Odgojitelji su glavni akteri u provođenju uspješne i kvalitetne inkluzije. Stoga je važno provjeriti spremnost odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama i druge važne čimbenicke koji na tu spremnost ...utječu kako bi se dobio uvid u provođenju inkluzivne prakse u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Vodeći se time, postavljeni su sljedeći ciljevi u ovom istraživanju. Prvi cilj bio je utvrditi razlikuju li se odgojiteljice u stavovima prema inkluziji i samoprocjenjenoj kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama s obzirom na neke njihove karakteristike (dob, prethodno radno iskustvo s djecom s teškoćama, osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama, sudjelovanje na stručnom usavršavanju za rad s djecom s teškoćama), a drugi, ispitati kakav je odnos između navedenih dimenzija i emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 189 odgojiteljica iz Dječjeg vrtića Osijek. U svrhu procjene stava prema odgojnoobrazovnom uključivanju koristila se Skala spremnosti odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama (Skočić-Mihić, 2011), a za procjenu emocionalne kompetentnosti korišten je Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002). Rezultati su pokazali da odgojiteljice imaju neutralne do blago pozitivne stavove prema inkluziji te da su neodlučne po pitanju samoprocjenjene kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama. Osim toga, pokazalo se da mlađe odgojiteljice i one koje su imale prethodno radno iskustvo u redovnim skupinama imaju povoljnije stavove prema inkluziji i optimističniju procjenu vlastite kompetentnosti, u odnosu na starije odgojiteljice i one koje nisu imale prethodna iskustva u radu s djecom s teškoćama. Međutim, one koje su imale prethodno iskustvo u posebnim skupinama imale su negativnije stavove u odnosu na one koje nisu imale isto iskustvo. Odgojiteljice koje su imale osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama također su se procjenjivale kompetentnijima za rad u inkluzivnim skupinama u odnosu na odgojiteljice koje nisu imale takvo iskustvo. Razlike na ostalim faktorima se nisu pronašle.
Preschool teachers play a pivotal role in the successful implementation of inclusive education. Therefore, it is essential to assess the readiness of preschool teachers to work in inclusive groups and other critical factors that influence this readiness to gain insight into the implementation of inclusive practices in early and preschool education. Guided by this, the following goals were established in this research. The first goal was to determine whether preschool teachers differ in their attitudes towards inclusion and their self-assessed competence for working with children with disabilities concerning certain characteristics (age, prior work experience with children with disabilities, personal experience with a close person with disabilities, participation in professional training for working with children with disabilities). The second goal was to examine the relationship between the mentioned dimensions and emotional competence. A total of 189 preschool teachers from one preschool institution in Osijek (Dječji vrtić Osijek) participated in the research. Data were collected using the Scale of willingness to work in inclusive groups (Skočić-Mihić,2011), and the Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002). The results showed that preschool teachers have neutral to slightly positive attitudes towards inclusion and that they are undecided about their self-assessed competence to work with children with disabilities. Additionally, the results showed that younger preschool teachers and those with previous work experience in regular groups have more positive attitudes towards inclusion and an optimistic assessment of their own competence compared to older preschool teachers and those who had no prior experience working with children with disabilities. However, those who had previous experience in special groups exhibited more negative attitudes compared to those who did not have the same experience. Preschool teachers who had personal experience with a close person with disabilities were also self-assessed as more competent to work in inclusive groups compared to preschool teachers who did not have such experience. No differences were found regarding other factors.
U novije vrijeme smatra se da učitelji imaju ključnu ulogu u suočavanju s problemom vršnjačkog nasilja, a za kvalitetne intervencije važna je kompetentnost učitelja. Cilj ovog istraživanja je ...ispitati odnos kompetentnosti i percipirane ozbiljnosti nasilne situacije u predviđanju intervencija učitelja u slučajevima vršnjačkog nasilja. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=639) učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, prosječne dobi 43 godine (sd=10,59). Za prikupljanje podataka, uz upitnik sociodemografskih karakteristika, korištene su Vinjete te Skala samoprocjene kompetentnosti za rad učitelja na problemima vršnjačkog nasilja. Uz analizu temeljnih odrednica kompetentnosti utvrđeno je da će učitelji koji su kompetentniji procjenjivati nasilje ozbiljnije od svojih manje kompetentnih kolega, a oni koji nasilje percipiraju ozbiljnije češće će i intervenirati. Rezultati pokazuju da kompetentnost ima značajnu prediktivnu ulogu u predviđanju intervencija, a u tom odnosu ozbiljnost nasilja ima moderatorski efekt. Najnižu vjerojatnost intervencije imaju učitelji s niskom kompetentnosti i niskom percepcijom ozbiljnosti nasilja, a najvišu vjerojatnost intervencije imaju učitelji koji imaju visoke razine kompetentnosti i procjenjuju nasilje ozbiljnim. Uz temeljno određenje kompetentnosti, ovaj rad nudi i relevantne smjernice za edukaciju učitelja.
In recent times, teachers are considered to play a key role in dealing with the problem of peer violence and their competence is very important for quality interventions. The aim of this study was to examine the relationship between competence and perceived severity of a violent situation in predicting teacher intervention in cases of peer violence. The research was conducted on a nationally representative sample (N = 639) of primary school teachers in the Republic of Croatia, average age 43 years (SD = 10,599). In addition to the socio-demographic characteristics questionnaire, data was collected via Vignettes and the Self- Assessment Competence Scale for Teachers’ Work on Peer Violence Problems. In addition to the analysis of the basic determinants of competence, it was found that teachers who are more competent will assess violence somewhat more seriously than their less competent colleagues, and those who perceive violence more seriously will also intervene more often. The results show that competence has a significant predictive role in predicting interventions, and in this respect the severity of violence has a moderating effect. Teachers with low competence and low perception of the severity of violence have the lowest probability of intervention, and teachers with high levels of competence who assess violence as serious have the highest probability of intervention.
Odavno se zna da na komunikacija ispunjava najveći deo vremena rada menadđera tako da ona, saglasno tome, predstavlja neizbežan predmet proučavanja i u nedavno sprovedenim istraživanjima na polju ...menadžmenta. Postoji opšte očekivanje da jasna i efektivna komunikacija u organizaciji predstavlja ključni resurs za postizanje njenih ciljeva. Ovo je, međutim, lakše reći nego ostvariti u stvarnom organizacionom kontekstu. Glavni cilj ovog rada je da ukaže na značaj komunikacije u savremenom poslovanju. U najvećem delu rada se razmatra uloga menadžera u svetlu njihovih uloga na polju komuniciranja. U radu je pokazano da različite profesionalne veštine, uključujući i komunikativnu kompetentnost, manadžeri mogu da nauče i uvežbaju u nastojanju da efektivno učestvuju u bilo kojoj formi komunikacije unutar organizacije.
Tijekom posljednjih desetak godina u svijetu se intenzivno kreiraju, provode i istražuju programi namijenjeni adolescentima, temeljeni na tehnikama usredotočene svjesnosti (mindfulness), te studije ...ukazuju na njihov potencijal u prevenciji raznih problema u ponašanju i promociji mentalnog zdravlja. U svrhu boljeg razumijevanja mehanizma njihova djelovanja pojavio se interes za istraživanja koja istražuju odnos dispozicijske usredotočene svjesnosti i emocionalne inteligencije kod pojedinca. Ciljevi istraživanja prikazanog u ovom radu bili su ispitati povezanost različitih dimenzija usredotočene svjesnosti (opažanje, opisivanje, svjesno postupanje, neprosuđivanje i nereaktivnost) i emocionalne kompetentnosti te istražiti relativan doprinos pojedinih dimenzija u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 220 učenika (65.9% muškog spola) srednjih škola Grada Zagreba, prosječne životne dobi od 16 godina. U svrhu ostvarivanja ciljeva istraživanja primijenjen je Petofacetni upitnik usredotočene svjesnosti (Baer i sur., 2006) te Upitnik emocionalne kompetentnosti UEK-15 (Takšić, 1998). Provedene analize ukazale su na prisutnost značajnih korelacija između pojedinih dimenzija usredotočene svjesnosti (opisivanje, nereaktivnost, svjesno postupanje i opažanje) te emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Provedena hijerarhijska regresijska analiza pokazala je kako pojedine dimenzije usredotočene svjesnosti (opisivanje, svjesno postupanje i opažanje) imaju značajan doprinos u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Rezultati ovog istraživanja mogu pridonijeti kvaliteti kreiranja programa razvoja emocionalnih kompetencija kod adolescenata.
Over the last decade, mindfulness programs targeted at adolescents have been intensively developed, implemented and researched around the world. Studies indicate the potential of these programmes to prevent various behavioural problems as well as promote mental health. In order to better understand how mindfulness works, there is a growing interest in researching the relationship between dispositional mindfulness and emotional intelligence of an individual. The present study examines the correlation between different dimensions of mindfulness (observing, describing, acting with awareness, nonjudging of experience, and nonreactivity to inner experiences) and emotional competence, and it explores the relative contribution of the particular dimensions of mindfulness to emotional competence in adolescents. The survey was conducted on a sample of 220 students (65.9% male) from Zagreb high schools with an average age of 16. The Five Facet Mindfulness Questionnaire (Baer et al., 2006) and the UEC-15 Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 1998) were applied. Analysis showed the presence of significant correlations between the particular dimensions of mindfulness (describing, nonreactivity to inner experiences, acting with awareness, and observing) and emotional competence of adolescents. Hierarchical regression analysis showed that these particular aspects of mindfulness (describing, acting with awareness, and observing) significantly contribute to explaining emotional competence in adolescents. The results of this study can contribute to the quality of creating interventions to develop emotional competence in adolescents.
Uloga obrazovanja u poticanju darovitosti učenika očituje se u unaprjeđenju procesa identifikacije te implementaciji odgovarajućih metoda, oblika, pristupa u radu te nastavnih planova i programa koji ...trebaju biti prilagođeni individualnom profilu učenika. Neizostavnu ulogu ima kompetentan učitelj osposobljen i intrinzično motiviran za rad s učenicima iznadprosječnih sposobnosti, usmjeravajući potencijalnu prema manifestnoj darovitosti. Podrška darovitim učenicima još uvijek nije dovoljno razvijena, čime se zapostavljaju i podcjenjuju posebnosti darovitih učenika i izazovi s kojima se susreću u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu. Stoga se kroz ovaj rad aktualizira i dalje nedovoljno istražena tematika obrazovanja darovitih učenika koji predstavljaju pokretačku snagu razvoja suvremenog društva. Rad se bavi teorijskim razmatranjem fenomena darovitosti, karakteristikama darovitih učenika te kompetencijama učitelja za rad s darovitim učenicima. Nadalje, razmatra se diferencijacija u nastavi i pristupi u radu s darovitim učenicima.
Cilj istraživanja bio je ispitati postoje li razlike u intrinzičnoj motivaciji za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture između učenika i učenica koji rade u različitom motivacijskom okruženju. U ...istraživanju je sudjelovalo 110 učenika i učenica trećih i četvrtih razreda srednje škole. Učenici su ispunili Upitnik intrinzične motivacije i Upitnik percipirane motivacijske klime. Dobiveni rezultati su pokazali da su i učenici i učenice motivirani za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture te da su učenici u odnosu na učenice više intrinzično motivirani i da motivacijsku klimu percipiraju više kooperativnom. Rezultati također pokazuju da su učenici, neovisno o spolu, više intrinzično motivirani u kooperativnom motivacijskom okruženju. Temeljem rezultata ovog istraživanja možemo zaključiti da je potrebno stvoriti kooperativno motivacijsko okruženje na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture koje će povećati intrinzičnu motivaciju učenika da bi podigli kvalitetu nastavnog procesa.
Glazbenim aktivnostima u vrtiću pripada značajna uloga, s obzirom da bavljenje takvim aktivnostima pridonosi razvoju glazbenih sposobnosti, ali i intelektualnom, socijalnom, emocionalnom i tjelesnom ...razvoju djeteta. U radu su istraženi stavovi odgojitelja predškolske djece prema glazbenim aktivnostima u vrtiću te samoprocjena kompetentnosti za njihovu realizaciju. Rezultati potvrđuju da slušanje glazbe predstavlja značajnu aktivnost slobodnog vremena odgojitelja predškolske djece. Potvrđeno je da odgojitelji kojima se sviđa klasična glazba imaju pozitivnije stavove prema glazbenim aktivnostima u vrtiću. Nije uočena povezanost odlazaka na koncerte klasične glazbe, pohađanja dodatne glazbene poduke, pjevanja u zboru ili klapi te godina radnoga staža sa stavovima prema glazbenim aktivnostima. Rezultati istraživanja ne potvrđuju ni povezanost godina radnoga staža sa samoprocjenom kompetencije za realizaciju glazbenih aktivnosti. I, konačno, većina odgojitelja zadovoljna je opremljenošću vrtića instrumentima za djecu te računalima i projektorima, ali ne i instrumentima za odgojitelje.
Musical activities in kindergarten play an important role, especially since engaging in such activities contributes to the development of musical capabilities and intellectual, social, emotional, and physical child development. This research examines the opinions of kindergarten teachers towards musical activities, as well as a self-assessment of their competencies to perform them. The results affirm that listening to music is a significant free time activity for kindergarten teachers. It has also been affirmed that teachers who enjoy classical music have more positive opinions towards musical activities in kindergarten. No connection was noted between opinions towards musical activities and attending classical concerts, additional musical education, singing in choirs or traditional a cappella groups, or years of work experience. The results of this research also did not affirm a connection between years of work experience and self-assessments of competencies to perform musical activities. Finally, the majority of teachers were satisfied with their schools’ stock of children’s instruments, computers, and projectors, but not with instruments for teachers.
Cilj je ovoga rada bio istražiti koncept svjesnosti u roditeljstvu (engl. mindful parenting) s obzirom na njegovu strukturu, povezanost s konceptom usredotočene svjesnosti (engl. mindfulness) i ...doživljajem roditeljstva, te ispitati razlikuju li se majke i očevi djece različite dobi u svjesnom roditeljstvu. Jedan od ciljeva ovoga istraživanja bio je
validirati hrvatsku verziju Upitnika svjesnog roditeljstva (McCaffrey, 2015), za koji je autorica utvrdila da se sastoji od dva faktora – roditeljske samoefikasnosti i usmjerenosti na dijete. Stoga se u istraživanje krenulo od pretpostavke da će podaci prikupljeni na uzorku naših roditelja također potvrditi dvofaktorsku strukturu Upitnika. Također, pretpostavka je bila da će majke iskazati višu razinu svjesnosti u roditeljstvu u odnosu na očeve, da će usredotočena svjesnost biti značajan prediktor svjesnog roditeljstva, kao i pozitivno
iskustvo s vlastitim roditeljima u djetinjstvu. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 515 roditelja (320 majki i 195 očeva) koji su ispunili Upitnik općih podataka, Kratku skalu iskustva s vlastitim roditeljima, Skalu usredotočeno svjesne pažnje i svjesnosti, Upitnik svjesnog roditeljstva te Skalu roditeljske kompetentnosti. Rezultati su pokazali da podaci prikupljeni ovim istraživanjem bolje pristaju modelu svjesnog roditeljstva s pet faktora: usmjeravanje pažnje na dijete s prihvaćanjem, empatično razumijevanje djeteta, roditeljska samoefikasnost, roditeljska svjesnost te ne-reaktivnost. Nadalje, pokazalo se da majke više usmjeravaju pažnju na dijete te iskazuju višu razinu empatičnog razumijevanja u odnosu na očeve. Utvrđena je značajna povezanost svjesnog roditeljstva s percepcijom roditeljske kompetentnosti i zadovoljstva dok se, suprotno očekivanjima, usredotočena svjesnost na intrapersonalnoj razini nije pokazala značajnim prediktorom svjesnosti u roditeljstvu. Pozitivno iskustvo s vlastitim roditeljima tijekom odrastanja značajan je prediktor svih dimenzija svjesnog roditeljstva.
The aim of this study was to explore the concept of mindful parenting with regard to its structure, its relation to the concept of mindfulness and parenting experience. The study also aimed at exploring whether parents of children at different age express differences in mindful parenting. One of the aims of this study was to validate the Croatian version of the Mindfulness in Parenting Questionnaire (McCaffrey, 2015) that consists of two factors - Parental Self-efficacy and Being in the moment with a child. Therefore, we hypothesised that data collected in this research would also confirm the two-factor structure, as obtained in the original validation. Furthermore, it was hypothesised that mothers would show a higher level of mindful parenting than fathers and that mindfulness and positive experience with their own parents in childhood would be significant predictors of mindful parenting. A total of 515 parents (320 mothers and 195 fathers) participated in the study and filled out General data questionnaire, Short scale of Mindful attention awareness scale (MAAS), Mindfulness in parenting questionnaire (MIPQ) and Parenting sense of competence scale. The results showed that the five-factor model fits better to data collected in this research with factors being focusing attention to the child with acceptance, empathic understanding of the child, parental self-efficacy, parental awareness, and non-reactivity. Furthermore, it has been shown that mothers are more empathetic and more focused on the child than fathers. Finally, significant correlations between mindful parenting and dimensions of parental sense of competence were obtained. Contrary to the expectations, mindfulness as an intra-personal characteristic did not prove to be a significant predictor of mindful parenting. One of the most important predictors of all the dimensions of mindful parenting was positive experience with their own parents during childhood.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Ovaj rad bavi se istraživanjem metoda ocjenjivanja tehničke kompetentnosti odabrane organizacije kroz analizu tehničke kompetentnosti na temelju odabranih determinanti i unutar njih indikatora ...tehničje kompetentnosti. Kako bi organizacija kvalitetno poslovala, potrebno je pridržavati se temeljnih načela sustava upravljanja. Važnu ulogu u poslovanju ima organizacijska kompetentnost koja obuhvaća kompetentnost ljudskih potencijala, tehnološku kompetentnost, tehničku kompetentnost te strukturnu kompetentnost. Svaka od navedenih kompetentnosti podjednako je važna te se ne može zasebno sagledavati već je potrebno međusobno nadopunjavanje i ispreplitanje. Tehnička kompetentnost čine strojevi i sredstva koja se koriste za rad te infrastruktura, odnosno prostori koji se koriste za rad. Analiza tehničke kompetencije temelji se na pet determinanti unutar kojih postoje indikatori koji se ocjenjuju. Na temelju rezultata determinanti dobiva se konačan rezultat tehničke kompetentnosti. Istraživana organizacija nije se pokazala kao tehnički kompetentna.
ZNAČAJ KULTURNE KOMPETENTNOSTI ZA SOCIJALNI RAD Škorić, Marko M.; Kišjuhas, Aleksej J.; Škorić, Jovana J.
Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu,
12/2015, Volume:
40, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
U radu su date problematizacija i analiza značaja kulturne kompetentnosti za socijalni rad, odnosno za praksu socijalnih radnika. Predstavljeni su koncepti i programi multikulturalizma i ...interkulturalizma kao šireg društvenog konteksta, a posebna pažnja posvećena je konceptu duboke kulture, kao i fenomenu interkulturnog učenja kao preduslovu za kulturno kompetentne prakse. Zatim se razmatraju sami fenomeni kulturne kompetentnosti i kulturno kompetentnih praksi, uz detaljno bavljenje potrebom za obrazovanjem (i postojanjem) kulturno kompetentnog socijalnog radnika.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
PDF
