U radu se govori o životu sv. Josipa Nazarećanina, muža Djevice Marije i nenaravnoga oca Isusa Krista. Evanđelja ne navode nijednu njegovu riječ, a ono što znamo o njemu sadržano je uglavnom u prva ...dva poglavlja Matejeva i Lukina evanđelja. Hrvatski sabor je 1687. godine proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva, a time i cijelog hrvatskog naroda. Zaštitnik je mnogih država, gradova, sveučilišta, bolnica, škola, crkava i drugih institucija. Također je zaštitnik je obitelji, očeva, djece, mladeži, siročadi, djevičanstva i čistoće, zaštitnik dobre smrti, konačišta i onih koji ih traže, putnika i prognanika, drvosječa, kolara, tesara, stolara, radnika i obrtnika, inženjera, doseljenika, umirućih i grobara. Svetkovina Sv. Josipa u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini slavi se pobožnostima, zavjetima, devetnicama, trodnevnicama, procesijama, svetim misama, pučkim slavljima. Za vrijeme turske okupacije hrvatske katoličke djevojke u dobi od 13 do 16 godina vršile su obred križićanja (tetoviranja križeva na rukama i/ili čelu i/ili prsima). Hrvatski katolički mladići križeve su tetovirali na ramenima da bi ih trajno podsjećali na njihovo podrijetlo i vjeru u slučaju da ih Turci odvedu u janjičare. Hrvatski katolički puk i sada od svojih predaka pamti i kazuje usmene lirske pjesme o sv. Josipu. Kao višestrukom zaštitniku narod mu upućuje starinske molitve koje su molile naše davno upokojene pramajke i naši praočevi. Sv. Josipu se vjernici preporučuju u zajedničkim obiteljskim molitvama te u raznim prigodama.
Paper discusses the life of Saint Joseph of Nazareth, Virgin Mary’s husband and Jesus Christ’s non-biological father. Gospels do not cite a single word by him, and what we know about him is mostly contained in the first two chapters of the Gospels by Matthew and Luke. In 1687 Croatian Parliament named St. Joseph the patron of the Kingdom of Croatia, and thus the whole Croatian nation. He is the patron of many countries, towns, universities, hospitals, schools, churches and other institutions. He is also the patron of families, fathers, children, youth, orphans, virginity and purity, patron of good death, shelters and those who are looking for them, travellers and refugees, lumberjacks, wheelmakers, carpenters, woodworkers, workers and artisans, engineers, immigrants, dying people and gravediggers. The feast day of St. Joseph in the Croatian ecclesialfolk heritage is celebrated with devotions, vows, novenas and tridua, processions, holy masses, folk festivities. During the Turkish occupation Croatian Catholic girls aged from 13 to 16 years performed the ritual of križićanje (the tattooing of crosses on hands and/or forehead and/or chest). Croatian Catholic boys tattooed crosses on their shoulders to have a permanent reminder of their heritage and faith when the Turks take them to become janissaries. Croatian Catholic people even nowadays remember and tell oral lyrical poems heard from their ancestors. People make ancient prayers to St. Joseph, the multiple protector, which were prayed by our foremothers and forefathers that passed away long time ago. The believers recommend themselves to St. Joseph in joint family prayers and in different other occasions.
Riječ »dijalog« nije samo jedna od najčešće rabljenih riječi u europskim jezicima nego od Drugoga vatikanskog koncila postaje izraz za ključni pojam Crkve a također i jedna od najčešće rabljenih ...riječi u poslijekoncilskoj Crkvi. Uočavajući činjenicu da u Svetom pismu ne nalazimo termin »dijalog«, autor analizira četiri termina istog korijena koji se pojavljuju u Svetom pismu: διαλέγομαι (raspravljati, prepirati se), διαλογίζομαι (reći jedan drugome, razmišljati u sebi, umovati), διαλογισμός (mišljenje, raspra) i διαλογή (pjesma) te pokazuje koji su glavni subjekti i predmeti rasprava ili razmišljanja. Glagol διαλέγομαι najčešće rabi Luka u Djelima apostolskim kod opisa Pavlovih »rasprava« sa Židovima u sinagogama, ili »govora« kršćanskoj zajednici koja se okupila lomiti kruh, dok glagol διαλογίζομαι, koji se pojavljuje samo u sinoptičkim evanđeljima, najčešće ima značenje »razmišljati u sebi« ili »mudrovati/umovati«. Autor primjećuje da rasprave ili razmišljanja ne vode rješavanju problema, no isto tako konstatira potrebu razrješenja svakog dijaloga koji teži k jedinstvu subjekata u ostvarenju zajedničkog cilja. U drugom dijelu članka autor analizira sažetak koji Luka donosi o životu prvih kršćana u Dj 2,42: »Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.« Iako Lukin izvještaj neki bibličari promatraju kao idealiziran opis prvobitne zajednice, ne smije ga se odbaciti kao neostvariv ideal. Zapravo baš se u tom opisu može vidjeti »ostvareni dijalog« i konkretne smjernice za unutarcrkveni dijalog danas. U centru se nalazi κοινωνία (zajedništvo), u smislu zajedništva sa Svetim Duhom i međusobne suradnje (συνεργία) u ostvarivanju zajedničkog cilja, i »lomljenje kruha« – u smislu osobnog sudjelovanja u Kristovoj žrtvi na spasenje i dobrobit čovječanstva. No ta suradnja i djelovanje imaju svoje porijeklo »odozgo«, iz Božje Riječi, koja dolazi preko apostola i njihovih nasljednika i vraća se Bogu kao odgovor u zajedničkoj molitvi. Sveto pismo, dakle, unosi u horizontalnu dimenziju unutarcrkvenog dijaloga, suradnje i suodgovornosti, još jednu treću dimenziju, pokazujući da je za unutarcrkveni dijalog potrebno troje, to jest, osim dva unutarcrkvenasubjekta, potreban je i Bog od kojega potječe Riječ i koji dalje nastavlja govoriti u svojoj Crkvi, pozivajući je na međusobno jedinstvo i na jedinstvo s Njim.
Sv. Ivan Krstitelj, prethodnik i krstitelj Isusov, iznimno se štuje u kršćanstvu. Ivan Krstitelj rodio se pola godine prije Isusa. U smislu folklornih običaja u Hrvata najbogatiji su Badnjak, blagdan ...sv. Jurja (23. travnja) i blagdan sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja). U hrvatskoj tradicijskoj baštini, kao i u tradicijskoj baštini drugih naroda u Europi i svijetu, uz
blagdan sv. Ivana Krstitelja vezuju se razni običaji, ophodi, divinacije, vjerovanja, hodočašća, procesije, svete mise, pučka veselja, sajmovi, ivanjske pjesme, molitve. U Hrvata i uopće u Europi običaj je paljenja ivanjskih vatri u sumrak uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja. Stari je običaj da se mladić i djevojka uzmu za ruke i preskaču vatru ivanjskoga krije-
sa, a vatru mladež preskače i pojedinačno. Taj običaj ima lustrativnu i apotropejsku funkciju. Pored krjesova, u hrvatskoj tradicijskoj baštini u ivanjske vatre spadaju i bakljari, mašalanje, lilanje. Prastaro je vjerovanje da vještice, more i druga demonska bića neće moći djelovati dokle god se vidi ivanjskih vatra i dokle god im se dim proširi. Blagdan sv. Ivana Krstitelja prije izlaska sunca prate i ophodi krijesovalja (krisnica, ladarica), hodanje po pepelu od ivanjskoga krijesa, umivanje i kupanje na vrelima, u rijekama i moru. Nekoć su se kuće, dvorišta, ulazna vrata (kapije) kitili za blagdan sv. Ivana Krstitelja, a žene i djevojke u zoru iznosile su odjeću i tkanine da ih ivanjske zrake obasjaju i zaštite od moljaca. Uz blagdan sv. Ivana Krstitelja vezuju se ljubavne divinacije kao
i divinacije o tome tko će od ukućana prvi umrijeti. U čast sv. Ivanu vjernici poste, zavjetuju se i na blagdan mnogi bosonogi hodočaste svetištima posvećenima sv. Ivanu te na koljenima obilaze oko svetišta ili oko kipa sv. Ivana Krstitelja moleći za izlječenje svojih tjelesnih i duševnih boli. Nakon procesije i svete mise tradicionalno se organiziraju pučka veselja. Narod sv. Ivanu Krstitelju pjeva usmene lirske pjesme i
upućuje molitve.
Autor obrađuje četrnaest novih molitava vazmenoga vremena, koje se nalaze u novom tipskom izdanju Rimskoga misala iz 2002. godine. U prvom dijelu istražio je i naznačio izvore tih molitava, od kojih ...su tri novosastavljene, a ostalih jedanaest preuzeto je iz drevnih sakramentara. U drugom dijelu razlaže se nauk o Kristovom vazmenom otajstvu po kojem se vjernici spašavaju. Naglašava se "pozitivni" vid vazmenog otajstva: Kristovo uskrsnuće i proslava, a osobito se ističe Kristova velikosvećenička uloga, što u odnosu na prethodni misal predstavlja novinu. Vjernici se spašavaju po tome da uzimaju udjela u Kristovu vazmenom otajstvu. Oni su već zajedno s njime proslavljeni, što će se u potpunosti očitovati u blaženoj vječnosti. Ističe se također otajstvena snaga bogoslužnog slavlja. Ono ima tu moć da Kristovo spasenje učini stvarnim i djelatnim među vjernicima koji u tome slavlju sudjeluju.
Iz molitvenika koji je poznat pod Marulićevim imenom neke je dijelove objavio F. Fancev, i to stihove (Marulićeve) 1933, a Marijinski oficij i Psalme pokorne 1934. Četiri marijinske molitve kojima su ...poznate varijante iz najstarijih dubrovačkih molitvenika autorica ovoga napisa objavila je u Filologiji 1999. Ovdje se objavljuju ostali dijelovi toga molitvenika.
Blagovijest je svetkovina utjelovljenja Spasitelja i Otkupitelja svijeta. Anđeo Gabrijel u Nazaretu je navijestio Djevici Mariji da će po Svetom Duhu začeti i roditi sina kojemu će nadjenuti ime ...Isus. Prema legendi kuću u kojoj je bilo Navještenje anđeli su, bojeći se da će je muslimani uništiti, 10. svibnja 1291. godine prenijeli kuću na Trsat u Rijeci. Odatle su kuću 10. prosinca 1294. prenijeli u Loreto gdje se i danas nalazi. Iako je Blagovijest u korizmi velika je svetkovina, a karakteriziraju je vjerski obredi, običaji, vjerske usmene lirske pjesme (molitve), pomaganje sirotinji i udovicama. Na Blagovijest djevojke i mladići u dobi od trinaest do šesnaest godina podvrgavali su se bolnom obredu tetoviranja križeva kako bi se spasili od turskih napasnika. Vjerske usmene lirske pjesme u suglasju su s Lukinim evanđeljem, a u nekim pjesmama opaža se utjecaj Jakovljeva protoevanđelja i pseudomatejeva evanđelja. Značajan broj navedenih i interpretiranih pjesama u radu ima antologijsku vrijednost.
U nekim narodnim običajima opažaju se drevni pretkršćanski elementi. U radu se navodi četrdesetak primjera izvornih terenskih zapisa i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Od navedenih kazivača mnogi nisu među živima.
Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma Narodil
nam se kralj nebeski seže u 13. stoljeće. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana, kao i božićne pjesme: Bog se rodi ...u Vitliomi (14. st.) i Va se vrime godišća. (15. st.). Međutim, hrvatska vjerska usmena lirika iznimno je malo istražena. Stoga se u ovom radu navodi petnaestak starinskih molitvi koje su u šibenskom zaleđu izvorno zapisane od 2006. do 2013. godine. Među tim molitvama su molitve koje se mole na Veliki četvrtak; Veliki petak; molitva svetom Duhu; molitva pred spavanje. U šibenskom zaleđu iznimno je raširen kult svetoga Roka, te se u radu navodi život toga sveca i molitva koju mu vjernici upućuju.
U radu je najviše molitvi protiv nevremena u kojima se najčešće spominje irudica koja po narodnom vjerovanju predvodi olujno nevrijeme. Duboku religioznost vjernika šibenskoga zaleđa svjedoči i prenje između duše grješnika i Duha svetoga. U radu se molitve interpretiraju u biblijskom, etnološkom i antropološkom kontekstu. Neke od tih molitvi imaju antologijsku vrijednost. Izvorno navedene
molitve sadrže iznimno jezično blago. Od desetak kazivačica najstarija je rođena 1928., a najmlađa je rođena 1949. godine. I to nas upozorava na nužnost očuvanja vjerske usmene lirike kao i općenito nematerijalne kulturne baštine kojoj prijeti zaborav.
U radu se navodi osamdesetak primjera običaja, obreda, molitvi
i vjerovanja koji karakteriziraju Veliki tjedan u šibenskom zaleđu.
Šezdesetak je suvremenih zapisa koji nastajali od 2008. do 2015. ...godine u dvadesetak mjesta šibenskoga zaleđa, a kod zapisa je sudjelovalo preko trideset kazivačica i kazivača. Nekoliko je spomenutih kazivačica u međuvremenu preminulo.
U Velikom tjednu pučki običaji, obredi i vjerovanja prepleću se s crkvenom baštinom. Umivanje u cvjetnoj vodi na Cvjetnicu kao i umivanje na Veliku subotu imaju apotropejsku funkciju, a prolijevanje te vode u vrt ima panspermijusku funkciju. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi iznimno je raširen kult pokojnika. Stoga su se i na Cvjetnicu blagoslovljene grančice stavljale pokojnima na groblje. Ostatcima barabana kao i ugarcima od blagoslovljene vatre na Veliku subotu puk je pridavao apotropejsku moć.
U radu se pored terensko-istraživačkoga rada primjenjuje induktivnodeduktivna metoda te metode: deskripcije, analize, komparacije i sinteze. Običaji, obredi, molitve, vjerovanja u radu se analiziraju u biblijskom kontekstu. Svrha rada je od zaborava sačuvati nekoć bogatu duhovnost žitelja šibenskoga zaleđa kao i uopće Hrvata te je multidisciplinarno prikazati domaćoj i inozemnoj znanstvenoj javnosti i čitateljstvu.
Na proslavi rođendana Heroda Antipe Herodijadina kćerka zanosno je plesala te joj je Herod obećao ispuniti svaku želju, makar i ako zatraži polovicu kraljevstva. Nakon plesa Herodijadina kćerka ...pitala je majku za savjet što će zatražiti od Heroda, a majka joj je rekla da traži glavu Ivana Krstitelja na pladnju. Ona je to i zatražila od Heroda koji joj je ispunio želju. Herodijada i njezina kćerka krive su za smrt Ivana Krstitelja. Stoga su one u folkloru Hrvata demonska bića. U hrvatskoj se tradiciji Herodijada naziva Poganica, a njezina kćerka Irudica. Po narodnome vjerovanju, Irudica predvodi olujno nevrijeme praćeno jakom grmljavinom, a njezina majka Poganica, sakrivena u oblaku, krije ju da ne bude pogođena. Nekoć su Hrvati bajali protiv Irudice. Nekadašnje su basme kristijanizirane te se i u naše vrijeme izgovaraju kad grmi i sijeva kako bi se ljudi i njihovo imanje zaštitili od Irudice. U radu se navodi i multidisciplinarno interpretira tridesetak primjera koji su rezultat višegodišnjega terenskog istraživanja autora i njegovih studenata. Najviše je primjera izvorno na terenu snimljeno od 1997. do 2016. godine u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
PDF
