Iskorištavanje sredozemne grmolike vegetacije često je ograničeno sekundarnim metabolitima, kao što su terpeni, koji u visokim koncentracijama mogu štetno utjecati na konzumiranje biomase grmova i ...zdravlje životinja. Dodatnim uzimanjem spojeva kao što su aktivni ugljen i energija (ječam) može se ublažiti negativni učinak sekundarnih metabolita i omogućiti životinjama konzumiranje više količine grmova. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li dodatno hranjenje s aktivnim ugljenom, energijom i različitim brojem grmolikih vrsta na konzumiranje grmova. Istraživanja su provedena u 3 pokusa, od kojih je svaki uključivao 12 janjaca i 12 jarića (6 aktivni ugljen nasuprot 6 kontrolna skupina). U prvom pokusu životinjama je ponuđeno 3 grma (Juniperus phoenicea, Helichrysum italicum i Juniperus oxicedrus), u drugom dva grma (Juniperus phoenicea i Helichrysum italicum) i u trećem samo jedan grm (Juniperus phoenicea). U sva tri pokusa (prvi: P<0,001; drugi: P < 0,0003 i treći: P < 0,03) dodavani aktivni ugljen i energija imali su pozitivni učinak na ukupno konzumiranje grmova u janjaca i jarića, s tim da su jarići konzumirali više biomase grmova nego janjci u sva tri pokusa (P<0,01). Bez obzira na provedene pokuse, obje vrste životinja pokazuju numeričko opadanje u ukupnoj konzumaciji grmova, s ili bez dodavanog ugljena i energije, kako je životinjama ponuđeni broj grmova smanjen. Naši zaključci podupiru hipotezu da biokemijska raznolikost sredozemnih grmova ima važnu ulogu u odabiru obroka, omogućujući životinjama bolje zadovoljavanje hranidbenih potreba i ujedno izbjegavanje trovanja sekundarnim metabolitima.
Sredozemna makija je grmoliki tip vegetacije koja osigurava važno obitavalište za divlje i domaće životinje. Premda je većina grmova makije hranjiva, uglavnom je opterećena sekundarnim metabolitima ...koji im dodatno smanjuju hranjivu vrijednost. U četiri pokusa proučavan je učinak polietilenglikola (PEG) i različitog broja sredozemnih grmova ponuđenih na konzumiranje ovcama i kozama. U prvom je pokusu ponuđeno 6, u drugom 3, u trećem 2 i u četvrtom jedan grm. Pokusi su provedeni s 12 ovaca i 12 koza (6 PEG-skupina i 6 kontrolna-skupina). U prvom pokusu koze su pojele više biomase grmova nego ovce (60.7 nasuprot 45.9 ± 2.6 g/kg BW). Utvrđen je trend (P=0.08) u pravcu pozitivnog učinka PEG-a na ukupno konzumiranje grmova, s time da su PEG-om prihranjivane životinje konzumirale ukupno više grmova nego kontrolna skupina životinja (56.7 nasuprot 50.0 ± 2.6 g/kg BW). U pokusu 2, obje vrste životinja pokazuju numeričko opadanje ukupno konzumiranih grmova sa ili bez prihranjivanja PEG-om. Ovce prihranjivane PEG-om pojele su više (P=0.002) ukupnih grmova nego kontrolna skupina, ali taj učinak nije utvrđen za koze. U pokusu 3, dodavani PEG imao je pozitivan učinak (P<0.001) na ukupno konzumiranje grmova za obje vrste životinja (ovce i koze) kada su im ponuđena samo 2 grma niže palatabilnosti (Arbutus unedo i Pistacia lentiscus). U pokusu 4, dodavani PEG imao je izrazito pozitivan učinak (P<0.001) na konzumiranje Pistacia lentiscus za ovce i koze. PEG-om prihranjivane koze pojele su više Pistacia lentiscus (39.6 g/kg BW) nego PEG-om prihranjivane ovce (28.1 g/kg BW), dok su kontrolne skupine ovaca i koza pojele približnu količinu (12.2 odnosno 15.3 g/kg BW). Naša istraživanja pokazuju da biokemijska raznolikost igra važnu ulogu u odabiru obroka za herbivore, omogućujući životinjama bolje zadovoljavanje hranidbenih potreba i izbjegavanje trovanja. Nadalje, kako se broj grmova u obroku smanjivao, učinak PEG-a na konzumiranje grmova se povećavao. PEG ima veći utjecaj na ovce
nego na koze, a najveći utjecaj na ovce i koze ostvaruje kada im je ponuđen samo jedan ili dva grma.
Analizirana je mikotoksinogenost pedeset kliničkih sojeva vrste A.fumigatus i trideset sojeva vrste A. flavus izoliranih iz imunokompromitiranih ispitanika u hematološkom odjelu. Kao usporedba, ...izoliran je isti broj okolišnih sojeva iz zemlje, komposta i
zraka. Utvrđeno je da samo 9 sojeva (18%) vrste A. fumigatus tvori gliotoksin sa srednjom vrijednošću 2,22 mg mL–1 (u rasponu od 0,5 do 5 mg mL–1). Tvorba aflatoksina B1 utvrđena je u 7 sojeva (23%) (raspon od 0,024 do 1,2 mg L–1) i u jednog kliničkog izolata (3%) A.flavus vrste (0,12 mg L–1). U skupini okolišnih sojeva utvrđena je tvorba aflatoksina B1u 11 sojeva (37%) (u rasponu od 0,024 do 1,2 mg L–1) i u jednog soja tvorba aflatoksina G1(0,024 mg L–1). Bioautoantibiogramom na tankoslojnoj kromatografskoj ploči s bakterijskom vrstom Bacillus subtilis NCTC 8236 utvrđeno je da samo gliotoksinogeni sojevi pokazuju baktericidnu aktivnost oko Rf vrijednosti koja odgovara gliotoksinu. Profili sekundarnih metabolita kliničkih i okološnih sojeva A. funmigatus i A. flavus vrsta su bili homogeni, osim za tvorbu gliotoksina koji je utvrđen samo u skupini kliničkih izolata A. fumigatus sojeva (18%).
