POREMEĆAJI PREHRANE Pranić, Nikolina; Žigić Forić, Aleksandra; Pokec, Ivan ...
Hrana u zdravlju i bolesti
12, Issue:
2
Paper
Open access
Poremećaji prehrane podrazumijevaju trajno narušen odnos prema vlastitom tijelu i hrani, što uzrokuje destrukciju mentalnog i fizičkog zdravlja pojedinca, kao i disfunkcionalne društvene i obiteljske ...odnose. Anoreksija i bulimija nervoza su najzastupljeniji poremećaji prehrane. Njihov kronični oblik je ujedno i najteži oblik bolesti. Obilježja anoreksije nervoze su izgladnjivanje, odbojnost prema vlastitom izgledu i zadržavanju normalne tjelesne mase, a obilježja bulimije nervoze su unos prevelike količine hrane u kombinaciji s kompenzatornim mehanizmima, kao što su povraćanje, prekomjerno vježbanje i primjena laksativa. Kompulzivno prejedanje je ozbiljan i iscrpljujuć poremećaj kada osoba unosi enormne količine hrane u kratkom vremenskom periodu, uz prisutan osjećaj gubitka kontrole. Točan uzrok nastanka nije u potpunosti poznat, iako se o poremećajima prehrane govori i istražuje još iz povijesnih vremena. Smatra se da nastaju kao spoj psiholoških, socijalnih i bioloških faktora. To uključuje emocionalnu nestabilnost, genetiku, poremećaje ličnosti, društveni i obiteljski pritisak. Unatoč tome što je uglavnom zahvaćen ženski spol (10-30 godina), bolesti su sve češće zastupljene i u muškoj populaciji. Poznato je kako samo se u samo 30 % slučajeva oboljeli odluče potražiti stručnu pomoć. U radu s oboljelima od poremećaja prehrane potrebno je teorijsko i praktično znanje, terapijska komunikacija i kontinuirana edukacija u svrhu poboljšanja zdravstvenog statusa, promjene negativnih zdravstvenih ponašanja i povećanja kvalitete života oboljele osobe te uključenost multidisciplinarnog tima (liječnik, medicinska sestra, psiholog, nutricionist, psihijatar, fizioterapeut, radni terapeut).
U ratnim uvjetima pogođene su sve skupine kućanstva, a osobito djeca koja su po svojoj prirodi najosjetljivija na tako iznenadna i drastična zbivanja u njihovojsocijalnoj sredini. U djece koja ...očituju psihičke teškoće u procesu razvoja ratna događanja mogu rezultirati visokim stupnjem tenzije i anksioznosti jer su takva djeca već senzibiliziranija od »normalne« djece. U ovom radu iznosimo naša zapažanja o ulozi medicinske sestre u smanjivanju straha u djece s posebnim osvrtom na rad s djecom koja su u ratu izgubila roditelje ili blisku osobu.
