Ideja o potrebi glazbenoga opismenjivanja djece javlja se još u srednjem vijeku. Od tada pa do današnjih dana glazbeni pedagozi i teoretičari neprestano se bave pitanjem kako ostvariti uspješno ...glazbeno opismenjivanje, odnosno kako djecu glazbeno opismeniti na što brži i na što jednostavniji način. Intenzivne i dugogodišnje rasprave rezultirale su pojavom različitih pristupa svladavanju intonacije, odnosno različitih metoda intonacije i ritma, od kojih smo pojedine predstavile i u ovom radu. Budući da je za stjecanje prave glazbene pismenosti potrebno dugotrajno i intenzivno vježbanje, taj se proces najuspješnije ostvaruje u stručnim glazbenim školama na nastavi solfeggia. Inače, solfeggio je nastavni predmet koji se organizira radi uspostavljanja i razvijanja intonacijskih i ritamskih znanja i vještina učenika.
Metode intonacije najčešće razlikujemo po tome jesu li one relativne ili apsolutne. Od relativnih metoda u radu smo posebno izdvojile metodu tonik-solfa, metodu tonika-do, brojčane metode, Münnichov sustav Jale, funkcionalni pristup Miodraga Vasiljevića, Kodályjevu metodu i tzv. funkcionalnu metodu Elly Bašić. Od metoda apsolutne intonacije izdvojene su apsolutna solmizacija, abecediranje, metoda tonskih riječi C. Eitza (Tonwort) i Solfeggio Rudolfa Matza.
Relativne metode lakše su od apsolutnih jer se uz njih ostvaruju bolji rezultati na samom početku rada te se brže razvija vještina pjevanja u različitim tonalitetima. Prednosti su apsolutnih metoda bolje intoniranje atonalne glazbe, odnosno tonalne glazbe koja obiluje kromatikom ili učestalim modulacijama, kao i bolja usklađenost s početnom nastavom instrumenta. Uspjeh u procesu stjecanja glazbene pismenosti ne ovisi samo o metodi intonacije nego i o tome ostvaruje li se taj proces sustavno, uz intenzivno vježbanje i na metodički primjeren način.
Temi darovitosti u literaturi se prilazi na različite načine. Velik broj autora ističe važnost identificiranja darovitosti kod djece i potrebe da se takvoj djeci osigura obrazovanje koje će im ...omogućiti kvalitetno napredovanje te maksimalan razvoj njihovih sposobnosti. Kad je riječ o glazbenoj darovitosti možemo govoriti o mogućnosti razvoja dječjih glazbenih sposobnosti u općeobrazovnoj ili u glazbenoj školi. Učitelji primarnog obrazovanja prvi će uočiti izražene glazbene sposobnosti kod svojih učenika. Oni će te sposobnosti identificirati i nastojati ih unapređivati, a kako bi se ostvario njihov maksimalan razvoj učenike će se uputiti i na dodatno glazbeno obrazovanje u glazbenu školu.
U radu je prikazano akcijsko istraživanje koje je provedeno s učenicima prvog i drugog razreda osnovne glazbene škole. Cilj je bio utvrditi koje su mogućnosti za unapređenje nastavne prakse poticanjem dječjeg glazbenog stvaralaštva u okviru nastave solfeggia. Rezultati pokazuju da je glazbeno darovitu djecu mlađe školske dobi moguće uključivati pored reproduktivnih još i u različite produktivne glazbene aktivnosti: u improviziranje te kreiranje manjih glazbenih djela na glasoviru. Iako se u stvaralačke aktivnosti ne uključuju uvijek sva djeca, većina ih iskazuje velik interes za takve aktivnosti. Djeca koja izraze želju za sudjelovanjem u glazbeno-stvaralačkim aktivnostima u stanju su vrlo kvalitetno realizirati svoje zadatke. Temeljem rezultata ovog istraživanja možemo reći da je sustavnim radom s darovitom djecom moguće ostvariti pomake u razvoju njihovih produktivnih glazbenih sposobnosti.
U radu je prikazano akcijsko istraživanje koje je provedeno s učenicima prvoga i drugog razreda osnovne glazbene škole. Istraživanje se bavilo pitanjem mogućnosti unaprjeđenja nastavne prakse ...poticanjem dječjega glazbenog stvaralaštva u okviru nastave solfeggia. U ovom radu prezentiran je dio istraživanja u kojemu smo se bavili uključivanjem učenika u glazbeno-stvaralačke aktivnosti na području melodije (stvaranje kraćih melodijsko-ritamskih cjelina, dovršavanje započete melodije, variranje melodije, stvaranje melodije na zadani tekst, improviziranje melodijskog pitanja i odgovora).
Dobiveni rezultati pokazali su da se djeca rado uključuju u glazbeno-stvaralačke aktivnosti. Kad je riječ o aktivnostima na području melodije, zaključili smo kako je mnogo bolje kad se kombinira individualno i skupno izvođenje, nego kada se melodijske improvizacije izvode isključivo u obliku individualne aktivnosti. Tako se postiže bolja povezanost improviziranih melodija te bolja usmjerenost pozornosti učenika. Važno je da učenici razvijaju osjećaj za logično kretanje melodije i stoga je potrebno dati prednost pjevanim melodijskim improvizacijama. Te se improvizacije mogu izvoditi kod svladavanja bilo kojega intonativnog problema s tim da zadatci moraju biti primjereni trenutnim mogućnostima učenika. Improvizirane cjeline trebaju biti što kraće. One se mogu postupno produžavati tek kada učenici dovoljno ovladaju takvim aktivnostima. Bilo bi dobro da na nastavi solfeggia učenici što češće izvode improvizirane melodije jer se tako mogu znatno duže baviti utvrđivanjem intonacije u određenom tonalitetu. Te im aktivnosti neće brzo postati zamorne kao što je to slučaj kada se intonacija uvježbava isključivo reproduktivnim aktivnostima.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vsebina na nasl. str.: Ritmične vaje ; Intonacijske vaje (diatonika) ; Diktat- All metadata published by Europeana are available ...free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Classical musicians face a high demand for flawless and expressive performance, leading to highly intensified practice activity. Whereas the advantage of using mental strategies is well documented in ...sports research, few studies have explored the efficacy of mental imagery and overt singing on musical instrumental learning. In this study, 50 classically trained trumpet students performed short unfamiliar pieces. Performances were recorded before and after applying four prescribed practice strategies which were (1) physical practice, (2) mental imagery, (3) overt singing with optional use of solfege, (4) a combination of 1, 2 and 3 or a control condition, no practice. Three experts independently assessed pitch and rhythm accuracy, sound quality, intonation, and musical expression in all recordings. We found higher gains in the overall performance, as well as in pitch accuracy for the physical practice, and the combined practice strategies, compared to no practice. Furthermore, only the combined strategy yielded a significant improvement in musical expression. Pitch performance improvement was positively correlated with previous solfege training and frequent use of random practice strategies. The findings highlight benefits from applying practice strategies that complement physical practice in music instrument practice in short term early stages of learning a new piece. The study may generalize to other forms of learning, involving cognitive processes and motor skills.
This research investigates the main strategic approaches used by students for learning sight-singing in aural skills training. Using Q method, 41 college-level music students were invited to think ...about the importance of a wide range of strategies for their sight-singing acquisition. Factor analysis revealed three main strategic approaches: the pragmatic approach, the analytic approach, and the sound-first approach. Post hoc analyses indicated that these strategic approaches do not provide a valid typology of music students; rather, they reveal underlying conceptions about the purposes of sight-singing, which are likely to evolve according to an individual’s musical training. For sight-singing strategy instruction, these findings offer new insights for understanding better the influence of students’ prior musical knowledge on their use of sight-singing strategies. The discussion highlights the need for (re)establishing clear educational expectations that are capable of fulfilling teachers’ musical ideals.
Full text
Available for:
NUK, OILJ, SAZU, UKNU, UL, UM, UPUK
This research aimed to identify, describe and categorize cognitive strategies related to sight-singing within aural skills education. Using a constant comparative method, we carried out a thematic ...content analysis using NVivo to categorize strategies in a broad range of sources, including six interviews, five scientific publications, two professional books, and two ear-training manuals. Findings revealed 72 cognitive strategies grouped into four main categories and 14 subcategories: reading mechanisms (pitch decoding, pattern building, validation), sight-singing (preparation, performance), reading skills acquisition (musical vocabulary enrichment, symbolic associations, internalization, rehearsal techniques) and learning support (self-regulation, attention, time management, motivation, stress). Our cognitive strategy inventory provides a new framework for the study of cognitive strategies in aural skills research, and offers new insights for teachers who implement explicit cognitive strategies within their sight-singing pedagogy.
Full text
Available for:
NUK, OILJ, SAZU, UKNU, UL, UM, UPUK
PDF
