U radu se s teorijskog i praktičnog stajališta prikazuju i analiziraju novi termini Incotermsa iz 2010. godine. Iznose se osnovna opća obilježja nove revizije i posebna obilježja pojedinih termina, ...te se ukazuje na razlike u odnosu na termine Incotermsa iz 2000. godine. Posebno se ukazuje i teoretski obrazlažu odredbe o dužnostima stranaka u odnosu na sklapanje ugovora o osiguranju i ugovora o prijevozu robe. Iznose se i obrazlažu kriteriji za ocjenu koja od stranaka iz kupoprodajnog odnosa u primjeni pojedinih ugovornih termina ima interes za osiguranje robe u prijevozu. Kod obrade pojedinih termina daje se ocjena o njihovoj pogodnosti za uporabu kod prijevoza pojedinim vrstama prometa. Na kraju se ocjenjuje da pravila Incotermsa iz 2010. godine više odgovaraju potrebama suvremene poslovne prakse nego pravila prethodne revizije, te se njihova uporaba preporučuje našim gospodarstvenicima.
This paper from a theoretical and practical viewpoint demonstrates and analyses the new terms of Incoterms from 2010. Basic general characteristics are pointed out of the new revision and special characteristics of certain terms and differences in relation to Incoterms’ terms from 2000 are shown. In particular, the theory is emphasised by explaining provisions about party officials in relation to contract formation on insurance and contracts on carriage of goods. Carried out and explained are criteria for evaluation which are interested in are interested in insuring goods for carriage by parties in contracts of buying and selling in the application of certain contractual terms. In analysing certain terms, assessment is made of their suitability for use in various types of carriage. Finally, it is assessed that Incoterms’ rules of 2010 are more appropriate for the needs of contemporary business practice than the rules from the previous revision and their use is recommended to businesspeople.
Uvod: Na dokazih temelječa praksa velja za zlati standard obravnave pacientov. Namen raziskave je bil preučiti odnos, znanje in ovire pri implementaciji na dokazih temelječe prakse v zdravstveni ...negi. Metode: Uporabljen je bil sistematični pregled znanstvene in strokovne literature. V pregled so bile vključene naslednje baze: CINAHL Plus, ProQuest Dissertations & Theses Global, SpringerLink, WILEY in PubMed. Omejitvena kriterija iskanja sta bila objava članka med letoma 2008 in 2017 ter dostopnost celotnega besedila člankov v angleščini. Ključne besede iskanja: nurse, evidence based practice, implementation barriers. V končni pregled je bilo vključenih 37 člankov. Ocena kakovosti dokazov je prikazana v hierarhiji dokazov. Podatki so bili obdelani s tematsko kvalitativno analizo. Rezultati: Identificiranih je 73 kod, ki so združene v 7 vsebinskih kategorij: (1) dejavniki, ki vplivajo na negativen odnos medicinskih sester do na dokazih temelječe prakse, (2) dejavniki, ki vplivajo na pozitiven odnos medicinskih sester do na dokazih temelječe prakse, (3) znanje raziskovanja medicinskih sester za uporabo znanstvenih dokazov v kliničnem okolju, (4) znanje uporabe informacijske tehnologije za iskanje dokazov, (5) vpliv mentorstva in kompetenc za implementacijo na dokazih temelječe prakse v klinično okolje, (6) ovire organizacije za implementacijo na dokazih temelječe prakse v klinično okolje in (7) ovire medicinskih sester za implementacijo na dokazih temelječe prakse v klinično okolje. Diskusija in zaključek: Raziskava pokaže pozitiven kot tudi negativen odnos medicinskih sester do na dokazih temelječe prakse. Osredotoča se na pomanjkanja znanja in ovire, s katerimi se srečujejo medicinske sestre pri implementaciji na dokazih temelječe prakse v klinično okolje.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, UL, UM, UPUK, VSZLJ
Cilj istraživanja: Ispitati informiranost studenata fakulteta sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera (JJS) u Osijeku o opt-out zakonu o doniranju organa nakon moždane smrti koji je ...trenutačno važeći u Hrvatskoj. Ispitanici i postupci: U presječnom istraživanju provedenom od 2. do 19. veljače 2023. sudjelovalo je 1.105 studenata Sveučilišta JJS u Osijeku. Podatci su prikupljeni pomoću online upitnika koji su sastavili autori, „snowball“ metodom. Statistički su obrađeni χ2 testom, uz statističku značajnost P < 0,05. Rezultati: Medijan dobi bio je 22 (interkvartilni raspon 21 – 23) godine. 71,6% bilo je ženskog spola. 22,5% studenata mislilo je da zna važeći zakon u Hrvatskoj o doniranju organa nakon moždane smrti, dok je 21% znalo objašnjenje toga zakona.
Objašnjenje moždane smrti znalo ih je 78,3%, stav Katoličke crkve o transplantaciji organa 31%, da je u Hrvatskoj zabranjeno doniranje organa radi stjecanja materijalne koristi 48,9%, a 30,5% da je Hrvatska u europskom i svjetskom vrhu prema broju doniranja i transplantacije organa (na milijun stanovnika). Studenti s medicinskog,
drugoga zdravstvenog i pravnog fakulteta značajno su češće od ispitanika ostalih fakulteta mislili da znaju važeći zakon (P < 0,001), objašnjenje tog zakona (P < 0,001), objašnjenje moždane smrti (P < 0,001), stav Katoličke crkve o transplantaciji organa (P = 0,005), da je u Hrvatskoj zabranjeno doniranje organa radi stjecanja materijalne koristi (P = 0,013) i da je Hrvatska u europskom i svjetskom vrhu prema broju doniranja i transplantacije organa (P < 0,001). Zaključak: Studenti su pokazali slabo poznavanje opt-out zakona o doniranju organa nakon moždane smrti i nedovoljnu informiranost o toj temi te samim time često ni sami ne znaju da su donori nakon moždane smrti ako se za života ne izjasne drukčije. Ipak, studenti medicine, drugih zdravstvenih studija i prava bili su bolje upoznati od ostalih, no, potrebno ih je sve o tome educirati.
Članek obravnava jezikovno realnost slovenskih državljanov v Avstriji, ki s prenosom svojega prebivališča ali delovnega mesta zaradi nemščine, njenih različic in drugih jezikov, ki se tam govorijo, ...vstopijo v jezikovno heterogen družbeni prostor. Namen raziskave je bil na eni strani ugotoviti, katere jezike in jezikovne zvrsti slovenski uporabljajo državljani v svojem (delovnem) vsakdanjiku v Avstriji, na drugi strani pa, ali med priseljenci in čezmejnimi delavci obstajajo statistično značilne razlike. Raziskava ponuja prvi sociolingvistični vpogled v še precej neraziskano temo.
Biotehnologija, genetički inženjering, transgeni ili genetički modificirani organizmi (GMO) izazivaju brojne kontroverze širom zemljine kugle u posljednjih dvadesetak godina. Znanstvene studije o ...produkciji i upotrebi GMO-a, premda nemaju jednoznačan aksiološki predznak niti nude simplificirane odgovore na iskazane dileme, pokazuju da GM hrana donosi mogući rizik po ljudsko zdravlje, štetan utjecaj na okruženje i generalno pogoršanje kvalitete poljoprivrednih kultura. Ovome treba dodati i klasična bioetička pitanja u vezi s potencijalno nenadoknadivom štetom koju sadašnjoj, ali i budućim generacijama, može donijeti na ovakav način izmijenjeno biološko nasljeđe. Implementacija ove, kako je njeni pobornici nazivaju, najbrže usvojene biljne tehnologije u modernoj historiji čovječanstva, ugrožava, sa socijalne strane gledano, tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju i produbljuje i onako veliku društvenu nejednakosti između bogatih i siromašnih farmera. Evidentne su, također, intervencije velikih država i biotehnoloških kompanija prilikom donošenja ili korigiranja odgovarajućih zakona i uredbi o GMO-u, koje, iako deklarativno naglašavaju opće potrebe i zajedničku dobrobit, ustvari (ne)vješto prikrivaju vlastite partikularne interese. Analize mnogih znanstvenika i bioetičara, konačno, pokazuju da teza da će „genska revolucija” riješiti problem gladi u svijetu jednostavno nije dokazana u protekla dva desetljeća.
Biotechnology, genetic engineering, transgenic or genetically modified organisms (GMOs) have caused numerous controversies around the globe over the last twenty years. Scientific studies on the production and use of GMOs, although they do not have a uniform axiological sign nor offer simplified answers to expressed dilemmas, show that GM food poses a potential risk to human health, detrimental environmental impact, and general deterioration in the quality of agricultural crops. Classical bioethical questions regarding the potentially irreversible damage the biological heritage altered in this way can bring to the present, but also future generations should be added to this. The implementation of this, as its supporters call it, fastest-adopted plant technology in the modern history of humankind threatens, from the social aspect, traditional agricultural production and deepens the already great social inequalities between rich and poor farmers. There are also apparent interventions by large states and biotechnological companies when adopting or correcting appropriate laws and regulations on GMOs, which, although declaratively emphasizing general needs and the common good, in fact (un)skilfully conceal their own particular interests. Analyses made by many scientists and bioethicists, finally, show that the thesis that a “gene revolution” will resolve the problem of hunger in the world was not justified in the previous two decades.
Dobra proizvođačka praksa (GMP) je skup različitih smjernica, pravila i normi koje jamče učinkovitost, kvalitetu, sigurnost i dosljednost u proizvodnji i kontroli lijekova. Nadzor nad dobrom ...proizvođačkom praksom u Hrvatskoj provodi Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). U svrhu održavanja konzistentnih inspekcijskih standarda, HALMED ima razvijen Poslovnik kakvoće izrađen u skladu s europskim smjernicama. Inspektori Agencije imaju odgovarajuća znanja i iskustvo te se trajno usavršavaju. Po obavljenoj inspekciji, HALMED izdaje proizvodnu dozvolu i potvrdu o provođenje dobre proizvođačke prakse (GMP potvrdu) za proizvođače u Republici Hrvatskoj te GMP potvrdu za proizvođače iz trećih zemalja. S obzirom na nemogućnost izlaska inspektora na teren uslijed pandemijske situacije, sve se češće pribjegava ocjeni na daljinu.
Good Manufacturing Practice (GMP) is a set of different guidelines, rules and standards that guarantee effectiveness, quality, safety and consistency in manufacturing and quality control of medicinal products. To maintain consistency in inspection standards, HALMED has in place a Quality Manual developed according to European guidelines. The Agency inspectors are trained and experienced accordingly, and are permanently educated. After an inspection has been completed, HALMED issues a manufacturing license and a GMP certificate for manufacturers located in the Republic of Croatia or a GMP certificate for manufacturers from third countries. Due to the pandemic situation that prevents inspectors to travel to manufacturing sites abroad, they proceed with the distant assessment of manufacturers.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
V prispevku avtorica analizira pedagoško prakso študentov prve generacije pedagoškega študija francoščine na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani. Uporabljena instrumenta sta dva dela pedagoške ...mape - vprašalnik za študente in končna refleksija. V študijskem letu 2014/15 je pedagoško prakso opravilo vseh 12 študentov pedagoške smeri. Iz analize vprašalnikov in refleksij je razbrati, da so bili z opravljeno prakso večinoma zadovoljni, pokazale pa so se tudi pomanjkljivosti, ki jih bomo v bodoče skušali popraviti. Avtorica opozarja tudi na nekatere pomanjkljivosti na sistemski ravni.
U predmetnom izlaganju pokušava se sagledati nekoliko elemenata: 1. u kolikom opsegu javnopravna tijela mogu prisiliti građane na obvezno cijepljenje; 2. što o obveznom cijepljenju kazuje Ustav ...Francuske Republike, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalno zakonodavstvo te relevantna sudska praksa.
This presentation examines several elements: 1. to what extent public bodies can force citizens
to undergo compulsory vaccination; 2. what the Constitution of the French Republic, the European
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, national legislation and
relevant judicial practice say about compulsory vaccination.
Cilj: Procijeniti spremnost za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova među diplomantima četiriju hrvatskih medicinskih fakulteta temeljem samoprocjene. Nadalje, ustvrditi i raspraviti ...eventualno prisutne nejednakosti među edukacijskim kurikulumima medicinskih fakulteta. Ispitanici i metode: Svi studenti završne godine studija na svim četirima hrvatskim medicinskim fakultetima (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) mogli su sudjelovati u ovom presječnom istraživanju. Korišten je validirani upitnik radne skupine ESGAP Student-PREPARE. Riječ je o upitniku od 47 čestica, a uključuje pitanja o demografskim odrednicama, samoprocijenjenoj spremnosti za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova, percepciji o korisnosti različitih metoda poučavanja te percipiranoj potrebi za daljnjom edukacijom iz ove tematike. Rezultati: Stopa odaziva po pojedinim fakultetima bila je u rasponu od 15,71% do 31,33%. Razina samoprocijenjene „sveukupne spremnosti“ (engl. global preparedness score, GPS) za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova po fakultetima iznosila je redom: Osijek 48,82; Zagreb 53,56; Rijeka 57,14 te Split 66,28. Prosječni GPS (56,45) u 2019. u Hrvatskoj nije bio statistički značajno različit od vrijednosti u 2015. godini (62,66). Splitski su studenti imali statistički značajno bolje rezultate u 3/27 kurikularnih područja, dok za preostala područja statistički značajna razlika nije pronađena. Većina je diplomanata (73,68% – 100%) izrazila potrebu za dodatnom edukacijom iz ove tematike. Samoprocijenjena dostupnost/korisnost interaktivnijih metoda poučavanja bila je veća na splitskom fakultetu. Zaključak: Hrvatski diplomanti medicine po završetku studija generalno se ne osjećaju dovoljno spremnima za samostalno propisivanje antimikrobnih lijekova koje im predstoji u skorašnjoj kliničkoj praksi. Osjetne interregionalne diskrepancije u spremnosti studenata za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova nisu pronađene, međutim uočene su značajnije razlike po pitanju samoprocijenjene dostupnosti/korisnosti pojedinih metoda poučavanja među fakultetima.
Rodno osetljiv jezik (ROJ) kao deo nediskriminatorne upotrebe govorenja i pisanja važan je aspekt jezičkog planiranja. U Srbiji danas takve zvanične politike planiranja nema, a u široj javnosti ceo ...proces protiče uz otpore i osporavanja različitih pojedinaca ili grupa, pri čemu se ne sagledava argumentacija i važnost jezičkog planiranja kada je u pitanju njegova rodna dimenzija. S obzirom na jak uticaj medija na kreiranje javnog mišljenja, govorenja i pisanja, opredeljujem se za istraživanje stavova lektora i lektorki o upotrebi ROJ u dnevnim listovima na srpskom jeziku u Srbiji. Lektori/ke imaju moć jezičkog znanja kojim mogu usmeravati jezičku politiku u medijima, ali njihova profesionalna moć može biti umanjena stavovima urednika/ca i autora/ki tekstova koje lektorišu. S druge strane, s obzirom na nužnu povezanost norme i jezičke prakse, lektori/ke su neretko pod uticajem pojedinačnih stavova srpskih filologa koji tu normu propisuju. Cilj ovoga rada je da pokažem međuzavisnost moći i jezičkog znanja u procesima standardizacije srpskog jezika u Srbiji na primeru lektorskih službi u dnevnim listovima u Beogradu i Novom Sadu štampanim u 2016. godini.
PDF
