Cilj rada je da ukaže na složenu žanrovsku strukturu Kulundžićeve “mistične novele” Lunar, nastale u kontekstu avangardne književnosti s početka 20-ih godina XX veka. U radu se analiziraju žanrovi ...uključeni u Kulundžićev confusione dei generi (esejističko-filozofski diskurs, elementi bajke i razvojnog romana), koji su iskorišćeni za isticanje duhovnih vrednosti kao najrelevantnijih i to ne samo u egzistencijalnom, nego i u poetičkom smislu. Pored toga, uputićemo i na konsekvence žanrovske polifonije, koja je uticala na kritičarska osporavanja, kao i na slabu recepciju ovog Kulundžićevog literarnog eksperimenta.
Bl. Augustin Kažotić zacijelo je najznačajnija osoba glazbenog srednjovjekovlja, djelatna u sjevernoj Hrvatskoj. Njegova se glazbena djelatnost može artikulirati u trima područjima: kao reformatora ...crkvenog pjevanja, kao organizatora novoga obreda i kao skladatelja. Kao zagrebački biskup (1301-1322) vrlo je vjerojatno reformirao crkveno pjevanje u zagrebačkoj katedrali u podučavanju i izvođenju, u inovirani obred unio je novi raspored i način iznošenja pjevanih brojeva u liturgijskoj ‘dramaturgiji’ i uveo neke inovacije u repertoaru. Zasad je nepotvrđeni autor nekoliko skladbi tiskanih kasnije u zbirkama Cithara octochorda (1701) i/ili Cantuale processionum (1751).
Intabuliranje in igranje vokalnih skladb sta v 16. in 17. stoletju sodili med pomembne dolžnosti organistov. To potrjujejo tako izrecna poročila kot tudi vsebina številnih tabulaturnih knjig iz tega ...časa.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Za razliku od ostatka suvremene hrvatske države u šesnaestome stoljeću, kojoj je pod neprestanom tlakom austrijske, mletačke i turske vladavine suspregnut razvoj na različitim razinama, Dubrovnik je ...bio slobodna i sigurna republika. Vješta diplomacija vladajuće vlastele i stabilna unutarnja politika osigurala je dugogodišnji opstanak male republike na Sredozemlju te njezin društveni, ekonomski i kulturni razvoj. Potonji je nadalje omogućio uspostavu i dugogodišnje očuvanje profesionalnog tijela glazbenika i pjevača, čiji razvoj i djelovanje možemo pratiti od početka četrnaestoga stoljeća pa sve do 1809. godine, kada ga je okupatorska francuska vlast umirovila. U jesen 1587, na poziv dubrovačkoga Senata, na čelo dominikanske kongregacije dolazi svećenik i polihistor Serafino Razzi s jasnim zadatkom: ponovno uspostaviti red i stegu među dubrovačkim dominikancima te popraviti njihov odnos s vlastelom koji se polako raspadao. Potaknut prvenstveno nedostatkom prave povijesti Dubrovnika, a potom i velikodušnošću i srdačnošću Dubrovčana, Razzi je za vrijeme svojega djelovanja u Dubrovniku marljivo skupio sve potankosti njegova svjetovnog i crkvenog života te je 1595. godine u Lucci objavio prvu pravu povijest Dubrovnika, La storia di Raugia. U trećoj knjizi Razzijeve Povijesti nalazimo detaljno svjedočanstvo svetkovine povodom blagdana svetoga Vlaha iz 1588. Od pojave legende o svetom Vlahu u devetom stoljeću pa sve do danas, Dubrovčani na svečev blagdan 3. veljače održavaju festu u znak zahvalnosti svecu za pomoć u obrani protiv Mlečana, a koja je postala sastavni dio dubrovačkog identiteta. Osim vjerskog, društvenog i političkog obilježja, za vrijeme svetkovine naglašena je i uloga glazbe, kojoj je svakodnevna crkvena uloga tijekom svetkovine raskošno uvećana. Ovaj rad detaljno analizira glazbene pojedinosti iz Razzijeva zapisa, a uz pomoć različitih povijesnih vrela odgovara na pitanja izvođačke i liturgijske prakse renesansnog Dubrovnika te donosi liturgijsku rekonstrukciju večernjice uoči blagdana i svečane mise na svečev dan. Iz analize proizlazi da je Dubrovnik 2. i 3. veljače 1588. svjedočio okupljanju mnoštva svećenstva te stanovnika Republike koji su zajednički slavili svojega zaštitnika. Svećenstvo je u katedrali izvodilo uobičajene gregorijanske napjeve gdjegdje obogaćene improviziranim kontrapunktom i polifonim skladbama koje su bile umetnute u liturgiju. Glazbenici Kneževe kapele svečanosti su pridonijeli instrumentalnim skladbama te su obogatili vokalne dionice podvajajući ih orguljama, trubama, trombonima, flautama i kornetima. Crkvene svečanosti nadovezale su se na svjetovne, koje su se nastavile u popodnevnim satima različitim povorkama, igrama, viteškim borbama te glazbom i plesom. Svečanosti su se nastavile tijekom čitavog tjedna, a poneke i dva tjedna nakon svečeva blagdana, završivši dvjema misama u Gradu: u crkvi svetog Vlaha te crkvi svete Klare za brojne dubrovačke redovnice, koje su svetog Vlahu sjajno slavile pjevajući gregorijanske napjeve i polifone kompozicije te svirajući instrumente.
U radu se analizira recentno prozno stvaralaštvo Alojza Majetića
nastalo na blogu. Njegov posljednji objavljeni roman, Glasovi ispod
površine (2009), jedinstven je u hrvatskoj književnosti po tome ...što je
pisan »četveroručno«, s mladom pjesnikinjom Danielom Trputec koju
je upoznao preko komentara što ih je ostavila pod zapisom na njegovu
blogu. Promatrajući književnost kao specifičan model komunikacije,
pokušavamo odgovoriti na pitanje je li nas književnost koja nastaje na
internetu dovela u situaciju da se zapitamo nije li književni tekst kakav
znamo i na kakvu je stasala suvremena znanost o književnosti nestao
u novome medijskom okolišu. Analiza sugerira neočekivan zaključak:
književnost se u eri blogiranja vratila svojoj prvobitnoj estetici, odnosno
pod okrilje rituala.
Nepobitno možemo promatrati »nereligijske« dimenzije glazbene kulture u razdoblju protureformacije s jedne strane, ali i uporabu glazbe kao odraza pobožnosti i propagande koja je podijelila katoličke ...i reformirane kulture s druge. Na temelju izravnih i neizravnih dokaza moguće je uspostaviti tri glavna tipa glazbenog repertoara u slovenskim zemljama ranog 17. stoljeća koji su u izravnoj vezi s protureformacijom: gregorijansko pjevanje, sakralne pjesme na narodnom jeziku i suvremenu polifonijsku glazbu. Polaganje težišta na tekstove sačuvanih glazbenih djela poglavito je pomoglo u oblikovanju posebnosti protureformacijskog religijskog identiteta: suvremene polifonijske skladbe, osobito litanijā i Marijanskih antifonā s naglaskom na dogmi sanktoralne intercesije; aklamacija Christus vincit sa svjedočanstvom religijskog integriteta pape Klemeta VIII (»Summo pontifi ci Clementi octavo integritatem fidei«); te responzorij Sedil ie k’misi s naglaskom na pretvorbi (transsubstancijaciji) - »Letu ie moie Tellu« (»Hoc est Corpus meum«). Iako pjesme na narodnom jeziku koje su se mogle čuti u Tijelovskim procesijama nisu sačuvane, one su vjerojatno bile karakterističan dio katoličke zvukovnosti, te su zasigurno morale privući pažnju slušatelja i izravno ih suočiti s vjerskim izazovima. S promicanjem reforme i propagande, koju je osobito promovirao biskup Hren, uspješno napredovanje katoličke reforme u slovenskim zemljama početkom 17. stoljeća stabiliziralo je situaciju u mnogim glazbenim institucijama tako da se čak može uočiti nova životnost koju su kasnije tijekom stoljeća nastavili isusovci.
U radu će se analizirati roman Shoot! (Pucaj!) (1994) kanadskog autora
Georgea Boweringa s obzirom na način na koji postkolonijalnim
čitanjem dekonstruira veliku pripovijest (grand récit) bijele ...povijesti
kanadske provincije Britanske Kolumbije na primjeru povijesnih likova,
kanadskih mestika braće McLean. Pritom će težište analize biti na strategijama konstruiranja bijele imperijalne povijesti pomoću koncepata
bijele uljuđenosti (Coleman), bijele kože (whiteness) i hijerarhije unutar
bijelosti, britanskosti (Britishness) kojom se ta hijerarhija nastojala poni-
štiti, te održavanja reda u društvu pomoću zakona. Pokazat će se kako
u romanu funkcioniraju polifonija i dijalogičnost (Bahtin) stavljanjem u
prvi plan zatomljenih pripovijesti Prvih naroda i naroda Métis te kako
roman koji pripada historiografskoj metafikciji (Hutcheon), služeći se
fragmentiranim pripovjednim nizovima i ironijom, nudi mnogostranu
povijest nastanka kanadskog društva.
Ovaj konceptualni članak ispituje ideju polifone komunikacije, koja je postala popularna kao novi pristup integraciji različitih glasova i komunikatora u organizacijskim okruženjima. Tvrdi se da ...metafora organizacije koja govori s mnogo glasova još nije jasno definirana izvan metaforičkog jezika, a rijetko se raspravlja o implikacijama polifonih pristupa za upravljanje komunikacijom – iako empirijski dokazi pokazuju da praktičari podržavaju ovo novo stajalište. Pregled sadašnje uporabe polifonije u komunikaciji otkriva ključne pretpostavke koje su iznijeli autori poput Christensena, Cornelissena, Falkheimera, Schultza, Zerfassa i drugih. Također pokazuje da još uvijek nedostaje sažeta definicija i operacionalizacija. Stoga je provedena široka analiza literature kako bi se ušlo u trag korijenu polifonije u disciplinama poput glazbe, književnosti, psihologije, politike i sociologije. Time se postavlja temelj za novu, integrativnu definiciju polifonije. Polifonija se shvaća kao integracija mnoštva unutarnjih i vanjskih glasova u komunikacijske aktivnosti kojima upravljaju agenti (tj. komunikacijski odjeli ili stručnjaci) u ime korporacije ili drugih organizacija. Identificirana su i detaljno razmotrena dva pristupa upravljanju polifonom komunikacijom: deliberativno-emergentna i radikalno-emergentna polifonija. Ovo otkriva potrebu za novim i agilnim načinima upravljanja komunikacijom.
PDF
