Autor u članku polazi od tvrdnje da se za dobivanje uvida o mjestu i ulozi svećenika u sinodalnom hodu Crkve treba najprije poći od sinodalnog načela. Zato se u prvom dijelu članka najprije daju neki ...naglasci i obrisi teologije sinodalnosti kako bi se ukazalo na stil i način življenja u Crkvi po načelu sinodalnosti. Budući da oživljavanje načela sinodalnosti zahtijeva, prema riječima pape Franje, preobrazbu crkvenog mentaliteta, u drugom dijelu se analizira klerikalizam kao unutarcrkveni problem (ad intra), ukazujući na poteškoće i opasnosti koje sa sobom donosi, osobito u onemogućavanju sinodalnih procesa u Crkvi i obezvređivanju dostojanstva svih krštenih, a onda i samog svećeničkog identiteta i poslanja služenja. Po klerikalističkom mentalitetu svećenik razvija odvojenost i udaljenost od naroda kojemu je poslan te dolazi do opasnosti da vlastiti identitet uzdiže kao superioran nad drugima, što dalje dovodi do opasnosti da se zaniječe dostojanstvo vlastite službe i poslanja. Kritički pogled na klerikalizam kao opasnost i kočnicu sinodalnosti nadopunjava se u trećem dijelu rada pozitivnom perspektivom mjesta svećenika u sinodalnom i evangelizacijskom putu naroda kojemu je poslan.
The author begins the article with the claim that in order to gain insight into the place and role of priest in the synodal journey of the Church one needs to start with the synodal principle. Hence, in the first part of the article, he presents some emphases and sketches of theology of synodality in order to point out the style and way of life in the Church according to the principle of synodality. Since bringing back the principle of synodality demands, according to the words of Pope Francis, a transformation of the ecclesiastical mentality, the second part of the article analyses clericalism as an innerecclesiastical problem (ad intra) and points out difficulties and dangers that it holds, especially in terms of hindering the synodal process in the Church and devaluation of the dignity of all baptised, as well as the priestly identity and mission to serve. According to the clericalist mentality, the priest ought to develop separateness and distance from the people to whom he was sent. This puts him in danger to exalt his own identity as superior than identity of others, which carries another danger of denying the dignity of his own office and mission. A critical view of clericalism as a danger and hindrance to synodality, is complemented in the third part of the article with a positive perspective on the place of the priest in synodal and evangelisation journey of the people to whom he is sent.
Motuproprijem Antiquum ministerium (Drevna služba) pape Franje od 10. svibnja 2021. godine ustanovljena je laička služba katehete kao trajna služba u Crkvi. Prvi dio rada prikazuje i komentira ...strukturu i sadržaj navedenog dokumenta. Posebno naglašava važnost katehetâ u povijesti Crkve, razumijevanje katehetske službe, kriterije za pripuštanje u službu i zahtjeve formacije katehetâ koje navodi apostolsko pismo. Drugi dio rada interpretira apostolsko pismo kao osobito priznanje ulozi katehetâ u Crkvi i poticaj daljnjem razvoju katehetske službe, posebno na tragu novijih dokumenata i poticaja crkvenog učiteljstva. Treći dio rada sagledava značenje motuproprija kao doprinos razvoju ekleziologije zajedništva i služenja te izgradnji sinodalne Crkve. U četvrtom dijelu pogled se usmjerava prema implementaciji dokumenta s obzirom na položaj i profil katehetâ u Crkvi u različitim dijelovima svijeta i posebnim prilikama mjesnih Crkava. Metodologija ovog rada je sustavna, pretežito analitičko-interpretativna i kritičko-evaluacijska. Na temelju analize dokumenta, praktičnoteološke kriteriologije i uvida u relevantnu literaturu u članku se na vidjelo iznose katehetsko-pastoralne i ekleziološke perspektive motuproprija Antiquum ministerium.
With Pope Francis’ motu proprio Antiquum ministerium (Ancient Ministry) signed on 10 May 2021, the lay ministry of catechist was instituted as a permanent ministry in the Church. The first part of this article presents and comments on the structure and the content of the document. Particular emphasis is put on the following contents that are specified in the apostolic letter: the importance of the catechists in the history of the Church, the understanding of the catechetical ministry, the criteria for admission to the ministry, and the requirements for the formation of catechists. The second part interprets the apostolic letter as a special recognition of the role of the catechists in the Church and an incentive for further development of the catechetical ministry, especially in the wake of recent documents and incentives of the Magisterium of the Church. The third part examines the meaning of motu proprio as a contribution to the development of the ecclesiology of communion and service, and to the construction of the synodal Church. In the fourth part, the view is directed toward the implementation of the document in relation to the position and the profile of catechists in the Church, in different parts of the world and specific circumstances of local Churches. The methodology of this article is systematic, predominantly analytical-interpretive, and critical- evaluative. The article brings to light the catechetical-pastoral and ecclesiological perspectives of the motu proprio Antiquum ministerium on the basis of the analysis of the document, practical-theological criteria, and insights into the relevant literature.
Rasprava o poslanju vjernika laika, koja je sve učestalija, dugo se vodila isključivo s klerikalnog aspekta, zanemarujući cjelovitu bît Crkve u zajedništvu svećenika i vjernika laika. Redukcijski ...pristup laikatu imao je pogibeljne učinke, potičući laicizam i slabeći ‘sen- sus ecclesiae’. Oba su se učinka odrazila na crkvenu svijest i oblik pastorala. Budući da je tema poslanja i sudjelovanja vjernika laika u pastoralu veoma zamršena, autor prvotno razjašnjava terminologi- ju, odnosno nastanak pojma laik te njegovo svetopisamsko i antičko shvaćanje. Potom se osvrće na pozicioniranje vjernika laika tijekom povijesti, tj. na vrednovanje vjernika laika u pastoralnomu kontekstu i odraz njihova shvaćanja na život Crkve i društva. Zatim predočuje zaokret Drugoga vatikanskog sabora prema vjernicima laicima tema- tizirajući razlike i povezanost općega i ministerijalnoga svećeništva. Na kraju se s teološko-pastoralnog aspekta osvrće na sudjelovanje i suradnju vjernika laika prema organskom obliku pastorala, ističući njihovu važnost u poticaju rasta crkvenoga bića u sekularnim druš- tveno-kulturnim okolnostima.
U radu je pokazano koliko je prva papinska enciklika o ekumenizmu Ut unum sint, a posebice tema papinskoga primata koju dodiruje ista, važna i danas, 25 godina poslije njezina objavljivanja. ...Analizirana je sama enciklika, a potom su prikazani različiti dokumenti, rasprave i inicijative koji u enciklici nalaze nadahnuće i poticaj te koji nastoje doprinijeti i pomoći papinskomu primatu kako bi on i danas bio sredstvo ostvarivanja priželjkivanoga jedinstva unutar Katoličke crkve, ali i između svih kršćana.
The intent of this article is to demonstrate the significance of the ecumenical encyclical Ut unum sint, and especially that of its most important topic namely, the papal primacy in ecumenical relations, even today, twenty–five years after its publication. Firstly, the article analyses the encyclical’s emphasis on the Bishop of Rome and his ministry of unity, both in the Catholic Church and among all Christians. The author includes also an examination of various Church documents which find their inspiration in the encyclical and which discuss the papal primacy in the light of the invitation of John Paul II to «find a way of exercising the primacy which, while in no way renouncing what is essential to its mission, is nonetheless open to a new situation» (UUS 95). Finally, the article highlights the fact that there is not only a theoretical discussion on this papal request, but also concrete juridical regulations and solutions which can bring it to fruition, especially during the pontificate of Pope Francis whose apostolic constitution Episcopalis communio on the reform of the Synod of Bishops can be considered an endpoint of sorts in the search for new ways of exercising the primacy.
The article begins with Pope Francis’ teachings on synodality, the synodal Church and the meaning of synodality in the juridical system of the Church. It is the intent of this article to explain the ...diocesan bishop’s importance and his role in the fulfillment of synodality. The author includes also an examination of ecclesiastical organs at the diocesan level, of a group of dioceses and in the universal Church. The
need is highlighted for greater collaboration between shepherds of the Church and the faithful which could help the Church achieve more profound communion and which would be in accordance with the contemporary Pope’s wish for a synodal path for the whole of God’s people. On this path, the diocesan bishop is a key figure in the realization of the synodal Church: firstly, at the level of his diocese in which he should acknowledge the right of the faithful to advise their shepherd and assist him in the administration of the particular Church, and secondly, at the level of the universal Church, in constructing a hierarchical communion with the Roman Pontiff and the College of Bishops. The diocesan bishop can help in the administration of the universal Church on behalf of God’s people, keeping the needs and dignity of the faithful always in mind.
Polazeći od učenja pape Franje o sinodalnosti i sinodalnoj Crkvi, kao i od značenja sinodalnosti u crkvenom pravnom sustavu, članak želi pojasniti važnost i ulogu dijecezanskih biskupa u ostvarenju takve sinodalnosti u crkvenim tijelima na razini biskupije, grupe biskupija i sveopće Crkve. Nastoji se istaknuti potreba uže suradnje između pastira i vjerničkoga puka u kojem bi se još dublje ostvarilo crkveno zajedništvo u skladu sa željom sadašnjega pape za sinodalnim hodom cjelokupnoga Božjega naroda.
Tema članka je sinodalnosti kao dar i zadatak. Perspektiva promišljanja je trascendentno utemeljenje sinodalnosti, a kontekst je europsko društvo. Budući da se u tumačenju značenja pojma sinodalnosti ...polazi uvijek od činjenice da je riječ o grčkom pojmu sýnodos, koji doslovno znači »hodanje zajedno«, odnosno djelovanje više osoba sukladno istom cilju, u prvom dijelu članka ukazuje se na nit vodilju koncilske ekleziologije, odnos communio ekleziologije i sinodalnosti. Taj odnos nužno upućuje i govori o transcendentnom utemeljenju sinodalnosti. Tome utemeljenju posvećen je drugi dio članka u kojem autorica polazi od transcendentnog podrijetla dijaloške čovjekove ustrojenosti i dijaloškog obilježja kršćanske objave. Kontekst promišljanja zadane teme je europski. Zato autorica članka u trećem dijelu ističe kao temeljno obilježe konteksta promišljanja (Sitz im Leben) nesigurnu crkvenu pripadnost na europskom kontitentu. To obilježje europskog kontenenta zahtijeva novu evangelizaciju a sinodalnost je preduvjet njezina uspjeha. Sinodalnost kao zadatak u središtu je promišljanja četvrtog dijela članka naslovljenog »Sinodalnost i proroštvo u današnjem europskom društvu«.
Ostvarivanje sinodalnosti u Crkvi kroz održavanja sinoda jedno je od važnih nastojanja pontifikata pape Franje. U članku se razmatra značenje sinodalne prakse u odnosu na razumijevanje Crkve i ...crkvenog života danas. Ističu se središnja pitanja koja dolaze do izražaja u procesu učenja sinodalnog postajanja Crkve te se postavlja pitanje kako se to može realizirati u praksi. U prvom dijelu rada pojašnjavaju se značenja pojma sinodalnosti na temelju novijih razvoja u Crkvi. Na toj pozadini analizira se primjena sinodalne metodologije u okviru XV. redovne biskupske sinode o mladima 2018. godine te se ona interpretira kao sastavni dio sinodalnog procesa koji posreduje viziju sinodalne Crkve putem iskustvenog (transformativnog) učenja te se pozivaju svi članovi Crkve na njezino ostvarivanje.
Cilj je ovoga rada što preciznije i konciznije iznijeti pravoslavno poimanje sinodalnosti Crkve, kao i to što se podrazumijeva pod tim pojmom i kako ga Pravoslavna crkva razumije, kako bismo vidjeli ...na koji se način sinodalnost/sabornost očituje u povijesti i živi u Crkvi i u čemu je doprinos njezina sinodalnog ustrojstva. Dobro je poznato da je u Pravoslavnoj crkvi institucija sabora od ključnog značaja za njezino jedinstvo i stoga sabornost predstavlja bitan element svijesti Pravoslavne crkve o sebi i svojoj povijesnoj funkciji. Kroz saborni/sinodalni sistem Pravoslavna crkva na najbolji način izražava svoju svijest o organskom jedinstvu tijela Crkve. Upravo stoga jedan od najvažnijih elemenata ekleziološkog sadržaja saborske institucije sastoji se u tome što je ta institucija pozvana sačuvati ravnotežu između mjesne Crkve kao cijele, katolične (καθολικῆς) Crkve i »širom svijeta katolične Crkve«, koju jedinstvo mjesnih Crkava ustrojava u jedno tijelo. Sabornost Crkve nije količinski ni geografski pojam jer ne ovisi o broju vjernih širom svijeta. Univerzalnost Crkve je posljedica i manifestacija, a ne uzrok i osnova njezine sabornosti.
Sinodalnost i primat stoljećima su se činili nespojivi, a jaz među njima nepremostiv. Kakva je današnja ekumenska katoličkopravoslavna perspektiva iz vida odnosa primata i sinodalnosti?
U ovom se ...radu iz naznačenog vida kratko predstavlja teološko udaljavanje, posebno Prvim vatikanskim saborom, te ekumensko približavanje na temeljima i dokumentima Drugog vatikanskog sabora, na mišljenjima uvaženih katoličkih i pravoslavnih teologa i dokumentima Mješovite međunarodne komisije, posebno iz Ravenne 2007. i Chietija 2016. godine.
Rad jasno svjedoči promjenu teološke svijesti na obje strane da se primat i sinodalnost, kao dvije strukture Crkve koje počivaju na razvojima dviju ekleziologija (euharistijske i univerzalne), više ne isključuju nego se jedna drugoj otvaraju i nadopunjavaju se. Svaka struktura treba onu drugu. Njihovu kongruenciju kao pravac valja uočiti i primjenjivati, a njihovu konfrontaciju isključiti. Valja nam sve više tražiti razumijevanje primata u sinodalnosti, a sinodalnost gledati u primatu, kako bismo napredovali na putu jedinstva Crkve.
PDF
