The maritime domain in the Republic of Croatia has a special legal status – it represents a common good, res extra commercium, so it is outside the ownership regime and is managed by the Republic of ...Croatia according to special regulations. Such a definition of maritime domain, which includes the sea coast, has great consequences for its overall use, protection and economic activities, which must be performed on the maritime domain under special regulations based on a concession or concession approval. Although the demarcation of the maritime domain in the field is extremely important, in practice it is extremely slow and is done only upon request – which leads to serous legal uncertainty. For more than 30 years since its independence, the Republic of Croatia has not had a precisely defined border to its maritime domain. Therefore, the existing model for determining the boundary of the maritime domain on the ground needs to be modernised and a goal must be set – determining the boundary of the maritime domain on the entire Croatian coast, which would not only legally harmonise the situation, but also increase legal certainty. The existing literature on the maritime domain speaks of the legal nature of the maritime domain, border demarcation, economic use, and other aspects, but not enough is written about the organisational and procedural preconditions for extensive work to be done on delimiting the maritime domain in the Croatian Adriatic.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Pravni problemi morske obale je rad koncipiran na način da predstavi važeće zakonodavstvo do ulaska Hrvatske u Europsku uniju te pozitivno zakonodavstvo nakon ulaska u Europsku uniju, skupa s ...dostupnom nam sudskom praksom europskih sudova, a sve u odnosu na problematiku morske obale kao dijela pomorskog dobra Republike Hrvatske. U radu se apostrofira nepoznavanje ili nedovoljno poznavanje zakonodavca prilikom donošenja propisa koji tangiraju problematiku morske obale, čime unose nedosljednosti i zabunu u primjenu referentnih propisa te u konačnici i pravnu nesigurnost u ovoj oblasti u Republici Hrvatskoj. Naznačuju se i mogući pravci rješavanja uočenih problema kroz prijedloge primjene integralnog upravljanja morskom obalom uz anticipiranje nekih novih rješenja i ukazivanje na obvezu pridržavanja europskog zakonodavstva i posebno precedentnih odluka nadležnih europskih sudova. Zaključno se ukazuje da naši teoretičari i praktičari koji se bave reguliranjem materije koja se referira na morsku obalu, nažalost, ne uvažavaju propise i sudsku praksu Europske unije koji su postali sastavni dio našeg pozitivnog zakonodavstva. Stoga se Republika Hrvatska izlaže opasnosti da ju Europska unija kao i pojedini zainteresirani subjekti prozivaju za nepoštivanje prava i sankcioniraju u smislu europske sudske prakse, a da te opasnosti nismo uopće svjesni. Isto tako, gledanje na morsku obalu kao prirodni resurs koji u Hrvatskoj ni izdaleka nije iskorišten na adekvatan način, je nužnost koja se nameće Hrvatskoj kao jednoj prezaduženoj zemlji ako želi gospodarski napredak kako države tako i njenih stanovnika.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Važećim propisima je određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave (županija), odnosno ...jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine). Davanje ovlasti općinama i gradovima za redovito upravljanje pomorskim dobrom imalo je svoju dobru namjeru, ali u stvarnosti se ipak pokazalo da se od strane općina i gradova u okviru njihovih ovlasti ne upravlja kvalitetno i ne vodi dovoljno brige o pomorskom dobru. Učestale su pojave nekontroliranoga nasipanja građevinskog i drugih otpadnih materijala uz samu obalu, odnosno u more, uz privolu predstavnika lokalne samouprave, a često i u njihovoj režiji bez odgovarajućih akata za takovu gradnju. Smatramo da je potrebno potpunije urediti ovo pitanje i to tako da se detaljnije odredi konkretni sadržaj djelatnosti koje se mogu odobriti na pomorskom dobru na razini gradova/općina, ali da ih se uvjetuje zadovoljavanjem posebnih uvjeta, koji su predviđeni, primjerice, dokumentima prostornog uređenja te uvjeta koje određuju mjerodavna javnopravna tijela. Premda se na različite načine pristupa problemu izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom, smatramo da je potrebno doraditi sadašnje zakonsko određenje izvanrednoga upravljanja pomorskim dobrom na način da se u njega uključi i sanacija pomorskog dobra, koja je nužna zbog neodgovarajućeg održavanja pomorskog dobra izvan luka. Za davatelja koncesije prema važećim propisima nejasno su određeni kriteriji kojima se mora rukovoditi kod davanja koncesije u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra kada se druge osobe djelomično ili u potpunosti isključuju iz upotrebe i iz korištenja pomorskog dobra pa je potrebno o tome voditi računa prilikom budućih izmjena tih propisa. (...)
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
4.
Evidencije pomorskih područja Roić, Miodrag; Racetin, Ivana
Geodetski list,
12/2003, Volume:
57 (80), Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Da bi se pojasnio pojam pomorskoga katastra definirano je pomorsko dobro unutar njegovih granica, te posebice pojam morska obala. Dan je osvrt na posebnosti područja Republike Hrvatske i njezina ...zakonodavstva. Pojašnjena je uloga katastra i zemljišne knjige za područje kopnenog dijela pomorskog dobra, s osvrtom na novi pojam u hrvatskom zakonodavstvu – katastarsko područje na moru. Pomorski katastar vrlo je aktualna tema u svijetu. Posebno je prikazano stanje u Australiji, Kanadi, na Novom Zelandu i u SAD-u. Iznesena je i definicija pomorskoga katastra prema hrvatskom zakonodavstvu te prikazani mogući koraci u smjeru daljnjeg razvoja.
Pravni problemi morske obale je rad koncipiran na način da predstavi važeće zakonodavstvo do ulaska Hrvatske u Europsku uniju te pozitivno zakonodavstvo nakon ulaska u Europsku uniju, skupa s ...dostupnom nam sudskom praksom europskih sudova, a sve u odnosu na problematiku morske obale kao dijela pomorskog dobra
Republike Hrvatske. U radu se apostrofira nepoznavanje ili nedovoljno poznavanje zakonodavca prilikom donošenja propisa koji tangiraju problematiku morske obale, čime unose nedosljednosti i zabunu u primjenu referentnih propisa te u konačnici i pravnu nesigurnost u ovoj oblasti u Republici Hrvatskoj. Naznačuju se i mogući pravci rješavanja uočenih problema kroz prijedloge primjene integralnog upravljanja morskom obalom uz anticipiranje nekih novih rješenja i ukazivanje na obvezu pridržavanja europskog zakonodavstva i posebno precedentnih odluka nadležnih europskih sudova.
Zaključno se ukazuje da naši teoretičari i praktičari koji se bave reguliranjem materije koja se referira na morsku obalu, nažalost, ne uvažavaju propise i sudsku praksu Europske unije koji su postali sastavni dio našeg pozitivnog zakonodavstva. Stoga se Republika Hrvatska izlaže opasnosti da ju Europska unija kao i pojedini zainteresirani subjekti prozivaju za nepoštivanje prava i sankcioniraju u smislu europske sudske prakse, a da te opasnosti nismo uopće svjesni. Isto tako, gledanje na morsku obalu
kao prirodni resurs koji u Hrvatskoj ni izdaleka nije iskorišten na adekvatan način, je nužnost koja se nameće Hrvatskoj kao jednoj prezaduženoj zemlji ako želi gospodarski napredak kako države tako i njenih stanovnika.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Društveno ekonomski uvjeti su bitan čimbenik razvoja i unapređenja
nautička-turističke djelatnosti, posebice kad se to odnosi na materijalnu osnovu i izgradnju. Pod materijalnom osnovom i izgradnjom ...se podrazumijevaju: izgradnja novih objekata, rekonstrukcija i modernizacija što obuhvaća turističke luke tipa "marine". One čine osnovnu bazu u okviru nautička-turističke ponude. Značajni čimbenici u okviru nautička-turističke ponude su lokacija, izbor i izgradnja nautičkog središta, te njihova klasifikacija, jer marina predstavlja krajnji domet nautička-turističke receptive.
Članak govori o razvoju pravnog statusa hrvatske morske obale (u doba koje se razmatra nije se koristio pojam pomorsko dobro) od stupanja na snagu austrijskog Općeg građanskog zakonika do “Naredbe o ...provedbi zakonskog članka XXV. od godine 1914. i o koncesijama na morskoj obali”. Članak navodi kraći povijesni prikaz razmatranog razdoblja, osvrće se na § 287 Općeg građanskog zakonika koji morsku obalu svrstava u kategoriju općih ili javnih dobara, analizira Naredbu iz 1914. godine te opširno prikazuje studiju “Morska obala u teoriji i praksi” koju je naš poznati pravni stručnjak Uliks Stanger napisao 1909. godine.
Važećim propisima je određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave (županija), odnosno ...jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine).
Davanje ovlasti općinama i gradovima za redovito upravljanje pomorskim dobrom imalo je svoju dobru namjeru, ali u stvarnosti se ipak pokazalo da se od strane općina i gradova u okviru njihovih ovlasti ne upravlja kvalitetno i ne vodi dovoljno brige o pomorskom
dobru. Učestale su pojave nekontroliranoga nasipanja građevinskog i drugih otpadnih materijala uz samu obalu, odnosno u more, uz privolu predstavnika lokalne samouprave, a često i u njihovoj režiji bez odgovarajućih akata za takovu gradnju.
Smatramo da je potrebno potpunije urediti ovo pitanje i to tako da se detaljnije odredi konkretni sadržaj djelatnosti koje se mogu odobriti na pomorskom dobru na razini gradova/općina, ali da ih se uvjetuje zadovoljavanjem posebnih uvjeta, koji su predviđeni, primjerice, dokumentima prostornog uređenja te uvjeta koje određuju mjerodavna javnopravna tijela.
Premda se na različite načine pristupa problemu izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom, smatramo da je potrebno doraditi sadašnje zakonsko određenje izvanrednoga upravljanja pomorskim dobrom na način da se u njega uključi i sanacija pomorskog
dobra, koja je nužna zbog neodgovarajućeg održavanja pomorskog dobra izvan luka.
Za davatelja koncesije prema važećim propisima nejasno su određeni kriteriji kojima se mora rukovoditi kod davanja koncesije u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra kada se druge osobe djelomično ili u potpunosti isključuju iz upotrebe i iz korištenja pomorskog dobra pa je potrebno o tome voditi računa prilikom budućih izmjena tih propisa. (...)
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Rad je usmjeren na analizu iznimne pravne naravi hrvatske morske obale kao općeg dobra te posljedičnih izazova njezine komercijalne uporabe. Od antičkog rimskog prava morska je obala smatrana stvarju ...u općoj uporabi svih ljudi prema načelima prirodnog prava (res com- munes omnium). Rimski pravnik Marcijan u navedenu je kategoriju ubrojio zrak, tekuću vodu, more te morsku obalu. Danas, sukladno doktrini rimskog prava, morska je obala definirana kao pomorsko dobro, odnosno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te uživa njezinu posebnu zaštitu. Iako pomorsko dobro ne može biti predmetom vlasništva ili drugih stvarnih prava, zbog postojanja brojnih pravnih iznimaka, njezina narav kao općeg dobra – dvojbena je. Kroz raščlambu pozitivno-pravnog statusa morske obale, posebice regulirane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama te Za- konom o koncesijama, ovaj će rad ukazati kako hrvatski pravni sustav omogućava ekskluzivna prava na ekonomsko iskorištavanje pomorskog dobra, odnosno njegovo isključenje iz opće uporabe na razdoblje do 99 godina te pruža mogućnost zalaganja ili prijenosa koncesije na po- morskom dobru na pravnog sljednika. Slijedom navedenog, u radu se utvrđuje je li se hrvatski pravni sustav udaljio od rimske pravne tradicije vezano za pristup prema pomorskom dobru kao općem dobru te je li stvorio novo kvazistvarno pravo na pomorskom dobru.
