Izvještajne službe i meka moć Tuđman, Miroslav
National security and the future,
03/2013, Volume:
14, Issue:
1
Conference Proceeding
Open access
S razvojem globalne informacijske infrastrukture dolazi do dvije bitne promjene u filozofiji međunarodnih odnosa: prvo, uporaba „mekane moći“ dobiva prednost nad uporabom „tvrde sile“, odnosno javna ...diplomacija ima prioritet u odnosu na vojne operacije; drugo, informacija postaje jedan od četiri osnovna instrumenta nacionalne moći. Zato autor razmatra mogućnosti izvještajnih i sigurnosnih službi malih zemalja da predvide krize i da se suoče s novim izazovima budućnosti. Da bi se zaštitili od ugroza tvrde moći (vojnih ugroza i gospodarskih kriza) nužna je suradnja velikih i malih država na regionalnoj i međunarodnoj razini na suzbijanju terorizma, proliferacije, trgovine ljudima, drogom, oružjem za masovno uništenje i sl. Međutim, u 21. stoljeću sve će zemlje, a pogotovo male zemlje, biti izložene sve većim rizicima meke moći. Tranzicija moći u međunarodnom poretku označava pomak od jedne prema drugim državama: od SAD-a prema Rusiji, Kini, Brazilu, Indiji. Difuzija moći je disperzija moći prema ne-državnim akterima na domaćoj i međunarodnoj sceni. Učinkovita primjena meke moći napada kulturu, vrijednosti i politiku ciljane javnosti. Sigurnost i budućnost malih zemalja uvjetovana je zaštitom kulturnog identiteta, nacionalnih vrijednosti i prava da samostalno odlučuje o svojoj sudbini. Procesi tranzicije i difuzije meke moći sve su brži, akteri sve mnogobrojniji, organizacijske forme sve raznolikije, učinci djelovanja sve nepredvidljiviji. To je ono što već jest i što će biti glavni izazov za izvještajne i sigurnosne službe - prijetnje na koje ne mogu odgovoriti sa svojom sadašnjom organizacijom i ovlastima.
Koncept male države često se napada u znanosti zbog neprihvaćanja mogućnosti svrstavanja značajki dinamičnog svijeta, pa i država, u kategorije. Različitost primijenjenih kvantitativnih i ...kvalitativnih kriterija definiranja malih država omogućuje kombiniranje dvaju ili više kriterija, dajući pritom različite definicije malih država. Primjenom dvaju kvantitativnih kriterija, površine i broja stanovnika, u radu je napravljena klasifikacija malih država, koja pokazuje visoku podudarnost malog broja stanovnika i male površine država. Male države, kategorizirane prema primijenjenim kriterijima, čine gotovo trećinu svih svjetskih država, a nalaze se u gotovo svim svjetskim geopolitičkim regijama te su ponajviše nastale procesom dekolonizacije i raspadom višenacionalnih komunističkih federacija. Više od polovine malih svjetskih država čine male otočne države. Bez obzira na međusobne različitosti kod malih je država, posebice otočnih, moguće identificirati više zajedničkih značajki.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Tema rada je analiza mogućih uzroka različitih rezultata dviju ustavnih konvencija – američke federalne konvencije održane u Philadelphiji 1787. i Konvencije o budućnosti Europe održane u Bruxellesu ...2002-2003. – što se tiče sukoba između velikih i malih država, koji je prema mišljenju autora bio središnji međudržavni sukob u obje konvencije. Taj je sukob bio relevantan u Philadelphiji u rješavanju pitanja koja su se odnosila na predstavništvo i glasačku snagu država u Kongresu te nekim drugim institucionalnim pitanjima (elektorski kolegij, veto na zakone država, ovlasti Senata, ovlast amandmana na Ustav), a u Europskoj konvenciji sukob se odvijao po sličnim pitanjima glasačke snage država i sastavu ili vođenju određenih tijela (Komisija, Europsko vijeće). Male su države u Philadelphijskoj konvenciji postigle uspjeh u obrani načela jednakosti država naročito putem jednakosti u Senatu, a postigle su i neke druge važne pobjede. Taj njihov uspjeh u procesu „uvjeravanja i pogađanja“ bio je rezultat prvenstveno četiriju međusobno povezanih čimbenika: povoljnih poslovničkih uvjeta odlučivanja (glasovanje putem država), glasačke snage malih država i njihove povezanosti i čvrstoće tijekom čitave Konvencije, njihove nepopustljive pregovaračke pozicije glede načela jednakosti država i vjerodostojnosti njihovih prijetnji da neće ratificirati Ustav pod uvjetima koje su željele nametnuti velike države. Analizirajući sukob između velikih i malih država u Europskoj konvenciji očito je prema mišljenju autora da je pozicija malih država bila institucionalno slabija (predstavnici država bili su u manjini u sastavu Konvencije jer su činili samo jednu od nekoliko njenih instituciuonalnih sastavnica; većinu malih država činile su pristupne države koje nisu imale pravo dovoditi u pitanje 'konsenzus' Konvencije) i proceduralno slabija (poslovničke odredbe o radu konvencije bile su im nesklone, jer su bile nametnute od Predsjedništva konvencije u kojem su dominirale velike države; glasovanje koje bi moglo demonstrirati njihovu potencijalnu snagu bilo je zabranjeno). Konačno, što je vrlo značajno, male države nisu bile dovoljno složne i ujedinjene u ostvarivanju svojih ciljeva, nisu bile čvrste u obrani načela koja su deklarirale na početku Konvencije i na kraju nisu koristile uvjerljive prijetnje, kao što su to činile male države u Philadelphiji. To su fundamentalni uzroci neuspjeha malih država u Europskoj konvenciji da osiguraju institucionalna rješenja za koja su se zalagale.
PDF
