After Nietzsche and Klages prepared a ground for the body to become the subject of philosophical investigations understood differently than within the Cartesian system or natural sciences, Schmitz ...developed the first systematic phenomenological approach to it. Schmitz takes the subject up from the radical and consistent phenomenological definition of body (Leib in contrast to Körper), and devises theoretical framework and vocabulary which enables talking about an entire span of states experienced through body. In psychotherapy, body was thematised firstly in early body psychotherapies that had their root in psychoanalysis (Reich, Lowen, Kelley). In these, the understanding of body as phyisical body (Körper) is predominant. Purely phenomenological approach to body in psychotherapy (in the sense of Schmitz’s Leib) was developed by Gendlin. Contemporary body-oriented psychotherapies (Levine, Ogdne, van der Kolk) were most notably developed in posttraumatic syndrome therapies, and they integrate phenomenological research on body with cognitive-narrative approaches and new neurobiological discoveries. Each in its own way, both the phenomenology of body and body psychotherapies attempt to balance the hypertrophy of rational, cognitive and spiritual within the culture, shifting the focus to the field of corporeality, on the intangible, fluid, almost ineffable parts of experience, for centuries marginalized in philosophy and science despite the fact that they play an important role in life-world (Lebenswelt).
Ova kvalitativna studija istražuje trenutke unutar četiriju procesa supervizije psihoterapije koje su supervizori i supervizanti doživjeli kao ključne za promjenu. Primijenjen je dizajn studije s ...više slučajeva i analizirani su različiti izvori podataka. Koristeći stalnu komparativnu metodu, identificirane su teme koje su se pojavljivale istim redoslijedom u svim trenucima promjene: povećanje napetosti, neočekivani potez i nesigurnost, ponovno uspostavljanje povezanosti te novi uvidi i planovi. Studija provjerava hipotezu da sve teme sadržavaju elemente regulacije afekta definirane kao usklađenosti, remećenje i oporavak. Da bi se testirale ove hipoteze, četiri teme su prvo opisno analizirane, a zatim su kodirane emocionalne ekspresije. Rezultati su potvrdili prisutnost afektivne regulacije u svakoj temi. Nalazi imaju značajne implikacije za razumijevanje i podučavanje supervizije psihoterapije.
Rad je posvećen analizi medijske reprezentacije psihoterapije u Hrvatskoj, pr¬venstveno njezinim nedostatnim prikazom te implikacijama nepostojanja ade¬kvatnog govora o psihoterapiji u hrvatskom ...javnom medijskom prostoru. Raz¬matra se diskurz samopomoći koji je zamijenio psihoterapijski diskurz, te se propituju razlozi koji su doveli do velikog tržišnog uspjeha knjiga za samopo¬moć. Analiziraju se tragovi reprezentacije psihoterapije kroz prikaz manifesta¬cije Tjedan psihologije te kroz djelovanje udruge Savez psihoterapijskih ud¬ruga Hrvatske (SPUH). Osim tržišnog uspjeha knjiga za samopomoć, razlozi za nepostojanje reprezentacije psihoterapije traže se i unutar same psihotera¬pijske struke, tj. u postavkama psihoanalitičke psihoterapije čiji setting prido¬nosi tajnovitosti i nevidljivosti psihoterapije. Potom se analiziraju dva medij¬ska primjera dekonstrukcije psihoterapije, serija Na terapiji i film Projekcije, koji dekonstruiraju hijerarhijsku opreku terapeut/klijent te koji detroniziraju i ogoljuju figure psihoterapeuta. Na taj način, obrćući uloge između terapeuta i pacijenta u spomenutim medijskim primjerima, terapeuti su oni koji su za¬pravo na psihoterapiji. Također se analizira gotovo paradoksalna situacija u kojoj je, s jedne strane, hrvatski medijski prostor svjedokom avangardnih i progresivnih medijskih tekstova o psihoterapiji, dok s druge strane ne postoji sustavno informiranje o psihoterapiji. Na kraju rada se ukazuje na potrebu o vidljivom, jasnom i odgovornom diskursu o psihoterapiji, čime bi hrvatski me¬dijski prostor bio obogaćen važnim segmentom brige o mentalnom zdravlju.
Vrijednosni obrat u epistemologiji iznjedrio je posebno utjecajnu poziciju – epistemologiju vrlina. Radi se o raširenom i utjecajnom epistemološkom projektu čiji je cilj postulirati intelektualne ...vrline spoznavatelja, a ne istinitost propozicije, kao središnje epistemičke vrijednosti. U prvom dijelu članka kratko ćemo izložiti o kakvom se vrijednosnom obratu radi te izložiti temeljne postavke epistemologije vrline, ukazujući na raznorodnost stavova epistemologa koji su se priklonili ovom pristupu, ali i na plodno širenje epistemoloških obzora. U drugom dijelu fokusirat ćemo se na vrline epistemičke odgovornosti i epistemičke pravednosti kao osobito primjerene za vrednovanje socijalnih spoznajnih procesa kao što je, primjerice, svjedočanstvo i komunikacija/konverzacija općenito. U trećem dijelu ćemo pokazati kako specifična spoznajna aktivnost – komunikacijski akt u psihijatriji i psihoterapiji – može biti analizirana i vrednovana iz perspektive vrline epistemičke pravednosti na epistemički bolji i učinkovitiji način nego što je to moguće kroz tradicionalni epistemički pristup utemeljen na monizmu istine.
Cilj: Cilj istraživanja bila je evaluacija promjena u mehanizmima suočavanja, emocionalnom doživljavanja i izražavanju kod djeteta s malignim oboljenjem uz primjenu sofrologije i metoda ...art/ekspresivnih terapija tijekom kompleksnog liječenja i rehabilitacije. Ispitivanje je provedeno u okviru znanstvenog projekta “Komplementarne terapije i razvoj životnih potencijala”, podržanog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Metoda: Istraživanje je provedeno kao studija slučaja dječaka (KD 14 g.) s dijagnozom Osteosarcoma Maxilae t. dex. (osteosarkom gornje vilice desno), hospitaliziranog na Odjelu za hematologiju i onkologiju Klinike za dječje bolesti u Zagrebu. Postavljana je polazna hipoteza prema kojoj se komplementarna primjena art/ekspresivnih terapija, koncipiranih ovisno o individualnim potrebama djeteta tijekom kompleksnog liječenja i rehabilitacije, manifestira u promjenama djetetovih mehanizama suočavanja u povezanosti sa tendencijama promjena za druge kontrolirane varijable. U svrhu evaluacije korišten je Gibsonov spiralni labirint - test za mjerenje psihomotornih sposobnosti, Aqua testa u svrhu analize latentnih (introspektivnih) psihoemocionalnih iskustava u djeteta tijekom terapije, Basic Ph model sa šest kontroliranih varijabli i SUO - Skala suočavanja sa stresom za djecu i adolescente. Istraživanje je provedeno u sedam točaka promjene, a izvorni rezultati obrađeni su jednom modifikacijom algoritma INDIFF.
Rezultati: Kroz dobivene dvije glavne komponente promjena za opservirane varijable i njihovu analizu, rezultati istraživanja potvrdili su polaznu hipotezu, odnosno vrijednost analitičkog pristupa i komplementarne primjene sofrologije i art/ekspresivnih terapije u okviru kompleksnog liječenja i rehabilitacije.
U središtu pozornosti teologije i društvenih znanosti stoji čovjek u svojemu višedimenzionalnom jedinstvu. Dok ga psihoterapija promovira u njegovu psihosocijalnom razvoju i pokušava mu izaći ususret u ...egzistencijalnoj i psihosomatskoj patnji, teologija i pastoralno djelovanje prate njegov put odrastanja i iskustva u vjeri. Obje stoga posvećuju visoku pozornost pojedincu ili ciljanim skupinama, dok je njihovo djelovanje manje usmjereno na bazičnu zajednicu života i vjere – obitelj. Svojevrstan zaokret u paradigmi predstavljaju u tom smislu obiteljske, odnosno sistemske i ekološke psihoterapije koje upotpunjuju nedostatke individualnog pristupa, a nailaze na interes za njihovu primjenu u pastoralnoj praksi. Ukazivanjem na odrednice tih psihoterapija u tumačenju nefunkcionalnih ponašanja i pojavnosti poremećaja, na ciljeve koje svojem djelovanju postavljaju te uvide u modele intervencije trebalo bi uvećati senzibilnost pastoralnog djelatnika/ice za uočavanje i razumijevanje problema i otvoriti im moguće smjernice specifičnom angažmanu. Psihoterapijska i pastoralna praksa moraju kod toga voditi računa o ukupnom kontekstu obitelji: o posljedicama permanentnih mijena u društvu, kulturi i ekonomiji na njezinu definiciju, heterogenost njezine strukture, poimanja identiteta i identifikacije, na vrijednosni sustav, toliko da nije moguće uobličiti jedinstven psihosocijalni profil ni obitelji ni njezinih članova pojedinačno, kao ni osmisliti općevažeći obrazac specifičnih interakcija.
U radu iznosimo naše zapažanje i iskustva glede dijagnostičkog i terapijskog rada na Kliničkom odjelu dječje i adolescentne psihijatrije u Osijeku. Grupa djece smještena je u skučenom podrumskom ...prostoru tako da smo metode liječenja morali maksimalno modificirati. Kroz stalnu interakciju s grupom djece zapazili smo burnu dinamiku s mnogo pražnjenja, ali ostvarujući snagu grupe koja je djelovala terapijski.
PDF
