U hipermedijskom društvu najprepoznatljiviji medij je - tehnologija. Nove tehnologije i nepovratna digitalizacija društva dovode do sve veće posredovanosti unutar svih društvenih odnosa. U kulturi ...stvarne virtualnosti upravo je tehnologija omogućila postojanje virtualnih učionica (ili učionica bez zidova kako primjećuje Giddens), isposredovanost u prijenosu znanja tehnologijom, digitalne platforme kao mjesto susretanja, napokon, i postojanje elektronskih univerziteta. Inovativne tehnologije već su uvelike utjecale i na obrazovne procese, što govori o jednom drugačijem iskušavanju prijenosa znanja i samog obrazovanja. Obrazovanje je djelovanje, proces i rezultat; pa se postavlja pitanje koje promjene unose nove tehnologije koje odnose neposrednost, u situaciji kada je online komunikacija, posredovana komunikacija - jedina komunikacija. Prve konture ovoga teksta i poticaj za promisljanje dao je esej Giorgija Agambena Rekvijem za studente (2020) koji se pojavio u jeku pandemije, opominjući tekst koji ukazuje na neke nove procese ne samo u obrazovanju, nego u ukupnom društvu našeg doba.
The most recognizable media in hypermedia society is – technology. New technologies and irreversible digitalization of society lead to greater mediation within all social relations. In culture of real virtuality it is technology that made possible the existence of virtual classrooms (or classrooms without walls, as Giddens notices), intermediation through technology in knowledge transfer, digital platforms as meeting points, and finally, existence of electronic universities. Innovative technologies have already immensely influenced education processes, which imply different trials of knowledge transfer and the education itself. Education is action, process and result; a question therefore arises about types of changes brought by new technologies that take away directness, in the situation where online communication, which is mediated communication, is the only choice. First contours of this paper and impulses for the reflection were drawn from essay of Giorgio Agamben Requiem for the Students (2020) that appeared in the peak of pandemic, a warning text pointing out some new processes not only in education, but in the whole society of our time.
Cilj ovoga rada je iznijeti mogućnosti tumačenja i razumijevanja kršćanskog pogleda na invaliditet, ponuditi mogućnosti duhovne perspektive vezane uz osobe s invaliditetom i iznijeti teološke ...pretpostavke za poimanje takvog stanja. Rad donosi pogled Isusa Krista, zatim stav Crkve na invaliditet kao pojavu te konačno promišljanja o mogućnostima i načinima prihvaćanja takvog zdravstvenog stanja iz religijskog rakursa, uzimajući pri tomu u obzir širi društveni i medijski kontekst. Namjera je rada otvoriti prostor za kreiranje adekvatnijih načina duhovne utjehe i prihvaćanja invaliditeta kroz razumijevanje tog stanja iz različtih pozicija. Polazeći iz točke suosjećanja i brige za pojedinca, nužno je razmotriti viziju, ideje i temeljne vrijednosti Katoličke Crkve prema ovim pitanjima, kao i medija i društva u cjelini, i to ne samo kako bi se takvim ljudima pružila duhovna potpora, već kako bi i njihova okolina bolje shvaćala teološke aspekete tumačenja života osoba s invaliditetom. U cilju izgradnje kvalitetnijeg života za sve, pri tome stvarajući i kreirajući tolerantnije društvo te adekvatniji socijalni i medijski model, neophodno je približiti se Božjoj perspektivi o invaliditetu i razumijeti kakve nam mogućnosti osobnog razvoja donosi život s osobama s invaliditetom. Ovaj rad stoga upravo donosi pregled literature, dosadašnjih istraživanja, ali i različitih pogleda te mogućnosti promišljanja o ovome problemu.
The aim of this paper is to present the possibilities of interpreting and understanding the Christian view of disability, to offer the possibilities of a spiritual perspective related to persons with disabilities and to present theological assumptions for understanding such a condition. The paper presents the view of Jesus Christ and the Church's attitude to disability as a phenomenon and reflections on the possibilities and ways of accepting such a health condition from a religious perspective, taking into account the broader social and media context. The intention of the paper is to open space for creating more adequate ways for spiritual comfort and acceptance of disability through understanding this condition from different positions. Starting from the point of compassion and care for the individual, it is necessary to consider the vision, ideas and fundamental values of the Catholic Church towards these issues, as well as the media and society as a whole, not only to provide such people with spiritual support and support. the environment better understood the theological aspects of interpreting the lives of people with disabilities. In order to build a better quality of life for all, while creating and creating a more tolerant society and a more adequate social and media model, it is necessary to get closer to God's perspective on disability and understand what opportunities for personal development life with people with disabilities brings. This paper therefore provides an overview of the literature, previous research, but also different views and possibilities of thinking about this problem.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Govor o pravu na privatnost osobito je aktualan u suvremeno, digitalno doba. Brojni su primjeri kršenja prava na privatnost. Iako se ono izravno tiče zaštite unutarnjeg područja ljudske osobe, ...njegove savjesti, privatnog i obiteljskog života, zapravo dotiče mnoga društvena područja. U kontekstu govora o pravu na privatnost veoma je važna uloga medija. Djelovanje medija usmjereno je na javnu sferu, tiče se prava na informaciju, a pravo na privatnost na osobnu sferu. Stoga su često oprečne zakonske regulative jednog i drugog dobra. Kad su subjekti prava na privatnost pacijenti, problem se dodatno komplicira jer u nekim slučajevima zaštita zdravlja poprima karakter pitanja od općeg interesa. To se osobito očitovalo u medijskom izvješćivanju o pandemiji COVID-a 19. Rad želi istražiti što o pravu na privatnost govore crkveni nauk i pozitivni zakoni Republike Hrvatske te posebno razmotriti pacijente kao subjekte tog prava u medijskom diskursu. Cilj je dati neke odgovore na pitanja kao što su: Je li javni interes znati iznad dostojanstva pacijenata? Kada i zašto je važno ne iznositi dijagnozu pacijenata? Tko ima koristi od neetičkih i bioetički neopreznih izvještavanja? Krajnja svrha rada je senzibilizirati medije kad je riječ o iznošenju činjenica o zdravstvenim stanjima osobe, vodeći se pozitivnim građanskim zakonima, načelima crkvenoga nauka i odredbama iz kanonskopravnog područja. Nakana rada nije pravno procijeniti pojedine slučajeve, već općim prikazom otvoriti pitanja i spriječiti negativne posljedice pogrešnog pristupa i neosjetljivosti za problematiku koja je predmet ovog rada.
The speech about examples of violation in the context of discussion of the right to privacy is especially relevant in the modern, digital age. Although it directly concerns the protection of the inner area of the human person, his conscience, private and family life, it actually affects many areas of society. In the context of talking about the right to privacy, the role of the media is very important. The activities of the media are focused on the public sphere, they concern the right to information, and the right to privacy to the personal. Therefore, the legal regulations of both goods are often in conflict. When subjects are entitled to patients' privacy, the problem is further complicated by the fact that in some cases health care takes on the character of an issue of general interest. This was especially evident in the media coverage of the COVID 19 pandemic. Does it aim to provide some answers to questions such as: Is it in the public interest to know above the dignity of patients? When and why is it important not to diagnose patients? Who benefits from unethical and bioethical careless reporting? The ultimate purpose of the paper is to sensitize the media when it comes to presenting facts about a person's health condition, guided by positive civil laws, principles of church doctrine and provisions in the canon law area. The intention of the paper is not to properly assess individual cases, but to open questions with a general overview and prevent the negative consequences of the wrong approach and insensitivity to the issues that are the subject of this paper.
Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost između količine vremena provedenog u korištenju medija djece predškolske dobi i nekih osobnih i okolinskih čimbenika. U istraživanju je sudjelovalo 391 ...dijete u dobi od 5 do 7 godina. Roditelji su procijenili korištenje medija, temperament i regulaciju emocija kod djece, roditeljska ponašanja prema djetetu i roditeljsku kompetentnost. Odgojiteljice su procijenile socioemocionalnu dobrobit i otpornost djece, a procjene o samopoimanju prikupile su kroz intervjue s djecom. Dobiveni rezultati pokazuju da je količina vremena koju djeca predškolske dobi provode u korištenju medija slabo, ali statistički značajno povezana s osobnim i okolinskim čimbenicima. Spol djeteta, negativan afekt, regulacija emocija, obrazovanje roditelja, popustljivost, informatička pismenost i stav prema dječjem korištenju medija povezani su s djetetovim ukupnim vremenom provedenim u korištenju medija. Korelati vremena provedenog u korištenju medija razlikuju se i ovise o vrsti medija. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu daljnjeg istraživanja uloge medija između varijabli antecedenti i razvojnih ishoda.
The aim of the study was to examine the relationship between the amount of time spent using media in preschool children and some personal and environmental factors. The study involved 391 children, aged 5 to 7 years. Parents assessed media use, temperament and emotion regulation in children, parental behaviors toward the child and parental competence. Kindergarten teachers assessed children’s socio-emotional well-being and resilience, and collected assessments of self-concept through interviews with children. The obtained results show that the amount of time that preschool children spend in the use of media is weakly but statistically significantly related to personal and environmental factors. Child gender, negative affect, emotion regulation, parental education, permissiveness, computer literacy and attitudes toward children’s media use are related to the total time spent in media use. The correlates of time spent in media use vary depending on the type of media. The results of this research indicate the need for further research on the role of the media between the antecedent variables and developmental outcomes.
Za potpunije razumijevanje osnovnih naglasaka današnjega teološko-pastoralnog promišljanja Crkve o medijima, potrebno je imati u vidu procese, odnosno kulturno-povijesni kontekst unutar kojega se ...Crkva s medijima susreće i o njima promišlja. Zato autor u prvom dijelu ukazuje na temeljne odrednice odnosa Crkve i medija kroz povijest prikazujući to kao hod od početnog nepovjerenja do poziva na dijalog. Nov način na koji Crkva, u duhu Drugoga Vatikanskog sabora, promatra vlastito poslanje te nov pogled na medije u kojima prepoznaje promotore nove kulture obilježit će promišljanje i pastoralno djelovanje Crkve posljednjih desetljeća. Snažan razvitak medija, novi načini komuniciranja te uloga koju su mediji poprimili u životu današnjeg društva i čovjeka izazov su za Crkvu, koja je pozvana na stalno praćenje svijeta medija i odgovarajuće pastoralno djelovanje. Posebne izazove autor vidi u nastajanju nove (medijske!) antropologije, zahtjevu stalnoga etičkoga promišljanja te suočavanja s novim modelima komuniciranja.
Umjetnost je ljudska djelatnost koja ima za cilj stimuliranje čula, uma i duha. Ona predstavlja aktivnost koja je stvorena s namjerom da prenosi emocije i ideje. Potreba za umjetnošću potiče iz ...ljudske kreativnosti. Mnoge znanstvene discipline kao što su psihologija, obrazovanje, umjetnost, istražuju pojam kreativnosti. Prisutnost kreativnosti u marketingu nije dovoljno istražena. Živimo u vremenu koje karakteriziraju tehnološki napredak i brze promjene. Susrećemo se s velikim brojem reklamnih poruka i naša svijest je već izgradila “obranu” protiv reklama. Mnoge reklame više ne primjećujemo i postajemo slijepi na većinu njih. Kompanije moraju biti ekstremno kreativne ako žele poslati određenu poruku i pridobiti pažnju javnosti. Kreativni marketing je spoj marketinga i kreativnosti. On je koristan u teorijskom i praktičnom smislu, može se služiti svim vrstama medija u postizanju svog cilja. Kreativnost ima koristi od marketinga jer se preko njega ona može ispoljiti, a i marketing ima koristi od kreativnosti jer na taj način on dobiva novo ruho i postaje marketing novog doba.
Lifestyle novinarstvo, premda zauzima istaknut segment medijske industrije i uobičajeno generira značajne prihode, primarno nudi svojoj publici tzv. „uslužne vijesti“, to jest, informacije koje su od ...praktične koristi za svakodnevni život. Često se ovo područje novinarstva kategorizira kao komplementarno u odnosu na takozvano „ozbiljno“ novinarstvo, koje se fokusira na teme poput politike, gospodarstva te društvenih i kulturnih sukoba. Međutim, s obzirom na široki doseg lifestyle medija i njihovu potencijalnu utjecajnost na publiku, nužno je obratiti pozornost na društvenu odgovornost koju ovi mediji nose, osobito kada je u pitanju promicanje tema održivog razvoja, koje su se etablirale kao ključni element suvremene društvene paradigme. S ciljem razumijevanja percepcije koju čitatelji lifestyle medija u Republici Hrvatskoj imaju o pristupu ovih medija objavljivanju i obradi tema vezanih za održivi razvoj, provedeno je istraživanje s glavnim ciljem istražiti stavove stvarnih i potencijalnih čitatelja. Istraživački proces obuhvaćao je i sekundarne ciljeve, kao što su analiza razine i učestalosti konzumiranja sadržaja putem tiskanih i digitalnih lifestyle kanala, s posebnim osvrtom na pokazatelje čitanosti i frekvenciju posjećivanja mrežnih portala hrvatskih lifestyle medija, i ispitivanje mišljenja i stavova ciljane demografske skupine o integraciji društveno odgovornih tema u sadržaj koji objavljuju lifestyle mediji. Metodološki okvir istraživanja uključivao je prikupljanje podataka usmenom telefonskom anketom u elektroničkom obliku, koristeći CATI (Computer Assisted Telephone Interviewing) tehniku anketiranja. Naknadno, podaci su balansirani ponderiranjem korištenjem RIM-a (Rim Iterative Method), čime je postignuto da sociodemografska struktura uzorka odgovara demografskim karakteristikama šire populacije. Istraživanje je ukazalo na potrebu za promjenama u pristupu lifestyle novinarstva, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, sugerirajući da bi veća posvećenost temama održivog razvoja mogla rezultirati pozitivnijim percepcijama i imidžem ovih medija kod potrošača. Integracija takvih tema mogla bi unaprijediti dojam autentičnosti i relevantnosti lifestyle novinarstva, što je potvrđeno provedenim istraživanjem.
Lifestyle journalism occupies a prominent segment of the media industry and usuallygenerates significant income. It primarily offers its audience the so-called “usefulnews”, information that is of practical use for everyday life. Often it is categorizedas complementary to so-called “serious” journalism, focused on topics such aspolitics, the economy, and social and cultural conflicts. However, considering widereach of lifestyle media and their potential influence on the audience, it is necessaryto pay attention to the social responsibility that these media bear, especially whenit comes to promoting the topics of sustainable development, established as a keyelement of contemporary social paradigm. To understand perception of readers oflifestyle media in Croatia to these media approach to the publication and processingof topics related to sustainable development, a survey was conducted with main goalof investigating the attitudes of actual and potential readers. The research includedsecondary objectives, such as the analysis of the level and frequency of contentconsumption through printed and digital lifestyle channels, with a special focuson readership indicators and the frequency of visiting portals of lifestyle media.The methodological framework of the research included data collection throughan oral telephone survey, conducted electronically using the Computer AssistedTelephone Interviewing technique. The data was balanced by weighting usingRim Iterative Method, which achieved that the socio-demographic structure of thesample corresponds to the demographic characteristics of the wider population. Theresearch indicated the need for changes in the approach of lifestyle journalism, on alllevels, suggesting that greater dedication to sustainable development topics couldresult in more positive perceptions and image of these media among consumers.The integration of such topics could improve the impression of authenticity andrelevance of lifestyle journalism, which was confirmed in research.
Govor mržnje predstavlja neprihvatljiv oblik društveno štetnih komunikacijskih formi čija je raširenost u posljednje vrijeme u porastu. Razvojem digitalnih medija, a posebice jačanjem uloge ...društvenih mreža u privatnoj i javnoj komunikaciji, otvoren je prostor za brojne javne virtualne forume koji su pasivnu publiku potaknuli na aktivniju participaciju i komunikaciju. Sloboda govora i izražavanja kao temeljna demokratska načela s jedne strane suočavaju se s prostorom za toksičnu komunikaciju s druge strane, okupljajući istomišljenike u virtualnim zajednicama kojima su meta napada nerijetko akteri priloga, novinari, urednici, mediji, pa i drugi korisnici. Uzimajući u obzir neograničenost internetskog prostora čiji je sadržaj teško kontrolirati, postavlja se pitanje kako prepoznati društveno štetne komunikacijske forme u javnom prostoru, može li ih se spriječiti i kako zadržati postojeću publiku. Mogućnosti upotrebe proširuju se i na područje moderiranja neprimjerenih komentara korisnika oslanjanjem na softvere koji pružaju trenutne odgovore medijskim organizacijama, ali i koji također pokazuju kontinuiranu potrebu za samopoboljšanjima. Interes autora u ovom radu vezan je za detekciju govora mržnje prema etnicitetu na društvenim mrežama te istraživanju mogućnosti primjene jezičnih tehnologija u prepoznavanju i sprječavanju širenja govora mrženja. Kvantitativnom i kvalitativnom analizom sadržaja te primjenom niza softverskih rješenja temeljenih na jezičnim tehnologijama omogućena je učinkovita automatska i poluautomatska analiza velike količine korisnički generiranog sadržaja. Korišteni su: program WordFinder za brzi pronalazak riječi u velikim korpusima, alat CRONTIMENT za automatsku dodjelu sentimenta tekstovima na hrvatskom jeziku, aplikacija Text Marker za učinkovito ručno označavanje i izgradnju korpusa. U pojedinim studijama slučaja autori detektiraju promjene u vrstama i frekvencijama pojave govora mržnje u predmetu istraživanja te identificiraju glavne prednosti i nedostatke primjene jezičnih tehnologija, sugerirajući pri tome moguće smjerove razvoja.
Hate speech is an unacceptable form of socially harmful communication that has recently increased in prevalence. The development of digital media, and in particular the strengthening of the role of social networks in private and public communication, has opened the space for numerous public virtual forums that have encouraged passive audiences to participate and communicate more actively. Freedom of opinion and expression as fundamental democratic principles on the one hand are juxtaposed with the space for toxic communication on the other, but also with the potential for radicalization of certain social groups of like-minded individuals who congregate in virtual communities where they often select contributors, journalists, editors, media and other users as targets for future attacks. Given the boundlessness of Internet space, whose content is difficult to control, the question is how to detect socially harmful forms of communication in the public sphere, whether they can be prevented, and how to retain existing audiences.The potential uses extend into the area of moderating inappropriate user comments by relying on software that provides instant responses to media organizations, but also has a constant need for self-improvement. The author’s interest in this work relates to detecting hate speech against ethnic groups on social networks and exploring the possibility of using speech technologies to detect and prevent its spread. Using quantitative and qualitative content analysis in conjunction with a set of software solutions built on speech technologies, we enable efficient automatic and semi-automatic analysis of user-generated content. We use: the WordFinder program for fast word retrieval in large corpora, the Crontiment tool for automatic sentiment analysis of texts in Croatian, and the Text Marker application for efficient manual albeling and building of corpora. The authors use a longitudinal study to identify changes in the types and frequencies of hate speech in this topic and identify the main advantages and disadvantages of language technologies, suggesting possibledirections for development.
Stereotypes are an integral part of processing information; therefore, they belong to the human mental world, which co-shapes the social world, including by means of media texts with informational ...and entertainment content and communicative intent. Despite third-wave feminism, gender stereotypes can still often be found in these texts, thus maintaining the binarity of both genders and their characteristic (social) roles.
PDF
