Cilj ovog istraživanja bio je konstruirati Skalu percepcije nastavnika o darovitim učenicima. Provedena su istraživanja valjanosti i pouzdanosti. Sudjelovalo je 175 slučajno odabranih nastavnika ...osnovnih škola. U sklopu istraživanja valjanosti skale utvrđena je kontekstualna vrijednost na temelju mišljenja stručnjaka, a faktorska se analiza koristila za strukturnu valjanost. Skala se sastoji od pet poddimenzija i 33 čestice. Poddimenzije su sljedeće: spremnost za učenje, sposobnosti učenja, karakteristike izražavanja, osobne karakteristike, karakteristike učenja i mentalne karakteristike. Ukupni Cronbachov alfa koeficijent pouzdanosti za skalu iznosio je 0.95. Istraživanja valjanosti i pouzdanosti dala su zadovoljavajuće rezultate tako da možemo reći kako se Skala percepcije nastavnika o darovitim učenicima može primjenjivati u području obrazovanja darovitih učenika.
Početak pandemije obilježen je nedostatkom informacija, znanja i iskustava te se potreba za ontološkom sigurnošću zadovoljavala informiranjem putem medija, znanosti i drugih „ekspertnih sustava“. ...Pandemiju uzrokovanu COVID-om 19 ne treba promatrati samo kao zdravstvenu ili ekonomsku, već i društvenu krizu koja zahtijeva analizu socijalnog konteksta, društvenih čimbenika i aktera kao prediktora za razumijevanje učinaka i posljedica iste. Mediji su se tijekom pandemijske krize istaknuli kao važan prediktor percepcije rizika i povjerenja između institucija i javnosti. Općenito, našu percepciju prema određenim fenomenima u društvu dugujemo medijima koji izvještavanjem odabiru, izostavljaju, oblikuju ili na svojevrstan način interpretiraju pojedine društvene fenomene. Prema teoriji medijatizacije mediji se promatraju kroz prizmu (su)odnosa sa širim društvenim i institucionalnim okruženjem, stoga su ujedno ključni čimbenici percepcije pojedinih situacija i poticanja određenog tipa ponašanja javnosti. S druge strane, prema modelu zdravstvenih uvjerenja (HBM) socijalno – odgovorno ponašanje (koje se promoviralo putem medija) ovisi upravo o percepciji rizika na vlastito zdravlje i percepciji da će određeno „promovirano“ ponašanje biti učinkovito u borbi protiv rizika. Također, prema teoriji rizika, interpretacija rizika ovisi o socijalnom kontekstu, vrijednostima, interesima i aktivnostima pojedinih društvenih aktera, pa tako i medija, koji utječu na percepciju rizika kao objektivne činjenice ali i društvene konstrukcije (Bagić i Šuljok, 2020: 121). Sukladno spomenutim teorijama, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi percepciju medijskog izvještavanja te učinak medijskog izvještavanja na socijalno-odgovorno ponašanje u razdoblju prvog vala pandemije koje je obilježeno potpunim zatvaranjem ekonomije i društva. Podaci su prikupljeni tehnikom online anketnog upitnika u razdoblju od ožujka do srpnja 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 620 ispitanika. Rezultati upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja usmjerena ponajprije prema tradicionalnim medijima, poput televizije. Također, rezultati regresijske analize upućuju na zaključak kako je pozitivna percepcija medijskog izvještavanja ovisna o različitim sociodemografskim karakteristikama te kako iste mogu biti poticaj socijalno odgovornom ponašanju.
The beginning of the pandemic was characterized by a lack of information and knowledge, so the need for ontological security was fulfilled via information provided by the media, scientific content and other expert systems. A pandemic should not only be viewed as a health or economic crisis, but also as a social crisis that requires an analysis of the social context, factors and actors as predictors for understanding its effects and consequences. During the pandemic, the media emerged as an important predictor of risk perception and trust between institutions and the public. We owe our perception to the media that select, omit, shape or interpret certain social phenomena in a specific way. According to the theory of mediatization, the media are viewed through the prism of their relationship with the wider social and institutional environment, so they are also key factors in the perception of individual situations and encouraging a certain type of behavior. Health Belief Model (HBM) claims that socially responsible behavior (promoted by the media) depends on the perception of risk to one’s own health and how that certain “promoted” behavior would be effective in combating the risk. Following risk theory, the interpretation of risk depends on the social context, values, interests and activities of social actors, including the media that affect the perception of risk as an objective fact, but also as a social construction (Bagić and Šuljok, 2020: 121). According to the aforementioned theories, the aim of this research was to determine the perception of media coverage and its effect on socially responsible behavior during the first wave of the pandemic, which was marked by a complete cessation of economic and social activities. The data were collected using the online survey questionnaire encompassing the period from March to July 2020. A total of 620 respondents participated in the study. The results suggest that positive perception of media coverage were primarily directed towards traditional media, such as television. Also, the results of the regression analysis suggest that a positive perception of media coverage depends on different socio-demographic characteristics and that it can be an incentive for socially responsible behavior.
U radu se analiziraju stavovi studenata pravnih fakulteta o migrantima s Bliskog istoka
i azilantima u Republici Hrvatskoj. Podaci su prikupljeni metodom ankete sredinom 2019.
godine na pravnim ...fakultetima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku (N = 667). Konceptualni
okvir za objašnjenje tih stavova primarno nalazimo u teorijama konfliktnog pristupa, tj. teoriji
grupne prijetnje i teoriji integrirane prijetnje. U tom kontekstu analizira se kako studenti prava
doživljavaju migrante s Bliskog istoka i azilante u Hrvatskoj te smatraju li ih stvarnom ili simboličnom
prijetnjom za Hrvatsku i zemlje EU-a. U radu se također ispituju razlike u stavovima
među studentima različitih sociodemografskih i sociokulturnih karakteristika. Rezultati su pokazali
da su politička orijentacija, stupanj (ne)religioznosti i gradovi iz kojih ispitanici dolaze
značajno povezani sa stavovima studenta prema migrantima i azilantima. Također se pokazalo
da postoji značajna povezanost između stavova prema azilantima u RH i općenitih stavova koje
ispitanici imaju prema migrantima s Bliskog istoka, pri čemu najsnažniji, pozitivni učinak na
stavove o migrantima imaju spremnost na bliskost i kulturna otvorenost prema azilantima te
izostanak percepcije azilanata kao potencijalne ili stvarne prijetnje za društvo u koje dolaze.
Filozofska paradigma percepcije svijeta promijenila je posrednika. Čovjek kao tjelesnost i umnost postaje nedovoljan za spoznaju onoga što svijet biva ili se vjeruje da jest. Antropološka, socijalna ...i etička zasnovanost odnosa čovjeka i svijeta dobiva na značaju u usporedbi s prethodno dominantnom metafizičkom pozadinom. Odnos čovjek – svijet transformira se u odnos čovjek – ljudski svijet, misaoni pothvat poticanja i prepoznavanja promjena kroz koje svijet prolazi kao rezultat ljudske intervencije. Ovaj rad diskutirat će o tri osnovna problema. Prvo, percepciji s ciljem spoznaje stvari: (a) pitanju vanjskog svijeta kao percepcije promijenjene osjetilnosti, i b) novom shvaćanju percepcije – posredovanosti, kao rezultat razvoja tehnologije. Drugo, percepciji s ciljem razumijevanja odnosa u ljudskom svijetu: a) kako pitanje percepcije postaje pitanje komunikacije unutar ljudskog svijeta (simbolički prostor percepcije kao spoznaja odnosa), i (b) pitanju prevladava li se u antropološkom i etičkom kontekstu potreba za epistemološkim utemeljenjem. Treće, percepciji s ciljem promjene paradigme odnosa s izvanljudskim svijetom: a) kako pod utjecajem tehnologije »istina o stvarima« postaje »istina stvari«, ili kako dolazi do reverzije odnosa subjekt – objekt, i b) pitanju olakšava li tehnologija komunikaciju s onim što nije »naš svijet«? U zaključku dotaknut ćemo se »istine stvari« preko »istine odnosa« do »istine principa i odgovornosti«.
The philosophical paradigm of world perception has changed the mediator. Humans as body and mind become insufficient to know what the world is or is believed to be. The anthropological, social, and ethical basis of the relationship between humans and the world gains importance in comparison with the previously dominant metaphysical background. The relationship between humans and the world is transformed into a relationship between humans and the human world, as a thought endeavor to encourage and recognize the changes that the world is going through as a result of human intervention. This paper will discuss three main issues. First, perception to know objects: (a) the question of the external world as a perception of changed sensibility, and (b) a new understanding of perception – mediation, as a result of technological development. Second, perception to understand relationships in the human world: (a) how the question of perception becomes a question of communication within the human world (symbolic space of perception as knowledge of relationships), and (b) if the need for an epistemological foundation is overcome by the anthropological and ethical context. Third, perception to change the paradigm of relations with the out-of-human world: (a) how under the influence of technology the “truth about a thing” becomes the “truth of a thing”, or how the subject-object relationship is replaced, and (b) does technology facilitate communication with that which is not “our world”? In conclusion, we will discuss the “truth of things” through the “truth of relationships” to the “truth of principles and responsibilities”.
Konzumacija alkohola adolescenata rizična je zbog niza kratkoročnih i dugoročnih posljedica. Neprijeporan je utjecaj obitelji na početak konzumacije te na učestalo i prekomjerno pijenje, što je ...objašnjeno nizom rizičnih i zaštitnih čimbenika obiteljskog okruženja. Njihovo poznavanje i prepoznavanje pomaže u osmišljavanju učinkovitih preventivnih programa radi smanjivanja prevalencije konzumacije alkohola djece i mladih. U školskoj godini 2019./2020. provedeno je istraživanje na stratificiranom uzorku. Sudjelovalo je 1409 učenika (48,3% mladića i 51,7% djevojaka) u dobi od 13 do 19 godina (M = 15,84; sd = 1,46) iz 16 osnovnih (osmi razred) i 20 srednjih škola (sva četiri razreda) s područja Splitsko-dalmatinske županije. Cilj je rada utvrditi odnos konzumacije alkohola među adolescentima s njihovom percepcijom roditeljskog nadzora, očekivanih roditeljskih reakcija na opijanje te zadovoljstvom odnosa s roditeljima, ali i ponuditi uvid u trenutačne navike konzumacije alkohola među adolescentima Splitsko-dalmatinske županije. Utvrđene su razlike u navikama konzumacije alkohola s obzirom na rod i razred. U usporedbi s učenicima koji manje piju, učenici skloniji konzumaciji alkohola rjeđe smatraju da postoje pravila ponašanja izvan kuće, da njihovi roditelji znaju gdje su i s kim se druže te misle da bi reakcije njihovih roditelja na opijanje bile blaže. Konzumacija alkohola nije se pokazala povezanom sa zadovoljstvom odnosa s roditeljima. Rod, dob, percepcija nadzora i očekivane roditeljske reakcije na opijanje predviđaju 33,7% varijabiliteta konzumacije alkohola u životu i 22,3% varijabiliteta konzumacije u posljednjih mjesec dana. Dob, rod, percepcija roditeljskog nadzora, očekivane reakcije roditelja na opijanje i učestalost konzumacije alkohola u posljednjih mjesec dana predviđaju zajedno 40,3% varijabiliteta učestalosti opijanja u životu i 24,3% varijabiliteta učestalosti opijanja u posljednjih mjesec dana.
Alcohol consumption in adolescents is a risk factor for several short- and long-term consequences. The impact of the family on starting with alcohol consumption and on frequent and excessive drinking is indisputable, which is explained through a series of risk and protective factors of the family environment. Awareness of these factors helps in designing effective prevention programs for reducing the prevalence of alcohol consumption among children and young people. During the school year 2019/20, a study was conducted on a stratified sample. The study included 1409 students (48.3% boys and 51.7% girls) aged 13 to 19 (M=15.84, sd=1.46) from 16 primary (eighth grade) and 20 secondary schools (all four grades) from the Split-Dalmatia County. The aim was to determine the relationship between adolescents’ alcohol consumption and their perception of parental monitoring, expected parental reactions to intoxication, and satisfaction with relations with parents, but also to provide an insight into current alcohol consumption habits among adolescents in the Split-Dalmatia County. The results show differences in alcohol consumption habits with respect to gender and school grade. Compared to students who drink less, the perception of students who are more prone to alcohol consumption is that their parents are both less likely to have rules of conduct outside home, and are often unaware of where and who their children socialize with. In addition, their expected parental reactions to drinking are milder. A correlation between alcohol consumption and satisfaction with parent-child relations was not established. Gender, age, school, perceived monitoring, and perceived parental reactions predict 33.7% of variability of alcohol consumption ever in life and 22.3% variability of alcohol consumption in previous month. Age, gender, perceived monitoring, perceived parental reactions to intoxication and frequency alcohol consumption in previous month together predict 40.3% of variability of frequency of intoxication ever in life, and 24.3% variability of frequency of intoxication in previous month.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, PRFLJ, UL, UM, UPUK
Autori u radu predstavljaju konstrukciju skale koja mjeri percepciju policije i zadovoljstvo građana policijom. U Hrvatskoj je do kraja 1990-ih korišteno samo analiziranje statističkih podataka o ...radu policije i nisu provođena istraživanja o tome kakvu percepciju o policiji imaju građani. Kada su pokrenuta istraživanja koja su obuhvaćala percepciju građana, bazirala su se na preuzimanju stranih upitnika i teorijskih modela. Autori u radu ukratko prikazuju neke strane koncepte i domaća znanstvena istraživanja koja su se na njima temeljila.
Autori prikazuju novu skalu s ciljem prilagođavanja mjerenju percepcije pojedinih vrsta policijskih poslova koja bi rukovoditeljima pojedinih organizacijskih jedinica mogla davati rezultate temeljem kojih bi mogli usmjeravati djelovanje na pojedinim vrstama poslova. Istraživanje za potrebe konstrukcije upitnika provedeno je na 170 ispitanika prosječne dobi M=41 (SD=11,98). Konstruirana i analizirana skala SPZP (Skala percepcije i zadovoljstva policijom) u konačnici se sastoji od 38 tvrdnji (Likertova skala, 1-5), 2 pitanja s ponuđenim odgovorima te 6 socio-demografskih pitanja. Provedena analiza pokazala je da se skala sastoji od 4 faktora: Opće zadovoljstvo radom policije, Zadovoljstvo kompetencijama i postupanjem policajaca, Zadovoljstvo dostupnošću policije te Zadovoljstvo primjerenošću komunikacije policajaca prilikom kontakta s građanima. Analiza pouzdanosti pokazala je zadovoljavajuću i visoku pouzdanost svih četiriju subskala.
Tko su dobri učitelji? Vanek, Katarina; Maras, Andrej; Karabin, Petra
Skolski Vjesnik,
01/2021, Volume:
70, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Biti učitelj u suvremenom društvu postaje sve izazovnije. Društvena očekivanja od učitelja konstantno rastu. Učitelji zato teže unaprjeđivanju vlastitih osobina i kompetencija. Pri tome je važno ...znati koje osobine ličnosti i kompetencije društvo očekuje od dobrog učitelja. Vođeni time, cilj ovog rada je cjelovito prikazati dobrog učitelja, uzimajući u obzir njegove poželjne osobine ličnosti, profesionalne kompetencije i percepciju dionika odgojno-obrazovnog procesa. Rezultati pregleda relevantne literature i dosadašnjih istraživanja ukazuju da je dobar učitelj spoj osobina ličnosti poput humanosti, mudrosti, razboritosti, upornosti i dr. te kompetencija poput ostvarivanja pozitivnih odnosa s učenicima, uspješnog upravljanja razredom, prepoznavanja važnosti motivacije i dr. Konačno, dobar je učitelj sinergija poželjnih osobina ličnosti i težnje permanentnog profesionalnog rasta. Stoga ovo istraživanje može doprinijeti praksi pri kreiranju stručnih usavršavanja i izobrazbi učitelja.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
V prispevku obravnavamo definicije leksemov rdeče (rouge) in infrardeče (infrarouge), ki sta si navidezno blizu na ravni označenca in označevalca. Kar razlikuje pomen obeh besed, ni le raba in ...sprejemanje (splošno védenje proti ekspertnemu znanju), pač pa tudi drugačen način razumevanja, saj se pomen leksema infrardeče (infrarouge) nanaša na realnost, ki je z vidom ne moremo zaznati. V primeru infrarouge se znanstvena definicija zdi nujna, pomen leksema rdeče pa pripada splošnemu besedišču. Definicija besede rdeče (rouge) pravzaprav predmetom pripisuje kromatične lastnosti, ki jih z znanstvenega vidika nimajo; v fiziki namreč barva ni lastnost predmeta, pač pa dolžina valov.
Cilj. Cilj je ovoga istraživanja ispitati percepciju, mišljenja i iskustva studenata preddiplomskog studija informacijskih znanosti o različitim aspektima digitalnog obrazovanja i online nastave ...tijekom pandemije bolesti COVID-19.
Pristup/metodologija/dizajn. U ožujku i svibnju 2022. godine provedene su tri fokus grupe sa studentima preddiplomskih studija informacijskih (i komunikacijskih) znanosti na trima hrvatskim sveučilištima (N = 18). Nakon transkripcije audiozapisa, provedena je sadržajna analiza rezultata.
Rezultati. Pandemija bolesti COVID-19 znatno je ubrzala digitalnu transformaciju visokoškolskog obrazovnog sustava. Disruptivne promjene i ad hoc prelazak na online nastavu i učenje na daljinu imali su značajan utjecaj na studentsku populaciju. Ispitanici su se većinom brzo i uspješno prilagodili uvjetima rada i učenja u pandemiji. Nasta va je u većini slučajeva uspješno organizirana i održana, a gotovo svi ispitanici imali su osiguran pristup potrebnim digitalnim obrazovnim sadržajima. Unatoč prednostima digitalnog obrazovanja i online nastave, ispitanici su s vremenom osjetili manjak motivacije, pad koncentracije, stres zbog povećanog broja radnih zadataka i online provjere znanja te brigu zbog cjelokupne situacije. Najčešći izazovi odnosili su se na organizaciju i provođenje pismenih ispita i drugih oblika provjere znanja, probleme tehničke prirode, probleme prostorne i vremenske organizacije, manjak osobnog kontakta i nedovoljno razvijen sustav institucijske podrške. Za unaprjeđenje digitalnog obrazovanja i online nastave u mogućim budućim kriznim situacijama ispitanici predlažu osiguravanje videozapisa predavanja, osiguravanje odgovarajuće opreme studentima slabijeg socioekonomskog statusa, veći broj asinkronih nastavnih aktivnosti, smanjenje broja grupnih aktivnosti te bolju organizaciju ustanove u pogledu odabira digitalnih alata za rad, učenje i komunikaciju.
Originalnost/vrijednost. Rad pruža dublji uvid u politiku i praksu digitalnog obrazovanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 sa stajališta studenata te tako doprinosi jačanju njihove aktivne uloge u sustavu visokog obrazovanja i kreiranju obrazovne politike. Također, uz pitanje digitalne tehnologije i digitalnih vještina i kompetencija, rad je usmjeren i na mnoge druge aspekte digitalnog obrazovanja, poput organizacije nastavnog procesa, omogućavanja pristupa digitalnim obrazovnim sadržajima, osiguravanja sustava podrške i dr. Rezultati ove kvalitativne studije mogu koristiti kreatorima politika, donositeljima odluka i dionicima sustava visokog obrazovanja kako bi osigurali održivost i kvalitetu ekosustava digitalnog obrazovanja u Hrvatskoj, općenito i u mogućim budućim kriznim situacijama.
Pojava, ideja, um Škarica, Dario
Služba Božja,
09/2020, Volume:
60, Issue:
3
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Jednim svojim dijelom članak je posvećen dvjema nesvjesnim presumpcijama
bitno vezanima uz naše (perceptivno i misaono) znanje: presumpciji stvarnosti i presumpciji bitne idealnosti stvari. ...Presumpcija stvarnosti
drži naše osjete primarno pojavom stvarnosti, zbilje (a ne tek pojavom u
našem umu). Pritom, u skladu sa samom idejom stvarnosti, da bi se uistinu potvrdila kao pojava nečeg stvarnog i zbiljskog, pojava mora u sadržajnom pogledu biti i javna i objektivno određena. U tom se smislu naše perceptivno znanje pokazuje bitno utemeljenim i na senzornoj informaciji i na ideji stvarnosti. Presumpcija bitne idealnosti stvari drži mogućnost, nemogućnost i nužnost pojedine stvari bitno ovisnom o njezinoj ideji, je li (ta ideja) u sebi protuslovna ili neprotuslovna, odnosno (kad je riječ o nužnome) je li njoj oprečna ideja u sebi protuslovna ili neprotuslovna. U tom smislu, naše se (misaono) znanje o mogućem, nemogućem i nužnom pokazuje utemeljenim na ideji protuslovlja. Drugim svojim dijelom članak je posvećen epistemološkim implikacijama dvaju međusobno suprotnih shvaćanja ideje što dominiraju zapadnom filozofskom tradicijom. Ako su, naime, ideje tek reprezentacije u našem umu, onda subjektivizam u pogledu našeg znanja (bilo perceptivnog, bilo misaonog) čini se da je neizbježan. Ali, ako su ideje sama bit stvari, onda je naše znanje (bilo perceptivno, utemeljeno na ideji stvarnosti, bilo misaono, utemeljeno na ideji protuslovlja) objektivno određeno. Pokazuje se, dakle, da u pozadini tih dvaju međusobno suprotnih shvaćanja ideje leži suprotnost između subjektivističke i objektivističke koncepcije našeg uma i znanja. U završnom odsječku članka ukratko je razmotren problem opravdanja tih dviju koncepcija uma,
u okviru kako neutralnog (kartezijanskog), tako i zdravorazumskog (reidovskog) pristupa spoznajnom opravdanju, s polučenim zaključkom da se unutar neutralnog pristupa ni jedna koncepcija ne čini opravdanom, dok se unutar zdravorazumskog pristupa objektivistička koncepcija pokazuje u potpunosti opravdanom.
One main topic of this paper concerns two unconscious presumptions inevitably tied to our (perceptual and intellectual) knowledge: the presumption of reality and the presumption of the essential ideality of things. The presumption of reality holds that our sensations are primarily appearances of actual reality (and not just appearances in our
mind). Here, in accordance with the very idea of reality, an appearance
has to be, with respect to its content, both public and objectively determined, in order to confirm itself as truly an appearance of something actual and real. In that sense, our perceptual knowledge turns
out to be essentially founded both on sensory information and on the idea of reality. The presumption of the essential ideality of things holds the possibility, impossibility and necessity of a thing essentially dependent on its idea, i. e. on whether the idea is internally consistent or inconsistent and (when it comes to the necessary) on whether its contradictory idea is internally consistent or
inconsistent. In that sense, our (intellectual) knowledge of the possible, impossible and necessary turns out to be founded on the idea of contradiction. Another main topic of this paper, closely connected to
the first one, concerns the epistemological implications of the two opposite conceptions of idea that dominate the Western tradition of philosophy. Namely, if ideas are but representations in our mind, then subjectivism with respect to our knowledge (whether perceptual or intellectual) seems to be unavoidable. However, if ideas are the very essences of things, then our knowledge (whether perceptual, founded on the idea of reality, or intellectual, founded on the idea of contradiction) is objectively determined. Thus, what lies behind the two
opposite conceptions of idea turns out to be the opposition between the
subjectivist and objectivist conception of our mind and knowledge. In the closing section of the paper, the issue of the justification of the two conceptions of our mind is briefly addressed, within the frame of both neutral (Cartesian) and common sense (Reidian) approach to epistemic justification. The conclusion is reached that within the neutral approach neither conception seems justified, while within the common sense approach the objectivist conception proves fully justified.