Odnos svjetovnih nacionalnih tiskanih medija prema Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj u razdoblju od 1943. do 1990. godine je različit. Kako je u to vrijeme Hrvatska bila u sastavu komunističke ...Jugoslavije, na čelu s Josipom Brozom Titom koji je u državi uspostavio komunistički režim, medije je kontrolirala vlast. Osim medija Tito je i Crkvu želio staviti pod državnu upravu. Tadašnji zagrebački nadbiskupu Alojzije Stepinac posebno se tome suprotstavljao i gorljivo je branio odvajanje Crkve od njezine matice, Vatikana, po cijenu gubitka vlastite slobode. Stanovito olakšanje i slobodnije djelovanje klerici i vjerski tisak osjetili su 1966. godine, kada je SFR Jugoslavija potpisala sporazum sa Svetom Stolicom. Izborom Franje Kuharića za zagrebačkog nadbiskupa 1970. godine Crkva ponovno odgovara vlastima i medijima na njihove provokacije. Raspadom SFRJ mijenja se i stav nove hrvatske vlasti prema Katoličkoj Crkvi i kleru. Republika Hrvatska, samostalna i slobodna, donosi svoj prvi Ustav, čime radikalno mijenja svoj odnos prema katoličkom tisku i prisutnosti vjerske tematike u medijima.
From 1943 to 1990 the attitude of secular, national and print media towards the Catholic Church in Croatia was diverse. During that period Croatia was a part of communist Yugoslavia, which was led by Josip Broz Tito who had established the communist regime. The media was controlled by the government. Tito wanted the Church to be under the government administration as well, which former archbishop Stepinac did not approve of and was strongly against the separation from Vatican. In 1966 there was a brief relief and possibility for freer action for clergy and religious media after the SFRY and Vatican signed a treaty. After Franjo Kuharić was elected as the new archbishop of Zagreb in 1970, the Church once more started fighting back to the authorities and the media. When SFRY disintegrated, the attitude of the new Croatian government towards Catholic Church and clergy altered. The Republic of Croatia, now free and independent, adopts its first Constitution thus radically changing their relationship towards the Catholic media and overall religious matter in the media.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Tema rada je tretman političkoga tjednika Danas Predsjedništva Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske u prvoj godini njegova izlaženja, tijekom 1982. i 1983. Danas je počeo izlaziti u drugoj ...polovini veljače 1982., a već pola godine poslije postao je krupan politički problem. Tjednik se pojavio u razdoblju opće krize, s kritičkim, na trenutke i provokativnim pristupom izazvao je okoštalu i ostarjelu partijsku elitu odlučnu da brani svoj nedodirljivi položaj. U vrlo kratkom vremenu ustalio se na nakladi od oko 120.000 prodanih primjeraka, što svjedoči o njegovoj privlačnosti širokoj čitalačkoj populaciji, a s druge strane i utjecaju, što je zapravo zabrinjavalo partijski vrh. Pojavom Danasa počelo je nastajati kritičko javno mnijenje u socijalističkoj Hrvatskoj, što je dotad u većoj mjeri bila značajka Slovenije i Srbije. U obračun s tjednikom partijski vrh krenuo je u ljeto 1982. i privremeno ga je primirio početkom sljedeće godine. To je učinjeno smjenom glavnoga i odgovornoga urednika te dovođenjem novoga s mlađim pomoćnicima koji su bili na službenoj partijskoj liniji. Rezultat promjena bio je i drastičan pad naklade, što je tjednik doslovno svelo na životarenje i marginalan utjecaj.
The subject of this paper is the way the weekly Danas was treated by the Presidency of the Central Committee of the League of Communists of Croatia in the first year of its publication, during 1982 and 1983. Danas started being published in the second half of February 1982 and half a year later the periodical turned into a huge political issue. The newspaper appeared at a time of a general crisis; with its critical approach, at times even provocative, it frustrated the hardened and obsolete party elite which was determined to defend its hitherto inviolable position. Within a short period of time, the weekly attained a circulation of 120,000 copies, which testifies to its wide appeal as well as to its influence, which in fact distressed the party leadership. With the appearance of Danas, a critical public opinion started to come into being. The party leadership started to deal with the weekly in the summer of 1982 and temporarily discontinued it at the beginning of the following year. This was done by the replacement of the editor-in-chief with a new one, along with young associates who were willing to toe the party line. The result of the changes was a drop in circulation, which literally reduced the weekly to eking out an existence and having only marginal influence. The penalization of Danas was in fact an example of shutting down any public opinion unacceptable to the party leadership, through the principle of democratic centralism and its concrete implementation in practice. It was actually a conflict within the party in which lower-ranking communists lost out.
Rad se bavi javnim (medijskim) reprezentacijama medicinskih radnika u pandemiji virusa COVID-19 na primjeru Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu. Autori analiziraju reprezentacije tijekom protesta ...medicinskih radnika, u kojima se moglo identificirati nadmetanje dvaju javnih diskursa – herojskoga diskursa, koji se često koristi ratnom metaforikom, i diskursa o radnim i materijalnim uvjetima. Usto, analiziraju medijsko izvještavanje o tzv. tulumu u KB-u Dubrava kao momentu pada heroja i raspuštanja herojskoga diskursa. Analiza pokazuje kako medijsko izvještavanje, sa svojim fokusom na heroizaciju radnika i pacijente kao žrtve nebrige medicinskih radnika, zanemaruje diskurs koji se kritički osvrće na radne i materijalne uvjete medicinskih radnika u pandemiji virusa COVID-19, ali i u zdravstvenom sustavu općenito. Teorijsko-metodološka polazišta rada su internetska dijakronijska etnografija i kritička analiza diskursa te antropologija medija i studije heroizma.
Digitalizacija i razvoj alata umjetne inteligencije (AI) doveli su dorevolucije u brojnim sferama, a posebice u komunikaciji. I dok sumedijske sadržaje prije isključivo stvarali pojedinci, danas ...postojerazličiti jezični, slikovni, glasovni i videoalati koji s lakoćom formirajusadržaj spreman za distribuciju i konzumaciju. AI, kao takav, već sadaznatno transformira medije i komunikaciju, a razvojem tehnologijedoći će i do novih promjena u stvaranju medijskog sadržaja. Iako jetema umjetne inteligencije sve više u središtu znanstvenih istraživanja,utvrđen je nedostatak literature na hrvatskom jeziku koja sažima glavneodrednice o ulozi umjetne inteligencije u stvaranju medijskog sadržaja.Ovaj rad stoga na hrvatskom jeziku donosi pregled stanja u područjute nudi perspektive za buduću implementaciju umjetne inteligencije ukontekstu kreiranja sadržaja i komuniciranja na društvenim medijima.
Digitization and the development of artificial intelligence tools haverevolutionized numerous spheres, particularly in communication.While media content was previously exclusively created by individuals,today there are various linguistic, visual, voice, and video tools thateffortlessly generate content ready for distribution and consumption.AI, as such, is already significantly transforming media andcommunication, and with the advancement of technology, furtherchanges in media content creation will arise. Although the topic ofartificial intelligence is increasingly the focus of scientific research, thereis a lack of literature in Croatian that summarizes the main aspects ofthe role of artificial intelligence in media content creation. This paper,therefore, provides an overview of the field and offers perspectives forfuture implementation of artificial intelligence in the context of contentcreation and communication on social media.
Seksting, definiran kao razmijena seksualno eksplicitnog sadržaja elektroničkim medijima među adolescentima i mladim osobama, aktualna je tema šire javnosti. U ovom je radu predložen teorijski model ...koji objašnjava motivacijske odrednice sekstinga. Autori su na temelju pregleda do sada provedih istraživanja prikazali kako se više empirijski potvrđenih motivacijskih čimbenika može integrirati u predloženi model. Konkretno, analizom su empirijskih istraživanja autori postavili set individualnih i kontekstualnih karakteristika koje objašnjavanju ponašanje kakvo upućuje na seksting. Predložen je sistematski pregled motivacijskih determinanti relevantnih za razumijevanje sekstinga ismjernice za buduća istraživanja u ovom području. Namjera je ovog modela organizacija rezultata do sada provednih istraživanja u teorijski prihvatljiv pristup s ciljem daljnjeg proučavanja sekstinga te poticanje istraživača na dodatni razvoj modela i njegovu primjenu u budućim istraživanjima.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Mediji i prava djeteta Šljivo – Grbo, Amila
In medias res,
09/2023, Volume:
12, Issue:
23
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Od vremena kada je svijet označen kao ‘globalno selo’, a mediji kao sukreatori društvenog razvoja, vodi se vrlo izražena javna borba za čovjeka i zaštitu njegovih prava koja su proteklih stoljeća ...osvajana. Uporedo s ekspanzijom nauke i tehnologije razvijale su se i nove mogućnosti da se normama zaštite ljudska prava ili ograniči ili ukine diskriminacija. U tom smislu mediji koji su slobodni postajali su sve snažniji i važni sukreatori humanizacije ljudskog ponašanja. Dokumenti čija je svrha i bit zaštita ljudskih prava, postupno su se ispisivali, posebno nakon tragičnih iskustava iz svjetskih ratova. Dvadeseto stoljeće iznjedrilo je potrebu za slobodom i jednakošću, ali se u tom vremenu nije ukinula diskriminacija, posebno djece, niti se u cjelosti humanizirao odnos medija prema tom pitanju. U ovom radu stoga se raspravlja o važnosti medija u afirmaciji prava djeteta i posebno o potrebi senzibiliziranja i društva i medija za zaštitu i afirmaciju ljudskih prava i u tom sklopu i prava djeteta.
Since the time when the world was labeled as a ‘global village’, and the media as co-creators of social development, there has been a very pronounced public struggle for man and the protection of his rights, which have been won over the past centuries. Along with the expansion of science and technology, new opportunities were also developed to protect human rights with norms or to limit or abolish discrimination. In this sense, the media, which are free, became more and more powerful and important co-creators of the humanization of human behavior. Documents whose purpose and essence is the protection of human rights were gradually written, especially after the tragic experiences of the world wars. The 20th century gave birth to the need for freedom and equality, but in that time, discrimination, especially of children, was not abolished, nor was the media’s attitude towards this issue completely humanized. This paper therefore discusses the importance of the media in the affirmation of children’s rights and, in particular, the need to sensitize both society and the media for the protection and affirmation of human rights, including the rights of children.
With the spread of social interactions from the physical into the “electronic world”, a new form of bullying has emerged among children and young people – cyberbullying. Cyberbullying is bullying ...through the use of information and communication technologies. Given that the safety of children on the Internet is one of the main preoccupations of parents, educational experts and the media in the digital age, in this paper we investigate the prevalence rate, forms and predictors that encourage children to commit this type of bullying. The research was conducted by surveying 269 students (5th and 8th graders), from two elementary schools in Zagreb. The results show that in the last two months 24,5 % of students found themselves in the role of cyberbullies, that the most common forms of this behaviour are saying ugly things, mocking, and ignoring others on social media platforms, and that its most important predictors are traditional bullying perpetration, affirmative attitude towards violence, cyberbullying victimization, poorer school performance and authoritarian parenting. The authors conclude that the key to preventing cyberbullying lies in the cooperation of educational experts, students, parents and the media, as well as their adaptation to the changing cyber environment.
Širenjem socijalnih interakcija iz fizičkog u „elektronički svijet“, među djecom i mladima pojavio se novi oblik nasilja koji se ostvaruje putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija – elektroničko nasilje. S obzirom na to da je sigurnost djece na internetu jedna od glavnih preokupacija roditelja, odgojnih stručnjaka i medija u digitalnom dobu, u ovom smo radu istražili stopu prevalencije, pojavne oblike i prediktore koji potiču djecu na činjenje ove vrste nasilja. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku od 269 učenika 5. i 8. razreda dviju zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati pokazuju da se u posljednja dva mjeseca 24,5 % učenika našlo u ulozi činitelja elektroničkog nasilja, da su njegovi najzastupljeniji oblici govorenje ružnih stvari, ruganje i ignoriranje drugih na društvenim mrežama, a njegovi najvažniji prediktori činjenje klasičnog nasilja, afirmativan stav o nasilju, doživljavanje elektroničkog nasilja, slabiji školski uspjeh te autoritaran odgojni stil roditelja. Autori zaključuju da ključ prevencije činjenja elektroničkog nasilja leži u suradnji nastavnika, stručnih suradnika, učenika, roditelja, ali i medija, te o njihovoj prilagodbi promjenjivome elektroničkom okruženju.
U članku se, sa stanovišta filozofije medija, otvara pitanje o potencijalima, načinima i položaju kritike u našem dobu koje karakteriše, bar kada je reč o zapadnim kulturnim krugovima, dominacija ...tzv. medijske kulture. S jedne strane, izbegava se redukcija sistemske i strateške kritike sveta kapitala na puko kritičko mišljenje, dok se, s druge strane, problemski preispituje kritika delujuća unutar savremenih medijskih praksi. Autori implicitno zaključuju da je već samo otvaranje ovakvih pitanja utiranje puta za sveobuhvatno kritičko delovanje, kako unutar zatečenih sistema medijskog univerzuma, tako i izvan njega, odnosno u konkretnom društveno-ekonomskom sistemu mišljenja i delovanja. Takođe, u tekstu se razmatra mogućnost kritičkih praksi posredstvom umetnosti, odnosno unutar konteksta dejstva novih tehnologija. U tom smislu, posebno se istražuju potencijali za kritiku u okvirima novomedijske umetnosti, što bi trebalo da predstavlja uvod u revolucionisanje ne samo medijske, već i društveno-povesno-ekonomske prakse u eri kapitalizma.
Popularna medijska spektakl industrija instrumentima “ zavođenja “ proizvodi “ dobrovoljnu saglasnost “ čovjeka u prihvatanju, oponašanju i vredonosnoj distribuciji korporativno-potrošačke kulture. U ...tom svijetu čovjek igra uloge van njegovih ontoloških potreba i samosvjesne realizacije subjekta kao misaonog bića.
Rad ima za cilj problematizaciju socijalno-kulturološke fenomenologije transfiguracije, prikazivanja i doživljaja tijela u optikumu konzumerističke globalizacije.
Novokonstrukcija “novog” tijela modelira se tehnikama instrumentalizacije, stereotipizacije i hibridizacije narcizma kao primarnog prikazivačkog načela takvog medijskog iskustva.
Prirodne znanosti i tehnologije stavljaju u središte ljudske pozornosti umjetnu inteligenciju, robotiku i kiborge. Međutim, virtualna i proširena stvarnost te nezamislive mogućnosti budućih medija i ...komunikacija između pojedinaca i društvenih skupina mogle bi biti dublje i šire nego što mislimo i razvijati se u oblicima kojima se još ne nadamo. Ako se filozofija želi orjentirati u biti znanstveno – tehničkog doba, ona mora misliti same temelje računalno – operativnog mišljenja jer umjetna inteligencija već danas razvija vlastitu svjesnost a u budućnosti i strategiju razvoja mimo čovjeka i bez čovjeka.
PDF
