notranjsko-kraška skupina se na osnovi vseh dosedanjih arheoloških raziskav, zlasti najnovejših (arheološka izkopavanja, lidarska snemanja s terenskimi preverjanji), kaže kot izredno kompleksno ...strukturirana socialna tvorba, kar zadeva tako značilnosti njene poselitve kot družbeno sfero. Svojo vlogo so zagotovo igrale geografska razgibanost prostora in naravne danosti za poselitev, kot so na eni strani notranjska polja in podolja s svojimi obrobji ter na drugi strani Kraška planota, kar je pogojevalo boljšo ali slabšo povezanost posameznih lokalnih skupnosti v okviru celotne kulturne skupine. novejše raziskave so pokazale, da so bile skupnosti teritorialno dobro organizirane in so svoj teritorij nadzorovale in varovale, kar najbolj jasno nakazujejo obrambne zapore na severnem kraškem robu. Glede na različnost v načinu pokopavanja ter na specifičnosti v nošnji/nakitu pridejo do izraza tudi druge fasete njene identitete, njene družbene strukturiranosti. Po samosvojem kulturnem izrazu se jasno razlikuje od sosednjih kulturnih skupin.
Dolenjska kulturna skupina je ena izmed bolje raziskanih predelov jugovzhodnoalpske halštatske kulture, ki obsega poleg Dolenjske tudi Belo krajino in Gorjance/Žumberak ter Posavje in Zasavje. ...Solidno osnovo zanjo predstavlja krono- loška shema, ki jo je predložil S. Gabrovec in ki je bila dopolnjena predvsem s strani njegovih učencev. Bistveno nova so spoznanja, ki so jih prinesle raziskave o poselitvi teritorija dolenjske skupine, o njenih naselbinah ter utrdbah ter njeni organiziranosti. Nove vidike so odprla tudi novejša arheološka izkopavanja, zlasti gomilnih nekropol v Novem mestu in Budinjaku. Pogrebni običaji, kot se odražajo v različnih načinih pokopavanja (žgani, skeletni) in v različnih velikostih in strukturiranosti gomil (gomile z majhnim ali večjim številom grobov, gomile s centralnim grobom ali brez, gomile z grobovi v koncentrično razporejenih krogih, gomile z različno usmerjenostjo grobov ipd.) kažejo na kompleksnost halštatske družbe, na njeno socialno razslojenost in verovanjske predstave. Hkrati pa se dolenjska halštatska skupina skozi grobne pridatke kaže kot izrazito vojaško organizirana družba v primerjavi z drugimi skupinami jugovzhodnoalpskega halštatskega kroga.
U radu su sažete dosadašnje spoznaje iz kulturne povijesti Dubrovnika o čašćenju Bambina, figurica Božjeg Djetešca izrađenih u drvu ili vosku, mahom talijanske provenijencije iz 18. i 19. stoljeća ...sačuvanih u privatnim i crkvenim zbirkama, s izdvojenim pogledom na Bambina pjesnikinje Anice Bošković, sestre znamenitog Ruđera. Kipić Bambina koji se danas čuva u crkvi Sigurata u Dubrovniku predstavljao je ‘sveti kutak’ njihova obiteljskog doma, a odjeci duboke pobožnosti upućene Bambinu nadahnuli su književnike Iva Vojnovića i Ernesta Katića u dramskom i publicističkom stvaralaštvu. Sagledavajući njihovu književnu ostavštinu posvećenu Aničinoj snažnoj religioznosti i štovanju obiteljskog Božjeg Djetešca, ali i širu dubrovačku tradiranost čašćenja Bambina, ovo istraživanje rezultiralo je zaključkom o još uvijek živućem običaju u vjerskoj praksi jer se sačuvani primjerci Bambina kao dragocjeno kulturno-umjetničko i povijesno-ikonografsko nasljeđe još i danas izlažu i časte u božićnim prizorima suvremenog Dubrovnika.
The paper summarises the current knowledge in the field of cultural history of Dubrovnik regarding the veneration of Bambini, small figures of the Christ Child made of wood or wax, predominantly of eighteenth and nineteenth-century Italian provenance, kept in private and church collections, with a special focus on the Bambin that once belonged to the poet Anica Bošković, sister of the renowned scientist Ruđer Bošković. The statuette, now kept in the Sigurata Church, represented ‘the sacred corner’ of their family home and the echoes of this deep devotion to the Bambin inspired some of the dramatic and nonfiction works of Ivo Vojnović and Ernest Katić. Looking at their literary legacy dedicated to Anica’s deep religiosity and devotion to the family Christ Child, as well as the wider tradition of the veneration of the Bambini in Dubrovnik, this research shows that the custom lives on in contemporary religious practice because the surviving Bambin figures are still displayed and venerated in the Nativity scenes of present-day Dubrovnik as treasured cultural, artistic, historical and iconographic heritage.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Ugovor o timesharingu novim je Zakonom o zaštiti potrošača (2022.) s nazivom „ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu (timeshare)“ ostao imenovani ugovor našeg prava, ali je opet izgubio ...„samostalnu“ uređenost i većim dijelom sadržaja ostao na razini običaja.
Predmet rada jest prikaz zakonodavnih i doktrinarnih rješenja ugovora o timesharingu u hrvatskom pravu, izvorna analiza pravnih aspekata ugovora (izvori, sklapanje, ugovorne strane, kauza, prestanak, sličnosti i razlike s drugim ugovorima) i prikaz primjene izvora prava (ugovora, ZPP-a, ZOO-a, poslovnih običaja) na pojedine dijelove ugovora.
Rezultati rada jesu odgovori na tako postavljene teorijske i praktične probleme, kao i sinteza rješenja o ugovoru o timesharingu kroz analizu hrvatskog prava.
The timesharing contract, under the new Consumer Protection Act (2022), remained the nominated contract of Croatian law, but again lost its “independent” structure and most of the content remained at the level of custom practice.The subject of this paper is the presentation of legislative and doctrinal solutions of the timesharing contract under Croatian law, the original analysis of the legal aspects of the contract (sources, conclusion, parties, cause, termination, similarities and differences with other contracts) and the presentation of the application of the sources of law (contracts, ZZP, ZOO, customary practice) to determined parts of the contract. Results provided in this paper are the answers to posed theoretical and practical problems, as well as the synthesis of solutions on the timesharing contract through the analysis of Croatian law.
Vojakovac je središte male parohije koja se nalazi sjeverno od Križevaca na južnim obroncima Kalnika. Pravoslavno stanovništvo je na tome području u većem broju doseljeno tijekom XVI. stoljeća. U ...radu se donosi pregled demografskoga razvoja parohije Vojakovac te se zaključuje da je broj Srba u parohiji Vojakovac tijekom XX. stoljeća opao zbog stradanja u Drugom svjetskom ratu, zbog iseljavanja u velike gradove, zbog asimilacije i zbog etnomimikrije. Rad donosi informacije o uzrocima umiranja na području parohije Vojakovac u različitim periodima tijekom XX. stoljeća. Podatci se donose na temelju matičnih knjiga umrlih parohije Vojakovac koje se nalaze u Arhivi Srpske pravoslavne crkve Mitropolije zagrebačko-ljubljanske u Zagrebu. Rad se također bavi i običajima prilikom umiranja u Kalničkom prigorju i u Podravini kod Srba i kod Hrvata.
Vojakovac is the centre of a small parish located north of Križevci, on the southern slopes of Kalnik. The Orthodox population settled in that area in larger numbers during the 16th century. The author offers an overview of the demographic development of the parish Vojakovac, and concludes that the number of Serbs in the parish fell during the 20th century due to World War II related deaths, migration to larger urban areas, assimilation, and ethnomimicry. He also presents information on the causes of death in the parish in various periods during the 20th century. This data was drawn from registers of deaths of the parish Vojakovac, which are kept in the Archive of the Serbian Orthodox Church, Metropolitanate of Zagreb and Ljubljana in Zagreb. The author also examines customs related to death and dying in the foothills of Kalnik and in the Podravina region, among both Serbs and Croats.
U ovom radu obradit će se podatci o običaju slavljenja krsne slave u Hrvata rimokatolika u dolini Neretve koje je prikupio don Radovan Jerković do 1941. godine. Istraživanje će obuhvatiti sljedeće ...župe: Bagalovići, Desne, Borovce-Nova Sela, Komin, Metković, Slivno, Vid i Vidonje. Analizirat će se učestalost i geografska rasprostranjenost slavljenja pojedinih svetaca te na temelju tih podataka izvući zaključci.
This work deals with the phenomena of celebration of the Family Patron-Saint’s Day (Krsna Slava) among the Roman Catholic population in the Neretva valley in Croatia. Krsna Slava is widespread among several countries and different nations in Balkans. Its origins are not known. First and most complete lists of the Neretva families and their patron saints were made in 1941 by Radovan Jerković. He collected data in Bagalovići, Borovci-Nova Sela, Desne, Metković, Komin, Slivno, Vid and Vidonje. Almost half of families celebrate All Saints (1st November). In the past, the families who immigrated to the Neretva valley and had not already had their own patron saint, chose All Saints to be their patrons. This means that this custom is not originally from the Neretva valley. Other saints celebrated by the Neretva families are St. Nicholas, St. Martin, Epiphany, St. Thomas, St. Michael, St. Stephan and St. John. These data are analyzed from different angles trying to understand the roots of this custom in the Neretva valley. Komin, Vidonje and Metković should be the original centres of Krsna Slava celebrating.
Tijelovo (Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove) uz Božić, Uskrs, Veliku Gospu i Sve svete najveći je katolički blagdan. U radu se daje osvrt na povijest slavljenja Tijelova i čudesa koja su se ...dogodila po zagovoru Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Svetkovina Tijelova, međutim, nije pobudila znanstveno zanimanje kod etnologa, antropologa i filologa. Zbog iznimno nedostatne literature o Tijelovu u hrvatskoj katoličkoj crkveno-pučkoj baštini u radu se navodi i interpretira pedesetak suvremenih terenskih zapisa koji su nastajali prethodnih dvadesetak godina u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Štovanje Presvetoga Tijela i Krvi Kristove u hrvatskoj katoličkoj kulturnoj baštini ogleda se u mnogim crkvama, kapelama, naseljima, župama posvećenim Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj, pobožnostima, molitvama, zavjetima, postu, procesijama, hodočašćima, kićenju kuća, procesijama, pučkim veseljima. Socijalnu i estetsku funkciju imaju običaji kićenja kuća, uređivanja mjesta kroz koja prolazi procesija kao i vješanja ručnih radova po prozorima, balkonima i terasama kako bi to sudionici u procesiji vidjeli. Uz Tijelovo hrvatski puk veže običaje koji imaju apotropejsku i panspermijsku funkciju te vrši određene divinacije. Ti običaji drevnoga su pretkršćanskog postanja, ali su ih Hrvati kristijanizirali.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U radu se obrađuje tema kumstva na vjenčanju na području katoličke župe Ravno u dubrovačkom osmanskom zaleđu u 19. stoljeću. Kumstvo je na tom području imalo važnu ulogu u kreiranju i potvrđivanju ...socijalnih mreža. Na temelju podataka o 233 vjenčanja, tj. 466 kumova, analiziran je izbor vjenčanog kuma (svjedoka), njegovo rodbinsko i “duhovno” srodstvo s mladencima i razmotreni razlozi odabira kuma. Osim uobičajene uloge svjedoka na vjenčanju, kakvu su propisivala crkvena pravila, u radu se osvjetljava i manje poznata tradicionalna uloga vjenčanog kuma.
V članku so predstavljena izkopavanja kamnitih gomil z žganimi pokopi na območju Vile Prah in s Koroške ceste v Kranju, ki sta jih v letu 1939 opravila R. Ložar in V. Herfort. Na podlagi revizije ...arhivskega gradiva je bilo mogoče deloma rekonstruirati lego posameznih najdb in skupkov najdb, ki pripadajo domnevno več žarnim pokopom znotraj kamnite grobne kamre z območja Vile Prah. Z izkopavanj na Koroški cesti v Kranju so se ohranile grobne celote žarnih grobov. Predstavljene so tudi ostale železnodobne grobne najdbe iz Kranja in Stražišča pri Kranju ter Stanežič pri Ljubljani, ki jih hranijo v Narodnem muzeju Slovenije. Nove ugotovitve ter primerjalna analiza ostalih gorenjskih grobišč kažejo, da se je gomilni pokop na Gorenjskem pojavil že v zgodnji železni dobi, ob tem se je ohranil tudi plan žgani pokop. Večina grobišč, ki so se pojavila v zgodnji železni dobi, so bila konec stopnje Ljubljana IIIa/Podzemelj 2 opuščena. V gradivu s Koroške ceste v Kranju se zrcali vpliv svetolucijske skupine, kar dodatno potrjuje domnevo S. Gabrovca o širjenju interesnega območja svetolucijske skupine na območje Gorenjske.
Saint Mark the Evangelist (Cyrene around 10 AD – Alexandria April 25th 68 AD) was a member of the Jewish tribe o Levi. He is nephew of Saint Barnabas, close associate of Saint Paul and Peter to whom ...he was secretary. In the New Testament he is mentioned eight times and Mary mother of John called Mark is mentioned for the ninth time. The first Christian community in Jerusalem gathered in his mother Mary’s home. According to some sources Jesus ate his last supper in Mark’s mother Mary’s house.
He is worshipped by: The Roman Catholic Church, The Orthodox Church, The Coptic Church, the eastern Catholic churches, the Lutheran Church. He is multiple patron. Worship of Saint Mark the evangelist in Croats’ Christian traditional culture is reflected in legends; cathedrals and churches consecrated to that evangelist; toponyms; chrematonyms; processions and blessings of fields, crops, vineyards; folk celebrations (fairs); helping the poor; cult shrines; folk divinations and sayings; bonfires; oral lyrical poems; prayers. The paper cites the results of field research conducted from the year 1997 until the year 2016. About fifty legends, prayers, customs, rituals, processions, divinations have been originally recorded among Croatian Catholics in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia.
The paper (re)constructs the life of Saint Mark the Evangelist on the basis of the New Testament, tales and legends. Further, the aim of the paper is to save from the oblivion the old legends, customs, rituals, processions, oral lyrical poems, prayers, divinations and to point out their social and aesthetic function using the multidisciplinary interpretation. Inductive-deductive method and methods of description, comparison, analysis and synthesis are used alongside the filed research work.
Sveti Marko Evanđelist (Cirena, oko 10. – Aleksandrija, 25. travnja 68.) bio je od židovskoga roda levita. Štuju ga: Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva, Koptska crkva, istočne katoličke crkve, Luteranska crkva. Višestruki je zaštitnik. Štovanje sv. Marka Evanđelista u kršćanskoj tradicijskoj kulturi Hrvata ogleda se u: legendama; katedralama i crkvama posvećenim tomu evanđelistu; toponimima; krematonimima; procesijama i blagoslovima polja, usjeva, vinograda; pučkim veseljima (kirbajima, dernecima); pomaganju sirotinji; kultnim svetištima; pučkim divinacijama i izrekama; krjesovima; usmenim lirskim pjesmama; molitvama. U radu se navode rezultati terenskoga istraživačkog rada koji se odvijao od 1997. do 2016. godine. Na terenu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji u Hrvata katolika izvorno je zapisano pedesetak legendi, molitvi, običaja, obreda, ophoda, divinacija. Na temelju Novoga zavjeta te predaja i legendi (re)konstruira se život sv. Marka Evanđelista. Pored toga, cilj rada je i od zaborava sačuvati starinske legende, običaje, obrede, ophode, usmene lirske pjesme, molitve, divinacije, te multidisciplinarnom interpretacijom ukazati na njihovu socijalnu i estetsku funkciju. Pored terensko-istraživačkoga rada primjenjuje se induktivno-deduktivna metoda, te metode: deskripcije, komparacije, analize i sinteze.
PDF
