Ovdje ćemo iznijeti nekoliko odlomaka iz originalnih djela ruskih filozofa koji tematiziraju vlastitu filozofiju u europskom kontekstu. Oni će sami najbolje označiti kvalitete svoje filozofije. Treba ...naglasiti da se radi o razdoblju progonstva njihovih filozofa po Europi i svijetu. Čini se da su zbog toga imali veću slobodu. No i prije Oktobarske revolucije i progonstva imali su poteškoća s filozofijom u Rusiji, jer ona nije dobrodošla u njihovu sredinu, njegovana je uglavnom u crkvenim akademijama i kružocima intelektualaca. Smatrana je zapadnjačkim uljezom, osobito revolucionarne 1848. godine kad je car Nikola I. preko svoga ministra prosvjete S. Uvarova označio filozofiju glasovitom rečenicom: “Korist od filozofije je sumnjiva, ali je šteta sigurna.” U ovome članku govore: Vasilij V. Zen’kovskij o sekularizmu u ruskoj misli, zatim Ernst L. Radlov o glavnim pravcima ruske filozofije, Boris V. Jakovenko o specifičnosti i vrijednosti ruske filozofije, Semjon L. Frank o oznakama ruske religiozne misli te Nikolaj O. Losskij o razvoju ruske filozofije i njezinim oznakama. Zaključit ćemo njima omiljenom temom o spoznaji Boga u miješanom filozofsko-teološkom govoru.
U ovom članku autor analizira Kedrovljevo izlaganje i kritiku Maritainove filozofije znanosti. U prvom dijelu kratko izlaže Kedrovljev život i djelo. U drugom dijelu predstavlja Kedrovljevo izlaganje ...Maritainove filozofije znanosti i Kedrovljeve kritičke primjedbe toj filozofiji. U trećem dijelu, najvećemu i najvažnijem, analizira ispravnost argumenata u Kedrovljevoj kritici Maritaina. Autor pokazuje da je Kedrov imao nakanu napraviti nepristrano i objektivno predstavljanje Maritainovih pogleda. Kedrov ipak nije u pravu u svojoj kritici jer neke od središnjih teza Maritinove filozofije nije dobro razumio. Ove posebno uključuju Maritainov spoznajni realizam, narav metafizike i naravne teologije i njegove poglede na odnose znanosti i filozofije prema vjeri.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
U radu se prikazuje i analizira recepcija ruskoga filozofa Nikolaja Berdjajeva (1874–1948) u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Prate se prijevodi njegovih članaka i knjiga, članci o Berdjajevu ili o ...njegovim djelima te utjecaj nekih Berdjajevljevih ideja na hrvatske mislioce. Na prve odjeke njegove misli u Hrvatskoj nailazimo već početkom stoljeća, a češće tijekom 1920-tih. U tom se razdoblju on najčešće percipira kao istočnokršćanski gnostik i ruski pravoslavni filozof.
Intenzivnije se Berdjajev prihvaća u Hrvatskoj tijekom 1930-tih, kada postaje poznat i diljem svijeta, shvaćen kao jedan od predvodnika personalističkog pokreta koji je tada doživljavao svoj procvat. Tada se pojavljuju i prvi prijevodi njegovih djela: Novo srednjovjekovlje (1932), Istina i laž komunizma (1934), Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu (1935) i Naziranje Dostojevskog na svijet (1936). Kako je personalistički pokret snažno utjecao na hrvatske katoličke mislioce, oni se najčešće pozivaju na Berdjajeva, Jacquesa Maritaina i Emmanuela Mouniera. Snažna personalistička kritika totalitarizama, a osobito komunizma, imala je trenutni odjek i u Hrvatskoj. U tome se ističu radovi Bonifacija Perovića, Nedjeljka Subotića, Jurja Paše, Eugena Anišića, Ante Katalinića, Stjepana Zimmermanna, Vendelina Vasilja i Dominika Barača. Pojavljuje se i negativna recepcija Berdjajeva, osobito u lijevo orijentiranim krugovima koja svoj vrhunac doseže nakon Drugoga svjetskog rata, a koju predvodi Miroslav Krleža. Uspon i nagovještaj pada marksističke ideologije obratno je razmjeran prisutnosti misli Nikolaja Berdjajeva u Hrvatskoj.
U drugoj polovici stoljeća, osobito od 1980-tih, uočljiv je sve veći interes za Berdjajeva, kako u Hrvatskoj tako i na prostorima bivše Jugoslavije. Pojavljuje se nekoliko novih prijevoda, članci o njemu, a objelodanjeno je i nekoliko sintetičkih radova o njegovoj misli, što je sve doprinijelo da se on sagledava kao cjelovit filozof, veliki pristaša borbe za čovjeka i njegovo dostojanstvo, za čovjekovu stvaralačku slobodu i njegov stvaralački poziv. Tako Berdjajevu pristupaju Josip Kribl, Bonifac Badrov i Ante Kusić.
Slomom socijalističkog sustava negativna recepcija Berdjajeva gotovo je nestala, a on se više ne veže isključivo za određeno uže filozofsko područje ili jedno djelo, već se sagledava kroz cjelokupan filozofski opus, što je osobito vidljivo iz radova Ivana Devčića i Borislava Dadića.
Tema ovog članka jest kozmistička misao ruskog filozofa Nikolaja Fedoroviča Fedorova s obzirom na njegov tekst Filozofija opće stvari. Prva dva poglavlja rada prezentiraju sam kozmizam i kozmiste ne ...bi li se jasno ukazalo na kozmističke idejne temelje. Treće je poglavlje svojevrsni prikaz spomenutog Fedorovljevog centralnog teksta. Na kraju slijedi zaključak, pri čemu je autor izrazio i vlastite misli koje se tiču spomenute teme, ali i ukazao na Fedorovljev utjecaj na sovjetsku ideologiju i suvremeni fenomen transhumanizma.
Ovdje ćemo iznijeti nekoliko odlomaka iz originalnih djela ruskih filozofa koji tematiziraju vlastitu filozofiju u europskom kontekstu. Oni će sami najbolje označiti kvalitete svoje filozofije. Treba ...naglasiti da se radi o razdoblju progonstva njihovih filozofa po Europi i svijetu. Čini se da su zbog toga imali veću slobodu. No i prije Oktobarske revolucije i progonstva imali su poteškoća s filozofijom u Rusiji, jer ona nije dobrodošla u njihovu sredinu, njegovana je uglavnom u crkvenim akademijama i kružocima intelektualaca. Smatrana je zapadnjačkim uljezom, osobito revolucionarne 1848. godine kad je car Nikola I. preko svoga ministra prosvjete S. Uvarova označio filozofiju glasovitom rečenicom: “Korist od filozofije je sumnjiva, ali je šteta sigurna.” U ovome članku govore: Vasilij V. Zen’kovskij o sekularizmu u ruskoj misli, zatim Ernst L. Radlov o glavnim pravcima ruske filozofije, Boris V. Jakovenko o specifičnosti i vrijednosti ruske filozofije, Semjon L. Frank o oznakama ruske religiozne misli te Nikolaj O. Losskij o razvoju ruske filozofije
i njezinim oznakama. Zaključit ćemo njima omiljenom temom o spoznaji Boga u miješanom filozofsko-teološkom govoru.
Ovim radom nastavljamo nova filozofska iščitavanja L. N. Tolstoja (1828-1910) u hrvatskoj filozofskoj misli prigodom stote godišnjice njegove smrti. U središtu zanimanja stoji njegova „pobožnost ...mišljenja“ (filozofija) u potrazi za vjerom, u konačnici za Bogom. Od mnoštva Tolstojevih spisa napisanih na ovu temu, autor se koristi osobito dvama publicističkima, koji stoje na početku („Ispovijest“) i pri koncu („Odgovor na odluku Svetoga Sinoda“) njegove borbe s Bogom i sumnjom u dogmatsko pravoslavno kršćanstvo. Rad predstavlja jedan od mogućih putova za razumijevanje Tolstojeve teodiceje u okvirima ruske religijske filozofije s konca XIX. stoljeća.
