Mikotoksini su sekundarni metaboliti toksigenih plijesni široko rasprostranjenih u usjevima. Biljke, životinje, bakterije i plijesni posjeduju sposobnost modifikacije mikotoksina, a do nje može doći ...i tijekom obrade hrane, što rezultira nastankomvelikog broja „maskiranih” oblika mikotoksina. Tako modificirani oblici mikotoksina često ostaju nevidljivi pri različitim analitičkim tehnikama, što utječe i na točnu procjenu rizika jer se nakon konzumacije kontaminiranih namirnica modificirani oblici mikotoksina u probavnom sustavu vraćaju u izvorni oblik. To je dovelo do potrebe za analitičkim tehnikama kojima se mogu detektirati i kvantificirati modificirani oblici mikotoksina. Sprega tekućinske kromatografije i spektrometrije masa (LC-MS/MS) analitička je tehnika detekcije koja najviše obećava, a za otkrivanje novih modificiranih spojeva uglavnom se primjenjuju spektrometri masa visoke rezolucije. Unatoč tome, toksični utjecaj modificiranih oblika mikotoksina još nije do kraja razjašnjen.
Bakterije se na različite načine prilagođavaju promjenama uvjeta okoline. U ovom su kratkom preglednom radu opisane različite strategije prilagodbe crveno pigmentirane bakterije Vibrio ruber, nedavno ...izolirane iz priobalja, na čimbenike stresa (tj. salinitet, viskoznost, UV svjetlost, mitomicin C, pristupačnost hranjiva i temperaturu). Bakterija Vibrio ruber se koristi različitim strategijama adaptacije kako bi se oduprla okolišnom stresu. Ovisno o koncentraciji soli, bakterija Vibrio ruber mijenja svoj lipidni sastav, te svojstva lipidne faze. Membrana se bakterije Vibrio ruber razlikuje od ostalih srodnih vrsta bakterije Vibrio po tome što ne sadržava hidroksi masne kiseline, ali zato ima izrazito velik udjel lizolipida. Nakupljanje anorganskih hranjivih tvari u bakteriji je selektivno i ovisi o uvjetima okoline. Bakterije se brzo prilagođavaju stresnim uvjetima i mijenjaju svoj proteinski sastav, metabolizam, tj. potrošnju ugljika i energije, te proizvodnju sekundarnih metabolita. Aktivnost glukoza-6-fosfat dehidrogenaze dobar je indikator stresa u Vibrio ruber. Bakterije mogu mijenjati viskozitet stanica kao odgovor na promjenu viskoziteta okoline. Imaju nekoliko virusnih elemenata u genomu koji se mogu inducirati mitomicinom C. Promjene u uvjetima okoline tijekom rasta bakterija bitno utječu na iskorištenje ugljika iz lizata mikrobnih stanica. Nedavno je otkrivena nova ekofiziološka funkcija sekundarnog metabolita prodigiozina, a to je da štiti stanicu od UV zračenja. Može se zaključiti da se u kratkom periodu istraživanja bakterije Vibrio ruber (kraćem od deset godina) dokazalo da se može upotrijebiti kao vrlo učinkovit model za ispitivanje ekofiziologije bakterija.
Pozadina istraživanja. Antioksidansi su važni spojevi koji već pri niskim koncentracijama inhibiraju oksidacijske procese. Zbog štetnih nuspojava primjene sintetskih antioksidanasa porastao je ...interes za istraživanjem prirodnih izvora antioksidansa. Pojava i proširenost antibiotske rezistencije potakli su interes za razvojem novih lijekova ili mogućih izvora novih lijekova. Svrha je ovoga rada bila ekstrahirati sekundarne metabolite kvasca Saccharomyces cerevisiae pomoću etil-acetata kao otapala, te odrediti antioksidacijsku i antimikrobnu aktivnost dobivenih metabolita.
Eksperimentalni pristup. Antioksidacijska aktivnost sekundarnih metabolita kvasca S. cerevisiae određena je pomoću metoda DPPH, ABTS i FRAP. Osim toga, ispitan je antimikrobni učinak etil-acetatnog ekstrakta kvasca S. cerevisiae na bakterije Cutibacterium acnes, Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis.
Rezultati i zaključci. Od 13 izdvojenih sekundarnih metabolita, identificirano je njih pet s antioksidacijskim učinkom. Ekstrakt S. cerevisiae imao je relativno veliku IC50 vrijednost, i to 455,27 μg/mL utvrđenu DPPH metodom i 294,51 μg/mL dobivenu ABTS metodom, te FRAP vrijednost, izraženu u ekvivalentima askorbinske kiseline, od 44,40 μg/mL. Osim toga, ekstrakt je imao izraženi antibakterijski učinak (p<0,05) na Staphylococcus aureus pri koncentraciji od 100 mg/mL i Staphylococcus epidermidis pri koncentraciji od 200 mg/mL. Međutim, nije opažena inhibicija bakterije Cutibacterium acnes, budući da je ekstrakt učinkovito (p<0.05) inhibirao tu bakteriju samo pri koncentracijama od 300 i 400 mg/mL (sa zonama inhibicije od 9,0±0,0 do 9,3±0,6). Bakterija Staphylococcus aureus bila je vrlo osjetjiva na djelovanje ekstrakta, s minimalnom inhibicijskom koncentracijom od 18,75 mg/mL.
Novina i znanstveni doprinos. U ovom je radu potvrđena učinkovitost sekundarnih metabolita kvasca S. cerevisiae kao prirodnih antioksidacijskih i antimikrobnih spojeva, te je dokazana mogućnost njihove primjene u lijekovima protiv zaraznih bolesti uzrokovanih ispitanim bakterijama.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Actinomycetes are Gram-positive soil bacteria known as producers of secondary
bioactive metabolites. In the search for new bioactive ...compounds collection
of actinomycetes from the Laboratory for Microbial Molecular Genetics and
Ecology (Institute of Molecular Genetic and Genetic Engineering, University
of Belgrade) was screened according to several criteria - bioactivity, the
presence of the genes for polyketide synthase (PKS), pigmentation, and crude
culture extracts absorption profile in ultraviolet and visible (UV/Vis)
spectra. Based on these we have isolated three strains NP10, JS520, and
Streptomyces durmitotensis, previously renewed for didehydroroflamicoin
(DDHR) production. Isolates NP10 and JS520 were identified to belong to the
genus Streptomyces. Streptomyces sp. NP10 accumulated branched chain fatty
acids, predominately isopalmitic, and cyclic dipeptides consisting of proline
in combination with valine, isoleucine or alanine, that have a stimulating
effect on the trophoblast cell line in culture at low concentrations (1 ng/ml
and 1 mg/ml) and cytotoxic effect at high concentrations (1 mg/ml).
Streptomyces sp. JS520 was determined to be exceptionally good producer of
pigment undecylprodigiosine (UP) with antibacterial, antifungal, antioxidant
and UV protective activities showing cytotoxic effects on trophoblast cell
line in culture at high concentrations (1 ng/ml). Cytotoxicity of polyene
macrolide antibiotic DDHR from S. durmitotensis was confirmed and it’s
antifungal effects were shown. PKS cluster responsible for DDHR synthesis was
subcloned in the cosmid library and partially sequenced. Optimization of
culture conditions resulted in 2.12 times increased production of UP, and 1.1
times increased production of DDHR.- Aktinomicete su Gram-pozitivne zemljišne bakterije poznate kao proizvođači
bioaktivnih sekundarnih metabolita. U cilju pronalaženja novih bioaktivnih
jedinjenja pretraživana je kolekcija aktinomiceta Laboratorije za molekularnu
gentiku i ekologiju mikroorganizama Instituta za molekularnu gentiku i
genetičko inženjerstvo Univerziteta u Beogradu po više kriterijuma –
bioaktivnosti, prisustvu gena za poliketid sintaze (PKS), pigmentaciji i
profilu apsorpcije ukupnih ekstrakata kultura u ultraljubičastom i vidljivom
(UV/Vis) delu spektra. Na osnovu ovoga izdvojena su tri izolata NP10, JS520 i
Streptomyces durmitorensis, od ranije poznati proizvođač
didehidroroflamikoina (DDHR). Izolati NP10 i JS520 identifikovani su kao
pripadnici roda Streptomyces. Streptomyces sp. NP10 akumulirao je masne
kiseline račvastog niza, pre svega izopalmitinsku kiselinu, i ciklične
dipeptide sastavljene od prolina u kombinaciji sa valinom, izoleucinom ili
alaninom koji su imali stimulativno dejstvo na trofoblastne ćelije u kulturi
u niskim koncentracijama (1 ng/ml i 1 μg/ml) i citotoksično dejstvo u visokim
(1 mg/ml) koncentracijama. Pokazano je da Streptomyces sp. JS520 ima
sposobnost proizvodnje velike količine pigmenta undecilprodigiozina (UP) sa
antibakterijskim, antimikotičkim, antioksidativnim i UV protektivnim
osobinama koji je imao citotoksično dejstvo na trofoblastne ćelije u kulturi
u visokim koncentracijama (1 ng/ml). Citotoksičnost polienskog makrolidnog
antibiotika DDHR iz S. durmitorensis je potvrđena, a pokazan je i njegov
antimikotički efekat. PKS klaster zadužen za sintezu DDHR je subkloniran u
kozmidnu biblioteku i delimično sekvenciran. Optimizacijom uslova gajenja
količina proizvedenog UP povećana je 2,12 puta, a DDHR 1,1 puta.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Plant species Centaurium erythraea Rafn., commonly known as common centaury,
has been used for centuries to cure febrile conditions, ...regulate blood
sugar, treat anemia, jaundice and gout and to increase appetite and
stimulate digestion. Because of its numerous therapeutic properties
centaurii herba is officially recognized as a drug in a number of
pharmacopoeias. Root tips of ≈10 mm average length, isolated from seedlings
obtained under sterile conditions, were used as initial explants in this
work. The in vitro culture of non-transformed centaury roots was established
on solid half-strength MS nutrient medium without growth regulators.
Organogenesis is a spontaneous process in centaury root culture. The first
changes were noticeable on the basal part of the initial explants, after
seven days of growth on MS medium. The root explants thickened and began to
burst over the entire length of the basal part. During four weeks of
subculture, a large number of adventitious buds were observed on initial
explants. In order to obtain transgenic centaury plants with lowered
endogenous cytokinin levels, in vitro cultivated root explants were
transformed with Agrobacterium tumefaciens GV3101 bearing a pBinHTX plasmid
with either AtCKX1 or AtCKX2 genes encoding isoforms of cytokinin
oxidase/dehydrogenase (CKX). PCR analysis of genomic DNA confirmed the
effecient integration of both AtCKX1 (30%) and AtCKX2 (28.2%) genes. In
order to investigate the expression of AtCKX genes in transgenic centaury
plants, an optimization of PCR protocol with qPCR primers was necessary.
Optimization of PCR protocol implicated finding the optimal annealing
temperature and simultaneous application of different PCR additives and
enhancers. Addition of 5% DMSO significantly improved the specificity of
qPCR amplification of AtCKX1 and AtCKX2 genes. qRT-PCR analysis indicated
that AtCKX1 and AtCKX2 genes were expressed in 50% and 64% of the analyzed
transgenic lines, respectively. In this work we clearly demonstrate a
significant effect of AtCKX genes on cytokinin metabolism in transgenic
centaury plants. Since CKX is the only known enzyme involved in cytokinin
catabolism, it is considered a key factor in controlling the cytokinin
levels in plant tissues. CKX enzyme activity was determined in shoots and in
roots of all AtCKX transgenic lines. The analysis of the content of total
cytokinins and individual groups of endogenous cytokinins in non-transformed
centaury plants enabled, for the first time, a determination of cytokinin
profile of this species in vitro. In this work we also showed that changes
in the cytokinin metabolism have unpredictable effects on the endogenous IAA
levels in plant tissues. The expression of AtCKX genes also affected some
morphological traits of the transgenic centaury plants. We observed that a
decrease of endogenous cytokinins caused a reduction of morphogenetic
potential of transgenic centaury plants but did not significantly affect the
biomass production in comparison to control plants. Analysis of
photosynthetic pigments of centaury indicated that a decrease of endogenous
cytokinins might be a prerequisite rather than a signal for the onset of
senescence. The main active pharmacological compounds of the centaury are
secoiridoids and xanthones. The content of the secoiridoids found in plants
grown in vitro was similar to that in plants collected from nature, whereas
the quantity of xanthones was significantly elevated in plants grown in
vitro, in comparison to plants from nature. Most of the obtained AtCKX
transgenic centaury lines produced less secoiridoids than plants from
natural habitat or plants grown in vitro. On the contrary, it was determined
that the majority of the AtCKX transgenic centaury lines accumulated more
xanthones than plants grown in nature. As xanthones are increasingly being
used for their pharmacological properties, AtCKX transgenic centaury plants
could be used as a useful source of plant material for the production of
novel drugs.- Biljna vrsta Centaurium erythraea Rafn., u našem narodu poznata kao kičica,
od davnina se upotrebljava kao lek za sniženje temperature i nivoa šećera u
krvi, lečenje anemije, žutice i gihta, za jačanje apetita i povećanje
stomačne sekrecije. Zbog poznatih lekovitih svojstava, kičica se nalazi u
mnogim farmakopejama. Kao početni materijal za uspostavljanje kulture
korenova in vitro korišćeni su vrhovi adventivnih korenova prosečne dužine
~10 mm koji su izolovani od sterilno dobijenih klijanaca kičice i dalje su
gajeni na čvrstoj MS hranljivoj podlozi bez regulatora rastenja. Proces
organogeneze u kulturi korenova kičice je spontan. Posle sedam dana gajenja
u kulturi na bazalnom delu početnog eksplantata uočavaju se prve promene.
Koren zadebljava i tkivo počinje da puca celom dužinom bazalnog dela. Tokom
četvoronedeljnog pasaža, duž razraslog dela eksplantata, formira se veliki
broj adventivnih pupoljaka. U cilju dobijanja transgenih biljaka sa sniženim
nivoom endogenih citokinina, za transformaciju su korišćena dva bakterijska
soja Agrobacterium tumefaciens GV3101 koji nose pBinHTX plazmid sa dva
različita gena, AtCKX1 odnosno AtCKX2, koji kodiraju enzim citokinin
oksidazu/dehidrogenazu (CKX). Efikasna integracija AtCKX1 gena (30% ) i
AtCKX2 gena (28.2% ) određena je PCR analizom genomske DNK. U cilju što
boljeg određivanja nivoa ekspresije AtCKX gena kičice prvo je bilo neophodno
urađena je optimizacija PCR protokola sa prajmerima za qPCR. Ovaj postupak
sastojao se u pronalaženju optimalne temperature vezivanja prajmera uz
istovremenu primenu različitih aditiva odnosno pojačivača PCR reakcije.
Dodavanje 5% DMSO-a u qPCR reakcije značajno je poboljšalo specifičnost
amplifikacije AtCKX1 i AtCKX2 gena kičice. qRT-PCR analizom potvrđena je
ekspresija AtCKX1 i AtCKX2 gena kod 50% odnosno 64% analiziranih linija. U
ovom radu uspešno je pokazano da ekspresija AtCKX gena u transgenim biljkama
kičice značajno utiče na metabolizam citokinina. Ključni faktor u kontroli
nivoa citokinina u biljnim tkivima predstavlja CKX enzim, jedini do sada
poznati enzim koji učestvuje u katabolizmu citokinina. Specifična aktivnost
CKX enzima određivana je u izdancima i korenovima svih transgenih AtCKX
linija. Analiza količine i sadržaja ukupnih kao i pojedinačnih grupa
endogenih citokinina netransfromisanih biljaka kičice omogućila je, po prvi
put, određivanje citokiniskog profila kičice in vitro. Takođe je pokazano da
se promene u metabolizmu citokinina prilično nepredvidivo odražavaju na
količinu auksina tj. količinu ukupne endogene IAA u samom biljnom tkivu.
Uspešno je pokazano da ekpresija AtCKX gena takođe utiče i na neke
morfološke parametre transformisanih biljaka kičice. Promenjena citokininska
homeostaza utiče na smanjenje morfogenetskog potencijala transformisanih
biljaka kičice, ali ne utiče na značajno odstupanje prirasta mase izdanaka u
odnosu na kontrolu. Rezultati analize fotosintetičkih pigmenata kičice
ukazuju na to da sniženje citokinina može biti jedan od preduslova, ali ne i
sam signal za početak senescencije. Dominantne farmakološki aktivne
supstance kičice su sekoiridoidi i ksantoni. Sadržaj sekoiridoidnih
komponenti biljaka in vitro ne razlikuje se mnogo u odnosu na biljke iz
prirode dok se količina ksantonskih jedinjenja značajno povećava kod biljaka
gajenih in vitro. Većina transgenih AtCKX linija kičice produkuje manje
sekoiridoida u odnosu na biljke in vitro i biljke iz prirode. Povećana
akumulacija ksantona određena je u skoro svim AtCKX linijama kičice u
poređenju sa biljkama iz prirode. Imajući u vidu da su ksantoni sve više u
upotrebi zbog svojih farmakoloških svojstava, transgene AtCKX linije kičice
mogle bi biti koristan izvor biljnog materijala u proizvodnji novih lekova.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Kako bi se smanjila izloženost ljudi aflatoksinu M1 (AFM1), razina toga visokokancerogenoga mikotoksina u mlijeku, termički obrađenome mlijeku i drugim mliječnim prerađevinama ograničena je na <0,05 ...μg kg-1. Međutim, njegovo uklanjanje iz mliječnih prerađevina pravi je izazov za proizvođače mlijeka, jer komercijalni aditivi mijenjaju njegova organoleptička svojstva, a sama filtracija daje slabe rezultate. Cilj ovoga rada bio je pronaći soj bakterije mliječne kiseline (BMK) iz mlijeka ili mliječnih prerađevina koji najučinkovitije veže AFM1 te vidjeti utječe li termičko tretiranje izabrane BMK na učinkovitost vezanja. Također, željeli smo istražiti može li centrifugiranje poboljšati filtriranje dobivenog AFM1-BMK kompleksa iz mlijeka. Kako bismo to učinili, izolirali smo i identificirali 10 autohtonih vrsta/sojeva BMK, inkubirali žive ili termički tretirane stanice (108 CFU mL-1) u mlijeku s 0,5 μg L-1 AFM1 na 4 °C tijekom 0, 2, 4 i 24 sata te kvantificirali nevezani AFM1 koristeći se HPLC-om. Učinkovitost vezanja AFM1 živim stanicama kretala se od 21 do 92 % te od 26 do 94 % termički tretiranim stanicama. Budući da su i žive i termički tretirane stanice Lactobacillus plantarum KM pokazale najbolje rezultate, navedeni se soj koristio u sljedećem koraku uklanjanja AFM1 iz mlijeka. Tretman toplinom u kombinaciji s filtracijom i centrifugiranjem rezultirao je uklanjanjem do 96 % AFM1 iz mlijeka.
Triptofol je aromatski alkohol i sekundarni metabolit oportunističkog mikroorganizma Candida albicans. Premda je njegova toksičnost na razini stanice vrlo slabo istražena, noviji podaci upućuju na ...citotoksične, citostatske i genotoksične učinke triptofola na ljudskim limfocitima te njegovu sposotnost izazivanja apoptoze u leukemijskim monocitima. Cilj ovog preliminarnog istraživanja bio je primjenom komet-testa procijeniti genotoksičnost triptofola u uvjetima in vitro na četiri vrste trajnih staničnih linija životinjskog
i ljudskog podrijetla: stanicama jajnika, alveolarnom epitelu, stanicama jetre i monocitima. Izabrali smo one vrste stanica koje bi mogle biti potencijalne “mete” za djelovanje triptofola i srodnih mu
niskomolekularnih geno(toksina) koje Candida albicans izlučuje tijekom infekcije domaćina. Dobiveni rezultati pokazuju da triptofol primijenjen u koncentraciji od 2 mmol L-1 tijekom 24 h u uvjetima in vitro izaziva oštećenja DNA u HepG2, A549 i THP-1-stanicama, vjerojatno zbog bioaktivacije i/ili razgradnje roditeljske molekule koje dovode do nastanka još genotoksičnijih spojeva i stvaranja reaktivnih radikala koji dodatno oštećuju DNA. Značajno niža razina oštećenja utvrđena je u CHO-stanicama koje nemaju enzime potrebne za metaboličku aktivaciju potencijalno genotoksičnih spojeva. Buduća bi istraživanja trebala bolje razjasniti mehanizme koji su u podlozi toksičnosti triptofola i usredotočiti se na druge vrste
stanica osjetljive na infekciju mikroorganizmima iz roda Candida, primjerice vaginalne epitelne stanice ili keratinocite ljudskog podrijetla.
Fenilalanin-amonij-lijaza (EC 4.3.1.24) katalizira neoksidativnu deaminaciju L-fenilalanina pri čemu nastaje trans-cimetna kiselina, prekurzor za sintezu većine biljnih fenolnih sekundarnih ...metabolita. Enzim povezuje primarni sa sekundarnim metabolizmom i ima glavnu ulogu pri reguliranju sinteze fenolnih spojeva. Učinak pojačane ekspresije fenilalanin-amonij-lijaze na rast i nakupljanje fenolnih metabolita istražen je u transgenom korijenju ukrasne koprive transformiranom s genom PAL1 iz uročnjaka Arabidopsis thaliana. U transgenom korijenju aktivnost fenilalanin-amonij-lijaze razlikovala se od 67 do 350 % u usporedbi s normalnim korijenjem. Linije s pojačanom ekspresijom enzima rasle su kudikamo slabije, sintetizirale manje ukupnih fenola, ružmarinske kiseline kao glavnoga fenolnog metabolita u tkivu ukrasne koprive te klorogenske kiseline. Povećala se i sinteza kavene kiseline u linijama s pojačanom aktivnosti fenilalanin-amonij-lijaze. Dodatak hidrolizata kazeina i L-tirozina u hranjivu podlogu nije bitno utjecao na sintezu fenolnih produkata i ružmarinske kiseline. Dobiveni rezultati pokazuju da prekomjerna aktivnost fenilalanin-amonij-lijaze, odnosno prekomjerna količina trans-cimetne kiseline, negativno reguliraju rast i sintezu fenolnih produkata.
Svrha je rada bila transformirati stanice šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima) bakterijom divljeg soja B6S3 Agrobacterium tumefaciens, te proučavati metaboličke promjene nakon ...transformacije. Od primarnih tumora koji su se razvili na zaraženim listovima, uspostavljene su dvije tumorske linije: svijetlozelena i crveno-ljubičasta. Pigment iz crvene linije identificiran je visokotlačnom tekućinskom kromatografijom kao betanin. Proizvodnja betanina ovisila je o svjetlosti. Da bi se pojačao prinos betanina, ispitana je hranidbena podloga s različitim šećerima, i to: saharozom, glukozom i fruktozom te samo s glukozom ili samo s fruktozom. Proizvodnja i prinos betanina ovisili su o dodanom šećeru. Proizvodnja betanina po gramu suhe tvari bila je 20-40 % viša na monosaharidima, posebice fruktozi, nego na saharozi ili kombinaciji glukoze i fruktoze. Međutim, zbog obilnije biomase, najveći prinos betanina ostvaren je na podlozi sa saharozom. Najpovoljnije vrijeme za iskorištavanje betanina je između prvog i drugog tjedna supkulture na saharozi. Zaključno, dobivena tumorska linija prikladan je alternativni izvor pigmenta betanina, a i model za istraživanje gena koji uz pomoć šećera regulira morfologiju biljnih tkiva.
U šest pokusa istraživan je učinak energije (ječma), polietilen-glikola (PEG; pokus: 1 – 3), aktivnog ugljena (AU; pokus 4 – 6) i različitog broja ponuđenih vrsta grmova na hranidbene navike ovaca i ...koza. U prvom pokusu ovcama i kozama ponuđena su 3 grma, u drugom 2 grma i u trećem pokusu 1 grm s visokim sadržajem tanina, dok su na isti način u četvrtom pokusu ovcama i kozama ponuđena tri grma, u petom pokusu dva grma i u šestom pokusu jedan grm s visokim sadržajem terpena. U prvom pokusu, ovce prihranjivane ječmom i PEG-om više su konzumirale (P=0,002) biomase grmova Quercus ilex, Arbutus unedo i Pistacia lentiscus u odnosu na kontrolnu skupinu, ali takav učinak nije utvrđen u koza. U drugom pokusu, kada su ovcama i kozama ponuđena 2 grma (Arbutus unedo i Pistacia lentiscus), dodatak ječma i PEG-a imao je pozitivan učinak (P<0,001) na ukupan unos grmova u obje vrste životinja. U trećem pokusu, dodatna prihrana ječmom i PEG-om također je imala značajan učinak (P<0,001) na konzumiranje Pistacia lentiscus u ovaca i koza. Koze tretirane PEG-om konzumirale su više grma Pistacia lentiscus (39,6 g/kg t.m.) nego PEG-om tretirane ovce (28,1 g/kg t.m.), dok su kontrolne skupine ovaca i koza konzumirale podjednake količine biomase istog grma (12,2 g/kg t.m. odnosno 15,3 g/kg t.m.). Dodatak prihrani ječma i AU-a imao je pozitivan učinak na ukupan unos grmova od strane ovaca i koza u sljedeća tri pokusa. U četvrtom pokusu ponuđena su 3 grma (Juniperus phoenicea, Helichrysum italicum i Juniperus oxicedrus; P=0,002), u petom pokusu ponuđena su dva grma (Juniperus phoenicea i Helichrysum italicum; P<0,001) i u šestom pokusu ponuđen je jedan grm (Juniperus phoenicea; P=0.02). Isto tako, koze su u sva tri pokusa konzumirale veću količinu grmova (P<0,01) od ovaca. Nadalje, oba krmna dodatka, PEG i AU s ječmom, pozitivno su utjecala na ishranu grmovima kada je životinjama ponuđeno 3 > 2 > 1 grma, a isto tako, kombinacija više različitih vrsta grmova ponuđenih životinjama pridonosi većem unosu hrane. Naši rezultati podupiru hipotezu da biološka/ biokemijska raznolikost igra važnu ulogu u izboru hrane biljojeda, te im omogućava bolje zadovoljavanje hranidbenih potreba s jedne strane i izbjegavanje trovanja fitotoksinima s druge strane.
PDF
