieren (65,63 %) und in der Freilandhaltung (57,81 %). Die Ergebnisse zeigen, dass sich die Bruchstellen in den ausgestalteten Käfigen und in der Freilandhaltung im Durchschnitt im hinteren Drittel des Brustbeins befanden, während die Brüche in den Volieren im Durchschnitt im mittleren Teil des Brustbeins lagen. Abweichungen in allen drei Haltungssystemen für Legehennen traten am Übergang vom vorderen zum mittleren Drittel des Brustbeins auf. Die in der Studie erzielten Ergebnisse bestätigen das derzeitige Wissen über das geringere Wohlergehen von Legehennen in alternativen Haltungssystemen in Bezug auf Abweichungen und Brustbeinfrakturen. Weitere Forschungen sind erforderlich, um die Auswirkungen dieser Schäden auf die Produktivität von Legehennen zu untersuchen.
El objetivo de esta investigación fue determinar la incidencia del daño en los huesos del esternón en gallinas ponedoras mantenidas en las jaulas enriquecidas, en un sistema de aviario multinivel y un sistema de alojamiento libre. La investigación fue realizada por 4 palpadores a los que se les asignaron aleatoriamente 16 gallinas ponedoras de cada uno de los tres sistemas de alojamiento, un total de 48 gallinas por cada palpador. La incidencia de fracturas de huesos del esternón fue 81,25 % en aviarios, 57,75 % en el sistema libre y 17,19 % en jaulas enriquecidas. Las desviaciones de los huesos pectorales fueron más pronunciadas en jaulas enriquecidas (78,13 %), luego en los aviarios (65,63 %) y en un sistema libre (57,81 %). Los resultados indican que en promedio los sitios de fractura en las jaulas enriquecidas y el sistema libre se ubicaron en el tercio posterior del esternón, mientras que en los aviarios, las fracturas se ubicaron en promedio en la parte central del esternón. Las desviaciones en los tres sistemas de mantenimiento de gallinas ponedoras estaban presentes en la transición del tercio anterior al tercio medio del esternón. Los resultados obtenidos en la investigación realizada confirman el conocimiento previo sobre la reducción del bienestar de las gallinas ponedoras en jaulas enriquecidas con respecto a la desviación y fracturas del esternón en sistemas alternativos de alojamiento. Es necesario realizar más investigaciones que incluyan el impacto de estos daños en la productividad de las gallinas ponedoras.
Questo studio aveva come scopo quello di determinare l’incidenza del danno alla carena dello sterno nelle galline ovaiole allevate in gabbie arricchite, negli impianti a voliera multipiano e in impianti all’aperto. Lo studio è stato condotto da 4 palpatori ai quali, con il metodo della selezione casuale, sono state assegnate 16 galline ovaiole provenienti da ciascuno dei tre sistemi di allevamento, per un totale di 48 galline per palpatore. L’incidenza delle fratture della carena dello sterno è stata dell’81,25% nelle voliere, del 57,75% tra le galline ruspanti e del 17,19% nelle gabbie arricchite. Le deviazioni dello sterno sono risultate più frequenti tra le galline tenute nelle gabbie arricchite (78,13%), seguite da quelle tenute in voliera (65,63%) e dalle galline ruspanti (57,81%). I risultati mostrano che, in media, le fratture della carena nelle galline tenute nelle gabbie arricchite e all’aperto si concentrano nel terzo posteriore dello sterno, mentre nel sistema a voliera multipiano le fratture si localizzano, in media, nella parte centrale dello sterno. Sono state rilevate deviazioni nel passaggio dal terzo anteriore al terzo medio dello sterno in tutti e tre i sistemi di stabulazione delle galline ovaiole. I risultati ottenuti nella ricerca condotta confermano i precedenti risultati sulla riduzione del benessere delle galline ovaiole in gabbie arricchite per quanto riguarda deviazioni e fratture alla carena dello sterno in sistemi di stabulazione alternativi. Sono necessarie ulteriori ricerche per comprendere l’impatto di questi danni sulla produttività delle galline ovaiole.
Pri treh slovenskih tradicionalnih pasmah kokoši lahkega tipa (slovenski rjavi kokoši, slovenski srebrni kokoši in slovenski grahasti kokoši) smo proučevali celoletno nesnost in kakovost jajc. V 18. ...tednu starosti smo v individualne kletke trinadstropne baterije vselili po 162 jarkic vsake pasme. V obdobju od 20. do 72. tedna starosti smo spremljali nesnost, porabo krme, telesno maso ter vitalnost kokoši. Vsake 4 tedne smo merili fizikalne lastnosti jajc. V nesnem obdobju je bila slovenska rjava kokoš najlažja in je znesla največ jajc, 301 jajce letno oz. 5,63 jajc tedensko. Najmanj krme je dnevno porabila slovenska rjava kokoš (119,9 g), ki je tudi najboljše izkoriščala krmo, in sicer le 2,4 kg krme/kg jajčne mase in 145,0 g krme/jajce. Najtežja jajca so nesle slovenske srebrne kokoši (64,33 g), največ jajčne mase na leto so proizvedle slovenske rjave kokoši (18,40 kg). Jajca slovenske srebrne kokoši so imela najdebelejšo lupino (0,37 mm). Višina gostega beljaka in število haughovih enot sta bila pri slovenskih srebrnih kokoših večja kot pri ostalih dveh pasmah. Največ krvnih in mesnih peg smo našli v jajcih slovenskih rjavih kokoši (41 %), ki so bile tudi najvitalnejše, v nesnem obdobju jih je poginilo le 3,1 %.
Gallibacterium anatis jedan je od najčešćih uzročnika infekcije gornjih dišnih puteva i donjega reproduktivnog sustava kokoši. Premda je dio fiziološke mikroflore, u nepovoljnim uvjetima može ...uzrokovati infekciju te posljedično smanjenje proizvodnje i porast mortaliteta. Klinička slika i patomorfološke promjene vrlo su nespecifične, što otežava postavljanje etiološke dijagnoze. Najčešće uzrokuje probleme na farmama kokoši nesilica, iako je dokazan i na roditeljskim farmama te farmama tovnih pilića. Infekcija bakterijom G. anatis potencijalna je opasnost za peradarsku industriju zbog velikih ekonomskih gubitaka koje može uzrokovati u kratkom razdoblju. S obzirom na to da se radi o oportunističkom patogenu, za kontrolu bolesti najvažnija je primjena biosigurnosnih mjera te načela svi unutra – svi van. Zbog vrlo brzog razvoja rezistencije na antimikrobne pripravke, u slučaju infekcije preporučuje se primjena cjepiva te prilagodba programa imunoprofilakse svakoj pojedinoj farmi.
Tekuti na farmama peradi uzrokuju znatne gubitke u proizvodnji. Najučestalija je tekut (Deramanyssus gallinae), koja uzrokuje dermatitis, iritaciju, anemiju, pad nesivosti, ali i uginuće. Za ...suzbijanje su najčešće korišteni kemijski pripravci koji su zbog razvoja rezistencije i rezidua u proizvodima izašli iz upotrebe. Zbog visoke invadiranosti za suzbijanje tekuti na farmama upotrebljavaju se različiti pripravci temeljeni na eteričnim uljima, silikatnim mineralnim pripravcima i sl., često nedovoljno učinkoviti. U ovom istraživanju praćena je učinkovitost novijeg pripravka fluralanera u jatu kokoši nesilica lake pasmine. Pripravak je primijenjen prema uputama proizvođača u dozi 0,5 mg po kilogramu putem vode za piće, dvokratno s razmakom od sedam dana. Praćena je invadiranost jata zamkama prije i nakon terapije, kao i nesivost kokoši. Rezultati pokazuju znatan pad broja tekuti u zamkama do devet dana nakon terapije te nestanak tekuti u objektu. Nesivost jata na farmi uspoređena je s prethodnim jatom, a rezultati pokazuju znatno višu nesivost u korist tretiranog jata. Potrebno je analizirati i hematološke parametre kako bi se utvrdio učinak pripravka na brzinu uspostave fiziološkog stanja organizma.
Cilj ovog rada bio je istražiti promjene temperature površine kljuna u kokoši nesilica uzrokovane stresom zbog straha pri testu tonične imobilnosti. Mjerenja su obavljena infracrvenom termografi-jom. ...Istraženo je i razlikuje li se temperatura kljuna u smeđe i bijele linije. Uključeno je 89 kokoši obiju linija: 45 jedinki pasmine White Leghorn i 44 smeđe jedinke pasmine Hy-Line. Temperatura kljuna mjerena je infracrvenom termografijom neposredno prije te poslije testa tonične imobilnosti. Prosječna temperatura dobivena je mjerenjem gornjeg i donjeg dijela kljuna. Temperatura kljuna prije testa tonične imobilnosti bila je znakovito viša nego poslije testa tonične imobilnosti. Jedinke s kraćom toničnom imobilnošću imale su nižu temperaturu kljuna od ptica u kojih je tonična imo-bilnost dulje trajala. Interakcija podražajnog učinka (prije i poslije tonične imobilnosti) i vrijeme tonične imobilnosti bili su znakoviti. Temperatura gornjeg i donjeg dijela kljuna znakovito je snižena (P < 0,001) kao odgovor na test tonične imobilnosti u jedinki u kojih je test kraće trajao. Smeđe jedinke imale su višu temperaturu donjeg dijela kljuna u usporedbi s jedinkama bijele linije. Na temelju ovih rezultata, u kokoši u kojih je učinjen test tonične imobilnosti došlo je do promjene temperature površine kljuna koja je izmjerena termografijom. Infracrvena termografija mogla bi se stoga upotrijebiti kao neinvazivna metoda procjene temperaturnih promjena koje prate odgovor na stres. Navedeno bi moglo unaprijediti mogućnost procjene kokoši koje su izložene potencijalno stresnim uvjetima.
Cilj ovoga rada bio je istražiti utjecaj esencijalnog ulja čajevca (Melaleuca alternifolia) u prehrani kokoši nesilica na proizvodnju jaja, antioksidacijsku aktivnost te kao mogući lijek za ...kokcidiozu. Ukupno 360 kokoši nesilica Lohmann Brown u dobi od 54 tjedna podijeljeno je u tri različite skupine s obzirom na prehranu. Skupina T1 nije dobivala ulje čajevca, skupina T2 dobivala je 40 mg/kg, a skupina T3 80 mg/kg esencijalnog ulja čajevca. Svaka je skupina bila podijeljena u četiri podskupine po 30 kokoši. Pokus je trajao 56 dana (od 55. do 62. tjedna starosti kokoši). Tih je 56 dana podijeljeno u dva razdoblja od 28 dana: prvo razdoblje (55. do 58. tjedan starosti kokoši) i drugo razdoblje (59. do 62. tjedan starosti kokoši). Ustanovljen je krvni oksidacijski status kokoši, uključujući glutation-peroksidazu (GSHPx), aktivnost superoksid-dismutaze (SOD) i koncentraciju malondialdehida (MDA) te antikokcidijalni učinak čajevca na parazit Eimeria spp. u usporedbi s kontrolnom skupinom koja nije dobivala ulje čajevca. U skupinama koje su dobivale esencijalno ulje čajevca dnevna proizvodnja jaja znakovito je povećana (P < 0,05). Dodatak ulja čajevca kao prirodnog kokcidiostatika u skupinama T2 i T3 pokazao je statistički znakovit porast (P < 0,05) aktivnosti SOD-a i GSHPx u usporedbi s kontrolnom skupinom T1, dok u koncentraciji MDA-a nisu uočene znakovite promjene (P > 0,05). Antikokcidijalna aktivnost esencijalnog ulja čajevca utjecala je na znakovito smanjenje (P < 0,05) broja oocista Eimeria spp. po kokoši. Na temelju rezultata ovoga istraživanja može se zaključiti da je dodatak esencijalnog ulja čajevca povećao dnevnu proizvodnju jaja i smanjio formiranje oocista, stoga se ono može upotrijebiti kao profilaktički dodatak prehrani kokoši nesilica. Također se pokazalo da je ulje čajevca važno u aktivaciji antioksidacijskog zaštitnog sustava u kokoši.
Istražen je učinak stupnjevanih doza vodenog ekstrakta iz Talinum triangulare na hematološke i biokemijske pokazatelje u seruma kokoši nesilica. Za potrebe eksperimenta korišteno je 210 pilenki koje ...su nabavljene u dobi od 18 tjedana. Pilenke su nasumično podijeljene u 7 skupina (LAT1, LAT2, LAT3, LBT1, LBT2, LBT3 i LC). Svaka je skupina replicirana tri puta, a svaki je replikat uključivao smještaj 10 pilenki. Ekstrakt dobiven iz suhog praška T. triangulare davan je skupinama LAT1, LAT2 i LAT3 u vodi za piće, u dozama od 62,5, 250 i 1000 mg/L. Ekstrakti dobiveni iz svježe ubrane biljke Talinum triangulare davani su skupinama LBT1, LBT2 i LBT3, u dozama od 62,5, 250 i 1000 mg/L, također u pitkoj vodi. Pilenke u skupini LC služile su kao kontrola koja nije konzumirala nikakav ekstrakt. Biokemijski i hematološki pokazatelji u serumu određivani su standardnim postupcima, u dvomjesečnim intervalima, tijekom 8 mjeseci davanja ekstrakata. Rezultati su pokazali da među istraživanim skupinama nema signifikantnih razlika (P>0,05) u hematokritu, broju eritrocita, koncentraciji hemoglobina, ukupnim broju leukocita, aktivnostima serumske alanin-aminotransferaze i aspartat-aminotransteraze te u ukupnim proteinima. Tijekom eksperimenta, posebice u 4. i 8. mjesecu, u skupini LAT3 u odnosu na ostale skupine koncentracija lipoproteina visoke gustoće u serumu bila je viša, a koncentracija lipoproteina niske gustoće u serumu niža (P<0,05). Zaključeno je da davanje T. triangulare nije imalo štetan utjecaj na zdravlje i proizvodni status nesilica, dok je pozitivan učinak utvrđen za njihov profil masnoća u serumu. Zbog svojih antilipemijskih svojstava osušeni prašak Talinum triangulare preporučuje se kao fitobiotički dodatak za zdrav proizvodni život kokoši nesilica, u dozi od 1000 mg/L .
Cilj ovog istraživanja bio je predstaviti proizvodne pokazatelje i neke biokemijske parametre u krvi kokoši nesilica hranjenih smjesama s različitim razinama luteina. Istraživanje je provedeno na ...ukupno 291 nesilici Tetra SL hibrida, podijeljenih u 3 skupine (O0 s 0 mg/kg dodanog luteina, O200 s 200 mg/kg dodanoga luteina i O400 s 400 mg/kg dodanoga luteina), a trajalo je 5 tjedana. U O0 skupini bilo je 93 kokoši, a u eksperimetnalnim skupinama 98, odnosno 100 kokoši. Najveća proizvodnja jaja i najpovoljniji utrošak hrane po jajetu zabilježeni su u O400 skupini, s ukupno proizvedenih 3367 komada jaja i utrošenih 128,60 g hrane. Najbolji intenzitet nesivosti (96,68%) i broj jaja po nesilici (34,19), ali i najveća konzumacija hrane po danu (129,01 g), zabilježeni su u O200 skupini. Lutein dodan u smjese za nesilice nije značajno utjecao na vrijednosti biokemijskih parametara u krvi (P>0,05). Može se primijetiti povećanje sadržaja ukupnoga (CHOL) i HDL kolesterola te smanjenje sadržaja proteina (PROT) i albumina (ALB) u pokusnim skupinama. Sadržaj glukoze (GUK) i ureje bio je ujednačen između pokusnih skupina, dok je najveći sadržaj triglicerida (TGC) izmjeren u O200 skupini. Može se zaključiti da dodatak različitih razina luteina u smjese za nesilice nije negativno djelovao na proizvodne pokazatelje i biokemijske pokazatelje u krvi nesilica.
PDF
