Populacije potočne pastrve i njihova morfološka različitost u potocima Samoborsko-žumberačkog gorja još nije istraživana. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi kondiciju, dužinsko masene odnose, ...morfometrijske i merističke značajke između pet populacija potočne pastrve. Analizirano je ukupno 70 primjeraka potočne pastrve. Najniži Fultonov kondicijski
faktor zabilježen je na potoku Kupčina, a najviši na potoku Slapnica. Negativan alometrijski rast jedinki zabilježen je jedino na potoku Gradna. Utvrđene su značajne statističke razlike za duljinu glave, širinu i visinu usta, visinu leđne i prsne peraje, broju mekih žbica u leđnoj peraji i broju piloričkih nastavaka između lokacija. Najveća sličnost jedinki potočne pastrve na temelju morfometrijskih i merističkih značajki uočena je između populacija potoka Slapnice i Rudarske Gradne. Identificirana statistički značajna morfometrijska svojstva ukazuju na genetsku varijabilnost između analiziranih uzoraka i mogućnost da je vršeno poribljavanje s linijama pastrva iz uzgoja, osobito na potocima Slapnica i Rudarska Gradna.Daljnja istraživanja trebaju biti usmjerena na molekularne analize kako bi se utvrdila prisutnost Atlantskih linija potočne pastrve (unesenih za potrebe uzgoja) i njihove potencijalne introgresije gena u domaću Dunavsku pastrvu, kako bi se predložile odgovarajuće mjere zaštite.
This study examined the relationship between the sagittal otolith morphometric variables (length, height and weight) and body growth of the European eel. Eels that were studied ranged in total length ...from 11.2 to 79.5 cm. The relationships between the sagittal otolith variables and fish somatic growth were described with a non-linear function. The resulting coefficients of determination \((r^2)\) ranged from 0.782 to 0.914. The variable most strongly related to fish size was found to be the sagittal otolith length (OL) with 91.4 % of the variability. The results of this study provide the first
comprehensive data regarding the relationship between the sagittal otolith morphometric variables with the body length of
Anguilla
anguilla
.
U ovom radu se opisuje odnos između morfometrijskih varijabli sagitalnog otolita (duljina, visina i težina) i rasta tijela europske jegulje. Proučavane jegulje imale su raspon ukupne dužine od 11,2 do 79,5 cm. Odnos između sagitalnih otolitskih varijabli i somatskog
rasta ribe opisani su nelinearnom funkcijom. Dobiveni koeficijenti određivanja \((r^2)\) kretali su se od 0,782 do 0,914. Varijabla koja je najsnažnije povezana s veličinom riba utvrđena je na temelju sagitalne duljine otolita (OL) s 91,4% varijabilnosti. Rezultati ove studije pružaju prve sveobuhvatne podatke o odnosu između morfometrijskih varijabli sagitalnog otolita sa dužinom tijela
Anguilla anguilla
.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
The book Medieval Archaeology of Bled Island is presenting the results of a state-of-the-art archaeological analysis of data from archaeological excavations of the 1962 and 1964.
The paper analyzes morphometric features of the slopes of Rab Island. Based on the digital elevation model, raster layers were calculated for the values of slope angle, aspect and curvature, as well ...as valley network, which was grouped using the Strahler method. A comparative analysis of the calculated values of morphometric parameters was conducted in the GIS environment. Spatial distribution of the values of each of the morphometric parameters was correlated to the structural and morphogenetic features of Rab Island. Differences between the slopes features within each of the morphogenetic types of the terrain were ascertained by comparing their morphometric features, and by using the valley network analysis.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Posljednjih desetljeća polako, ali stalno, magarac gubi mjesto kao svugdje prisutna radna snaga. Industrijalizacija poljoprivrede, mehanizacija mnogih poslova u brdskim i planinskim predjelima ...prouzročili su smanjenje broja magaradi. Intenzitet smanjenja prešao je granicu alarmantnosti. Da bi se uspješno vodila akcija revitalizacije magaradi u njihovim uobičajenim, a i novim arealima neophodno je ovu domaću životinju upoznati s različitih aspekata. U tom je smislu obavljeno i ovo istraživanje. Domaći magarac (Equus asinus) potječe iz Afrike. Razlikuju se nubijski i somalijski magarci. Poznata je velika radna izdržljivost magaradi, koja je pomalo i mistična. Ne postoje geografski predjeli gdje magarad ne obavljaju najteže oblike rada, prije svega transporta. Za svako čuđenje je njihova mogućnost kretanja i stabilnost po nepristupačnim terenima. Za potrebe ovog rada korištena je ukupno 44 magaradi (28 mužjaka i 16 ženki). Proučavane jedinke su s područja Republike Austrije. Analizirani su sljedeći morfometrijski parametri: visina grebena, visina leđa, visina križa, dužina trupa, dubina prsa, širina prsa, obujam prsa prednji, obujam prsa zadnji, obujam cjevanice, dužina glave, dužina lubanje, dužina facijalnog dijela, širina lubanje, širina facijalnog dijela, dužina ušiju. Mjerenje je obavljeno pomoću Litinovog štapa, pantljike i pomičnog mjerila s nonijusem. Prosječna visina grebena iznosila je 116,40 cm, a interval variranja od 99,60 cm do 140,60 cm. Visina grebena ženki varira od 90.50 cm do 125.70 cm. U prosjeku ženke su visoke 102,38 cm sa standardnom devijacijom od 8,28 i standardnom grješkom od 2,07. Dužina trupa u mužjaka u prosjeku je iznosila 121,85 cm sa standardnom devijacijom od 11,79. Dužina trupa ženki iznosila je od 101,00 cm do 131,00 cm. Srednja vrijednost dužine trupa u ženki bila je 115,80 cm. Dužina glave mužjaka bila je od 48,00 do 71,00 cm, s prosječnom vrjednošću od 55,60 cm. Dužina glave u ženskih jedinki varira od 43,00 do 56,00 cm. Glava je prosječno bila duga 50,06 cm sa standardnom devijacijom od 3,23. Primjenom Personove korelacije zabilježena je vrlo značajna ili značajna pozitivna statistička korelacija između gotovo svih parametara u mužjaka. U ženki vrijednosti Personove korelacije imaju nešto drugačije vrijednosti nego u mužjaka. Između širine prsa i prednjeg obujma prsa nije bilo statistički značajne korelacije s gotovo svim ostalim parametrima. Za ove parametre jedino je pozitivna vrlo značajna statistička korelacija zabilježena između dužine trupa i širine prsa, kao i prednjeg obujma prsa; zatim između prednjeg i zadnjeg obujma prsa i dubine prsa ova dva parametra. U ženki je zabilježena i negativna korelacija između širine lubanjskog dijela i svih ostalih parametra.
Kako bi se dobio uvid u varijabilnost prirodnih populacija širokolisne veprine (Ruscus hypoglossum L.) provedeno je morfometrijsko istraživanje na uzorcima iz sedam prirodnih populacija u Hrvatskoj ...(Japlenica, Skupica, Vrhovčak, Strahinščica, Gornji Dragonožac, Kalnik, Oriovac). Utvrđeno je da su istraživane morfološke značajke vrlo varijabilne te je koeficijent varijabilnosti na razini svih populacija iznosio od 21,35 % za svojstvo omjer dužine i širine listolikih brakteja do 56,90 % za svojstvo dužina internodija. Klaster analizom i analizom glavnih komponenti utvrđeno je da su međusobno najsličnije populacije Oriovac i Strahinščica. Najviše se razlikovala populacija Japlenica i to po najduljim izbojcima, najvećim filokladijima i listolikim braktejama, te po najvećem broju filokladija i listolikih brakteja po izbojku. Od ostalih populacija isticale su se populacije Skupica s najokruglastijim i Kalnik s najduguljastijim filokladijima.
Cilj ovog rada jest utvrditi temeljne uvjete i procese oblikovanja i razvoja reljefa te njegove opće geomorfološke značajke na prostoru Slunjske zaravni kao primjera prostrane krške zaravni ...Dinarskoga krša. Kako je geomorfološko kartiranje jedna od najvažnijih metoda geomorfološkog istraživanja, cilj je bio obaviti detaljno geomorfološko kartiranje te izraditi digitalnu geomorfološku bazu podataka. Na temelju dobivenih podataka provedene su geomorfološka analiza i sinteza te je izrađena detaljna digitalna geomorfološka karta tog područja u izvornome mjerilu 1 : 50.000. Razlučeni su dominantni morfogenetski procesi oblikovanja reljefa (strukturnogeomorfološki i egzogeomorfološki) te su utvrđene osnovne etape geomorfološke evolucije reljefa.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Molecular and morphological variability of Praon dorsale-yomenae species
complex was analyzed using the three independent methods: “traditional”
morphometrics, geometric morphometrics and DNA ...sequence analysis of two gene
regions (COI mtDNA and 28S D2). For morphometric analysis we used 421
specimens (270 females and 151 males) reared from about 30 different species
of aphid hosts throughout Palaearctic. Molecular analysis included 47
specimens in association with different aphid hosts. Discriminant Canonical
Analysis was performed in order to determine which characters were
informative for morphological diferentiation of analyzed taxa. To explore
differences in wing shape between species we performed Canonical Variate
Analysis. Variation in wing shape among biotypes was investigated using
Principal Component Analysis. We found that great variablity in wing shape of
P. dorsale and P. longicorne biotypes was influenced by the host, while great
effect of geographical distribution was noticed between P. yomenae biotypes.
Analysis of wing shape demonstrated that „dorsale-yomenae“ species can be
morphologically discriminated on the basis of length of forewing radial and
recurrent vein. Geometric morphometrics applied to visualize subtle shape
differences had more sensitivity than „traditional“ morphometrics in
distiguishing taxa within „dorsale-yomenae“ group. We tested the validity of
morphological characteristics previously used for identification in
„dorsale-yomenae“ group, also indicating a new characters that could be used
in identification keys. Different colour patterns of wing venation in
„dorsale-yomenae“ species complex were found. On the basis of molecular
results P. longicorne, P. dorsale, P. yomenae and P. volucre was confirmed as
separate species. We presented a new tritrophic association for P. dorsale. A
new parasitoid species from Staticobium limonii infesting Limonium
angustifolium was described. P. megourae was not confirmed as separate
species using molecular markers, thus the clarification of its status
requires further research.
Molekularna i morfološka varijabilnost unutar kompleksa vrsta Praon
dorsale-yomenae analizirana je primenom tri nezavisne metode: “tradicionalne”
morfometrije, geometrijske morfometrije i analize citohrom oksidaza I
sekvenci mitohondrijalne DNK i 28S D2 gena nuklearne DNK. Za morfometrijske
analize korišćena je 421 jedinka (270 ženki i 151 mužjak) sakupljena sa preko
30 različitih afidnih domaćina širom Palearktika. Molekularne analize su
obuhvatile 47 jedinki u asocijaciji sa različitim domaćinima. Primenom
diskriminantne kanonijske analize utvrđeno je koji su karakteri dovoljno
informativni za morfološku diferencijaciju analiziranih taksona. CVA analizom
su prikazane razlike u obliku krila između vrsta. Varijabilnost oblika krila
među biotipovima analizirana je primenom PCA. Pokazano je da postoji značajan
efekat domaćina na varijabilnost oblika krila među biotipovima vrsta P.
dorsale i P. longicorne, dok je među biotipovima vrste P. yomenae utvrđen
značajan efekat geografske distribucije. Analize oblika krila ukazale su na
to da se vrste „dorsale-yomenae“ kompleksa mogu morfološki razlikovati na
osnovu dužine radijalnog i povratnog nerva. Geometrijska morfometrija
primenjena u cilju vizualizacije suptilnih razlika u obliku krila pokazala je
veću osetljivost u razdvajanju analiziranih taksona „dorsale-yomenae“ grupe u
odnosu na „tradicionalnu” morfometriju. Ispitali smo validnost prethodno
korišćenih morfoloških karaktera u identifikaciji „dorsale-yomenae“ grupe.
Takođe smo ukazali na nove karaktere koji se mogu koristiti u ključevima za
identifikaciju. Utvrđeni su različiti obrasci obojenosti krilne nervature
unutar kompleksa vrsta „dorsale-yomenae“. Na osnovu rezultata molekularnih
analiza potvrđen je status vrsta P. longicorne, P. dorsale, P. yomenae i P.
volucre. Utvrđeni su novi domaćini/asocijacije za vrstu P. dorsale. Otkrivena
je nova vrsta za nauku koja parazitira vaš Staticobium limonii na Limonium
angustifolium. Vrsta P. megourae nije dobila molekularnu potvrdu pa su za
rasvetljavanja statusa ovog taksona potrebna dodatna istraživanja.
This book describes some basic morphometric characteristics of Slovenia’s surface relative to its landscape types using a geographic information system and digital elevation model. The book compares ...the more recent 25-meter digital elevation model and the older 100-meter digital elevation model. Statistical analysis of the two digital elevation models of Slovenia indicates that the smallest differences exist relative to surface heights, that there are larger differences relative to surface aspects, and that the largest differences exist relative to surface slopes.
The objective of this research is determining the existence of morphological, productive and genetic differences between four geographically distant honeybee selection lines from Serbia (From Vršac ...and Vranje) and Montenegro (from Bijelo Polje I Sutomore). The productive characteristics of selected lines were also examined: number of bees, brood, honey and pollen surface, productivity and hygienic behavior of honey bee colonies during the period of two full beekeeping seasons. The main morphometric parameters of the honeybee body were also examined together with geometric morphometrics of the bee wing which helped determine the differences between the tested lines. The measures for the spermathecae diameter and number of ovarioles of the tested queens have also been identified. In the end, differences and similarities were characterized between the tested lines using allozyme and DNA analysis. Based on the analysis of the results of productive characteristics, the tested lines were ranked using ANOVA and the I-distance. The best production results were showed by Vrsac lines. In terms of hygienic behavior, the best features of detecting and cleaning of the dead larvae were showed by Vranje lines. When analyzing the results of classical morphometrics, the maximum difference between the examined lines at all levels of statistical significance was found when analyzing basitarsus width, the length and width of the rear wing, while in the canonical discriminant analysis the greatest determination between the lines was contributed by the following characters: cubital index, the width of the rear wing, the length of the femur and basitarsus width. Among the tested individual wing samples, a low variability within the population was detected. Analyzing the results obtained by geometric morphometrics resulted in a much bigger separation and better results of discriminant analysis on bee colony level compared with the same analysis for individual wing samples. Comparing the measured dimensions of the spermatheca diameter shows that the queens from Vrsac line had the highest average diameter (1.338 mm) and the Vranje line had the smallest one (1.213 mm). The highest average number of ovarioles was detected in Sutomore lines, and the smallest in the Vranje line. Based on the data obtained with isoenzyme analysis, using cluster analysis a UPGMA dendrogram was designed where the separation of Bijelo Polje line is clearly seen. The results clearly show that the observed lines belong to the race of Apis mellifera carnica. Principal components analysis (PCA) in all investigated COI sequences, 16sr and ND5 mtDNA revealed that honeybees from the selected lines are different and belong to different haplotypes. The selected line of honeybees from Vrsac is the farthest (has the greatest distance) from the other lines in this study. Also the line from Sutomore is rather distant from the other tested lines. Finally, the results of this dissertation have shown the enormous biological potential and great diversity of the studied lines of geographically distant populations of Apis mellifera carnica in Serbia and Montenegro.
Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje postojanja morfoloških, proizvodnih i genetskih razlika između četiri geografski udaljenih selekcionisanih linija medonosne pčele iz Srbije (iz Vršca i Vranja) i Crne Gore (iz Bijelog Polja i Sutomora). Takođe ispitivane su proizvodne osobine odabranih linija: broj pčela, površinu legla, meda i polena, produktivnost i higijensko ponašanje pčelinjih društava u periodu trajanja dve pune pčelarske sezone. Ispitivani su i osnovni morfometrijski parametri na telu medonosne pčele i zajedno sa geometrijskom morfometrijom krila pčela determinisane su razlike između ispitivanih linija. Utvrđene su i mere za promere spermateka i broj ovariola ispitivanih matica. Na kraju su karakterisane razlike i sličnosti između ispitivanih linija uz pomoć alozimske i DNK analize. Na osnovu analize dobijenih rezultata proizvodnih osobina uz pomoć ANOVE i I-distance izvršeno je rangiranje ispitivanih linija. Najbolje proizvodne rezultate je pokazala linija iz Vršca. U pogledu higijenskog ponašanja najbolje osobine otkrivanja i čišćenja ubijenih larvi je pokazala linija iz Vranja. Pri analiziranju rezultata klasične morfometrije najviše razlika među ispitivaim linijama na svim nivoima statističke značajnosti je utvrĎeno prilikom analiziranja širine bazitarsusa, dužine i širine zadnjeg krila, dok su pri kanonijskoj diskriminantnoj analizi najvećoj interlinijskoj determinaciji doprineli sledeći karakteri: kubitalni indeks, širina zadnjeg krila, dužina femura i širina bazitarzusa. Između ispitanih pojedinačnih uzoraka krila je otkrivena niska unutar populacijska varijabilnost. Pri analizi rezultata geometrijske morfometrije je dobijeno mnogo veće razdvajanje i bolji rezultati diskriminantne analize na nivou pčelinjeg društva u poređenju sa istom analizom na nivou pojedinačnih uzoraka krila. Upoređivanjem izmerenih dimenzija za prečnik spermateke se uočava da je najveći prosečni promer bio kod matica iz linije iz Vršca (1,338 mm), a najmanji kod linije iz Vranja (1,213 mm). Najveći prosečan broj ovariola je utvrĎen kod linije iz Sutomora, a najmanji kod linije iz Vranja. Na osnovu dobijenih podataka izoenzimskom analizom, klaster analizom je projektovan UPGMA dendrogram gde se jasno vidi izdvajanje linije iz Bijelog Polja. Rezultati jasno pokazuju da ispitivane linije pripadaju rasi Apis mellifera carnica. Analiza glavnih komponenti (PCA analiza) u svim istraživanim sekvencama COI, 16sr i ND5 mtDNK otkrila nam je da su medonosne pčele iz selekcionisanih linija različite i da pripadaju različitim haplotipovima. Selekcionisana linija medonosne pčele iz Vršca je najudaljenija od ostalih (ima najveću distancu) linija u ovom istraživanju. TakoĎe i linija iz Sutomora je prilično udaljena od drugih ispitivanih linija. Konačno, rezultati ove doktorske disertacije ukazali su na ogroman biološki potencijal i veliku raznovrsnost ispitivanih linija geografski udaljenih populacija pčela Apis mellifera carnica na prostoru Srbije i Crne Gore.