Rad se bavi ideološki uvjetovanim promjenama kulturne politike u socijalističkoj Jugoslaviji u prvom desetljeću poslije Drugoga svjetskog rata (1945. – 1955.) i njihovim utjecajima na dječju poeziju. ...Nagli zaokret od partijski kontroliranog socijalističkog realizma prema slobodi (također ideološki uspostavljenoj) znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva rezultirao je umjetničko-ideološkim fenomenom koji pojedini povjesničari književnosti nazivaju socijalističkim estetizmom. Naš rad dokazuje da je izraz takvog estetizma u dječjoj književnosti moderna poezija za djecu. Ideje stvaralačke slobode i sveopćeg društvenog modernizma reflektirale su se i u prosvjetnoj politici i u društvenoj skrbi o djeci i mladima. Sve je to našlo svoj izraz u poeziji koja daje prednost igri, i to, prije svega, igri u jeziku, humoru i mašti nad izravnom pedagoškom funkcijom. Takva poezija ima svoje izvore i u narodnoj i u europskoj književnoj tradiciji, otvorena je za dječje želje i strahove, emancipacijska je, ali je istodobno i odijeljena od mnogih aspekata stvarnoga dječjeg života i položaja djeteta u društvu. Takva je poezija na različite načine nastajala unutar različitih nacionalnih kultura nekadašnje socijalističke Jugoslavije, istodobno ostvarujući slične i po mnogo čemu usporedive estetske i socijalne učinke.
O definiciji i autorstvu tekstova pisanih za djecu raspravlja se već desetljećima. U izlaganju će se govoriti o pojmu "djecolikoga jezika" kao jezika koji se razlikuje od ostalih vrsta izričaja ...svojom povezanošću s pojmom djeteta i dječjom kulturom, no čiji su izvor odrasli. U skladu s tim djecoliki se jezik odlikuje izrazitim odstupanjem/zastranjivanjem od norme, a stvaraju ga odrasli autori koji pokazuju naklonost prema književnom eksperimentiranju te se često poistovjećuju sa svojom dječjom publikom. Povezanošću sa "semiotičkim" oblikom jezika kako ga definira Julia Kristeva, a koji se odnosi na prozodiju, zvuk i melodiju jezika, takva djela dječje književnosti ukazuju na devijantnost lingvističkih/leksičkih, fonetičkih, semantičkih, pravopisnih, gramatičkih i ostalih stilskih i strukturnih elemenata, specifičnu uporabu neologizama, igru riječi, glasovne figure, hiperbole, nonsense. Na taj način autori tekstova za djecu stvaraju posebnu vrstu izričaja jezikom koji se opire standardnim pravilima i ne trpi status quo, a čiji su rezultat zaigranost, humor, subverzivnost i groteska. Sa svrhom određivanja i opisivanja kategorija djecolikoga jezika ovo se istraživanje bavi primjerima popularne dječje književnosti autora engleskoga govornog područja kao što su Roald Dahl, Dr. Seuss, A. A. Milne, J. R. R. Tolkien, J. K. Rowling, Edward Lear, Lewis Carroll, J. M. Barrie i drugi. Iako analiza primarno obraća pozornost na primjere specifičnoga govornog područja, djecoliki je jezik univerzalan bez obzira na dob ili područje. On je izvor slobode i divergentnoga mišljenja, potiče nas da čitamo i omogućava nam da izrastemo u vrlo moćne ljude.
TYPOGRAFICZNA ELEGIA ALBO NONSENS WERS I INNA PLĄTANINAWystawa afiszy typograficzno-kaligraficznych Oleksija Chekala. W starym filmie Baron von Munchausen powiedział, że: „najgłupsze rzeczy na ...świecie są wykonane w najbardziej inteligentnym wyrazie”. Absurd, plątanina, nonsens, gra słów - nie tylko wywołują uśmiech, ale także sprawiają, że świat stał się bardziej żywy. Oleksii Chekal w wystawie „Typograficzna elegia albo nonsens wers i inna plątanina” zebrał ulubionych poetów z różnych krajów, którzy tworzyli niezwykłe zestawienia liter i słów: Edward Lear, Jonathan Swift, Lewis Carroll, Samuel Beckett, Geo Szkurupij, Mychajło Semenko, Daniil Harms, Aleksander Wwiedienski, Wielimir Chlebnikow, Tristan Tzara, Hans Arp, Tadeusz Peiper i inni. Ich wersy nie zawsze są czystą zabawą językową, często są wielowarstwowe i każdy może je zobaczyć w innym sensie. W przygotowanych na wystawę afiszach za pomocą typografii i kaligrafii Oleksii podejmuje kontynuację eksperymentów dadaistów, absurdystów, futurystów i OBERIU (Stowarzyszenie Sztuki Realnej). Jest to bardzo ciekawa mieszanina starych technik (druku typograficznego, kaligrafii) i współczesnej postmodernistycznej myśli. Afisze powstawały w drukarni typograficznej Izby Drukarstwa od czerwca 2016 roku do lutego 2017. Wystawa czynna w dniach 03.02-12.03.2017.
