Na tlima Geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci u tijeku 2006. i 2007. godine provedena su pedološka istraživanja u sklopu kojih je utvrđen ukupni sadržaj teških kovina (Zn, Cu, Cd, Pb, ...Ni i Cr). Također su izrađeni korelacijski i regresijski odnosi između ukupnog sadržaja istraživanih teških kovina i sadržaja humusa, kao i reakcije tla. Rezervat zauzima površinu od 19,5 ha. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća eolski „živi“ pijesci Podravine od Đurđevca do Virovitice su pošumljeni, a time je narušena biološka i krajobrazna raznolikost ovog područja. U cilju obnove Geografsko-botaničkog rezervata na cca 6 ha odstranjena je nepoželjna vegetacija ili je strojno uklonjen humusno-akumulativni horizont, čime su pijesci djelomično obnovljeni. U široj okolici Rezervata nalaze se plinske i naftne bušotine, čije isplačne jame i njihove isplake sadrže različite toksične tvari rizične za okoliš. Istraživano je onečišćenje tala Rezervata navedenim teškim kovinama i uspoređeno je onečišćenje devastirane i uređene površine. Na temelju stupnja onečišćenja u pojedinačnim uzorcima tla, na čitavom području Rezervata utvrđeno je povećano onečišćenje bakrom, kadmijem i niklom, te veliko kromom. U Rezervatu je iz pojedinačnih uzoraka u površinskom horizontu utvrđeno najveće onečišćenje kromom, a najmanje olovom. Do 30 cm dubine tla na uređenoj površini ustanovljen je prosječno veći ukupni sadržaj bakra i olova te prosječno manji ukupni sadržaj cinka, kadmija, nikla i kroma. Najjači pozitivni korelacijski odnos utvrđen je između reakcije tla mjerene u vodi i ukupnog sadržaja bakra, a negativan je u odnosu na ukupni sadržaj nikla. Također je utvrđen najjači pozitivni korelacijski odnos između sadržaja humusa i ukupnog sadržaja kadmija, a negativni između sadržaja humusa i ukupnog sadržaja nikla. U radu se predlažu smjernice za daljnje upravljanje Rezervatom.
Določevanje elementov v sledovih v atmosferskih delcih je pomembno zaradi njihovega toksičnega vpliva na človekovo zdravje. V zadnjem času se koncentracije teh elementov tudi zelo pogosto uporabljajo ...v študijah povezanih s porazdelitvijo po virih. Za določevanje elementov v sledovih se uporabljajo različne priprave vzorcev. Najpogostejši je razklop filtrov s pomočjo mikrovalovne peči. Ker je vodotopen delež tudi biološko dostopen, je bil namen naše študije določitev te frakcije posameznih elementov (V, Cr, Mn, Ni, Cu, Zn, As, Cd, Sb, Tl and Pb) in primerjava s koncentracijami po dveh različnih razklopih – prvi z mešanico H2O2 in HNO3 ter drugi z mešanico HF, HCl in HNO3. Izkoristke uporabljenih razklopov smo preverili s standardnim referenčnim materialom (NIST SRM 1648 Urban Particulate Matter). Preverjena postopka smo uporabili na filtrih, ki so vsebovali delce PM10, vzorčevane v Ljubljani, Slovenija. Med analiziranimi elementi so bili izrazito dobro topni v vodi V, Zn, As in Cd, najmanj pa Cr, Ni, Tl, in Pb. Primerjava med obema uporabljenima razklopoma je pokazala, da so Cr, Ni, Sb in Tl v delce izredno stabilno vezani.
U okviru gospodarenja otpadom, koje obuhvaća i odabir rješenja za njegovo zbrinjavanje, bilo uporabom u vlastitim tehnološkim procesima, bilo prerađen u drugim industrijskim granama ili odgovarajućom ...obradom prije eventualnog odlaganja na propisanim odlagalištima, u Željezari Sisak se pristupilo sustavnom istraživanju fizikalno-kemijskih karakteristika metalurškog otpada kao i njegovog ponašanja u interakciji sa okolišem.
Elektropećna prašina, kao metalurški otpad, razvrstana je prema US EPA klasifikaciji iz 1980. godine u opasni tehnološki otpad oznake K061. Elektropećna prašina Željezare Sisak svrstana je u opasni otpad na temelju ispitivanja fizikalno-kemijskih karakteristika od strane za to ovlaštenog laboratorija i dodijeljen joj je ključni broj *10 02 03, sukladno pravnim propisima Republike Hrvatske. Kako zbrinjavanje opasnog otpada nije moguće izravnim odlaganjem na tlo, ukazala se potreba pronalaženja rješenja za zbrinjavanje elektropećne prašine na ekološki prihvatljiv i ekonomski opravdan način. Naime, elektropećna prašina iz procesa proizvodnje čelika u čeličani Željezare Sisak, svojedobno je služila kao dodatak pri izradi sinter-mješavine za potrebe proizvodnje sirovog željeza visokopećnim postupkom.
Zbrinjavanje elektropećne prašine na taj način bilo je jedino ekonomski opravdano radi iskorištavanja njezinog željezonosnog dijela, dok ekološka prihvatljivost tog načina zbrinjavanja opasnog otpada nije bila zadovoljena. Naime, teške kovine od elektropećne prašine kao toksični sastojci samo su mijenjali svoju matičnu osnovu tj. iz elektropećne prašine bivali preseljeni i ukoncentrirani u mulj ispirača visokopećnih otpadnih plinova.
Zatvaranjem proizvodnje sirovog željeza u visokim pećima, napušten je i taj, ionako nepotpun način zbrinjavanja elektropećne prašine, a novonastale količine se otada privremeno odlažu u krugu tvornice i svakim su danom sve veća opasnost za okoliš.
Radi pronalaženja mogućnosti i odabira optimalnog postupka zbrinjavanja nagomilanih količina opasnog metalurškog otpada provode se sustavna istraživanja od kojih je ovdje prikazan samo dio koji se odnosi na ispitivanje sadržaja teških kovina u elektropećnoj prašini, kao i međusobne povezanosti
udjela teških kovina Zn, Pb, Cd s masenim udjelom željeza čiji oksidi čine osnovu tog otpada. Ostale kovine poput bakra, kroma i nikla nisu istraživane na isti način kao Zn, Pb i Cd s obzirom da je ispitivana prašina nastala u postupcima proizvodnje ugljičnih čelika te su u njoj koncentracije tih kovina vrlo niske.
PDF
