Marshall McLuhan je u okviru svog tehnološko-determinističkog pogleda na svijet afirmirao tezu da smo preko raznih medija produžili svoja čula čime smo dozvolili tehnologiji da utječe na naš psihički ...i društveni sklop. Ako su mediji zaista čovjekovi produžeci „bilo kože, ruke ili noge” kako ovaj autor apodiktički tvrdi, postavlja se pitanje do čega dovodi njihova amputacija? Cilj ovog rada je refleksivno zahvatiti društveni život i čovjeka kao elementarnu antropološku kategoriju, a u odnosu prema apsolutnoj prisutnosti/odsutnosti suvremenih medijskih tehnologija. Ovim se na nivou teme i ideje direktno bavi antologija Crno ogledalo i indirektno Sluškinjina priča, serija rađena po romanu Margaret Atwood. Bilo da govorimo o tehnološkoj simulaciji svijesti i psihičkim implikacijama završne faze čovjekovih produžetaka ili dehumanizaciji (ženskog) i tijela i duše u totalitarno-teokratskoj državi, svakako se oslanjamo na medije i tehnologiju, što je polazišna točka promišljanja društva koje u oba slučaja možemo okarakterizirati kao distopijsko.
S ciljem razumijevanja suvremene medijske produkcije, a posljedično kinematografske i televizijske eksploatacije audiovizualnih sadržaja, rad se bavi pitanjem reinterpretacije klasičnih bajki, kao i ...potrebom da „natprirodno“ postane predmet interesa medijske publike. Uzimajući u obzir činjenicu da je kontakt s onostranim oduvijek dio komunikacionog konteksta čovjeka, polazimo od pretpostavke da onostrano uvijek pronalazi put do tzv. krajnjeg korisnika, bez obzira na medij koji distribuira priču. Međutim, postavlja se pitanje što je funkcija bajke ili njene reinterpretacije, te je li ona, u eri globalizacije, kapitalističkog karaktera? U tom smislu, kritička oštrica rada nije usmjerena prema medijskoj publici ni prema producentima pojedinačno, već prema industriji čiji su dio, paradoksalno, i medijska publika i producenti.
U ovom radu autor je fokusiran na to kako različiti povijesni, kontekstualni i idiosinkrastički faktori oblikuju ciljeve i metode sadašnje europske prakse u medijskom obrazovanju. Na početku je ...ukratko izložena povijest istraživanja medijskog obrazovanja u Europi te stvaranje politike obrazovanja. Potom se detaljnije raspravlja o trima različitim pristupima medijskoj pismenosti u flamanskoj zajednici (Belgija). Svaki od tih pristupa u medijskom obrazovanju djelomice odražava šire trendove u europskim
medijskim istraživanjima te u kreiranju politika. Zadani ciljevi i obrazovne metode u flamanskoj zajednici također otkrivaju specifičnosti njihova medijskog opismenjavanja. Autor na kraju povezuje nalaze o medijskom obrazovanju kako bi istaknuo ključne odrednice koje mogu pomoći pri boljem razumijevanju
sličnosti i razlika unutar Europske unije.
