Porast udjela starijeg stanovništva doprinio je povećanom prepoznavanju potreba i problema osoba starije životne dobi. Iako se posljednjih desetljeća naglašava važnost kvalitete života, zlostavljanje ...i zanemarivanje tih osoba predstavlja značajan i ne tako rijedak javnozdravstveni i psihosocijalni problem.
Nasilje nad osobama starije dobi nerijetko se događa u obitelji, institucijama i strukturalno u okvirima društvenog okruženja. Razlikujemo fizičko, psihičko, materijalno, seksualno zlostavljanje i zanemarivanje. Samozanemarivanje je također javnozdravstveni problem, ali ne uključuje oblik nasilja, jer se ne odnosi na zlouporabu moći okoline. Posljedice zlostavljanja i zanemarivanja obuhvaćaju
oštećenje fizičkog i mentalnog zdravlja, materijalnu nesigurnost, ozljede i smrt.
Djelujući u različitim okruženjima medicinska sestra/ tehničar MS/MT imaju mogućnost prepoznavanja simptoma i znakova zlostavljanja i zanemarivanja.
Zbog uloge koju ima u skrbi za osobe starije dobi njezino sudjelovanje u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji tog problema od iznimne je važnosti.
Uvod: U Općoj bolnici Karlovac poslove anestetičara ili narkotizera obavljali su kirurzi i ginekolozi sve do dolaska prvih anesteziologa. Polovicom 60-ih godina prošlog stoljeća formira se tim od dva ...anesteziologa i jedne medicinske sestre koji su bili osposobljeni za provođenje anestezije. S obzirom na nedostatno sustavno prikupljanje podataka o djelokrugu rada anestezioloških tehničara u Karlovcu, posebice u počecima razvoja Odsjeka za anesteziju, učinila se rekonstrukcija osobnog i profesionalnog puta medicinske sestre Katarine Trbović. Metode: Rad se temelji na usmenom svjedočanstvu Katarine Trbović i njezinih suradnika Milice Basara i Darka Jerinića, dokumentima pohranjenima u pismohrani Opće bolnice Karlovac te dokumentima u privatnom vlasništvu. Kao dopuna izvorima korišteni su do sada objavljeni radovi. Rezultati: Katarina Trbović osnovnu je školu završila u Karlovcu 1959. godine. Nakon završenog prvog razreda opće gimnazije upisuje Školu za medicinske sestre u Karlovcu koju završava 1964. godine. Višu školu za medicinske sestre i tehničare u Zagrebu završava 1980. godine. Cijeli radni vijek radila je na poslovima glavne anesteziološke tehničarke u Karlovcu. Bila je prva, i duže vremena jedina, anesteziološka tehničarka na Odsjeku za anesteziju te prva medicinska sestra u ambulanti za bol. Kao dio medicinsko-tehničkog tima radila je u Ratnoj bolnici Topusko. Zaključak: Rekonstrukcijom osobnog i profesionalnog puta Katarine Trbović dobiven je uvid u djelokrug rada anestezioloških tehničara od šezdesetih godina prošlog stoljeća do početka 21. stoljeća u Općoj bolnici Karlovac. Katarina Trbović s dva anesteziologa činila je tim stručnjaka koji je primjenjivao anesteziju i time oslobodio kirurge od poslova narkotizera što je doprinijelo boljoj organizaciji i kvaliteti rada. Njezino bogato radno iskustvo obilježilo je rad mnogih liječnika i anestezioloških tehničara u Općoj bolnici Karlovac.
Introduction: In General Hospital Karlovac, surgeons and gynecologists performed the duties of anesthetists until the arrival of the first anesthesiologists. In the mid-60s, a team of two anesthesiologists and one nurse was formed to administer anesthesia. Due to insufficient systematic data collection about the scope of work of anesthesia technicians in Karlovac, especially in the early development of the Anesthesia department, a reconstruction of the personal and professional journey of nurse Katarina Trbović was undertaken. Methods: The work is based on the oral testimony of Katarina Trbović and her colleagues, documents stored in the archives of General Hospital Karlovac, and documents in private ownership. Previously published works were used as supplementary sources. Results: Katarina Trbović completed elementary school in Karlovac in 1959. After finishing the first grade of general high school, she enrolled in the Medical high school in Karlovac, graduating in 1964. In 1980, she graduated from specialist training for nurses and technicians in Zagreb. Throughout her career, she worked as the head anesthesia technician in Karlovac. She was the first and, for many years, the only anesthesia technician in the Anesthesia department and the first nurse in the pain clinic. As part of the medical-technical team, she worked in Topusko War Hospital. Conclusion: By reconstructing the personal and professional journey of Katarina Trbović, we gained insight into the scope of work of anesthesia technicians from the 1960s to the early 21st century in General Hospital Karlovac. Katarina Trbović, along with two anesthesiologists, formed a team of experts who administered anesthesia, relieving surgeons of anesthetist duties and contributing to better organization and quality of work. Her rich work experience left a lasting impact on many physicians and anesthesia technicians in General Hospital Karlovac.
Rak dojke najčešći je tumor u ženskoj populaciji. U Republici Hrvatskoj od maligne bolest dojke oboli svaka deseta žena. Povećava se i incidencija u ženskoj populaciji mlađe dobi životna dob manja od ...30 godina. Neki od rizičnih faktora za nastanak raka dojke jesu: pozitivna obiteljska anamneza (majka, sestra, baka, teta), odgađanje trudnoće, manji broj poroda, rana prva menstruacija i kasna zadnja menstruacija, uporaba hormonske nadomjesne terapije, dugogodišnje korištenje oralnih kontracepcijskih sredstava, povećana tjelesna težina, smanjenje fizičke aktivnosti. Današnji način i provođenje svakodnevnih životnih aktivnosti uzrokuje povečanje broja rizičnih faktora, te incidenciju i prevalenciju nastanka maligne bolesti dojke. U tijeku dijagnostičkog postupka osnovni je cilj otkriti bolest u početnom stadiju (veličina tumora do 1 cm), kad uspješnost izlječenja iznosi 98%. Svjetski trend u liječenju karcinoma dojke, a istovjetan je i u Republici Hrvatskoj, uključuje uporabu neoadjuvantne terapije u liječenju određene vrste karcinoma dojke. Za donošenje odluke o protokolu liječenja bolesti, osim veličine tumora, važni su i podaci o kojoj vrsti karcinoma se radi, koji je stupanj njegove zloćudnosti gradus, proširenost bolesti, hormonski status i HER-2 status engl. human epidermal growth factor receptor 2. Navedeni podaci dobivaju se uporabom/provođenjem core biopsije. Sama pretraga smanjila je učestalost upotrebe kirurške (otvorene) biopsije kad je planirano provođenje neoadjuvantne kemoterapije. Što je core biospija? Kako se sam postupak izvodi? Koje su prednosti ove dijagnostičke metode? Koji su mogući rizici? Koja je uloga medicinske sestre? Kako pripremiti pacijenticu? Odgovori na ova pitanja olakšavaju da se detaljnije objasni navedena dijagnostička metoda, kao i zadaće medicinske sestre/tehničara u intervencijskoj radiologiji.
Transfuzijska medicina/liječen složen je proces, ovisan o različitim profesionalnim interakcijama u vremenu i prostoru, a obuhvaća velik raspon aktivnosti: davalaštvo, obradu krvi, proizvodnju krvnih ...komponenti, laboratorijske znanosti, bolesničku skrb i sl. Zbog jednostavnosti primjene, transfuzija krvi smatra se jednostavnim postupkom, dok je u biološkom smislu to jedan od najsloženijih medicinskih postupaka. S obzirom na funkciju i sastav krvi, transfuziju krvi i/ili krvnih pripravaka treba shvatiti kao transplantaciju tkiva, a ne kao nadomjesnu terapiju. Medicinske sestre/tehničari predstavljaju bitnu poveznicu u opisanom procesu, a njihova učinkovitost ovisi o radnom okolišu koji prepoznaje važnost smanjenja broja pogrešaka i povećanja sigurnosti. Da bi radili prema usvojenim preporukama i smjernicama o sigurnosti, medicinski profesionalci ovise o osobnom, ali i o usvojenom stupnju znanja i vještina svih sudionika u procesu, te o sveukupnoj učinkovitosti sustava rada. Povećanje učinkovitosti uvjetovano je kontinuiranom i učinkovitom suradnjom liječnika i medicinskih sestara/tehničara, koja doprinosi razvijanju, procjeni i neprekidnom poboljšanju transfuzijske dokumentacije. Zbog etioloških čimbenika lijekova, proizvedenih od sastojaka ljudske krvi, jasno je da je sigurnost transfuzijskoga liječenja logičan zahtjev struke, te je istovremeno moralni i etički imperativ. U medicinskoj djelatnosti, pa tako i u transfuzijskoj djelatnosti, nije sve moguće prepustiti savjesti medicinskih djelatnika, te ne iznenađuje što regulatorne agencije i zakonodavna tijela u svijetu posebnu pozornost usmjeravaju prema unapređenju sigurnosti transfuzijskoga liječenja. Svaki korak u transfuzijskom liječenju omogućava pogrešku koja može uzrokovati smrtni ishod liječenja primatelja. Nehotične pogreške medicinskih djelatnika mogu uzrokovati štetne učinke liječenja uporabom krvnih pripravaka. Najučestalije greške uzrokovane su nezadovoljavajućom identifikacijom bolesnika i obilježavanjem uzoraka krvnih preparata, te u primjeni pogrešnih pripravaka zbog netočne identifikacije bolesnika prilikom primjene pripravaka. Premda je stupanj usvojenih znanja medicinskih djelatnika osnovni čimbenik sigurnosti, nikada ne treba pretpostavljati da zdravstveni djelatnici posjeduju dostatna znanja. U svrhu postizanja najučinkovitijeg tijeka liječenja, potrebno se pridržavati općeprihvaćenih smjernica i preporuka za praćenje stupnja znanja medicinskih djelatnika i osnovnih čimbenika procesa liječenja, uz mogućnost kontinuiranog dobivanja povratnih informacija i unapređenja sustava.
Radiofrekvencijska ablacija tumora (engl. Radiofrequency ablation-(RFA)) minimalno je invazivna metoda uklanjanja tumora i tumorskih metastaza različitih sijela (pluća, jetra, bubrezi, kosti, i sl.). ...Provodi se perkutanim putem ili putem otvorenog (kirurškog) pristupa pod nadzorom kompjutorizirane tomografije engl. computed tomography - CT. Izmjenična struja putem radiovalova uzrokuje koagulaciju i odumiranje tumora i/ili tumorskih metastaza. Sigurnost, niski morbiditet i mortalitet, te prihvatljivost metode RFA od strane bolesnika, povećava indikaciju za uporabu te metode u liječenju tumora i tumorskih metastaza. Perioperacijska njega i edukacija bolesnika kod kojih je primjenjena metoda RFA predstavlja izazov u provođenju metoda zdravstvene njege onkoloških bolesnika. Pravovremeno uočavanje i sprečavanje poslijeoperacijskih neželjenih posljedica i komplikacija ima važnu ulogu kao i kontinuirana edukacija pacijenata tijekom cijelog tijeka liječenja. Opisanim pristupom omogućuje se bolesniku brži oporavak, kraće vrijeme trajanja bolničkog liječenja, lakše suočavanje s problematikom maligne bolesti uz smanjnje stupnja anksioznosti i straha. Zadovoljstvo bolesnika željeni je pozitivan cilj provođenja metoda zdravstvene njege, kao i cijelog tijeka liječenja.
UVOD: Zahvaljujući velikom napretku u liječenju hemodijalizom, bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega danas mogu
živjeti dulje i kvalitetnije. Kvalitetna suradnja, bolesnikova prilagodba i ...učinkovito pridržavanje zdravstvenih preporuka
temelj su za kvalitetan proces hemodijalize sa minimalnom pojavom komplikacija.
CILJ: Cilj rada bio je pregledom različitih istraživanja prikazati utjecaj pravilnog provođenja zdravstvene njege bolesnika
na hemodijalizi na kvalitetu procesa hemodijalize i pojavnost komplikacija.
ISPITANICI I METODE: Korištena je sljedeća metodologija: pretraživanje biomedicinske baze podataka PubMed i pregled novijih istraživanja u zadnjih 5 godina korištenjem baze podataka Google znalac. Selekcijom radova koristeći ključne
riječi u naslovu i sažetku izvršena je analiza 9 kliničkih istraživanja.
REZULTATI: U većini nefroloških odjela odsutne su smjernice o pružanju skrbi za hemodijalizne pacijente. Seksualna disfunkcija je poteškoća o kojoj se malo govori, a edukacija zdravstvenih profesionalaca pridonijela bi rješavanju poteškoća.
Nesuradljivost prilikom uzimanja lijekova i razvoj kognitivnih poremećaja česti su problemi hemodijaliziranih bolesnika.
ZAKLJUČAK: Podrška u zajednici, a ponajprije obitelji, izrazito su važan izvor potpore pacijentima na hemodijalizi.
Zdravstveni sustav treba omogućiti oboljelim što veći stupanj neovisnosti, razvoj vještina samopomoći i mehanizama
suočavanja sa svim negativnim posljedicama liječenja.
Uvod: Palijativna skrb (PS) još je uvijek velika nepoznanica, kao i samom značenje te riječi. Danas, nakon što se pojam PS u medicini već desetak godina aktivno upotrebljava u našoj zemlji, možemo ...reći da je neznanja još uvijek dosta kako među zdravstvenim djelatnicima tako i u ostaloj populaciji. Sam naziv nosi „stigmu” uzrokovanu nedovoljnim znanjem i edukacijom. Upravo edukacija predstavlja ključni element u aktivnijoj primjeni resursa PS-a u svim fazama bolesti, kod bolesnika kojima je takva skrb potrebna. PS je i sveobuhvatna skrb primjerena teško oboljelom pacijentu čije se potrebe prepoznaju i uklanjaju multidisciplinarnim i holističkim pristupom.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi znanja i stavove studenata sestrinstva o palijativnoj skrbi te ustanoviti u kolikoj mjeri njihova dob, edukacija te iskustvo ili radno mjesto imaju utjecaja na njihovo razmišljanje o palijativnoj skrbi.
Metode istraživanja: Istraživanje je provedeno dobrovoljnom i anonimnom anketom studenata na preddiplomskom i diplomskom studiju sestrinstva pri Sveučilištu u Dubrovniku. U anketu su bili uključeni studenti u radnom odnosu i nezaposleni studenti te studenti zdravstvene i nezdravstvene struke. Mjerni instrument primijenjen u ovom presječnom istraživanju bio je standardizirani upitnik PCQN (Palliative Care Quiz for Nurses). Upitnik sadrži 20 pitanja koja se odnose na filozofiju palijativne skrbi, kontrolu boli i pridruženih simptoma bolesti te psihičku, duhovnu i socijalnu problematiku PS-a. Ponuđeni odgovori na pitanja bili su: točno, netočno i ne znam. Točan odgovor bio je bodovan jednim bodom, dok su odgovori ne znam i netočno analizirani kao nula bodova. U statističkoj analizi primijenjena je analiza varijance (ANOVA) uz Kruskal-Wallisov i Mann Whitneyjev U-test.
Rezultati: Većina ispitanika smatrala je da je dobro što se danas u izvedbeni plan studija uveo predmet Palijativna skrb (55,4 %). Nijedan student nije točno odgovorio na više od 12 pitanja, što u usporedbi s istovrsnim studijama drugih autora ukazuje na činjenicu da među našim ispitanicima postoji temeljno znanje.
Izhodišča: V šoli otroci preživijo velik del dneva, zato ima šola pomembno vlogo pri zdravju otrok in mladostnikov pa tudi pri sodelovanju z zdravstvenimi službami.
Ugotoviti stališče ravnateljev o ...pomenu, smotrnosti in o možnosti umestitve šolske medicinske sestre v osnovne šole.
Podatki so zbrani s strukturiranim anketnim vprašalnikom. Vzorec zajema 55,6 % (n = 266) celotne populacije ravnateljev osnovnih šol. Uporabljena je deskriptivna statistika. Soodvisnost je analizirana z multiplo regresijsko in dimenzije odvisne spremenljivke s faktorsko analizo.
Na osnovnih šolah najpogosteje ukrepajo zaradi akutnega bolezenskega stanja (PV = 3,48), psihosomatskih (PV = 3,42) in kroničnih bolezni (PV = 3,22) (lestvica 1-6). Ravnatelji prepoznavajo potrebo po nalogah šolske medicinske sestre iz promocije zdravja in zdravstvenih storitev, saj je 11 od 13 predlogov dobilo v povprečju oceno nad 4 (lestvica 1-5). Najprimernejšo umestitev šolske medicinske sestre vidijo deloma v zdravstvenem domu, deloma v šoli (60,2 %); najprimernejši delodajalec je zdravstveni dom (59,4 %). Mnenja se ne razlikujejo glede na velikost šole in vključitev v mrežo Zdravih šol. Ravnatelji s šol, v katerih je telesnih poškodb učencev več, izražajo značilno večjo potrebo po šolski medicinski sestri (b = 0,208, p < 0,014), kar velja tudi za ravnatelje z mnenjem, da je usposabljanje učiteljev za prepoznavanje in ukrepanje ob zdravstvenih težavah v odgovornosti zdravstvenega doma (b = 0,270, p < 0,000).
Ravnatelji menijo, da se v šolah srečujejo z zdravstvenimi težavami učencev, a učitelji za ukrepanje nimajo dovolj znanja niti kompetenc. Pozitivno prepoznavajo umestitev šolske medicinske sestre v šolo.
Background: Children spend most of their days in schools, therefore schools play an important role in children’s inter-institutional health care.
To identify views of school principals on the importance, relevance and possible placement of school nurses in Slovenian schools.
A structured questionnaire was used. The sample consisted of 55.6% (n=266) of the total population of elementary school principals; descriptive statistics was used. Interdependence was analysed with multiple regression, while dependent variable dimensions were obtained with factor analysis.
The most frequent interventions in schools are the result of acute medical conditions (M=3.48), psychosomatic disorders (M=3.42) and chronic diseases (M=3.22) (1-6 scale). Principals ranked the need for suggested services of school nurses highly, as 11 out of 13 suggestions received a mean value of over 4 (on a 1-5 scale), not only in health promotion/education but also in other medical services. The most appropriate work location of school nurses is partly in primary health centres and partly in schools (60.2%); the most appropriate employer is the primary health centre (59.4%). Opinions of principals do not differ according to the size of school or participation in the network ‘Schools for health’. Principals of schools with a higher number of interventions due to children’s injuries expressed a significantly higher need for school nurse services in the school (b=0.208, p<0.014); the same also goes for principals who feel that training teachers to recognise and act upon children’s health problems has to be organised by a primary health centre (b=0.270, p<0.000).
In school principals’ view, schools are faced with children’s health problems but teachers do not have enough knowledge or competences to take appropriate measures. They positively recognise the placement of school nurses in schools.
Nefrološke medicinske sestre članice su medicinskog tima koji skrbi za bolesnike u
svim stadijima bubrežne bolesti, uključujući i stadij kada je potrebno nadomjestiti bubrežnu
funkciju. Njihov rad ...usmjeren je na sprječavanje bubrežne bolesti te procjenu zdravstvenih potreba
bolesnika i njihovih obitelji. Osim osnovnog znanja stečenog tijekom školovanja, one se
moraju dodatno educirati za rad u dijaliznim jedinicama. Svoju ulogu ostvaruju u različitim ambulantama
polikliničke službe, na odjelima standardne ili intenzivne njege, jedinicama za dijalizu
i u domovima bolesnika. U svom okruženju medicinske sestre djeluju kao izravni isporučitelji
zdravstvene njege, zastupnici, pedagozi, savjetnici i koordinatori skrbi.
Hiperaktivni poremećaj /poremećaj pažnje od engl. Attention Deficit Hyperactivity Disorder – ADHD jedan je od najučestalijih poremećaja u dječjoj dobi. Simptomi i specifičnosti ovisni su o starosnoj ...dobi djeteta.Rano otkrivanje i pravodobni početak liječenja modifikacija ponašanja, trening učenja, individualna psihoterapija i/ili obiteljska psihoterapija i kontinuirano vođenje i savjetovanje roditelja poboljšavaju prognozu bolesti i usmjeravaju hiperaktivno ponašanje/
poremećaje pažnje u konstruktivno i kreativno ponašanje. Opisuju se recentno verificirane znanstvene metode/postupci za svakodnevnu uporabu.
PDF
