The author of the paper discusses Christian testimony as a fundamental position from which a believer and Christian community start the proclamation of the Truth that is recognized as fundamental for ...life. Testimony is examined from biblical positions and put in the context of modern society and the context of Christ’s Paschal Mystery in order to develop a reflection on the form and content of contemporary witnesses. In reflecting on the testimony, the author leans on the thought of the Swiss theologian Hans Urs von Balthasar and, based on his insights, the author develops some elements of testifying that stem from the Cross of Christ. From the Cross, which represents kenosis, we can read the form of testifying as well as the contents of the testimony, which involves every act of humility of Christian life. The author concludes with some specific expressions of the form and contents of Christian testimony in the contemporary context from the position of contemplating the Cross, all with the aim to present this thought out testimony as a dialogical and integrating element of the Church and the contemporary society.
Bratstvo istovremeno ujedinjuje i razdvaja ljude. U nemogućnosti otkrivanja istinskoga ujedinjujućeg principa, bratstvo postaje ili apstraktno, a time beznačajno, ili ideološko, a time opasno. Oba ...smjera vode iščeznuću pravoga bratstva iz života ljudi. Slijedeći misli Josepha Ratzingera, temeljna je teza članka da je kršćansko bratstvo jedino istinsko univerzalno i trajno ujedinjenje ljudi. Predgovor takvoga razumijevanja starozavjetna je teologija izabranja, a središte mu je čovjekov spasenjski udio na Kristovu sinovstvu i na njegovu bratstvu sa svim ljudima. Prema tomu, Božje očinstvo i Kristovo spasenje svih ljudi prethodne su snage kršćanskoga bratstva. U toj se perspektivi dualnost između braće i onih koji to nisu pokazuje u službi istinskoga univerzalizma. Izravna braća – u svjetlu Kristova križa – svoje izabranje prepoznaju kao zastupništvo i poslanje prema ne-braći. To kršćansko bratstvo potvrđuje kao stvarno jedinstvo ljudskoga roda te time kao nosivu teološku kategoriju u razumijevanju Kristova dara spasenja i poslanja njegove Crkve.
U radu se ikonografsko-semantički analiziraju dva velika brončana pektorala kod Liburna, iz Nina i Zatona – grob 6, simbolički utemeljena na mitu o Sunčevu putovanju i to kompozicijom dviju „ptičjih ...lađa", dnevne i noćne/podzemne, i ikonografijom urezanih prizora, ponajprije „pričom" na Sunčevu disku (Nin), u stilu „apstraktne naracije". Mitska priča teče kroz tri vodoravne sfere svijeta: nebo – zemlja – podzemlje (?). Bit mita je ocrtan u gornjoj sferi složenim simbolom „križa u krugu/disku s četiri točke" (Nin). Simbol govori da je svijet križno Suncem uređena cjelina u znaku broja četiri, podijeljena na četiri vremensko-prostorna dijela: s četvornim ritmom vremena i s rasprostiranjem u četiri pravca/odsječka. Kako je „križ u krugu s četiri točke" središnji kôd religijske solarnosti tijekom (kasnog) brončanog i ranog željeznog doba, on se komparativno analizira u zajednicama od europskog Sjevera do Juga. Pektorali iz Nina i Zatona u ovom radu određeni su kao picenski kulturni element, no snažno integriran u liburnsku kulturu s obzirom na to da su se i Liburni i Piceni dugotrajno koristili solarnim znakovima i simbolima u oblikovanju „ženskog" i „muškog" (posmrtnog) odijela.
Extended description:
<!--if gte mso 10>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
...mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
<!endif-->
Kljub vsem težavam je solidarnost ena svetlih točk v naši družbi. To potrjuje tudi podatek Rdečega križa Slovenije, ki je v tradicionalni akciji minuli četrtek zbral več kot sto osemdeset ton oblačil in drugega uporabnega blaga, za kar se še posebej zahvaljuje vsem posameznikom in organizacijam. Večino blaga bodo shranili, nekaj pa poslali pomoči potrebnim Makedoncem v Bolgariji in Albaniji, načrtujejo tudi večjo pošiljko za Kurde in Gruzince. Danes ima praznik še ena velika skupina ljudi, ki ne mislijo samo nase - 115 tisoč slovenskih krvodajalcev.
Information:
Blood donors’ day: Acknowledgements to the Slovene national broadcaster’ blood donors; the exterior of the Blood Transfusion Institute in Ljubljana, a statement by Dr. Ljubiša Lukič, the blood donors’ emblem.
Original language summary:
Dan krvodajalcev: priznanja krvodajalcem RTV; Zavod za transfuzijo krvi – zunanjost, izjava dr. Ljubiša Lukič, znak krvodajalcev.
Prema Ivanu od Križa jedini i istinit čovjekov cilj jest sjedinjenje s Bogom u ljubavi, a ljubav je srž Ivanova naučavanja jer samo je ljubav smisao svega postojanja. Čovjekova duša preobražena u ...ljubav, po ljubavi sjedinjena s njime postaje jedno s Bogom; ne po biti već po sudioništvu. Kako bi duša mogla doći do tog sjedinjenja, mora proći kroz tamnu noć u kojoj je osjetilni dio sa svim svojim težnjama, strastima, požudama i navezanostima pročišćen. Naime osjetilne i duhovne moći ne poništavaju se nego samo pročišćuju i oplemenjuju. Stoga Ivan utemeljuje svoj mistični nauk na Kristovoj riječi iz evanđelja: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mt 16,24). Čovjek je pozvan uzeti svoj križ i krenuti putem odricanja i patnje, proći tako kroz noć osjeta i noć duha. Cilj je potpuno se isprazniti od svega što Bog nije i tako dostići savršenu poniznost i ljubav koje su potrebne za ovo sjedinjenje.
Extended description:
<!--if gte mso 10>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
...mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
<!endif-->
Arhivski posnetki iz leta 1975, krvodajalec, jemanje krvi, dr. Fritz Kothe, Mednarodna organizacija RK in Rdečega polmeseca, Ženeva, operacija, izjavi Rafael Poljanšek, Alojz Trunko, znak Cankarjev dom, slavnost, priznanja.
Information:
An old and important jubilee was celebrated in Cankarjev dom in Ljubljana – the 40th anniversary of blood donations in Slovenia. In 1953, the Red Cross took the activity under its umbrella. Blood donation has always been voluntary and since its inception Slovene citizens have made almost 3.5 million blood donations.
Original language summary:
V Cankarjevem domu smo počastili visok in pomemben jubilej - 40 letnico organiziranega krvodajalstva v Sloveniji. Leta 1953 je skrb za to dejavnost, ki je bila ves čas prostovoljna in brezplačna, prevzel Rdeči križ in od takrat do danes so prebivalci Slovenije kri darovali skoraj tri in pol milijon krat.
Jubilarnih 140 godina rada Gradsko društvo Crvenog križa Koprivnica obilježava sjećanjima na važne događaje iz svoje prošlosti, ali i najznačajnijim projektima u povijesti društva. Kroz proteklih 140 ...godina Društvo je razvijalo svoje djelatnosti prilagođavajući se zahtjevima vremena. Među značajnim djelatnostima u 21. stoljeću jesu dobrovoljno darivanje krvi, tečajevi prve pomoći za vozače i radnike, podjela socijalno-humanitarne pomoći stanovništvu u potrebi kroz Socijalnu samoposlugu te priprema i podjela obroka iz Pučke kuhinje koja upravo ove godine obilježava dva desetljeća kontinuiranog rada u Koprivnici. Unazad nekoliko godina društvo je preraslo lokalne
okvire, postalo je nacionalno i međunarodno poznato i priznato. Gradsko društvo Crvenog križa Koprivnica posljednjih godina doživljava ekspanziju, ponajprije zahvaljujući povlačenju bespovratnih financijskih sredstava iz fondova Europske unije. Godina koja je prethodila obljetničkoj, bila je najteža i najizazovnija za sve segmente poslovanja koprivničkog Crvenog križa i to zbog globalne pandemije izazvane koronavirusom, no istovremeno je bila i najuspješnija jer su odobrena čak 3 projekta financirana bespovratnim sredstvima iz fondova Europske unije u ukupnom iznosu od 17,5 milijuna kuna. Najznačajniji je projekt gradnje novog Centra za pomoć u kući, vrijednog gotovo 15 milijuna kuna. Dokaz je to da je ova humanitarna institucija prerasla donedavne okvire te je na prekretnici i razvoju novog, modernog poslovanja i razvoja svojih usluga u svim segmentima. Kamen temeljac nove zgrade sa skladištem, veličine 1255 m², bit će najljepša rođendanska čestitka koprivničkom Crvenom križu i zalog za buduće generacije humanitaraca i volontera na području koprivničke Podravine.
Uvod
: Povijest skrbi za bolesne i potrebite u Karlovcu veže se za osnutak grada. Bolnice se grade isprva unutar tvrđave, a od 1779. godine i izvan tvrđave. Osoblje koje je radilo u bolnicama bili su ...priučeni liječnici koji su se s vremenom stručno osposobljavali. Njihova se imena navode u najranijim bolničkim spisima. Rad osoba koje su pomagale liječnicima i njegovale bolesnike oskudno je opisan i ne nalazimo podatke o tome tko su bile prve školovane medicinske sestre koje su radile u Karlovcu. Autorice su u radu pokušale učiniti rekonstrukciju početaka sestrinstva u Karlovcu i pronaći imena prvih sestara te podatke o školovanju i djelokrugu i/ili mjestu rada.
Metode:
Polazište za izradu rada bili su dokumenti pohranjeni u pismohrani Opće bolnice Karlovac, arhivskim fondovima i zbirkama Hrvatskog državnog arhiva (HDA) te Državnom arhivu u Karlovcu (DAKA), kao i dokumenti pohranjeni u pismohrani Škole za medicinske sestre Mlinarska, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, i Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Kao dopuna ovim izvorima korišteni su do sada objavljeni radovi.
Rezultati:
Pregledom pronađene povijesne građe saznajemo da se do 19. stoljeća ne nalaze imena ni zvanja osoba koje su njegovale bolesne. Postoje zapisi o imenima i prezimenima liječnika i bolesnika, ali za pomoćno se osoblje pretpostavlja da su to bile priučene žene. Kao prvi educirani kadar spominju se redovnice koje su krajem 19. stoljeća došle raditi u gradsku javnu bolnicu. Redovnice su radile i u sklopu Crvenog križa te priručnim bolnicama zajedno s građankama Karlovca. Na temelju uvida u arhivsku građu doznaju se imena sestara koje su djelovale u Karlovcu, kao i njihov djelokrug te mjesto rada. Osobe koje se najranije spominju u zapisima su primalje Ana Lamprecht i Sofija Piljuga, ali nisu pronađeni podaci o njihovoj izobrazbi. Na temelju pregledane povijesne građe može se izdvojiti Perpetua Kovačić koja je bila zaposlena u Karlovcu kao prva redovnica koja se školovala u Školi za sestre pomoćnice u Zagrebu.
Zaključak
:
Cjelokupan sestrinski rad u bolnicama u Karlovcu provodile su većinom redovnice. Brinule su o bolesnima, pripremale hranu, uređivale okoliš i provodile higijenu u bolnici. Rad je bio zahtjevan i popraćen teškim radnim uvjetima. Analizom povijesne građe doznaju se mnoga imena osoba koje su njegovale i skrbile o bolesnima u Karlovcu. Daljnjim istraživanjem i analizom povijesnog materijala moglo bi se doći do dodatnih i/ili novih informacija te drugačijih zaključaka. Ostaje nepoznat podatak o osobama koje su njegovale bolesnike u gradskoj javnoj bolnici u razdoblju od njezina osnutka do dolaska prvih redovnica.
Introduction:
The history of care for the sick and people in need in Karlovac is linked to the founding of the city. Hospitals were first built inside the fortress, and from 1779 onwards outside the fortress. The staff working in the hospitals included trained doctors who, over time, got professionally educated. Their names are mentioned in the earliest records of hospitals. The work of the people who helped doctors and cared for the patients is poorly described and we do not find any information regarding the first educated nurses who worked in Karlovac. The authors of this paper tried to reconstruct the beginnings of nursing in Karlovac and find the names of the first nurses and information about their education, scope and/or place of work .
Methods:
The starting point for this work were documents stored in the archives of the Karlovac General Hospital, archives and collections of the Croatian State Archives (HDA) and the State Archives in Karlovac (DAKA). We also used documents stored in the archives of the School of Nursing Mlinarska, Society of Sisters of Charity St. Vinko Paulski in Zagreb, and the Sisters of Mercy of St. Cross in Đakovo. In addition to these sources, previously published papers were also used.
Results:
A review of the found historical material until the 19th century does not reveal the names or titles of the people who cared for the sick. There are records of the names and surnames of doctors and patients, but the support staff is presumed to have been hastily trained women. The nuns who came to work in the Town Public Hospital at the end of the 19th century are mentioned as the first educated staff. The nuns also worked as part of the Red Cross and handy hospitals together with the citizens of Karlovac. By reviewing the archives, the names of the sisters who worked in Karlovac, as well as their scope of work and place of work, are found. The people first mentioned in the records are midwives Ana Lamprecht and Sofia Piljuga, but there is no data on their education. Based on the reviewed historical material, Perpetua Kovačić was the first nun employed in Karlovac and educated in the School for Nurses in Zagreb.
Conclusion:
The entire nursing work in the hospitals in Karlovac mostly did nuns. They cared for the sick, prepared food, arranged the environment, and carried out hygiene in the hospital. The work was demanding and accompanied by difficult working conditions. The analysis of the historical material reveals many names of people who cared for the sick in Karlovac. Further research and analysis of historical material might lead to additional or new information and possible different conclusions. The data on the people who cared for the patients in the Town Public Hospital in the period from its establishment until the arrival of the first nuns remains unknown.
PDF
