Suvremena psihijatrijska služba potiče razvoj izvanbolničke psihijatrijske djelatnosti, a uspjesi njezine organizacije ocjenjuju se prema rezultatu liječenja psihičkih poremećaja, promjeni ponašanja, ...subjektivnog osjećanja i stupnja oporavka oboljelih. Dnevna bolnica predstavlja vrlo povoljno rješenje povezivanja šire društvene zajednice i tradicionalne institucionalne psihijatrije. Psihoterapija djelomično hospitaliziranih bolesnika (dnevna bolnica) omogućuje svojim načinom liječenja neprestano održavanje veze s okolinom. Ono što za stacionarni oblik liječenja predstavlja broj postelja, u dnevnoj je bolnici broj stolaca. Osnovni smisao dnevne bolnice je život u realnosti. U rad dnevne bolnice uključen je interdisciplinarni tim stručnjaka. Za prigodu ovog prikaza ukratko ćemo predstaviti rad dnevne bolnice na II. B odjelu pri NPB »Dr. Ivan Barbot« u Popovači.
Terapijska zajednica je socioterapijska metoda koja koristi socioterapijsku i psihoterapijsku tehniku u liječenju
oboljelih od različitih psihičkih poremećaja. Osnovni principi terapijske zajednice ...su demokratizacija, permisivnost,
zajedništvo i sučeljavanje s realnošću. Terapijska zajednica omogućuje emocionalni rast i učinkovitije funkcioniranje
u socijalnoj sredini. Terapijska zajednica u širem smislu uključuje sastanak terapijske zajednice, psihoterapijske i socioterapijske
grupe, strukturirani dnevni raspored te jasna pravila i granice. Stvaranje snažne privrženosti pomaže u
prevladavanju visoke razine agresivnosti i promjenu disfunkcionalnog ponašanja uz istodobno zadržavanje dovoljnog
stupnja neovisnosti. Interakcija pacijenata i osoblja u terapijskim zajednicama pomaže u boljem razumijevanju intrapsihičkog
funkcioniranja i učinkovitijeg interpersonalnog ponašanja, pridonosi izgradnji selfa i poboljšava funkcioniranje
ega. Svrha terapijske zajednice je rehabilitacijska i psihoterapijska. Bez adekvatne psihoterapije i socioterapije pacijenti
postaju učestali korisnici zdravstvenih službi. Stoga terapijske zajednice imaju važnu ulogu u organizaciji terapijske
sredine različitih bolničkih i vanbolničkih službi za mentalno zdravlje, stvaranjem uvjeta za psihološko liječenje i prevenciju
ponovnog povrata bolesti.
Rehabilitacija psihijatrijskog bolesnika sveobuhvatan je i složen proces koji teži vođenju zdravog života, unatoč postojanja simptoma bolesti ili poremećaja. Rehabilitacija se sastoji od ...organoterapije (psihofarmakoterapije), psihoterapije i socioterapije. Socioterapija je, prema tome, dio rehabilitacije u kojoj u terapijske svrhe koristimo dimenzije grupe. Socioterapijski
postupci su različiti, no svi imaju zajednički cilj: poboljšati funkcioniranje bolesnika i ojačati njegove sposobnosti socijalne prilagodbe. Konačni cilj socioterapije i cjelokupne rehabilitacije
je resocijalizacija i reintegracija psihijatrijskog bolesnika u zajednicu
Prikazano je značenje stresnih životnih događaja u razvoju depresije te uloga socijalnog radnika u prevenciji depresivnog
poremećaja socioterapijskim i psihosocijalnim postupcima. U stresne životne ...događaje se ubrajaju: smrt
supružnika, zatvorska kazna, smrt člana uže obitelji, čin samoubojstva člana uže obitelji, nemogućnost vraćanja duga,
beskućništvo, ozbiljnija bolest užeg člana obitelji, nezaposlenost, razvod, raspad obitelji. Brojna istraživanja su pokazala
da neki od tih stresnih događaja mogu uzrokovati razvoj depresivnog poremećaja djece i odraslih. Aktivnosti socijalnog
radnika obuhvaćaju brojne postupke, uključujući i one zakonski regulirane, usmjerene na prevenciju stresnih događaja
i javljanje depresije, ali i na rehabilitaciju osoba oboljelih od depresije. Ovo područje zahtijeva daljnje istraživanje s
ciljem iznalaženja što učinkovitijih modela socijalne zaštite.
Suvremena psihijatrijska služba potiče razvoj izvanbolničke psihijatrijske djelatnosti, a uspjesi njezine organizacije ocjenjuju se prema rezultatu liječenja psihičkih poremećaja, promjeni ponašanja, ...subjektivnog osjećanja i stupnja oporavka oboljelih. Dnevna bolnica predstavlja vrlo povoljno rješenje povezivanja šire društvene zajednice i tradicionalne institucionalne psihijatrije. Psihoterapija djelomično hospitaliziranih bolesnika (dnevna bolnica) omogućuje svojim načinom liječenja neprestano održavanje veze s okolinom. Ono što za stacionarni oblik liječenja predstavlja broj postelja, u dnevnoj je bolnici broj stolaca. Osnovni smisao dnevne bolnice je život u realnosti. U rad dnevne bolnice uključen je interdisciplinarni tim stručnjaka. Za prigodu ovog prikaza ukratko ćemo predstaviti rad dnevne bolnice na II. B odjelu pri NPB »Dr. Ivan Barbot« u Popovači.
Depresija je poremećaj s tisuću lica koji se češće pojavljuje u žena u određenim životnim razdobljima. Jedno od razdoblja posebne ranjivosti i osjetljivosti žena je perimenopauza kada su podložne ...različitim promjenama. Sve to utječe na kvalitetu života pacijenata i njihovo funkcioniranje u različitim životnim sferama. Zbog toga je važno na vrijeme prepoznati simptome bolesti, moguće preventivne i etiološke čimbenike i započeti sveobuhvatno i prilagođeno liječenje. Sve češće istraživan vitamin D je u negativnoj korelaciji s depresijom u perimenopauzalnoj dobi zbog regulacijskih i zaštitnih učinaka na dopaminski sustav. Prikazujemo pacijenticu kojoj je dijagnosticirana depresija u perimenopauzalnoj dobi, njen tijek liječenja i funkcionalnog oporavka. Ovim bismo prikazom htjeli skrenuti pozornost na potrebu za budućim dobro kontroliranim istraživanjima etioloških čimbenika te potrebnog razvoja bolje suradljivosti u liječenju i prevenciji duševnih poremećaja.
Autori su u svom radu analizirali paranoidna stanja (šifre: 290,2; 291,5; 295,3; 297; 298,3 i 301,0), liječena na Psihijatrijskoj klinici u Osijeku tijekom šest godina (od osnutka Psihijatrijske ...klinike 1987. godine do 1992. godine). Ukratko se osvrću na teorijske koncepte socioterapije - posebno u stacionarnim uvjetima. Terapijski tim (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, radni terapeut, glazboterapeut, medicinska sestra) odlučivao je o vremenu uključivanja bolesnika u socioterapijske postupke, a nakon akutne faze bolesti, uz prethodnu primjenu psihofarmakoterapije i relativnog smirivanja bolesnika. Terapijski tim se s bolesnicima sastajao na određenom mjestu u određeno vrijeme. Nakon početne sumnjičavosti bolesnika, terapijski tim aktivno je nastojao uspostaviti komunikaciju među bolesnicima u stacionaru, najčešće aktualizirajući događanja na Kliničkom odjelu. Autori spominju nekoliko načina socioterapijskih postupaka: grupne sastanke, radnookupacijsku terapiju i glazboterapiju. Uočavali su početne poteškoće uključivanja bolesnika u socioterapijske postupke. Autori se posebno osvrću na poteškoće odvijanja socioterapije za vrijeme rata u neprikladnim, improviziranim podrumskim prostorima, govore o »Psihijatriji bez vrata«. Autori socioterapiju smatraju sastavnim dijelom liječenja paranoidnih stanja uz farmakoterapiju. Ističu osobitu važnost bolničkog ozračja koje se osniva na liberalizaciji i humanizaciji, te socijalizaciji duševnih bolesnika s paranoidnim stanjima.
