U našem prijašnjem radu, „Prilogu interpretaciji Feuerbachove sumnjive odsutnosti“, a kojega je ovaj tekst svojevrsni nastavak, pokušali smo odgovoriti na pitanje zbog čega između Ricoeurovih ...„Gospodara sumnje“, Marxa, Nietzschea i Freuda, nema, po našem mišljenju, najistaknutijeg praktikanta kritike religije – Ludwiga Feuerbacha. U ovom nam je radu namjera, da koristeći Ricoeurov hermeneutički kanon, sažeto ukažemo na osobitosti interpretacije religijskog u Feuerbachovoj ostavštini. Karakteristična Feuerbachova hermeneutika sredinom je 19. stoljeća prožela cijeli jedan naraštaj koji je u njegovoj teoriji religije otkrio način razmišljanja koji je dovodio u pitanje legitimitet svih im poznatih zemaljskih institucija i vlasti. Ali Feuerbach nije stao na tome: njegovo istraživanje religijskog fenomena dovelo ga je u konačnici do mjesta gdje je smatrao da jednom demifisticirani oblici religije otkrivaju nešto dijametralno suprotno otuđenju. Religija ovako postaje permanentna osnova intelektualne evolucije i ‘prometna zaobilaznica’ po kojoj ljudska vrsta dolazi do sebe-spoznaje o svojoj istinskoj naravi.
In our previous work, „A Contribution to Interpretation of Feuerbach’s Suspicious Absence“, to which this text serves as a sort of continuation, we attempted to address the question of why, in our perspective, the most prominent practitioner of religious critique, Ludwig Feuerbach, is absent among Ricoeur’s “Masters of Suspicion”: Marx, Nietzsche, and Freud. In this current work, our intention is to employ Ricoeur’s hermeneutical framework, succinctly, to highlight the peculiarities of the religious interpretation within Feuerbach’s legacy. Feuerbach’s distinct hermeneutics permeated an entire generation in the mid-19th century, a generation that discovered, within his theory of religion, a mode of thought that called into question the legitimacy of all known earthly institutions and authorities. However, Feuerbach did not stop there: his exploration of the religious phenomena ultimately led him to a point where he believed that once demystified forms of religion reveal something diametrically opposed to alienation. In this manner, religion becomes a perpetual foundation for intellectual evolution and a detour through which humankind arrives at self-awareness of its true nature.
V pričujočem prispevku skušam strniti nekaj misli o specifičnih elementih erotičnega imaginarija epizode o Moreju in Halkomedeji v Nonosovem Epu o Dionizu, to sta motiv kače, varuhinje devištva, in ...motiv nekrofilije. Najprej podajam shematičen prikaz zgradbe obeh motivov z ozirom na proleptično Nonosovo poetiko. Pri motivu kače gre predpostaviti tročleno zgradbo (prefiguracija v 15. knjigi, prerokba v 33. knjigi in osrednji prizor v 35. knjigi), pri nekrofiliji pa dvočleno (prefiguracija in osrednji prizor v 35. knjigi). Že v poprejšnjih raziskavah izrečena predpostavka, da gre tudi pri prizoru nekrofilije v resnici za prefiguracijo (Moreja) ocenjujem za smiselno zaradi podobnosti likov (anonimni vojščak, anonimnost kot značilnost »tipa«) in v kompozicijskem oziru. V pragmatičnem oziru je, če želimo ta prizor razumeti kot prefiguracijo, nujno predpostaviti bralčevo poznavanje epizode o Kalimahu in Druzijani iz Janezovih del, ki, kot je bilo ugotovljeno že v drugih raziskavah, gotovo predstavlja intertekst k Nonosovi epizodi. Motiv kače v vsebinskem in simbolnem smislu berem kot značilen primer Nonosove literarne sinteze krščanskega in klasičnega elementa, pri čemer je funkcija kače (varuhinja vhoda v sveti okraj) del klasičnega izročila, idejno ozadje epizode pa izvira iz krščanskega konteksta (idealizacija devištva in čistosti). Implicitne metafore v tem branju so eni strani razumevanje ženskega telesa kot svetega (okraja) in spolovila kot vhoda, ki ga varuje kača, ter na drugi strani – z ozirom na htonično naravo kače – razumevanje človeškega telesa kot zemeljskega elementa (v nasprotju z dušo, ki se povezuje z nebeškim).
V članku se osredotočam na šest med seboj povezanih budističnih simbolov, ki se pojavljajo v poeziji Su Shija, uradnika in pesnika iz dinastije Song. Skozi analizo ozadja posameznih ikonografskih ...motivov in budističnih simbolov, ki se navezujejo na ikonografsko podobo Budovega razsvetljenja, se nam razodevajo njihove povezave z delom budističnega kanonskega izročila, ki se v fragmentih navezuje tako na prvotno izročilo kakor tudi na avtohtone elemente iz kitajske tradicije. Obravnava nastanka in rabe budističnih simbolov pa nam lahko posledično obelodani tudi način, s katerim so budistični simboli skozi stoletja postopoma vstopali v domeno splošno rabljenega pesniškega izrazja in tako sooblikovali izraznosti podob pesnikovega notranjega sveta.
U radu je predstavljen keramički nalaz pronađen u drugoj polovici 20. stoljeća u Islamu Grčkom, nedaleko od neolitičkog nalazišta Graduša – Lokve. Riječ je o slučajnom nalazu, danas pohranjenom u ...Zavičajnom muzeju Benkovac. Prema tehnici ukrašavanja i motivima, nalaz pripada srednjem neolitiku, odnosno danilskoj kulturi. U prilog navedenom vremenskom i kulturnom okviru govore i analogije s jadranskog prostora, na temelju kojih je ovaj predmet moguće pripisati duhovnoj kulturi neolitičkih zajednica istočnog Jadrana.
Članak polazi od činjenice da svaka civilizacija i kultura svjedoče o smislu i vrijednosti životinja u svagdanjem čovjekovu životu i u osmišljavanju njegove egzistencije. Autor uzima u obzir samo ...nekoliko životinja, njih osam, neke u parovima, a neke pojedinačno, i to samo one koje hodaju po zemlji. Svaka od njih stoji u naslovu rada s istaknutim karakteristikama i čini po jedno poglavlje. Životinje koje su uzete u razmatranje uzete su na temelju opusa sv. Ambrozija. Inače, crkveni oci poslužili su se životinjama i njihovim oznakama za naviještanje i otkrivanje Božjega mističnoga plana preko stvorenja. Simbolika životinja upućuje na usku povezanost zemaljske i nadnaravne stvarnosti, prije svega s kristološkim simbolizmom.
The article starts with the fact that every civilization and culture testify to the meaning and value of animals in man’s everyday life and in devising his existence. The author considers only a few animals, eight of them, some in pairs and some individually, and only those walking on the earth. Each of them stands in the title of the paper together with prominent characteristics and forms one chapter. The animals taken into consideration were selected based on the opus of St. Ambrose. The Church Fathers used animals and their features to proclaim and reveal God’s mystical plan through creation. The symbolism of animals indicates a close connection between earthly and supernatural reality, primarily with Christological symbolism.
Članek govori o tem, kako se je v dinastiji Han (漢, 206 pr. n. št.–220 n. št.) v različnih virih odražala raba simbola žada (yu 玉) in kakšno ozadje je imela. Delo poskuša osvetliti tudi to, kako se ...je simbol žada uporabljal v različnih miselnih strujah: od konfucijanstva do nekonfucijanskih miselnih struj (daoistični viri in sinteze različnih misli, na primer v delu Guanzi 管子) in nazadnje še v najzgodnejših kitajskih budističnih delih. Članek s tem podaja tudi pregled stanja rabe simbolike žada, iz katerega so vzniknile vse prihodnje rabe simbola žada v kitajskih literarnih in tudi filozofskih in religioznih delih.
Gataka predstavlja umetnički prikaz distopijske vizije budućnosti u kojoj je genetski inženjering ljudi postao deo svakodnevice. Kroz analizu načina na koji su u ovom filmu upotrebljeni motivi ...diskriminacije i invalidnosti, razmatraju se šire društvene implikacije razvoja nauke na shvatanje ljudskosti u zapadnoj kulturi. U radu se raspravlja o argumentaciji ideje da modifikacija gena znači prisvajanje uloge Tvorca i traže se odgovori na pitanje šta znači biti čovek u genetski determinisanom svetu. Osvetljava se problem novih vidova diskriminacije u potencijalnom post-rasnom društvu i ispituje mogućnost dostizanja autentičnosti i slobode stvaranja sopstvenog identiteta u društvu u kome su dizajnirani ljudi norma. Konačno, predstavljene su ideje i zaključci brojnih autora koji su se bavili svetom Gatake i ponuđen je novi ugao posmatranja koji stavlja akcenat na religijsku simboliku u filmu, iznenađujuće zanemareni motiv u dosadašnjim analizama.
Funerarni konteksti svakako su arheološki zapisi u čijem formiranju značajnu ulogu igraju simboličke i kultne predstave zajednice. S druge strane, u odsustvu pisanih svedočanstava o tim predstavama, ...arheolozi su skloni da svoje interpretacije zasnivaju na uopštenim i pojednostavljenim idejama o „primitivnim” kultovima, kao što je „solarni kult”. U takvom postupku, tehnički aspekti zapisa zanemaruju se u korist tumačenja pretpostavljenih simboličkih „poruka”. Među kneževskim grobovima centralnog Balkana, humke u Atenici pored Čačka dugo su predstavljale jedini primer ove vrste sahrane koji je istražen u okviru sistematskih arheoloških istraživanja i stoga je čitav niz autora posvećivao posebnu pažnju konstrukciji ovih tumula i mogućnostima interpretacije rituala koji je pratio polaganje pokojnika. U ovom pogledu, naročito je značajna tzv. „ritualna površina” u okviru humke II – tri pravougaona prostora oivičena redovima oblutaka, sa pravilno raspoređenim levkastim jamama, ispunjenim tamnom zemljom, fragmentima keramike i gorelih kostiju. Interpretacije su se kretale od ideja o grobovima kremiranih ljudskih žrtava, preko replika svetilišta, sve do složene simbolike solarnog kulta, izražene numerološkim pravilnostima. S druge strane, budući da se radi o kremiranim pokojnicima, u okviru obe humke identifikovana su spališta – relativno male lučne konstrukcije od redova oblutaka, na kojima su takođe zapaženi tragovi gorenja. Niz praktičnih nelogičnosti koje proističu iz ovih tumačenja ostao je po strani, u nastojanju da se složeni ritual sahrane sa kremacijom poveže sa simboličkim predstavama percipiranim kao primerene za kulturni kontekst sahrana u Atenici – ljudske žrtve, solarni kult. U kružnom dokaznom postupku, ove su ideje, manje ili više prećutno, uzimane za početnu premisu šire interpretacije kultnih praksi zajednice koja je svoje istaknute članove sahranila pod humkama u blizini Čačka.
U radu se dokazuje simbolična, solarna struktura likovnih kompozicija na keramičkim posudama: iz Sale Consiline (Campania) i iz groba III iz S. Marije d'Anglone (Basilicata). Obje su nastale u ...srednjem geometrijskom likovnom izrazu (Geometrico Medio, a tenda: zadnja desetljeća 9. st. pr. Kr. i prva polovina 8. st. pr. Kr.) u kompleksu geometrijski oslikane keramike (matt-painted) iz južne Italije. Kompozicije su nazvane solarnim krajolicima jer govorom „apstraktne naracije“, u smislenoj kompozicijskoj igri (priči) simboličnih horizontala i vertikala te u pratnji tipičnih solarnih simbola, oslikavaju ključne Sunčeve činove: uspon na obzoru, njegovo obožavanje/štovanje te djelovanje na donje sfere – zemne, podzemne (?). Pri tome, glavni motiv – konkavni trokut a tenda („u obliku šatora“) simbolizira podizanje iz nebeskih voda moćne Sunčeve energije na obzoru. To je semantičko izvorište sveukupnog likovnog izraza a tenda s njegovim brojnim inačicama. Unatoč regionalnim posebnostima autohtonog slikarstva na keramici južne Italije, u kojemu se stoljećima izmjenjivalo simbolično i dekorativno, zaključuje se da je likovni koncept solarnog krajolika, s trokutom a tenda ili bez njega, bio njegova važna ikonografsko-stilska i semantička komponenta koja je ponikla u religiji.
Ovaj rad bavi se političkom simbolikom zastave kao sastavnim dijelom političkih rituala i političke mitologije te posebice desakralizacijom (profanacijom) zastave kao fenomenom izrazitog političkog ...simbolizma. U prvom dijelu rada iznosi se povijesni pregled desakralizacije zastave, nacionalne i državne, dok u drugom dijelu autor razmatra fenomen desakralizacije zastave među-narodnih organizacija. Zatim se analizira slučaj desakralizacije zastave Europske Unije u Hrvatskoj 2011. godine u kontekstu kaznenog progona počinitelja i u kontekstu interpretacije kaznenih sankcija, pri čemu autor tvrdi da se odredba članka 186. Kaznenog zakona ne može odnositi na zastavu Europske Unije jer je Lisabonskim ugovorom, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009., dotadašnja zastava EU-a prestala biti službenom. S druge strane EU nije klasična međunarodna organizacija, već politička asocijacija zemalja članica sui generis, pa tako izmiče definiciji međunarodne organizacije, što je potvrđeno i Rezolucijom Opće skupštine UN-a od 3. svibnja 2011. U takvom kontekstu promašen je kazneni progon palitelja zastave EU-a u Hrvatskoj, kao što je neprimjerena i kaznena odredba sa zapriječenom kaznom koja na simboliku paljenja zastave odgovara simbolikom represije. U zaključku autor iznosi da je za politologiju od posebne važnosti izučavanje političke simbolike, što obrazlaže svojom analizom na primjeru desakralizacije zastave Europske Unije.
PDF
