Iako su tendencije brojnih istraživača dugi niz godina bile usmjerene prema kvantitativnim metodama i statističkim procedurama te pojedinim kvalitativnim metodama i izvorima podataka, posljednjih ...godina brojni autori govore o uočenom povećanju interesa prema pristupu životne povijesti. Svoje značajne začetke životna povijest bilježi upravo u sociologiji. Unatoč tomu, područje sociologije u Hrvatskoj i dalje ne pokazuje znatniji interes za raspravom teorijskih i metodoloških aspekata životne povijesti. Ovisno o interesima istraživača, životna povijest može se promatrati kroz različite perspektive, kao teorijsko-metodološki okvir, ali i kao metoda istraživanja. Ona omogućuje načine dubinskog dokumentiranja individualnih priča unutar društvenog konteksta tijekom određenog vremena te je pogodna za istraživanje širokog spektra fenomena što ističe metodološku snagu ovog pristupa. Unatoč tomu, kao i kod drugih kvalitativnih pristupa, i kod životne povijesti pojavljuju se pitanja vezana uz refleksivna razmatranja istraživačkog dizajna, te ostala specifična metodološka i etička pitanja. S druge strane, njezine metodološke i istraživačke prednosti u istraživanjima brojnih društvenih fenomena upućuju na potrebu razmatranja uloge pristupa životne povijesti u suvremenoj sociološkoj metodologiji.
Although for a long time many researchers tended to focus on quantitative methods and statistical procedures, as well as certain qualitative methods and data sources, over the past years numerous authors have been talking about a growing interest in the life history approach. Its significant beginnings are noted in sociology. Nevertheless, the field of sociology in Croatia still shows no significant interest in the theoretical and methodological discussions as well as the use of life history. Depending on the interests of researchers, life history can be observed through different perspectives, as a theoretical and methodological framework, but also as a research method. It allows different ways of in-depth documentation of individual stories within the social context over a certain period and is suitable for exploring a wide spectrum of phenomena, which points to its methodological power. Like other qualitative research methods, the life history approach faces issues related to its reflexive considerations regarding research design, and other specific methodological and ethical issues. On the other hand, its methodological and research benefits in researching various social phenomena indicate the necessity to reconsider the role of the life history approach in contemporary sociological methodology.
Područne osnovne škole i nastava u kombiniranim razrednim odjelima specifični su po mnogim školskim i didaktičko-metodičkim obilježjima. Stoga je cilj ove etnografske, naturalističke i fenomenološke ...studije slučaja triangulacijom kvalitativnih metoda ispitati karakteristike nastave u kombiniranim razrednim odjelima u jednoj područnoj školi te istražiti ima li sličnosti s didaktičko-metodičkim i obrazovnim idejama Deweyeve, Freinetove i Petersenove teorije nastave i škole. Pokazalo se kako se u konkretnom kombiniranom razrednom odjelu područne škole nerijetko organizira nastava usmjerena na učenika, izvanučioničke aktivnosti učenja, individualizirani rad, suživot učenika u školi, suradničko učenje, suradnja škole s roditeljima i lokalnom zajednicom, kombiniraju se i izmjenjuju različite nastavne aktivnosti te je optimalno opremljena okolina učenja. Upravo su to neki od elemenata Freinetovih i Jena plan škola te Deweyevih pedagoških ideja. Stoga je, uspoređujući rezultate konkretne studije slučaja s rezultatima prijašnjih studija ove problematike, opravdano rekapitulirati kako područne škole s nastavom u kombiniranim razrednim odjelima nude mogućnosti organiziranja nastave prema ovim koncepcijama nastave i obrazovanja. Iako nije nužno da područne škole i kombinirani razredni odjeli slijede ijednu od ovih didaktičkih i pedagoških koncepcija. Odnosno, moguće je kazati kako to nije pravilo, ali nije ni iznimka. Rezultati istraživanja su elaborirani, objašnjeni, komparirani i interpretirani u radu.
Studija slučaja predstavlja široko primjenjivanu istraživačku strategiju u okviru kvalitativnog metodološkog pristupa. S obzirom na dugačak vremenski period primjene ove strategije u društvenim ...znanostima te iscrpan broj znanstvenih radova koji se bave njezinom epistemologijom, uz studiju slučaja nerijetko se vezuju rasprave koje problematiziraju njezin status, (ne)jasnu definiciju te primjenu u kontekstu metodologije društvenih istraživanja. Cilj je ovog rada doprinijeti razumijevanju ove istraživačke strategije te ponuditi čitatelju, budućem istraživaču koji želi provesti studiju slučaja, pregled relevantnih autora te njihovog poimanja značajnih procesa koji određuju ovu strategiju, koja se od drugih strategija razlikuje ponajviše zbog svog fleksibilnog dizajna. Osim o izazovima definiranja studije slučaja, u ovom radu raspravlja se o različitim načelima odabira slučaja, metodama prikupljanja podataka o slučaju te postavljanju granica slučaja. U radu se navode i mogući načini osiguravanja valjanosti i pouzdanosti studije slučaja te savjeti za izvještavanje o provedenoj studiji. Zaključno, ističu se obilježja studije slučaja s obzirom na kriterij fleksibilnosti te se apostrofira važnost uloge istraživača koji studiju provodi.
The human body is immersed in a network of complex norms, expectations, rules and performances. It is a kind of “a medium of culture” (Bordo 2003: 165) and the intersection of the individual and the ...social (Gimlin 2002). The body is also a means of personal expression in everyday life. Gender is one of the crucial categories for understanding the body. Analyzing the body from the gender perspective shows how the gendered body is created and presented. There is a discrepancy between the second-wave and third-wave feminist interpretations of the various beautifying practices and the production of the normative feminine body. In this article, the category of gender is intertwined with the category of age, focusing on the analysis of experiences and interpretations of their own bodies from the position of older women. Interviews were conducted with older women, residents of four homes for older persons in Zagreb and Split. The analysis focuses on the self-perception of their own body and physical appearance, everyday practices of maintaining body functionalities, everyday practices of beautification and interpretations of recent dominant beauty standards.
U radu se polazi od određenja mentoriranja kao podržavajućeg procesa u kojem kompetentnija i iskusnija osoba poučava, prijateljski prihvaća, podupire i štiti, ohrabruje, savjetuje, te služi kao model ...manje iskusnoj osobi s ciljem njenog profesionalnog i/ili osobnog razvoja.
Cilj rada je predstaviti i analizirati neke od izazova mentoriranja doktorskih studenata koji u svojim istraživanjima primjenjuju kvalitativnu metodologiju. U tu svrhu identificirana literatura analizirana je na način koji omogućava prikaz saznanja o mentoriranju u funkciji izgradnje profesionalnog identiteta općenito, a potom i specifična obilježja mentoriranja doktorskih studenata. Pregled literature omogućio je prepoznavanje i opisivanje uobičajenih izazova mentoriranja doktorskih studenta, koji uglavnom proizlaze iz obilježja i kompetencija studenata i procesa mentoriranja. Uz te, kao specifični izazovi mentoriranja studenata koji primjenjuju kvalitativnu metodologiju prepoznate su kompetencije mentora i studenata, načina mentoriranja i neka obilježja istraživačkog procesa. U završnom dijelu rada, na temelju priloga nekoliko istraživača u području kvalitativne metodologije, ukratko su opisana osobna iskustva izazova mentoriranja doktorskih studenata. Prikazana osobna iskustva mentoriranja u skladu su s nalazima iz literature pa u tom smislu imaju funkciju ilustracije.
U ovom je radu prikazano kvalitativno istraživanje s djecom o doživljaju i iskustvu života u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi te preporuke za njegovo poboljšanje iz njihove ...specifične korisničke perspektive, koje je provedeno kao dio šireg istraživanja longitudinalnog praćenja djece u javnoj skrbi. U provedbi polustrukturiranog intervjua sudjelovalo je šesnaest mladih osoba (deset djevojaka i šest mladića) srednjoškolske dobi koji u dječjem domu žive od šest do devet godina. Rezultati pokazuju da djeca i mladi domski život percipiraju kroz dva neodvojiva aspekta: domski smještaj i odnos s odgajateljima. Domski smještaj opisuju kroz zadovoljavanje egzistencijalnih i razvojnih potreba, rigidna pravila i discipliniranje, psihološku, socijalnu i materijalnu uskraćenost te probleme djece. Odnos s odgajateljima odnosi se na komunikaciju odgajatelja i djece, njihov pristup djeci te njihove reakcije spram postupaka drugih odgajatelja. Također, dane su i vrlo konkretne preporuke za unapređenje domskog smještaja i odnosa s odgajateljima koje ukazuju da su mišljenja djece u skladu sa suvremenim znanstvenim i stručnim spoznajama.
Metodom samoprezentacije primijenjenom u procesu socijalnopedagoškog dijagnosticiranja željelo se dobiti uvid u doživljaj intervencija koje je društvo poduzimalo ili poduzima prema mladima s ...poremećajima u ponašanju i/ili rizikom u obitelji. U istraživanju je sudjelovalo 40-ero djece / mladih koji su se iz razloga rizika u obitelji i/ili poremećaja u ponašanju nalazili u određenoj vrsti procesa dijagnosticiranja / procjene, odnosno donošenja odluka o njihovom budućem životu. Riječ je, s jedne strane, o institucionalnom procesu dijagnosticiranja (27 sudionika), a s druge strane o smještaju u stambenu zajednicu radi poticanja procesa osamostaljivanja nakon institucionalnog tretmana (13 sudionika).Kvalitativnim pristupom, postupkom kodiranja u zapisima polustrukturiranog intervjua, definirane su slijedeće kategorije kod obje skupine sudionika u vezi s poduzetim intervencijama: razlog intervencije, adaptacija, odnos s odraslima, pravila, problemi tijekom intervencije, promjene zbog intervencije, očekivanja od intervencije i doživljaj intervencije. Rasprava je vođena u odnosu na razlike u doživljaju intervencije sudionika različitih razina dijagnosticiranja / procjene. Pokazale su se specifičnosti vezano uz dimenzije koje definiraju određene kategorije. Načelno je moguće reći da je doživljaj intervencije vezan uz smještaj u stambenu zajednicu izuzetno pozitivan i mladi od njega puno očekuju. Kod djece i mladih iz institucionalnog oblika dijagnostike prisutne su dimenzije na kontinuumu od pozitivnih do negativnih opisa, doživljaja, iskustava i očekivanja.
Naglašavajući važnost sociološkog razumijevanja utjecaja različitih
strujanja – ekonomskih, političkih, ekoloških i sl., na svakodnevni život u suvremenom društvu, autorice polaze od kulture kao ...područja participacije i intervencije u oblikovanju života pojedinaca i zajednica. Sukladno tomu, kulturna baština ističe se kao nositelj povijesnog i kulturnog identiteta, pri čemu se lokalni okviri i konteksti pokazuju značajnima u interpretaciji značenja odnosa između lokalnog
i globalnog. Razmatranje navedenog podrazumijeva cijeli niz teorijsko-metodoloških pitanja od toga što je kulturna baština, kako ju definirati i konceptualizirati, kako joj pristupiti u društvenim istraživanjima, koje metode odabrati i sl.
S obzirom na metodološke specifičnosti kvalitativne metodologije, autorice problematiziraju njezin značaj i mogućnosti primjene u istraživanjima uloge i značenja kulturne baštine, lokalnih identiteta te potencijala lokalne zajednice. Naime, kvalitativno istraživanje “smješta" istraživača u svijet raznolikog spektra interpretativnih
praksa, pri čemu se polazi od naturalističkog pristupa (prirodno okružje, višestruki izvori podataka, induktivna analiza podataka i td.) društvenoj stvarnosti. Drugim riječima, istraživači se usmjeravaju na svakodnevne prakse pokušavajući dati smisao fenomenima u terminima značenja koja im pojedinci pridaju.
Cilj ovog rada bio je ispitati perspektivu učenika osmih razreda grada Zagreba o ocjenama i ocjenjivanju u svrhu boljeg razumijevanja njihovog ponašanja i motivacije za učenje. Kvalitativnim ...pristupom nastojalo se odgovoriti na sljedeća pitanja: kakva očekivanja učenici imaju od škole, kako doživljavaju nastavnike, što za učenike predstavljaju ocjene, o čemu ovisi koju će ocjenu učenik dobiti te što bi učenici voljeli promijeniti u sustavu obrazovanja. Podatci su prikupljeni metodom fokus-grupe te su održane sveukupno tri fokus-grupe s učenicima iz triju osnovih škola u Zagrebu.
Dobiveni podatci analizirali su se metodom tematske analize u okviru četiri teme: očekivanja od škole, doživljaj uloge nastavnika, doživljaj školskih ocjena i željene promjene u obrazovnom sustavu. Najvažniji rezultati proizlaze iz teme doživljaja ocjena. Učenici doživljavaju ocjene kao pretpostavku za buduće školovanje i izbor zanimanja te u ocjenama vide osnovnu prepreku upisu u željenu školu/fakultet. Međutim, ocjene prema iskazu sudionika nisu odraz znanja, nego odraz subjektivnosti svakog pojedinog nastavnika te ovise o mnoštvu drugih čimbenika, a najmanje o znanju. Time osnovna poruka ovog istraživanja glasi da ocjene nisu odraz znanja, a temelj su za budući život i školovanje.
Od samih početaka do danas psihoanaliza je suočena s problemom svojeg znanstvenog utemeljenja i sa svojom nejasnom pozicijom u svijetu znanosti. Problem znanstvenog utemeljenja analiziran je s ...obzirom na dvije kritike koje dolaze izvan psihoanalitičkog okruženja
i unutar njega. Analizom postojećih kritika prepoznate su dvije mogućnosti koje aktualno pridonose znanstvenom utemeljenju psihoanalize i psihoanalitičke psihoterapije te ujedno uvođenju istraživanja u psihoanalitičku i psihoterapijsku praksu.
Prva je mogućnost znanstvenog utemeljenja prepoznata u interdisciplinarnom pristupu putem kojeg psihoanalitički koncepti postaju pristupačni istraživanjima drugih disciplina znanosti uma, čime psihoanalitičke spoznaje postaju sastavnim dijelom njihova ukupnog
znanja. Druga je mogućnost prepoznata u suvremenim promjenama u određenju znanosti i novim trendovima u istraživanju koji uključuju kvalitativnu metodologiju. Uvođenjem kvalitativne metodologije omogućeno je prevladavanje podvojenosti uloga terapeuta i istraživača te ostvarenje mogućnosti da psihoanalitičari i psihoterapeuti uče o praksi putem svoje prakse, tj. istraživanjima vlastite prakse.
PDF
