Monumentalna romanička bazilika sv. Krševana u Zadru trobrodne je podjele od čega je začelje južnoga broda bilo namijenjeno kultu akvilejskoga mučenika sv. Krševana. Tome u prilog govori ...arhitektonska forma začelja: dvoetažnost i promišljena osvijetljenost samog prostora. Tako je pod razinom svetišta koje je sezalo do drugoga para stupova oblikovana omanja kripta s podužim i užim pristupnim hodnikom do prostorije u kojoj se sve do početka 20. st. nalazila konfesija s ranokršćanskim sarkofagom. Sarkofag je bio vidljiv preko otvora probijenog posred pregradnog zida konfesije te je za pretpostaviti da je imao određenu vezu s kultom akvilejskog mučenika, zadarskog sveca zaštitnika. Povrh konfesije, u dijelu svetišta južnog bočnog broda, nalazio se svečev oltar. Apostolski vizitator Valier svjedoči da se tijelo sveca nalazilo u sklopu oltara, a to potvrđuje i Priuli koji navodi drvenu škrinju, mramorni sarkofag u kojem je smješteno tijelo te kamen-relikviju ex-contactu na kojem je svetac pogubljen. U crkvi se tijekom ranog novog vijeka nalazila i škrinja s narativnim prizorima iz svečeva života. Cijeli je ambijent, odnosno kapela podignuta po južnom boku glavne apside posvećena sv. Krševanu bila osvjetljena jednim manjim prozorom u apsidi i dvama jednostavnim monoforama na južnom brodu čime se i arhitektonski naglašava važnost prostora.
The monumental Romanesque basilica of St. Chrysogonus (Krševan) in Zadar is divided into three naves, of which the rear of the southern nave was assigned to the cult of the Aquileian martyr St. Krševan. This is supported by the architectural form of the rear: the two-story structure and the well-planned lighting of the space itself. Thus, under the level of the sanctuary, which reached to the second pair of columns, a smaller crypt was formed with a long and narrow access corridor to the room where, until the beginning of the 20th century, there was a confessional with an early Christian sarcophagus. The sarcophagus was visible through the opening cut in the middle of the dividing wall of the confessional, and it can be assumed that it had a certain connection with the cult of the martyr of Aquileia, the patron saint of Zadar. Above the confessional, in the part of the sanctuary of the southern side nave, there was the saint's altar. The apostolic visitor Valier testifies that the saint's body was in the altar, and this is confirmed by Priuli, who mentions the wooden chest, the marble sarcophagus in which the body was placed, and the ex-contactu relic stone on which the saint was executed. During the early modern century, the church housed a chest with narrative scenes from the lives of saints. The entire environment, that is, the chapel built on the south side of the main apse, is dedicated to St. Krševan was lit by one smaller window in the apse and two simple monophores on the south nave, which architecturally emphasizes the importance of the space.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Crkva Sv. Nikole u Puli primjer je izvrsno sačuvane arhitekture iz razdoblja sredine ili druge polovine 6. stoljeća. Tijekom restauratorskih radova koje je nekoliko godina vodio Konzervatorski odjel ...u Puli izrađena je nova dokumentacija te su neki dijelovi crkve i njezine opreme bolje protumačeni. Tako je utvrđeno da trifora na pročelju pripada izvornom sloju gradnje, a predložena je i rekonstrukcija oltara od kojega su preostali dijelovi in situ. U zazidanim prozorima pronađeni su ostaci dvije i jedna cjelovita kamena prozorska tranzena koje se mogu usporediti s onima na obližnjoj kapeli Sv. Marije Formoze. Sličnih detalja arhitektonske plastike nađeno je i u okolici Pule, ali nisu poznati na drugim mjestima u Hrvatskoj.
Članak obrađuje proces demuzealizacije i resakralizacije pobočnog oltara Preobraženja Gospodinova koji je stotinjak godina čuvan u Muzeju grada Zagreba, od čega je posljednja desetljeća proveo u ...depou. Porijeklom iz kapele svetih Fabijana i Sebastijana u Kučama, danas župa Vukovina, a nekad Staro Čiče, oltar je bio uklonjen pred rušenje stare drvene kapele 1909. godine i gradnju nove zidane koja je potom uslijedila na istom mjestu. Prije povrata u kapelu oltar je restauriran, a usporedna povijesnoumjetnička i restauratorska istraživanja otkrila su niz dosad nepoznatih činjenica, uključivo dataciju, prethodne posvete oltara, naručitelja/donatora i slijed njegovih selidbi.
Slika sv. Martina datirana je u 18. stoljeće te se pretpostavlja da je izvorno
pripadala starijem drvenom i polikromiranom oltaru iz razdoblja obnove crkve i
inventara šezdesetih godina 18. stoljeća. ...Potkraj 19. stoljeća stari oltar zamijenjen
je oltarom sv. Katarine iz zagrebačke katedrale, autora F. Robbe, i od tada slika u
nekoliko navrata mijenja svoj položaj na oltaru. U prvo se vrijeme slika nalazila
na novom oltaru kao glavna oltarna slika, a tridesetih je godina 20. stoljeća premještena
na atiku oltara. Konačno je sedamdesetih godina 20. st. potpuno uklonjena
s oltara i pohranjena u župnom dvoru, gdje se trajno čuvala.
Na slici sv. Martina su tijekom 2012. i 2013. godine provedeni cjeloviti konzervatorsko-
restauratorski radovi. Tijekom tih radova, a nakon faze uklanjanja
potamnjelog laka, otkrivana signatura autora s godinom nastanka slike. Tim
otkrićem korigirana je datacija slike na 1852. godinu te je utvrđeno da je autor
Johann Beyer iz Austrije koji je od 1840-ih do 1860-ih godina izradio niz oltarnih
slika u Hrvatskoj pa tako i sliku za Svibovec kod Varaždinskih Toplica. Temeljem
prikupljenih podataka može se pretpostaviti da je tom prilikom nastala i nova oltarna
slika za barokni oltar iz crkve sv. Martina u Varaždinskim Toplicama. Slika
je u cijelosti restaurirana podlaganjem novom tkaninom za ojačanje platnenog
nosioca, izrađen je novi podokvir i ukrasni okvir te je nakon završenih radova
vraćena u župni dvor u Varaždinskim Toplicama. Radovi su se provodili u Restauratorskom
centru Hrvatskog restauratorskog zavoda u Ludbregu, a financirani
su sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U prilogu se raspravlja o kiparskoj dekoraciji glavnog oltara franjevačke crkve Majke Milosti na Trsatu, podignutog između 1690. i 1692. godine. Ovdje se skulpture svetog Franje i svetog Ivana ...Evanđelista, Boga Oca s kerubinima kao i dva anđela na atici oltara pripisuju venecijanskom kiparu Giovanniju Cominu (Treviso, oko 1647. – Venecija, 1695.), dok je njegova radionica izvela i manje skulpture putta i kerubina razmještene po oltaru. Trsatski oltar stoji na početku podizanja mramornih žrtvenika na području Rijeke, Hrvatskog primorja i kontinentalne unutrašnjosti, a njegove se skulpture mogu okarakterizirati kao najraniji primjeri kvalitetne mletačke barokne plastike načinjene u mramoru na području Banske Hrvatske. Ovom prigodom Cominu se također pripisuju kipovi: Vjera na svečanom stubištu nekadašnjeg samostana reda Somaska u Veneciji (Seminario Patriarcale), Gospa od Ružarija iz župne crkve u Mogliano Veneto, glorijola s kerubinima i puttima na drugom oltaru desno u venecijanskoj crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari te skulpture svetog Petra i Pavla u župnoj crkvi u Refrontolu (Treviso).
Kiparsko djelo Kuzme Kovačića razmatra se u retropektivnom slijedu od početaka u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća do recentnih ostvarenja. Konstatira se da je djelo jednog od najosebujnijih ...kipara srednje generacije u nas trendovski neuklopljivo kako u prethodno “eksperimentalno“ modernističko razdoblje, tako ni u “citatnu“ postmodernu. Snažna baštinska ukorijenjenost u prirodi i djelima kulture i intimistička crta koja ističe osobnu uživljenost u male teme u kojima se zrcali vječnost makrokozma, opredijelili su ovoga kipara da u svim svojim rješenjima traži tragove pojedinca u velikom povijesnom kontekstu kulture, vjere, običaja, politike. Razmatraju se i prvi put uspoređuju rješenja koja je u oblikovanju crkvenih vratnica dao Kovačić na katedrali Sv. Stjepana u Hvaru, s onima G. Manzua na Sv. Petru u Rimu i Sv. Laurentskerku u Rotterdamu, te Emilija Greca na katedrali u Orvietu. Razmatraju se i rješenja u sakralnom tematu koja čine značajan dio kiparova opusa, kao ponajbolja rješenja u novoj crkvenoj umjetnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ističu se i rješenja u okviru tzv. državotvornih projekata poput Oltara hrvatske domovine na Medvedgradu, kipova Franje Tuđmana i Dražena Petrovića, kao primjeri koje nisu mogli zaobići političke kontroverze, često i na štetu trijezne rasprave o njihovoj oblikovnoj vrijednosti. Konstatira se da je i u radovima s intimističkom i onima s političkom poputbinom, u galerijskim komornim formatima i u monumentalnim javnim rješenjima, Kovačić sačuvao izvorno intimističku, zbitu, nereprezentativnu formu koja je silnice usmjerila jezgri, umjesto da je ekspandirala u vanjsku retoriku.
U radu se na temelju arhivskih podataka govori o oltaru Sv. Jeronima u crkvi Sv. Šime u Zadru. Od ranije se zna da je oltar dala podići i o njegovu se uređenju brinula bratovština hrvatskih i ...albanskih vojnika (Croatti a cavallo i Soldati Albanesi) u službi Mletačke Republike, osnovana 1675. godine u Zadru. Novim je arhivskim istraživanjima utvrđeno da je dana 26. rujna 1694. godine bratovština odobrila izdatak u iznosu od 200 srebrnih dukata, namijenjenih venecijanskim klesarima braći Bettamelli kao predujam za izradu oltara te da su radovi na njegovu podizanju započeti u travnju 1696. godine. Na temelju zapisa o gradnji oltara iznijeta je pretpostavka da se grb na istočnom pilastru stipesa oltara, ranije povezivan s predstavnicima obitelji Civran, odnosi na zadarskog plemića i istaknutog zapovjednika u mletačkoj vojsci, Šimuna Fanfognu (Zadar, 7. travnja 1663. - Lendinara, 6. ožujka 1707.) koji je obavljao i dužnost prokuratora oltara. Brojni radovi na uređenju oltara i kapele Sv. Jeronima obavljani su i tijekom čitavog 18. stoljeća, a na njima su bili uposleni brojni mjesni majstori različitih struka: graditelji Antonio Piovesana (1742.) i Antonio Bernardini (1789.), oltarist Girolamo Picco (1756.), marangon Domenico Tomaselli (1743.), kovač Antonelli (1744.) te zlatari Zorzi Cullisich (1738.), Nicolò Giurovich (1752.) i Giuseppe Rado (1755.). Donose se još neke zanimljivosti vezane uz uređenje oltara i djelovanje bratovštine Sv. Jeronima.
Provider: - Institution: Ministrstvo za kulturo, Direktorat za kulturno dediščino, INDOK center - Data provided by Europeana Collections- oltar- All metadata published by Europeana are available free ...of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: Ministrstvo za kulturo, Direktorat za kulturno dediščino, INDOK center - Data provided by Europeana Collections- oltar- All metadata published by Europeana are available free ...of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: Ministrstvo za kulturo, Direktorat za kulturno dediščino, INDOK center - Data provided by Europeana Collections- oltar- All metadata published by Europeana are available free ...of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
