Bivšega policijskog upravitelja u Banjoj Luci i Sarajevu vlastodršci su krajem 1940. odabrali za ravnatelja zagrebačkoga redarstvenog ravnateljstva kao zamjenu za nepouzdanoga Josipa Vragovića. ...Svojim je iskustvom i oštrim pristupom prema neistomišljenicima političkoga poretka, prokušanim tijekom sedamnaestogodišnje policijske službe, trebao suspregnuti sve snažniju djelatnost komunističkih i ustaško-frankovačkih snaga u hrvatskoj metropoli neposredno pred početak
ratnih operacija na ovim prostorima. U prilogu se nastoji približiti Vikertov profesionalni i privatni život uz iznošenje podataka o njegovoj
povezanosti s onodobnim političkim strukturama, načinu ophođenja s protivnicima režima te najbližim suradnicima. Posebna je pozornost posvećena upravljanju policijom u Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu, što je naposljetku i dovelo do toga da je samo nekoliko dana nakon uspostave
Nezavisne Države Hrvatske postao jednom od za režim najnepoželjnijih osoba.
Rikard Vikert (1889–1941) was the last chief of the Zagreb police before the beginning of World War II in this region. He remained at this
post only for a short time. Despite this, immediately after the establishment of the Independent State of Croatia, he was declared one of the most wanted persons of the new regime. The reasons for this were related to his earlier policing activities, especially his performance as the head of the Sarajevo police (1935–1940), when he was responsible for the cruel treatment of political dissidents of the old Yugoslav regime.
He was trained to perform police duties as early as the time of the Austro-Hungarian Monarchy, acting as part of the armed forces, i.e. the gendarmerie, immediately after the establishment of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. He was well-accepted in centralist circles because he voluntarily left the Austro-Hungarian army and joined the Serbian army at the very beginning of the Great War. In this way, he gained the trust of Belgrade’s political elites, which found him suitable for larger police tasks, due to the fact he was an educated officer. From 1923, he was employed by the Ministry of the Interior, and
climbed the administrative ladder within the police apparatus. He experienced a professional zenith when he became the chief of the Zagreb
police, where he tried to oppose the increasingly strong attempts of members of the Ustasha and communist movements to break the old order. After the entry of German forces into Yugoslavia and the proclamation of
the puppet Independent State of Croatia, he and his associates fled Zagreb, trying to find refuge in Sarajevo. There, at the end of April 1941, he committed suicide while resisting an attempt of the Ustasha police to apprehend him.
Like his numerous contemporaries from the period of the dissolution of Austria-Hungary and establishment of the new Yugoslav state, Franjo Urbany (1874–1951), a lawyer from Zagreb, General Attorney ...and police chief of the second-largest city in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, had to make a considerable political and ideological U-turn in order to continue his presence in high administrative circles. It would be hard to say whether his personal pre-war views were in opposition to the new situation or not, but there can be little doubt that he wanted to ingratiate himself to the new power-holders. This was a necessity if he were to continue climbing the administrative ladder in the new environment. The difficulty was that Urbany, like many of his kind from the occupying system, had to virtually jump into the lap of those who had been occupied up until that point and – in the new circumstances – were the leading political forces of the state union of which Croatia had suddenly become a member. There can be little doubt that Urbany knew how to adapt. Once a participant in the burning of a Hungarian tricolour at Zagreb’s Jelačić Square in 1895 and a minor administrator of the Austro-Hungarian occupying forces in Serbia during World War I, he became a persecutor of the Croatian opposition and a campaigner for the protection of the centralistic and unitarian Yugoslavian community ruled by the Karađorđević dynasty. These merits provided him with the opportunity to lead and restructure the Zagreb police in the period of 1921–1924. Despite his successes, it appears that the power-holders were in search of a firmer hand for the upcoming times, in order to combat the increasing numbers of dissenters. Because of this, Urbany was forced to resign as the chief of Zagreb’s police and was succeeded by the notorious Janko Bedeković.
The paper endeavours to outline biographical fragments and fathom the character of Josip Vragović (1886–1965), a long-time employee and director of the Zagreb police in the Kingdom of Yugoslavia and ...Independent State of Croatia. The paper also shows the structure of the interwar Zagreb police and Vragović’s closest associates. Particular emphasis is put on Vragović’s professional activity in the period of turbulent social and political conditions in 1918, 1941, and 1945, and some light is shed on his private life (as much as possible through available archival sources).
Novim Zakonom o komunalnom redarstvu (Zakon o občinskem redarstvu) lokalne jedinice komunalnog redarstva u Sloveniji stekle su ovlasti slične onima koje ima policija. Iako se njihovo djelovanje u ...prvom redu odnosi na prekršaje, djelovanje prometnih redara može izravno utjecati i na kazneni postupak; na primjer, može rezultirati prikupljanjem dokaza relevantnih za kazneni postupak. Prema čl. 18. slovenskog Zakona o kaznenom postupku sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni kršenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, dokazima koji su pribavljeni protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku za koje je predviđeno da se ne smiju uporabiti kod donošenja sudske odluke te onim dokazima za koje se doznalo na temelju nezakonitih dokaza. To pravilo treba uzeti u obzir i prilikom prosuđivanja dopustivosti dokaza koje je pribavilo komunalno redarstvo. Stoga neće biti dopušteni dokazi koji su pribavljeni kršenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Također, sud ne smije temeljiti svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku i za koje je predviđeno da se ne smiju uporabiti kod donošenja sudske odluke. To, međutim, ne treba tumačiti tako da komunalno redarstvo prilikom prikupljanja dokaza treba slijediti odredbe Zakona o kaznenom postupku, već bi bilo dovoljno da su dokazi pribavljeni u skladu sa zakonom koji uređuje odnosnu materiju kao lex specialis. Nadalje, komunalno redarstvo ne bi se smjelo koristiti svojim ovlastima malae fidei, tj. s namjerom pronalaska dokaza kaznenog djela. Svi ti zahtjevi mogu se pronaći u odlukama Ustavnog suda Republike Slovenije te Vrhovnog suda. Posebno relevantna u pogledu neizravnog utjecaja komunalnog redarstva na kazneni postupak jest i doktrina o “plodovima otrovne voćke”.
Gledajući s poredbenog aspekta, pojedine zemlje imaju dugu i bogatu tradiciju lokalnog i/ili dobrovoljnog redarstva (Njemačka), dok su druge (Hrvatska) tek nedavno uvele komunalno redarstvo s ograničenim ovlastima. U svim slučajevima, međutim, uporaba tih ovlasti može rezultirati prikupljanjem dokaza koji mogu biti izravno ili neizravno relevantni za kazneni postupak. Kao i u Sloveniji, i u tim zemljama dopustivost takvih dokaza u kaznenom postupku ovisi o tome jesu li prikupljeni u skladu s ustavnim pravima, a ne prema strogo određenim standardima kaznenog postupka koji bi bili primjenljivi u tim parakaznenim postupcima.
U skladu sa svim navedenim, temeljna teza rada može biti potvrđena. Stroža zakonska pravila Zakona o kaznenom postupku ne moraju biti ispunjena u pogledu dopustivosti u kaznenom postupku dokaza koje je pribavilo komunalno redarstvo, međutim oni moraju biti prikupljeni u skladu s ustavnim pravima te posebnim zakonskim odredbama kojima je uređeno djelovanje tih tijela.
Zagreb was the political-administrative centre of the Independent State of Croatia during its four years of existence. Immediately following the establishment of the new state security measures were ...introduced to bring order to the city and increase the sense of security of its inhabitants. Due to wartime conditions the Zagreb police introduced decrees concerning curfews and blackouts which were enforced by sanctions against transgressors. At first, transgressors were fined, later they were incarcerated and taken away to do forced labour. Likewise, security measures were used to ‘beautify’ the capital city of the Independent State of Croatia by removing beggars, vagrants, prostitutes, the jobless and all those who were perceived to pose a constant threat to private property. Due to an influx of population and a growth in the amount of urban traffic the police attempted to bring order to this aspect of urban life also. Such efforts by the authorities can not be treated as government violence, or police terror, particularly not as aggression directed toward opponents of the regime. The government of the Independent State of Croatia carried out terror against its own citizens on the basis of racial origins, but also against those who dared to question the laws, regulations and policies of the Ustaša regime.
Autor u radu istražuje okolnosti koje su utjecale na razvoj redarstva
u važnim europskim i svjetskim sustavima. Uz to što su imali slične
početke u samoorganiziranim dobrovoljnim stražama, na brojne ...je sustave
ključan utjecaj ostvario francuski model žandarmerije u ruralnim
predjelima te utemeljenje profesionalnog redarstva u Parizu od
1667. godine. Po tom uzoru žandarmerija je osnivana na njemačkim
područjima, gradsko redarstvo u Berlinu utemeljeno je 1735., a u austrijskom
sustavu 1793. godine, i postupno je preneseno na područje
Hrvatske. Razvoj britanskog redarstva bio je pod utjecajima kolonijalnih
iskustava, organiziranja poduzetnika na lokalnim razinama u
Škotskoj od 1779. te formiranja Metropolitanske policije 1829. godine.
Izvorne američke jedinice redarstva potječu od robovskih ophodnja,
koje se pojavljuju od oko 1660. godine.
Nastanak redarstvenih vlasti bio je potaknut raznovrsnim čimbenicima,
utjecao je na promjenu uloge građana u nekim funkcijama sigurnosti,
a kroz određivanje širine poslova postavljena je uloga policije u
kriminalističkom istraživanju i u prethodnom postupku.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, PRFLJ, UL, UM, UPUK
Nakon uspostave austrijske uprave 1814. i u dubrovačkom i kotorskom okružju kao redarstvo se nastoje ustrojiti teritorijalne snage koje bi trebale održavati red, mir i sigurnost. One se u ova dva ...okružja konačno ustrojavaju tek 1832. i u svemu, osim u sudbenom pogledu, izjednačavaju s već postojećima u ostalim okružjima. U radu se obrađuje nekoliko temeljnih pitanja, poput pripreme kod uvođenja teritorijalnih snaga u dubrovačkom i kotorskom okružju, načina njihova ustroja i djelovanja, zatim neki aspekti nedjelotvornosti, kao što su samovolja časnika i pandura, te problemi službovanja. Unatoč uvođenju teritorijalnih snaga u ova dva okružja, čini se da, zbog nepostojanja tradicije, neobvezne te neplaćene i pogibeljne službe, ovaj oblik redarstva nikada nije zaživio u obliku kakav je bio u ostalim okružjima pokrajine.
U radu se na temelju dostupnih arhivskih izvora i postojeće literature istražuje redarstveno-obavještajni odnos Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Mađarske u Drugom svjetskom ratu poglavito u ...pitanju Međimurja. Odnosi dviju susjednih država bili su zategnuti zbog mađarskog zauzimanja Međimurja (kao i hrvatskog dijela Baranje). Zbog toga nije bilo međusobne suradnje u pitanjima redarstvene odnosno policijsko-obavještajne službe, iako je bilo pokušaja da se oni uspostave, prije svega na lokalnoj razini. Vlasti NDH su mađarsku redarstvenu, odnosno policijsko-obavještajnu službu kao i njemačku i talijansku tretirale kao neprijateljsku. Tek pred kraj Drugoga svjetskog rata pod utjecajem Nijemaca dogovorena je međusobna suradnja, ali ubrzo su se obje države počele urušavati te su doživjele konačan slom.
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941, organizira se i njezin policijski aparat. Istovremeno se osniva Ravnateljstvo za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) kao standarna policija s posve ...ograničenim pravima i Ustaška nadzorna služba (UNS) kao tajna državna policija, izgrađena po uzoru na njemački Gestapo. Istovremeno se uspostavljala i mreža nižih policijskih organa. Zbog nesređenih prilika u Srijemu 1942. godine je osnovano Više redarstveno povjerenstvo na čelu s Viktorom Tomićem.
PDF
