Njemačka riječ kurschmied (kur-liječenje, schmied-kovač) adekvatna je romanskoj riječi mareskalk -marh (konj) i gotske riječi skalk (sluga). Posebna vrsta kuršmida bili su vojni kuršmidi. Njihova ...djelatnost zamire početkom 19. stoljeća, a vojnih kuršmida u drugoj polovici 19. stoljeća, a u Austrougarskoj 20.-tih godina 20. stoljeća. Prvi pisani trag o kuršmidu kod nas potječe od Mladena II. Bribirskog iz 1314. g. kada je na njegovu dvoru privremeno boravio mareskalk Nolphio. Veterinari su se pobunili protiv njihove djelatnosti, jer su mislili da ne mogu na osnovu svoje naobrazbe liječiti životinje, a što će na koncu biti i potvrđeno. Uz položen tečaj mogli su liječiti konje i pregledavati meso ako su za to bili osposobljeni. Iako neki autori navode da su kuršmidi i marešalci isto, drugi navode da su kuršmidi bili njihovi podčinjeni zbog čega u radu pišem odvojeno o navedenim nazivima. Imajući u vidu predmete koje su slušali i polagali, svakako možemo navesti da su marešalci dali znatan doprinos u liječenju domaćih životinja, to jest konja.
German word Kurschmied (kur-curing, schmied-blacksmith) is adequate to romanic word mareskalk -marh (horse) and gothic word skalk (servant). Particular kind of kuršmid were military kuršmids. Their activity is vanishing at the beginning of the 19th century and of military kušmids in second half of the 19th century, but in Austro- Hungarian monarchy in 20’s of the 20th century. The first written material regarding kuršmid in our country originated from Mladen II. of Bribir from the year 1314., when mareskalk Nolpjio temporarily stayed at his castle. The veterinarians protested against their activity because they thought that would not be able to treat animals based on their education, which will be finally confirmed. Following graduated course they may treat horses and performed meat inspection if they were trained for it. Although some authors quoting that kuršmids and mareskals are the same profession, the other authors quoted that kuršmids were subordinated to mareskals, so thus in this paper these titles are described separately. Considering the subjects that they attended and graduated, we may quote that mareskals provided significant contribution in treating of domestic animals, i. e. horses.
Vezikularni stomatitis (VS) reemergentna je virusna zarazna bolest prije svega konja, goveda i svinja, ali i ovaca, koza, ljama i alpaka. Uzročnik bolesti je virus vezikularnog stomatitisa, arbovirus ...iz porodice Rhabdoviridae, u koju su uključeni različiti virusi kralježnjaka, beskralježnjaka i mnogih biljnih vrsta. Zbog nemogućnosti kliničkog razlikovanja od slinavke i šapa, vezikularni stomatitis u goveda i svinja iziskuje posebnu pozornost, iznimno kontagiozne zarazne bolesti papkara. Kliničkom slikom bolesti u konja i goveda dominira ptijalizam kao posljedica formiranja, a potom pucanja vezikula na dorzalnoj strani jezika, mekom nepcu, dentalnoj ploči i mukokutanom spoju usana. Lezije se nalaze i na krunskom djelu kopita, papaka, a u goveda i na sisama. Zbog erozija koje nastaju na mjestu rupturiranih vezikula bolesna životinja odbija hranu, a opiru se i mužnji. Za razliku od konja i goveda u kojih je obilno slinjenje, prvi simptom bolesti u svinja je šepanje koje izaziva lezije na krunskom djelu papaka. Bolest se unutar stada širi izravnim kontaktom, kontaminiranim predmetima, opremom i površinama, a veliku ulogu u širenju virusa VS imaju i insekti (komarci, pješčane muhe, mušice svrbljivice i komarčići), mehanički i/ili kao biološki vektori. Prevencija vezikularnog stomatitisa temelji se na izolaciji zaraženih stada, ograničenom kretanju primljivih životinja u zaraženom području, kontroli insekata (vektora) i uporabi cjepiva, dostupnih u nekim endemskim regijama Srednje i Južne Amerike. Povremena pojava infekcije u ljudi predstavlja određeno javno-zdravstveni problem. U ljudi bolest je blaga i slična je gripi te se smatra manje opasnom zoonozom.
Piroplazmoza je hemoprotozojska bolest široke geografske rasprostranjenosti i svjetskog značenja. U kopitara piroplazmozu prouzroče paraziti Theileria equi i Babesia caballi. Pojava piroplazmoze usko ...je vezana uz geografsku rasprostranjenost i sezonsku aktivnost vektora, krpelja šikare (fam. Ixodidae). Intrareritrocitne piroplazme T. equi i B. caballi prouzroče akutnu, supakutnu ili kroničnu bolest u kopitara, a mogu prouzročiti i neonatalnu piroplazmozu, a u kobila i pobačaj. Patogenost i klinička manifestacija nisu jednaki za oba uzročnika piroplazmoze konja, a njihove su razlike rezultat specifičnosti životnih ciklusa tih protozoa. Veliki broj konja ostaje supklinički invadirano s niskom parazitemijom i inaparentnom bolesti. Dijagnostika piroplazmoze konja se provodi izravnim (dokaz uzročnika) i neizravnim metodama (dokaz specifičnih protutijela). Diferencijalne dijagnoze piroplazmoze konja uključuju influencu, infekcioznu anemiju kopitara te anaplazmozu i boreliozu kao znatne krpeljima prenosive bolesti konja.
Equine piroplasmosis is a haemoprotozoic disease of wide geographical distribution and worldwide significance, caused by two haemoprotozoans, Theileria equi and Babesia caballi. The occurrence of piroplasmosis is closely related to the geographical distribution and seasonal activity of the carriers of ixodid ticks. Intraerytocytic piroplasms of T. equi and B. caballi cause acute, subacute or chronic disease in equines, and may also cause neonatal babesiosis and abortion in mares. Pathogenicity and clinical manifestation differ for each of the causative agents of piroplasmosis, due to their specific life cycles. Many horses remain subclinically infected with low parasitemia and inapparent disease. Diagnosis of horse piroplasmosis is performed by direct (evidence of the parasite) and indirect methods (evidence of specific antibodies). Differential diagnoses of equine piroplasmosis include equine influenza, equine infectious anaemia, as well as anaplasmosis and borreliosis as significant tick-borne equine diseases.
Sindrom iscrpljenosti konja (engl. exhausted horse syndrome, EHS) podrazumijeva multisistemski poremećaj u konja koji kroz duži vremenski period sudjeluju na natjecanjima, posebno pri toplijim ...vremenskim uvjetima. Zbog pretjeranog tjelesnog napora dolazi do dehidracije, hipovolemije, gubitka elektrolita, poremećaja acido-bazne ravnoteže, gubitka zaliha energije i hipertermije. Klinička slika ovisi o stupnju i brzini javljanja umora u konja te o toleranciji pojedinog konja na tjelesni napor. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkih znakova i rezultata laboratorijskih pretraga. U težim se slučajevima dijagnoza lako postavlja, dok je rano prepoznavanje zbog blagih simptoma i nedostatka objektivnih kliničkih i dijagnostičkih kriterija otežano. Cilj terapije navedenog sindroma je trojak: snižavanje tjelesne temperature, nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita te obnova cirkulirajućeg volumena krvi. Prognoza u slučaju blagog sindroma iscrpljenosti je dobra, dok je kod težih slučajeva zbog mogućih komplikacija pa čak i smrti životinje upitna. Sindrom iscrpljenosti konja moguće je prevenirati odabirom pasmine konja koja je pogodna za veću tjelesnu aktivnost, održavanje zdravlja konja redovitim veterinarskim pregledima, umjereno pojačavanje intenziteta treninga te izbjegavanje napornih kondicijskih treninga kroz više uzastopnih dana. Od izrazite je važnosti procjena zdravstvenog stanja konja od strane jahača tijekom cijelog natjecanja.
Exhausted horse syndrome is a multi- systemic disorder in sport horses subjected to long term physical activity, especially during hot weather conditions. Increased physical activity can lead to dehydration, hypovolemia, electrolyte loss, acid-base imbalance, depletion of energy reserves and hyperthermia. The clinical presentation depends on the severity and speed of onset of fatigue, and on the individual tolerance of the horse to exercise intensity. Diagnosis is based on the anamnesis, clinical signs and laboratory findings. In severe cases, the diagnosis is easily established, whilst early recognition in mild cases is difficult due to the subtlety of clinical signs and lack of objective clinical and diagnostic criteria. The treatment goal is comprised of three main approaches: decreasing body temperature, replacing fluids and electrolytes, and restoring circulating blood volume. Prognosis is good in mild cases, while in severe cases, presentation is questionable due to possible complications, with the possibility of a lethal outcome. Prevention of exhausted horse syndrome is possible by choosing the appropriate horse breed for the sport, maintaining horse health through regular veterinary inspection, gradually increasing training intensity, and avoiding demanding conditioning training lasting several days in a row. The rider’s evaluation of horse health through the competition is of great importance.
Salmonelozu konja prouzroče različiti serovari Gram-negativne bakterije Salmonella enterica subsp. enterica. Klinička slika salmoneloze ponajprije ovisi o tome radi li se o infekciji serovarom ...prilagođenim konjima (Salmonella Abortusequi) ili drugim serovarima salmonela. Vrsno specifični serovar S. Abortusequi prouzroči pobačaje u kasnijem stadiju graviditeta ili, nešto rjeđe, orhitis te septikemiju, osteomijelitis i artritis u ždrjebadi. Drugi, vrsno nespecifični serovari, prouzroče crijevne ili sustavne infekcije. Salmonelama se mogu inficirati različite vrste životinja i ljudi, a mnoge vrste životinja, ponajprije ptice i glodavci, česti su rezervoari salmonela koji bakterije izmetom izlučuju u okoliš. Konji se inficiraju ingestijom salmonela iz mnogobrojnih izvora u okolišu, ponajprije vode i hrane kontaminirane izmetom ili lešinama bolesnih životinja i životinja kliconoša. Infekcija salmonelama u konja
može biti subklinička ili se očitovati kao blaga febrilna bolest, enterokolitis ili septikemija. Najčešći simptomi bolesti su: proljev, vrućica, količni bolovi i leukopenija. Bolest se dokazuje izdvajanjem salmonela iz izmeta konja, a liječenje i prognoza ovise o kliničkom obliku bolesti. Prevencija salmoneloze otežana je zbog velike proširenosti salmonela u okolišu, no u slučajevima pojave bolesti, širenje na druge konje može se spriječiti izolacijom bolesne životinje i dezinfekcijom kontaminiranog okoliša. Čimbenici koji doprinose izlučivanju salmonela i/ili razvoju kliničkog oblika bolesti u subklinički inficiranih konja (stres, promjena hrane, antimikrobna terapija, kirurški zahvati) često su prisutni u hospitaliziranih životinja te ih zbog toga treba smatrati potencijalnim izvorima infekcije za druge životinje i ljude.
Brucella
, an extremely diverse but yet genetically highly homogenous genus of bacteria, has been a puzzle for scientists for many decades. These bacteria remain a prominent public health issue, ...particularly in the Balkan region. Correctly identifying and understanding the pathogen is a vital step in the epidemiology and epizootiology of any bacteria. Identification can be challenging, especially in the case of zoonotic species. This study aimed to implement fourth-generation sequencing in the typing of 11
Brucella suis
strains kept in our archive and to compare this method to the classical and non-sequencing based molecular methods used to date. Classical biotyping is highly subjective and gave inconclusive results for 3 strains. Molecular methods used were multiplex PCR and RFLP methods since no one method can identify both species and biovar which is vital in the case of
Brucella suis
infections. Species and biovars of all the strains were successfully confirmed and in concordance with biotyping results. Oxford Nanopore long-read sequencing was used on a MinION device for next-generation sequencing (NGS). Various algorithms were implemented for genome assembly and BioNumerics 8.0 software was used for MLST identification and analysis. MLST 21 was used for biovar identification and epidemiological comparison of tested strains. The assembled genomes were 3,2 Mb in size and assembled into two chromosomes. MLST 21 analysis placed our strains into species and biovar clusters in concordance with other molecular tests used. To the extent of our knowledge, this is the first documented use of long-read sequencing in
Brucella suis
identification in this region. We conclude that bacteriological biotyping is outdated and host-specific identification in this genus is incorrect and that molecular characterisation is always the safer, faster and more suitable option. MinION sequencing proved to be a strong, accessible solution for species determination. Future study is required to determine how detailed genome information it can give, considering the error rate.
Rod
Brucella
biološki je iznimno raznolik, ali genetski vrlo homogen rod bakterija te je već desetljećima znanstvenicima nepoznanica. Ove bakterije su veliki javno-zdravstveni problem, a osobito na Balkanu. Pravilno prepoznavanje i razumijevanje patogena ključan je korak u epidemiologiji i epizootiologiji bilo koje bakterijske vrste, čija identifikacija može biti izazovna, osobito u slučaju zoonotskih vrsta. Cilj je ovog rada bio implementirati sekvenciranje četvrte generacije u tipizaciji 11 sojeva
Brucella suis
koje se čuvaju u našoj arhivi te ovu metodu usporediti s klasičnim i molekularnim metodama koje se trenutačno primjenjuju, a ne zasnivaju se na sekvenciranju. Klasično je biotipiziranje vrlo subjektivno i dalo je podvojene rezultate za 3 soja. Od molekularnih metoda koristili smo višestruku lančanu reakciju polimerazom (engl. Polymerase Chain Reaction, PCR) i polimorfizam duljine restrikcijskih fragmenata (engl. Restriction Fragment Lenght Polymorphism, RFLP) budući da niti jedna od metoda ne može zasebno identificirati i vrstu i biovar, a što je važno u slučaju
Brucella suis
infekcije. Vrsta i biovar svih sojeva uspješno su potvrđene i u skladu s rezultatima biotipizacije. Sekvenciranje sljedeće generacije (engl. Next Generation Sequencing, NGS) provodili smo na Oxford Nanopore MinION uređaju koji sekvencira duge lance DNK. Za sastavljanje genoma rabljeni su različiti algoritmi, a za identifikaciju i analizu rezultata MLST-a korišten je softver BioNumerics 8.0. MLST 21 je korišten za identifikaciju biovara i epidemiološku usporedbu ispitivanih sojeva. Genomi su bili veličine 3,2 Mb i sastavljeni u dva kromosoma. Analiza MLST 21 smjestila je naše sojeve u vrsne i biovarne skupine u skladu s drugim korištenim molekularnim testovima. Koliko je nama poznato, ovo je prva dokumentirana uporaba sekvenciranja dugih lanaca DNK u identifikaciji
Brucella suis
u jugoistočnoj Europi. Zaključujemo da je bakteriološka biotipizacija zastarjela i da je identifikacija biovara u ovom rodu, ovisno o domaćinu, netočna te da je molekularna karakterizacija uvijek sigurnija, brža i prikladnija opcija. MinION sekvenciranje pokazalo se kao vrlo pristupačno rješenje za određivanje vrste i biovara
Brucella suis
. Daljnja su istraživanja potrebna da bi se ustvrdilo koliko detaljne informacije o genomu može dati, imajući u vidu značajniji postotak pogreške prilikom sekvenciranja.
O reji konj na Kranjskem je pisal že Valvasor (1689). Na več mestih v knjigi »Slava vojvodine Kranjske« piše tudi o kraškem konju. Druge pasme, ki so opisane v objavah do leta 1945, so noriški konj, ...lipicanskec, belgijski konj, ljutomerski kasač, medžimurski konj in drugi konji. Po odredbi kmetijskega ministrstva je bila nekdanja Dravska banovina, leta 1934 razdeljena v področje hladnokrvnih konj s tremi okoliši (medžimurski konj, srednje težki noriški konj, lahki noriški konj) in v dva pasemska okoliša toplokrvnih konj (amerikanski dirkač, lipicanec). Kraški konj je omenjen že v arhivski listini iz leta 1582. To so bili močni konji znani tudi po svoji dolgoživosti. Kraški konj je stara slovenska pasma, ki je od 16. stoletja dalje neposredno sodelovala pri nastanku lipicanca, pasma sama pa je izumrla. Bohinjski konj je bil visok, širok in močan. Pasmo prvi omenja dr. Bleiweis (1855). Nastal naj bi na začetku 18. stol. z oplemenjevanjem domačih kobil z žrebci pasme nonius (ogrskimi žrebci). Prvotni stari bohinjski konj je izginil z uvajanjem težkih noriških žrebcev. Kobariški konj je bila težka vprežna pasma konj, ki so jo redili že od nekdaj v soški dolini in na njenem obrobju. Pasma je bila zelo čislana tudi v Furlaniji. Prva svetovna vojna je povsem premešala pasemsko strukturo in o usodi kobariškega konja po letu 1928 ni podatkov. Posavinjski konj, imenovan tudi savinjski, je bil vzgojen v Savinjski dolini. Nastal je s križanjem noriške in ardenske pasme konj. To je bil srednje težak konj, ki je tudi izumrl.
Ksenofont je imel v svojem razgibanem pustolovskem življenju s konji tesen stik, zato si je pridobil bogate osebne izkušnje ter postal njihov dober poznavalec. Iz njegovih spisov lahko dobimo vrsto ...informacij o vzreji, negi, urjenju, prehrani in ravnanju s temi plemenitimi živalmi, pa tudi o tem, kaj od njih ob primerni skrbi zanje in ustreznem ravnanju z njimi lahko pričakujemo. Poleg tega nam Ksenofontovo pisanje o konjih in velik pomen, ki ga pripisuje vlogi konjenice na vojaškem področju, deloma razkrivata avtorjevo življenjsko pot. V prispevku je na osnovi podatkov, ki nam jih Ksenofont o konjih prinaša, najprej deloma prikazano Ksenofontovo življenje pred odločitvijo, da se priključi Kiru, nato pa je zaradi Ksenofontove tesne povezanosti s konji kratko orisan tudi njegov odnos do konj.
V naši raziskavi smo pri konjih haflinške pasme v Sloveniji za lastnosti zunanjosti ocenjevali komponente (ko)varianc. V podatkovni zbirki je bilo skupaj 3371 živali, od tega smo jih v raziskavo ...vključili 600 (15 žrebcev in 585 kobil). Živali, ki smo jih vključili v analizo, so imele zapise desetih ocen in/ali devetih meritev ter znanega vsaj enega od staršev. Model je za vse ocenjene in izmerjene lastnosti vseboval leto ocenjevanja in/ali merjenja kot sistematski vpliv in naključni vpliv živali. Uporabili smo metodo omejene največje zanesljivosti (REML) v programu VCE. Pozitivno definitne matrike smo dobili s pomočjo postopka, ki se imenuje ukrivljanje matrik (ang. bending). Za ocenjene lastnosti so znašale heritabilitete od 0,40 za prednji del trupa do 0,78 za pasemsko značilnost. Heritabilitete za izmerjene lastnosti so se gibale med 0,20 za globino prsi in 0,62 za višino vihra, merjeno s palico. Genetske korelacije so bile v večini pozitivne. Najvišja genetska korelacija pri ocenjenih lastnostih je 0,92 med skupno oceno in zadnjim delom trupa. Med oceno pasemske značilnosti in oceno prednjih nog korelacije ni bilo. Pri izmerjenih lastnostih so bile genetske korelacije ocenjene od 0,38 med dolžino trupa in obsegom prsi do 0,95 med višino vihra, merjeno s palico in višino vihra, merjeno s trakom.
PDF
