From a Nobel Prize–winning pioneer in environmental economics, an innovative account of how and why "green thinking" could cure many of the world's most serious problems—from global warming to ...pandemics Solving the world's biggest problems—from climate catastrophe and pandemics to wildfires and corporate malfeasance—requires, more than anything else, coming up with new ways to manage the powerful interactions that surround us. For carbon emissions and other environmental damage, this means ensuring that those responsible pay their full costs rather than continuing to pass them along to others, including future generations. In The Spirit of Green, Nobel Prize–winning economist William Nordhaus describes a new way of green thinking that would help us overcome our biggest challenges without sacrificing economic prosperity, in large part by accounting for the spillover costs of economic collisions.In a discussion that ranges from the history of the environmental movement to the Green New Deal, Nordhaus explains how the spirit of green thinking provides a compelling and hopeful new perspective on modern life. At the heart of green thinking is a recognition that the globalized world is shaped not by isolated individuals but rather by innumerable interactions inside and outside the economy. He shows how rethinking economic efficiency, sustainability, politics, profits, taxes, individual ethics, corporate social responsibility, finance, and more would improve the effectiveness and equity of our society. And he offers specific solutions—on how to price carbon, how to pursue low-carbon technologies, how to design an efficient tax system, and how to foster international cooperation through climate clubs.The result is a groundbreaking new vision of how we can have our environment and our economy too.
Temelj rada su koncepti doživljaj zajednice i valorizacija kulturne baštine na primjeru multietničke općine Vojnić s kulturnom baštinom na Petrovoj gori od umjetničke i povijesne važnosti. Kulturna ...baština omogućuje jačanje lokalnog identiteta, a time i doživljaj zajednice, kao most između prošlosti zajednice i sadašnjih iskustava. U dinamici baštine i identiteta stanovnici imaju važnu ulogu svojim odnosom prema baštini. Istraživanjem smo željeli utvrditi razlike među ispitanicima u doživljaju zajednice i valorizaciji kulturne baštine Petrove gore s obzirom na sociodemografske karakteristike ispitanika te utvrditi povezanost dimenzija doživljaja zajednice i valorizacije kulturne baštine. U anketnom istraživanju sudjelovalo je sto ispitanika. Rezultati pokazuju niže procjene doživljaja zajednice u odnosu na valorizaciju baštine. U doživljaju zajednice nema razlika po spolu ni povezanosti s duljinom stanovanja u zajednici. Mlađi stanovnici pozitivniji su prema lokalnom vodstvu i rješavanju problema, a obrazovaniji su pozitivniji prema utjecaju zajednice na pojedinca i okruženje. Hrvati u odnosu na Srbe više prepoznaju identitet zajednice te višim procjenjuju utjecaj na okruženje, ali imaju manje kontakta s članovima zajednice. Doseljeni stanovnici imaju snažniji doživljaj zajednice, više vide identitet zajednice te su pozitivniji prema utjecaju zajednice i njezinu vodstvu i rješavanju problema. Stanovnici daju visoke procjene valorizacije baštine. Žene obilaze lokalitete češće, a nema povezanosti s dobi ni s duljinom stanovanja. Srbi imaju višu razinu valorizacije baštine u odnosu na Hrvate, a iste razlike uočavaju se između domicilnih i doseljenih stanovnika. Postoji povezanost između doživljaja zajednice i valorizacije kulturne baštine. Rezultati upućuju na nedovoljnu integriranost baštine u konstrukciju lokalnog identiteta. Edukacija stanovnika o baštini te uključivanje stanovnika u aktivnosti povezane s baštinom mogli bi pridonijeti većoj uzajamnosti baštine i lokalnog identiteta s krajnjom svrhom unapređenja lokalnog razvoja.
Lokalna akcijska grupa (LAG) utjelovljuje pristup LEADER za razvoj ruralnih
područja. U hrvatskom kontekstu primjena pristupa LEADER u multisektorskom planiranju
lokalnog razvoja započela je pred ...kraj prvog desetljeća 2000-tih uz sudjelovanje organizacija
civilnog društva te se nastavila nakon ulaska u EU, tako da danas postoje 54 aktivna LAGa.
Kako njihovo djelovanje do sada nije sustavno istraživano, ovaj je rad koristeći mješovitu
metodologiju, koja je uključivala fokusnu grupu, anketu i studiju slučaja, sagledavao koje su
mogućnosti i ograničenja djelovanja LAG-ova u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da su ljudski
resursi LAG-ova uglavnom zadovoljavajući uz snažno naglašene potrebe za edukacijom i
potporom. Njihovi proračuni rastu, no vidi se još prostora i potreba za diversifikacijom izvora
financiranja te većom alokacijom financijskih sredstava. Ističu se veliki administrativni zahtjevi
koji su prepreka učinkovitom radu i razvoju LAG-ova. Naglašene su i neke potrebe poput
veće autonomije i fleksibilnosti, što bi pospješilo njihov rad u zajednici i podupiranje lokalnog
razvoja. Rezultati sugeriraju da LAG-ovi nisu prepoznati kao prioritet na nacionalnoj razini
politika, no ističe se i njihov potencijal kao dionika razvoja ruralnih područja prema vlastitim
potrebama i prioritetima.
Čitanje je složena jezička djelatnost koja uključuje fiziološku i komunikacijsku djelatnost čovjeka. Fiziološki aspekt procesa čitanja ostvaruje se radom govornih organa uz sudjelovanje organa vida i ...uz poticaje iz kore velikog mozga, dok se komunikacijski aspekt odnosi na prijenos obavijesti gdje čitalac šalje poruku drugima i sebi. Mnogi autori navode kako je čitanje jedan od najvažnijih izuma ljudskog roda, te da je evolucija čitanja i pojedinca i ljudske vrste neposredno povezana s intelektualnom evolucijom čovjeka općenito i da potiče razvoj cjelovite ličnosti. Čovjekova se posebnost u odnosu na sva druga bića ogleda u tome što posjeduje urođenu sposobnost usvajanja složenih jezičkih struktura iz okoline. Ovaj rad ima za cilj ukazati na značaj jezičke djelatnosti čitanja za razvoj govora kod djece osnovnoškolskog uzrasta, te ponuditi korisne modele za unapređivanje procesa čitanja i razvoj vokabulara kod učenika osnovne škole. U razvoju govora kod učenika mlađeg školskog uzrasta važno je voditi računa i o fiziološkom i o komunikacijskom aspektu procesa čitanja, a kad se postigne automatizacija tog procesa, jedan je od ključnih faktora za uspješan razvoj govora unapređenje leksičke kompetencije, utemeljene na različitim leksičko-semantičkim odnosima unutar leksičkog korpusa određenog jezika, proširivanje i produbljivanje vokabulara i njegovo mjesto u razvoju čitalačke pismenosti i čitateljske sposobnosti. To su veoma značajni lingvistički faktori za unapređenje govora kod učenika kao govornika u razvoju.
Zbog povoljnih klimatskih prilika područje Hercegovine pogodno je za uzgoj duda čija je prisutnost poznata od davnina. U prošlosti se na ovom podneblju uzgajao i dudov svilac radi proizvodnje kokona ...(čahura) obavijenih svilenim nitima. Organizirana sadnja stabala duda u svrhu razvoja svilarstva evidentirana je u Hercegovini polovicom XIX. stoljeća. Početkom Prvog svjetskog rata proizvodna svile stagnira da bi do revitalizacija svilarstva došlo koncem dvadesetih godina XX. stoljeća. Pojava umjetnih vlakana i posljedice Drugog svjetskog rata bile su pogubne za svilarstvo te se u nadolazećim godinama prestalo sa ovom gospodarskom djelatnosti na području Hercegovine.
Due to favorable climatic conditions, the area of Herzegovina is suitable for growing mulberry trees whose presence has been known since ancient times. In the past, silkworm was also bred in this climate to produce cocoons wrapped in silk threads.Organized planting of mulberry trees for the purpose of the development of silk growing was recorded in Herzegovina in the middle of the XIX century. With the arrival of the First World War, silk production stagnated and its revitalization occurred at the end of the 1920s. The emergence of artificial fibers and the consequences of World War II were devastating for silk production and in the following years this economic activity in Herzegovina ceased.
Socijalni razvoj predstavlja sposobnost pojedinca da uspostavi i formira bliske, intimne i bezbedne odnose sa vršnjacima i drugim pojedincima. Razvijenost socijalnih veština kao što su empatija, ...odgovornost, sklapanje prijateljstava i rešavanje konflikata utiču na kvalitet života pojedinca i zadovoljavanje njegovih potreba. Socijalne veštine učimo i razvijamo na sličan način kao što dete uči da hoda i govori. Za to su naravno neophodni neposredni socijalni kontakti sa roditeljima, decom i odraslima kroz koje razmenjujemo mišljenja, doživljaje, misli i emocije. U toj razmeni na osnovu melodije glasa, mimike i pokreta prepoznajemo emocije našeg sagovornika koji može imati zaštitni karakter u predviđanju opasnosti. Razvojem socijalnih veština deca stiču samopouzdanje i kompetencije koje im omogućavaju da efikasnije rešavaju probleme i grade kvalitetne međuljudske odnose. Istraživanja potvrđuju da realni socijalni kontakti utiču na razvoj »socijalnog mozga« tj. moždanih struktura i njegovih neuronskih mreža koje učestvuju u socijalnim interakcijama i čine osnovu socijalne kognicije. Frontalni korteks na primer, omogućava zajedničku pažnju a osnovni zadatak amigdale jeste prepoznavanje i integracija emocija. Današnja deca odrastaju u svetu koji se suštinski razlikuje od onog u kome su odrastali njihovi roditelji. Ogleda se u prisustvu savremene tehnologije koja je u velikoj meri promenila komunikaciju, stavove, vrednosti. Tehnologija više nije sredstvo za dostizanje određenog cilja već je neizostavni deo postajanja i delovanja. Dokazano je da intenzivna upotreba socijalnih mreža ne smanjuje samo broj stvarnih socijalnih kontakata već negativno utiče na socijalnu kompetenciju. Danas gotovo svaka mlada osoba koristi društvene mreže i savremenu tehnologiju u tolikoj meri da sprečavaju uspostavljanje realnih socijalnih odnosa što posledično vodi u usamljenost. Medicinska i psihološka nauka ostvarile su značajan napredak u objašnjavanju uzroka, mehanizama i posledica usamljenosti. Rezultati su zapanjujući a široj javnosti malo poznati. Iz tog razloga je neophodno više pažnje posvetiti usamljenosti jer je za svakog pojedinca mnogo opasnija od bilo koje druge bolesti.
Adaptivno ponašanje definiše se kao skup konceptualnih, socijalnih i praktičnih vještina koje ljudi uče i koriste u svakodnevnom životu. Relativno mali broj studija ispitivao je uticaj pola na ...adaptivno funkcionisanje, uglavnom kod ispitanika sa poremećajima iz spektra autizma (PSA), pri čemu su dobijani oprečni podaci u pogledu polnih razlika. Cilj ovog istraživanja bio je ispitivanje razlika u adaptivnom funkcionisanju između dječaka i djevojčica tipičnog razvoja (TR), školskog uzrasta. Uzorkom je obuhvaćeno 76 djece, 50 dječaka i 26 djevojčica. Uzrast ispitanika bio je od 6 do 14 godina (9,72±0,30). Za procjenu adaptivnih vještina korišćena je Dijagnostička skala za procjenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behaviour Diagnostic Scale – ABDS; Pearson, Patton & Mruzek, 2016). Istraživanje je sprovedeno u dvije osnovne škole u Foči, školske 2020/2021. godine. Iako je deskriptivna analiza ukazivala da dječaci u odnosu na djevojčice postižu veće prosječne vrijednosti, ta razlika nije dostigla statističku značajnost ni za jedan ispitivani adaptivni domen (konceptualni, socijalni, praktični), kao ni za ukupan adaptivni skor postignut na ABDS skali. S obzirom da je uzorkom u ovom istraživanju obuhvaćen relativno mali broj ispitanika, potrebno je sprovesti istraživanje o polnim razlikama u adaptivnom funkcionisanju na mnogo većem broju dječaka i djevojčica TR.
Kvalitet života je sposobnost samopercepcije položaja pojedinca u kontekstu kulture i sistema vrednosti u kojima živi u odnosu na njegove ciljeve, standarde i brige. U savremenim istraživanjima ...poremećaji govora su prepoznati kao indikatori narušavanja kvaliteta života kod dece. Cilj ovog istraživanja je da pruži primarne podatke o kvalitetu života kod dece sa poremećajima govora, sa posebnim osvrtom na emocionalni i društveni domen kvaliteta života. U ovoj preglednoj studiji pretražene su elektronske baze podataka Google Scholar Advanced Search i Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KoBSON. Nalazi su sažeti korišćenjem sistematskog i narativnog pristupa. Analizom pronađenih radova, izdvojeno je šest istraživačkih studija pogodnih za uključivanje u reviziju. U obzir su uzeti pregledni i originalni istraživački radovi. Istraživački radovi su se metodološki razlikovali u pogledu veličine uzorka, procedure istraživanja, procene aspekta kvaliteta života i rezultata. Iz pregledanih studija i istraživanja, pojavljuju se dokazi da je društveni domen najviše pogođen kod dece sa poremećajima govora i da su deca sa poremećajima govora izložena riziku od socijalno-emocionalnih problema u ponašanju. Takođe, nalazi ovih studija nam pokazuju da viši nivo stresa u porodici predstavlja dodatni indikator narušavanja kvaliteta života dece sa poremećajima govora. Ovi nalazi nam sugerišu da osim stepena poremećaja govora postoje i dodatni faktori koji mogu uticati na način na koji roditelji izveštavaju o kvalitetu života dece. Uzimajući ove rezultate u razmatranje, možemo zaključiti da bi logopedi trebali da svoj tok procene govora i primenjene intervencije tokom rehabilitacije govora prilagode opštem blagostanju deteta sa poremećajima govora.
This book discusses the role of cultural practices and policy for sustainable development in West Africa across different artistic disciplines, including performance, video, theatre, community arts ...and cultural heritage. Based on ethnographic field research in local communities, the book presents findings on current debates of cultural sustainability in Nigeria, Ghana, Cameroon and Benin. It provides a unique perspective connecting cultural studies, conflict studies and practical peacebuilding approaches through the arts. The first part pays particular attention to aspects of social cohesion and the circumstances of internally displaced persons e. g. caused by the Boko Haram insurgency in Northeast Nigeria. The second part focuses on cultural policy issues and challenges in the context of sustainable development, investigating participatory approaches and bottom-up processes, the role of governments and civil society, as well as performing arts organizations and universities in policy making and implementation processes. Performing Sustainability in West Africa presents research results and new methods on the role of artistic and cultural practices in conflict situations as well as current debates in cultural policy for researchers, academics, NGOs and students in cultural studies, sustainable development studies and African studies.
PDF
