John Rawls jedan je od najvećih filozofa u području moralne teorije i predstavnik umjerenog liberalizma. Glavna ideja njegovog djela Teorija pravde, objavljenog 1971. godine, je pravednost kao ...pravičnost, odnosno uspostavljanje društva u kojem bi bila zajamčena socijalna sigurnost svakog pojedinca, s posebnim naglaskom na brigu o onima koji su manje privilegirani (socijalna načelo). Pri formiranju svoje moralne teorije mnogo se oslanja na Kanta, na tradiciju društvenog ugovora, a deontološki moral stavlja nasuprot utilitarnom (teleološkom). Činjenica da je u svoju teoriju uključio brojne vrline tipične za judeokršćansku tradiciju – pravičnost u odabiru načela pravednog društva, dostojanstvo svakog čovjeka, izvorni položaj koji znači idealan položaj (rajski vrt), socijalno načelo (siromašni Lazar), naglašavajući međusobni dogovor (Babilon ili Pedesetnica) – potaknulo je živu raspravu među teolozima. Odsutnost metafizike, činjenica da su ove vrline prisutne u Rawlsovoj liberalnoj teoriji u njihovom sekulariziranom obliku, ukazuje na određenu dvosmislenost ili čak proturječnost: s jedne strane to znači određeno pretraživanje unutar samog liberalizma (na neki način uplašenog od sebe), dok s druge strane liberalizam svojom metodom i polazištima poriče mogućnost prepoznavanja određenih vrlina i njihovih argumenata.
The aim of this article is to explore a few factors that contribute to the tendency towards secularization in the evangelical churches in Central and Eastern Europe. It further suggests theological ...remedies to address the causes of secularization. The thesis of this article is that there are three causes for the tendency towards secularization. First is the secularization of theological education, second is the crisis of ecclesial identity, and third is the secularization of leadership. The first proposal of this article is that the remedy for the secularization of theological education is redefining theology as communion, theological education as transformation, and theological formation as discipleship. Second, the remedy for the crisis of ecclesial identity that leads to negative identity markers is the replacement of the external conformation model of Christian life (which leads to social isolation, subculturality, and spiritual abuse) with the internal transformation model, which leads to a healthy spirituality and a meaningful theology of mission. Third and finally, the remedy for the secularization of leadership is the rediscovery of the kenotic model of Christian life and ministry.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
U tijeku je proces sekularizacije europskih društava koji je prisutan već nekoliko desetljeća. Veliki je to izazov za Crkvu koja mu se nastoji oduprijeti na različite načine. Pastoralna skrb, ...zamišljena kao organizirana spasenjska djelatnost Crkve kojoj je cilj spasenje čovjeka, jedan je od takvih načina. Međutim, opiranje procesu sekularizacije
nije izravan cilj pastoralne skrbi. Ukoliko se pastoralna skrb provodi na pravilan način, ona može biti moćno i smisleno sredstvo Crkve u opiranju laicizaciji. U članku su predstavljeni različiti oblici redovite i izvanredne pastoralne skrbi koji doprinose razvoju religioznosti vjernika i širenju Evanđelja u zajedničkom društvenom životu. Najprije,
autor predstavlja ulogu redovite pastoralne skrbi u ovom procesu. Zatim nabraja: naviještanje Božje riječi, različite oblike kulta i služenje kršćanske ljubavi kao načine oživljavanja vjerskog života. Također ukazuje na ulogu izvanredne pastoralne skrbi, posebice one vrste koja smjera na suradnju s novim radničkim udruživanjima koja se razvijaju i s drugim neformalnim svjetovnim udruženjima.
Sekularizacija i moral Antolović, Mihael; Sadžakov, Slobodan
Metodički ogledi,
04/2016, Volume:
22, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Iako su tekovine sekularizacije etablirane kao integralni dio stvarnosti modernih društava, prisutne su i brojne tendencije usmjerene ka tome da se ona ospori i obezvrijedi. Te tendencije, koje mogu ...imati ozbiljne posljedice, uključuju mišljenje da sekularizacija ne predstavlja nešto neupitno. Zato se čini potrebnim podsjetiti na njene legitimacijske osnove, tim prije jer je riječ o temi koja ne predstavlja samo akademsko pitanje nego i nešto što na bitan način zadire u temelje organizacije i kvalitete svakodnevnog života. U ovome radu posebno ćemo se osvrnuti na etičke aspekte sekularizacije, odnosno na odnos sekularizacije i morala.
U radu se prikazuje razmišljanje Željka Mardešića o odnosu kršćanstva i sekularizacije, kako ga nalazimo u nekim njegovim djelima. Promatra se poglavito misao koja fenomenu sekularizacije prilazi s ...teološkog vidika. Polazi se od iščitavanja temeljnih odrednica sekularizacije, te se razgraničuje sekularizaciju od sekularizma, koji je njezino iskrivljenje. Prikazuje se zatim kako biblijska vjera omogućuje sekularizaciju. Konačno, govori se o tome kako sekularizacija na kršćanstvo i Crkvu pozitivno djeluje i kršćanima omogućuje – ali i od njih traži – autentično življenje vjere.
Od hrvatskih katolika Željko Mardešić bio je jedan od naglasnijih zagovaratelja susreta kršćanstva i liberalizma, odnosno dijaloga vjernika i modernog svijeta na principima koncilskog nauka. Kao ...kompetentan poznavatelj hrvatskih i svjetskih religioznih kretanja, nikada nije ostao samo puki akademski intelektualac, već je bio autentičan kršćanin. Drugi vatikanski koncil snažno je obilježio njegov znanstveni i vjernički angažman. Dok je u 19. st. prevladavala suprotstavljenost između dvaju pogleda na svijet, znanstvenog i vjerskog, kao i odnosa prema društvenom poretku, Željko Mardešić tvrdi da je dijalog kršćanstva i moderniteta potreban i ostvariv na temelju Drugog vatikankog sabora. Ukazujući na kršćanske principe moderniteta, odbacujući politički katolicizam i vrednujući demokraciju, Mardešić povlači neprekinutu crtu između prvog kršćanstva i moderniteta.
Among the Catholics in Croatia, Željko Mardešić was one of the most outspoken advocates of the convergence of Christianity and liberalism, that is, of dialogue between people of faith and the modern world based on the principles of the conciliar teachings. Competently familiar with religious trends in both Croatia and the rest of the world, he was never a mere academic intellectual, but an authentic Christian. His scholarly and religious engagement was strongly influenced by the Second Vatican Council. Whereas the 19th century was dominated by opposition between the two world views, the scientific and the religious one, as well as treatment of social order, Željko Mardešić argued that a dialogue between Christianity and modernity was now necessary and feasible on the basis of the Second Vatican Council. Pointing to the Christian principles of modernity, rejecting political Catholicism and validating democracy and secularisation, Mardešić drew an unbroken line between the first Christianity and modernity.
U ovome se radu aktualna teza o medijatizaciji religije pokušava staviti u kontekst teorija koje pokušavaju objasniti kretanje religioznosti i položaja religije u suvremenim društvima. Današnja se ...situacija stavlja u kontekst transformacije religije te se analizira na koji način medijatizacija religije utječe na taj kontekst. Time se medijatizacija promatra kao proces koji se nalazi pod utjecajem transformacije religije, ali i kao djelomično neovisan proces koji utječe na religijsku transformaciju potičući specifičan duhovni pluralizam i individualizam (post) modernih zapadnih društava u kojemu se pojavljuju nove, eklektične forme religioznosti. U tom se smislu osobito analizira pitanje utjecaja medijatizacije na osporavanje religijskih autoriteta te internet kao nov medij koji svojom decentraliziranošću ima potencijalno jak utjecaj na transformaciju religije i religijskih autoriteta. Zaključuje se da je medijatizacija vrlo složen i dvostran proces čije se značenje i doseg ne bi trebali prenaglašavati jer mnogim situacijama medijsko posredovanje religije služi samo kao pojačavanje postojećih teritorijalnih, licem-u-lice religijskih zajednice te se nalazi pod kontrolom formalnih religijskih vođa.
In this paper the author tries to put the current mediatization thesis into the framework of theories that aim to explain position of religion and religiosity in the contemporary societies. Contemporary situation is explained within the context of religious transformation, and the author has made an attempt to analyze the influence of the mediatization on the aforementioned context. In that way, mediatization is conceptualized as a process that is influenced by the transformation of religion, but also at least partially as a process that advances the religious transformation by encouraging the development of spiritual pluralism and individualism of (post)modern Western societies wherein new and eclectic forms of religiosity begin to appear. In that sense, a particular effort has been made in order to explain the influence of mediatization on the religious authorities and to analyze the Internet as a new media that arguably has a strong effect on the transformation of religion and religious authorities. The author concludes that mediatization is a very complex and two-sided process whose influence and impact should not be over-emphasized since in many situations media-conveyed religion serves only as a magnifier of the existing territorial face-to-face religious communities, controlled by the formal religious authorities.
Postsekularizam Matos, Bruno; Renić, Dalibor
Nova prisutnost,
07/2016, Volume:
XIV, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Pojam postsekularizam odnosi se na teorijsku konstrukciju nastalu na temelju kritičke analize suvremene religioznosti i njezinog političko-društvenog i kulturnog položaja. Ovaj rad, prvo, uvodi u ...problematiku općenite relevantnosti pojma postsekularizam za refleksiju o društvu i stvarnosti. Drugo, predstavlja i problematizira modele interakcije religioznog i sekularnog poimanja racionalnosti koje predlažu filozofi Jürgen Habermas, John Milibank i Nicholas Wolterstorff. Postsekularistički mislioci opisuju odnos religije i suvremenosti, ali pristupaju i normativno, dajući smjernice za postizanje cilja mirotvornog i pravednog društva. Habermas drži da je sljedeći korak do tog cilja kritičko, ali dijaloško prihvaćanje religije kao sudionika u komunikacijskoj interakciji, u perspektivi nastavka sekularizacijskog procesa. Milbankova radikalna ortodoksija i Wolterstorffova reformirana epistemologija iz kršćanske vjerničke perspektive otvaraju prostor za takav razvoj jer njihova apologetika ne potiče izolaciju, nego omogućuje onaj pozitivan kritički i samo-kritički doprinos religije koje Habermasova sekularna vizija očekuje.
The term postsecularism refers to a theoretical construct based on a critical analysis of the contemporary position of religion in the social, political, and cultural context. Firstly, this article is an introduction to the general issue of the relevance of the concept postsecularism for the reflection on society and reality. Secondly, it presents and discusses models of the interaction of religious and secular notions of rationality proposed by the philosophers Jürgen Habermas, John Milibank and Nicholas Wolterstorff. Postsecular thinkers try to describe the relationship between religion and modernity, but their approach is also normative, since they offer guidelines for achieving the goal of a peaceful and just society. Habermas believes that the next step to achieve this goal is a critical, yet dialogical acceptance of religion as a participant in the communicative interaction, with the continuation of the secularization. From the Christian perspective, Milbank’s radical orthodoxy and Wolterstorff’s reformed epistemology create space for such a development because their apologetics does not encourage isolation, but allows for the positive critical and selfcritical contribution of the religion, which Habermas’s secular vision expects.
S obzirom na napetosti i neslaganja oko odgovora na pitanje koja je uloga religije ili institucionalizirane religijske zajednice u javnom diskursu, osobito gledom na političku zajednicu, potrebno je ...predstaviti neke teoretske uvide važne za razumijevanje odnosa Crkve i države u uvjetima moderne liberalne države. Stoga se u prvom poglavlju govori o odnosu politike i religije iz perspektive filozofije, naslanjaju-ći se osobito na razmišljanja Jürgena Habermasa. Laičnost u smislu sekularnosti, tj. odvojenosti državnih institucija i Crkve kao institucije ne oslobađa vjernike njihove građanske i političke odgovornosti za zajednicu u kojoj žive. Religiozni građani pozvani su na jednak način sudjelovati u javnom diskursu o pitanjima koja se tiču politike i države u kojoj žive kao i nereligiozni građani upravo zbog toga što su kao građani jednako odgovorni za funkcioniranje države i jer se to njih kao građana u prvom redu i tiče. Pritom su dužni svoja uvjerenja izreći jezikom prikladnim javnom diskursu. S druge strane, nereligiozni gra-đani trebali bi biti spremni religiozne građane koje susreću u javnom političkom diskursu prihvaćati kao ravnopravne sudionike u procesu javne uporabe razuma. Pozitivan doprinos stvaranju konstruktivnog odnosa politike i religije u javnom diskursu može dati filozofija, koja se u posljednje vrijeme i sama sve više bavi pitanjima i politike i religije. U drugom poglavlju, služeći se analizama sociologa Hansa Joasa, suprotstavljaju se teze protivnika i zagovornika religije koje se obje pokazuju kao neodržive: 1. modernizacija društva nužno vodi u sekularizaciju; 2. sekularizacija vodi u moralnu propast. Prva teza pokazala se pogrešnom između ostaloga i zbog pogrešnoga razumijevanja religije zagovornika te teze. Drugu tezu opovrgava iskustvo modernih sekularnih država u kojima se nije dogodila moralna propast. Opovrgavanje teze o sekularizaciji poziva na novo promišljanje o bîti religije i modernizacije, a opovrgavanje teze o moralnoj destrukciji poziva na novo promišljanje o povezanosti morala i religije. To obje strane obvezuje na novi napor i ulaganje u stvaranje odnosa međusobnog 428 Nenad Malović, Laičnost – prilike i zablude povjerenja i dobronamjernosti. Treće poglavlje bavi se činjenicom pluralnosti sekularne države i važnošću političkoga u kontekstu civilnoga društva. Raspravlja se o mjestu i ulozi religije i organizirane religijske zajednice u civilnom društvu s naglaskom na značenje i posljedice (i za državu i za Crkvu) prihvaćanja principa vjerske slobode i privatnog karaktera vjere. Nerazumijevanje (namjerno ili nenamjerno) ovih principa dovodi do devijacija u odnosima države i Crkve. U zaključku se donose neke prilike i zablude (o) laičnosti.
Poskusi gradnje islamskega verskega in kulturnega središča (džamije) v Ljubljani odpirajo veliko »glo- kalnih« teoretskih in praktičnih vprašanj. Težave pri uresničevanju multikulturnosti v domnevno ...odprtih, sekularnih družbah so običajno interpretirane kot manjše prehodne motnje, ki jih motivira še ne povsem presežen tradicionalni odpor do drugosti, drugačnosti. Besedilo podvomi v takšno interpretaci- jo in s predstavitvijo dveh primerov poskuša utemeljiti tezo, da odkriti in prikriti odpor do multikulturalizma, konkretno do gradnje »tujih« verskih objektov v slovenskem in tudi evropskem prostoru, odkriva globoko zakoreninjene arhetipske strahove, ki jih preprosti regulacijski repertoar, ki je na voljo v (post) modernih družbah, težko obvladuje.
PDF
