Jedna od najvažnijih negativnih posljedica stvrdnjavanja kompozitnih materijala halogenim žaruljama uz polimerizacijsko skupljanje jest i porast temperature. Taj porast u izravnoj je svezi s ...intenzitetom svjetla za polimerizaciju. Naime, što je intenzitet svjetla veći, veći je i porast temperature. Kako danas na tržištu postoje polimerizatori koji imaju po nekoliko različitih polimerizacijskih programa s različitom raspodjelom intenziteta svjetla unutar polimerizacijskog intervala i s različitom jakošću, svrha rada bila je ispitati utjecaj različitih polimerizacijskih programa na porast temperature u uzorku kompozitnoga materijala. U eksperimentu su rabljeni Tetric Ceram (Vivadent, Schaan, Liechtenstein) i Filtek Z 250 (3M Dental Products, St. Paul, MN) kompozitni materijali. Uzorci kompozitnoga materijala polimerizirani su Elipar Trilight halogenom žaruljom (ESPE, Seefeld, Germany) s trima polimerizacijskim programima različita intenziteta (srednji, eksponencijski i standardni). Najveći porast temperature zabilježen je nakon 40 sekundi kod programa s najvećim intenzitetom (standardni program (ETS)), dok je najniži porast temperature bio kod eksponencijskog programa (ETE) nakon 10 sekundi, a kod programa srednjeg intenziteta (ETM) nakon 40 sekundi.
Istraživan je mehanizam polimerizacije metakrilonitrila inicirane trietilfosfinom u dimetilformamidu i tetrahidrofuranu. Elementarnom analizom pokazano je da je fosfor kemijski vezan na polimerne ...molekule. Analiza NMR spektroskopijom, kao i mjerenja električne vodljivosti potvrđuju da tijekom inicijacije nastane hibridna ionska struktura. Adicijom monomera na karbanion nastaje makrohibridni ion. Reakcija inicijacije je spora i odre|uje brzinu polimerizacije. Spontana monomolekulna terminacija prisutna je u procesu. Tijekom postojanja aktivni centar može biti u obliku ionskog para ili slobodnog iona. Slobodni ion mnogo je reaktivniji u reakciji rasta lanca. U dimetilformamidu ionski parovi praktički ne sudjeluju u reakciji rasta lanca i polimer nastaje rastom slobodnih iona. Monomolekulna konstanta ravnoteže ionski par – slobodni ion ovisi o dužini makrohibridnog iona. Posljedično, i brzina polimerizacije ovisi o dužini rastućeg lanca. Dobiveni su eksperimentalni dokazi za to i određene elementarne konstante za makrohibridnu ionsku polimerizaciju. Moglo se očekivati da na hibridnu ionsku polimerizaciju snažno utjeće polarnost reakcijske sredine. Zbog toga smo istraživali polimerizaciju metakrilonitrila iniciranu trietilfosfinom u tetrahidrofuranu te utjecaj vanjskoga električnog polja na ovaj sustav. U tetrahidrofuranu polimerizacija je vrlo spora i nastaju samo oligomeri. Dodatkom dimetilformamida smjesi tetrahidrofurana i monomera, tj. porastom dielektrične konstante reakcijske smjese, raste brzina polimerizacije i molekulna masa polimera. Vanjsko električno polje snažno povećava brzinu polimerizacije i molekulnu masu polimera u tetrahidrofuranu. Ti rezultati sugeriraju da porast dielektrične konstante reakcijske sredine, kao i primjena vanjskoga električnog polja omogućuju disocijaciju slabo reaktivnih ionskih parova u jako reaktivne slobodne ione.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Nedostaci standardnih uređaja za fotopolimerizaciju su relativna
nepotpunost stvrdnjavanja kompozitnih ispuna tamnijih nijansi u potkopanim dijelovima ispuna i opasnost za oči stomatologa zbog ...kroničnog djelovanja bliskog ultraljubičastog svjetla. Za polimerizaciju u laboratorijskim uvjetima po prvi put je korišten argonski laser. Dubine stvrdnjavanja različitih uzoraka kompozitnih materijala određivane su pomoću »scraping« tehnike i pomičnog mjerila. Korišten je cjelokupni spektar lasera i valne dužine 457.9 nm, 476.5 nm i 488.0 nm. Najbolji su rezultati dosegnuti s laserskim linijama koje se poklapaju s vrhuncem apsorpcijske krivulje kamforkinona. Ovakav način polimerizacije nije prikladan za kliničku uporabu, ali bi se laserom male snage i optimalne valne dužine u budućnosti mogla postići potpunija polimerizacija kom pozitnih ispuna.
Vidljivo svjetlo, odgovarajuće valne duljine i dostatnog intenziteta, od esencijalnog je značenja za adekvatnu polimerizaciju svjetlom stvrdnjavajućih kompozitnih smola. Vrijeme ekspozicije pri ...polimeri- zaciji površine kompozitnog materijala je značajan čimbenik Svjetlo se u kompozitnom materijalu apsorbira i raspršuje, a njegova jakost u materijalu s dubinom opada, te će intenzitet svjetla u dubljim slojevima biti dominantniji čimbenik za dostatni stupanj konverzije. Da bi se dobio uvid u stanje halogenih žarulja koje se svakodnevno rabe u kliničkom radu, ispitivani su polimerizacijski uređaji u stomatološkim ambulantama na području grada Zagreba. Testirane su 83 halogene žarulje pomoću Curing Radiometra. Rezultati su pokazali da 44% uređaja ima manju jakost izlaznog intenziteta svjetla od dostatne za stvrdnjavanje kompozitnih materijala.
Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu ...konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni
pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje.
Količina ostatnog monomera u metilmetakrilatnim smolama za baze proteze izravno je ovisna o izboru polimerizacijskog postupka. Ostatni monomer u PMMA-prašku nije još dovoljno istražen. Svrha ...istraživanja bila je odrediti količinu ostatnog monomera u nekim
PMMA-prašcima, korištenim za bazu proteze. Istraživanje je buhvatilo mjerenje količine ostatnog monomera u pripravcima, polimeriziranim različitim polimerizacijskim metodama, s namjerom da se provjeri međuovisnost nalaza ostatnog monomera PMMA-praška i pripadajuće skupine toplopolimeriziranih pripravaka smole.
U istraživanju su korišteni materijali iz skupine polimetilmetakrilatni smola tipa I, klasa 1. (1. »Biocryl R«, »Galenika«, Beograd — Zemun; 2. »Major base R«, »Major Dental Industry«, Torino). Eksperimentalni pripravci razvrstani su u dvije skupine: 1. originalni PMMA-prašci; 2. polimerizirani pripravci, dobiveni pomoću dvije metode kratkotrajne polimerizacije (a) frakciona, klasična, heterogena; b) aparatom »Prestherm«, »Bego«), te tri dugovremene (a) 14h na 70°C; b) 7h na 70° C i 3h na 100° C; c) 14h na 70° C i 3h na 100°C). Po 2 gr praška/izbruska ekstrahirano je metanolom u svrhu dokazivanja ostatnog monomera modificiranom metodom plinske kromatografije u aparatu »Perkin Elmer Co.« (Norwalk, Conn., SAD). Originalni PMMA-prašci imaju visoki postotak ostatnog monomera, iako znatno različit. U polimeriziranim pripravcima ostatni monomer je znatno nižih vrijednosti negoli u odnosnim PMMAprašcima. Kratkotrajni polimerizacijski postupci ostavljaju razmjerno mnogo ostatnog monomera, iako manje kada originalni PMMA-prašak ima nižu vrijednost slobodnog monomera, što može imati praktično značenje. Preporučuje se postupak polimerizacije trajanja 7h na 70°C i 3h na 100°C, koji rezultira zanemarivim količinama ostatnog monomera.
Ispitana je spontana polimerizacija 4-aminostiren-benzil klorida
i / ili benzil bromida. Rezultati ukazuju da 4-aminostiren reakcijom
s benzil halidima i / ili nekim od supstituenata tvori ...odgovarajuće
4-(benzilamino) stirenske soli koje spontano polimeriziraju u
vodenoj otopini kao i u organskim otapalima. Polimerizacijom
nastaju poli 4-(benzilamino)stiren soli. Brzine reakcija ukazuju
da je tok reakcije određen polarnošću otapala, vrstom halidnog
iona i temperaturom, pri čemu nije primijećen bitan utjecaj
supstituenata na benzilnom dijelu molekule.
Svrha istraživanja bila je ispitati postupkom infracrvene spektrofotometrije količinu zaostalog monomera u polimerskom prašku dviju varijanti (obojeni, neobojeni) istog tvorničkog PMMA-
-proizvoda te ...u polimeriziranim pripravcima obaju materijala, dobivenih dvama različitim kratkotrajnim polimerizacijskim postupcima. Namjera je bila proučiti međusobnu ovisnost nalaza zaostalog monomera polimerskogpraška i istovrsnog PMMA-polimerizata, kao i pouzdanost infracrvene spektrofotometrije (spektroskopije) u kvantificiranju zaostalog monomera u poli(metilmetakrilatnim) smolama. Korištene su dvije varijante istog proizvoda: Biocryl B (neobojeni) i Biocryl R (obojeni), bazni poliakrilat tvrtke »Galenika«. Istraživan je PMMA-prašak obaju materijala i njegovi akrilatni pripravci polimerizirani dvama polimerizacijskim postupcima: postupkom heterogenog zagrijavanja (frakcijski, klasični) i Presstherm postupkom (»Bego«). Određivanje količine zaostalog monomera učinjeno je primjenom FTIR spektrofotometra Perkin Elmer 1750. Obrada podataka izvršena je na data stanici Perkin Elmer 7700 Professional Computer, a primijenjen je kvantitativni program CIRCO M. Poli(metilmetakrilatni) prašak materijala korištenih u istraživanju ima visoki nalaz zaostalog monomera. Nalaz zaostalog monomera niži je u polimeriziranim pripravcima nego u izvornom PMMA-prašku, međutim, statistički je vjerodostojno niži samo u pripravcima polimeriziranim postupkom heterogenog zagrijavanja. Potrebno je izvršiti korekcije u Presstherm postupku. Kratki polimerizacijski postupci u trajanju od 2 sata pokazali su se nedostatnim, jer ostavljaju veliku količinu zaostalog monomera u polimerizatu. Kad god je to moguće, valja provesti dugotrajne polimerizacijske postupke, kao npr. 7 sati na 70°C, uz dodatak barem lsat na 100°C. Nema statistički vjerodostojne razlike u nalazu zaostalog monomera između dvije varijante materijala, korištenih u istraživanju, iako obojeni materijal u svim komparabilnim skupina-ma pokazuje konzistentno niže vrijednosti. Spektrofotometrija se pokazala dobrim postupkom u dokazivanju količine zaostalog monomera, uz stanovita ograničenja koja upućuju,na potrebu za daljnjim istraživanjima.
