Što je metafizika? Berčić, Boran
Filozofska istraživanja,
05/2023, Volume:
43, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Autor u ovom članku razmatra pet osnovnih shvaćanja metafizike kao filozofske discipline koja 1) proučava najopćenitije karakteristike svega što jest, 2) istražuje biće kao biće, 3) razmatra ono što ...prelazi okvire iskustva, 4) analizira najopćenitije pojmove i 5) pruža eksplanatornu teoriju. Pored toga, autor razmatra i niz relevantnih ideja i distinkcija, razliku između stvarnosti i pojave, podjelu na pojavnu i znanstvenu sliku svijeta (Wilfrid Sellars), ideju da je filozofija kraljica znanosti (Moritz Schlick), podjelu na deskriptivnu i revizionističku metafiziku (Peter Frederick Strawson), sinoptičko gledište, ideju naturalizirane metafizike itd. Autor prihvaća prvo gledište, ono po kojemu je metafizika shvaćena kao filozofska disciplina koja proučava najopćenitije karakteristike svega što jest, i skukladno tome smatra da se kategorijalna ontologija najbolje uklapa upravo u tu sliku. Autor nakon toga ukratko izlaže najpoznatije kritike metafizike (David Hume, Immanuel Kant i logički pozitivisti), kao i stavove koji su doveli do formiranja suvremene metametafizike (Rudolf Carnap i Willard Van Orman Quine). Naposljetku, autor razmatra verbalizam i trivijalizam te nastoji utvrditi mogu li ove dvije pozicije predstavljati osnovu za eliminaciju metafizike. Autor nastoji pokazati da ove pozicije ne eliminiraju metafiziku, već da radije zadaju okvir za suvremene metafizičke rasprave.
In this paper, the author considers five basic understandings of metaphysics as a philosophical discipline that 1) studies the most general characteristics of everything that is, 2) investigates beings as beings, 3) considers what goes beyond the framework of experience, 4) analyses the most general terms and 5) provides an explanatory theory. In addition, the author considers a number of relevant ideas and distinctions, the distinction between reality and appearance, the distinction between the apparent and scientific picture of the world (Wilfrid Sellars), the idea that philosophy is the queen of science (Moritz Schlick), the distinction between descriptive and revisionist metaphysics (Peter Frederick Strawson), the synoptic view, the idea of naturalised metaphysics, etc. The author accepts the first point of view, the one according to which metaphysics is understood as a philosophical discipline that studies the most general characteristics of everything that is, and accordingly believes that categorical ontology best fits into that picture. After that, the author briefly presents the most famous criticisms of metaphysics (David Hume, Immanuel Kant, and logical positivists), as well as the positions that led to the formation of modern metametaphysics (Rudolf Carnap and Willard Van Orman Quine). Finally, the author considers verbalism and trivialism and tries to determine whether these two positions can represent a basis for the elimination of metaphysics. The author tries to show that these positions do not eliminate metaphysics, but rather set the framework for contemporary metaphysical discussions.
Umjetnost i utopija Finci, Predrag
In medias res,
09/2023, Volume:
12, Issue:
23
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Odnos prema utopiji odnos je prema stvarnosti. Utopija je tema mnogih umjetničkih djela, čak se može tvrditi da je umjetnost najpotpuniji opis utopije, a i sama umjetnost radi na ostvarenju utopije. ...Umjetnost u sebi ima elemente utopijskog i zapravo je jedina potpuno ostvarena utopija.
The position on utopia is the position on reality. Utopia is the theme of many works of art, one can even claim that the arts are the ultimate description of utopia, and the arts strive to achieve utopia. The arts contain utopian elements, and actually, the arts are the completely accomplished version of utopia.
Posebnost virtualne stvarnosti (VR) je visoka razina imerzivnosti i osjećaj „uranjanja” u drugi svijet. Ta se posebnost već koristi u mnogim tehničkim i znanstvenim područjima za vizualizaciju, ...učenje i vježbanje. Brz tehnički napredak omogućuje stvaranje sve mnogobrojnijih i boljih mogućnosti u virtualnoj stvarnosti. Mogućnosti uporabe se šire i izvan tehničkih područja. Društvene znanosti poput teologije također mogu imati koristi od dojmljivih svojstva VR-a.
Slijedi kratko predstavljanje projekta Katedre za vjersko obrazovanje i medijsku didaktiku na Goethe-Universität u Frankfurtu za poboljšanje i primjenu VR-a u vjeronauku. Uz svrstavanje u teoriji učenja, članak još uvodi oblike interakcije VR-a i pokazuje mogućnosti njihove uporabe u vjeronauku.
Poznato je da vjeronauk kao školski predmet ima vrlo osobnu i emocionalnu komponentu. To se može pojačati VR-om na određenim razinama: promjena perspektive, etičke rasprave, posjet povijesnim mjestima, ali i pedagogija crkvenog prostora može se proširiti novim dimenzijama. Kad se bavimo VR-om u vjeronauku, glavni cilj nije zamjena starih metoda, već pokazati mogućnost da digitalni mediji mogu pridonijeti interesu i proširiti iskustvo.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U radu se propituje navodna komplementarnost znanosti i vjere u tumačenju stvarnosti. Temeljem relacija neodređenosti za dvije veličine koje karakteriziraju istinitost znanstvene odnosno, vjerske ...spoznaje, pokazuje se kako sve manja neodređenost znanstvenih, uzrokuje sve veću disperziju i maglovitost vjerskih spoznaja.
Cilj je ovog rada prije svega razmotriti neke osnovne pojmove i njihova značenja, vezane uz suvremene društvene interakcije, polazeći od klasičnih socioloških pojmova društveni odnos i društvena ...interakcija te sagledati što se mijenja, a što je isto u doba umrežavanja i »preseljenja« u virtualni prostor. Drugim riječima, želimo preispitati formu i sadržaj istih u dobu bez nužnosti dimenzije prostora u nekom odnosu, pri čemu nastaju nove forme i pojmovi kao što su mreža, umreženost, virtualnost i sl. U prvom poglavlju prikazat će se značenje pojmova društveni odnos i društvena interakcija koji podrazumijevaju one dru- štvene odnose u kojima su prisutni kontakt/susret ili komunikacija te koji nas vode prema pojmu društvena interakcija u istom prostoru i istom vremenu. Tema drugog poglavlja je društvena interakcija u istom vremenu bez prostora, kada pojavom informacijske tehnologije pojedinci i društva ulaze u cyber prostor nove virtualne stvarnosti. To nas pak dovodi do razvoja različitih oblika interakcija na društvenim mrežama, što je tema trećeg poglavlja. U četvrtom poglavlju razmatraju se neki rizici i neke pozitivne mogućnosti virtualnih interakcija u odnosu na realne.
The aim of this paper is primarily to consider some basic concepts and their meanings related to contemporary social interactions, starting from the classical sociological concepts of social relationship and social interaction, and to see what is changing and what remains the same in the age of networking and “moving” to virtual space. In other words, we want to re-examine their form and content in an age without the necessity of the spatial dimension for a relationship, in which new forms and concepts occur, such as network, networking, virtuality, etc. The first chapter will show the meaning of social relations and social interaction, which imply those social relations in which contact/encounter or communication is present and which leads us to the concept of social interaction in the same space and at the same time. The topic of the second chapter is social interaction at the same time without space, when, with the application of information technology, individuals and societies enter the cyberspace of a new virtual reality. This leads us to the development of various forms of interaction on social networks, which is the topic of the third chapter. The fourth chapter discusses some of the risks and positive possibilities of virtual interactions over real ones.
Sa stajališta racionalizma čin spoznavanja shvaća se kao pojmovno razumijevanje stvari, odnosno kao moć kojom čovjek kao svjesno jesuće (mens) oblikuje ideju stvari u pojmu. Pojmovno shvaćanje ...utoliko predstavlja adekvatan način spoznavanja same bîti stvari. Pri tom je važno naglasiti kako je pojam proizvod djelujućeg mišljenja, a ideja kao pojam nije svediva ni na predodžbu/sliku (imago) ni na riječ (verbum). U svjetlu prepoznavanja otvorenosti pojma spram medija, istraživanje je usredotočeno na mogućnosti virtualne stvarnosti (VR) i integriranje multimedija u svrhu efikasnog izražavanja bîti stvari. Može li se korištenjem multimedijske platforme izbjeći zbrci konotacija koju osjetilni podražaji u stvarnosti evociraju? U praktičnoj primijeni, istraživanje se oslanja na primjere integracije i upotrebu VR medija i uređaja u brodogradnji.
The rationalism understands an act of cognition as a conceptual understanding of things, that is, as the power with which human as a conscious being (mens) forms the idea of a thing in a concept. Therefore, conceptual understanding represents an adequate mode in knowing the essence of a thing. It is important to emphasize that the concept is a product of an act of thinking, while the idea as a concept is not reducible to the image (imago) nor to the word (verbum). In light of recognized openness of the concept to the medium, the focus of the research are the possibilities of virtual reality (VR) and integration of multimedia for the purpose of effective expression of the essence of things. Can using a multimedia platform avoid the confusion of connotations that sensory stimuli actually evoke? In its practical application, the research relies on examples of integration and use of VR media and devices in shipbuilding.
Virtualna stvarnost kao terapija mucanja Marušić, Petra; Leko Krhen, Ana
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
06/2022, Volume:
58, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Although virtual reality is most commonly associated with fun and games, it is used more frequently in medicine, psychology, and speech and language pathology. In psychology, virtual reality is ...recognized as a useful treatment or anxiety and different types of fears. Furthermore, research shows that virtual reality is more efficient in treating psychological disorders than classical treatment. Knowing that anxiety and fear of speaking are prominent components of stuttering, researchers started exploring virtual reality as a treatment for stuttering. This review summarises many of the findings from these endeavours. In the beginning, researchers were focused on finding statistically significant positive correlations between real life and virtual reality so that virtual reality could be used as a base for assessment and treatment for stuttering. Later, all the research arrived at a similar conclusion: therapy based on virtual reality reduces anxiety and improves speech fluency. There is currently no ongoing research related to this subject in Croatia.
Svrha ovoga istraživanja bila je predočiti neke od aktualnih primjena tehnologije proširene stvarnosti (dalje u tekstu AR tehnologije) i literature vezane uz AR tehnologiju u obrazovanju. Nadalje, ...cilj je bio prikazati eksperimentalne podatke o učinkovitosti primjene AR tehnologije u nastavi jezika na razini osnovne škole u Turskoj. Istraživanje je polueksperimentalne prirode. Uzorak se sastojao od 61 učenika petoga razreda osnovne škole koji su dobrovoljno sudjelovali u istraživanju. Učenici su bili podijeljeni u dvije skupine: eksperimentalnu i kontrolnu. U eksperimentalnoj skupini učenici su se susreli s novim vokabularom koristeći se AR tehnologijom. Posttest i test pamćenja provedeni su nakon završetka programa. Rezultati istraživanja otkrili su da su učenici u eksperimentalnoj skupini ostvarili bolje rezultate od učenika u kontrolnoj skupini te su također bili bolji u prisjećanju naučenoga. Ovim istraživanjem pokazalo se da upotreba AR tehnologije u nastavi jezika na razini osnovne škole povećava postignuća učenika te je učenje vokabulara učinkovitije u odnosu na tradicionalne metode poučavanja.
U radu se razmatra šest
aluzivnih
drama Nedjeljka Fabrija,
Reformatori, Admiral Krstof Kolumbo, Čujete li svinje kako rokću u
ljetnikovcu naših gospara?, Meštar, Kralj je pospan i Magnificat.
...Ponajprije se obrazlažu svojstva vremena nastanka Fabrijevih
drama, posebno činjenica da su umjetnici mogli biti kazneno odgovorni ako su
mimo režimskog ograničenja umjetničke zapitanosti posezali za zabranjenim
temama i
uzimali ih kao motiviku za izazivanje
umjetničke dramske stvarnosti koja bi razotkrivala muku čovjeka u dotičnom vremenu.
U tom povijesnom kontekstu u radu se istražuje poslanje pisca, odgovorna pred
stvarnošću, da ustraje, da (iz drame
Reformatori
citira se govor lica iz drame)
pretvoriti/i
vlastitu sredinu u znanstvenu i književnu istinu i baciti joj je u lice da se
gleda i osvijesti.
Stoga autor pristupa građenju takvih formi svojih dramskih
djela koje su imale svrhu skriti govor o
sadašnjosti
pod plaštem
prošlosti
ili
snoviđene
radnje. Ta skrivenost
se u radu imenuje
kao govor pod šifrom.
Aluzivnost jedne drame prelazi u drugu dramu,
ona se nastavlja i nadograđuje, reflektirajući sve više i više bolno autorovo
viđenje dramskog zbivanja, koje privodi suočenju s
općim svojstvima povijesti.
Istraživački razlog rada nastoji razotkriti naboj
svojstava svakog pojedinog šifriranog djela, njegovu alegorijsku
asocijativnosti, sve do vremenom
samoupravnog
modela življenja, kad autor postavlja pitanje
krivnje vlasti
, ali i
krivnju
onih
koji tu vlast slijede.
Što se,
pak, tiče istraživanja svojstava Fabrijeve posljednje drame
Magnificat
, rad privodi do posve
originalnih autorovih estetsko-dramaturških konzekvenca već znanog modela
kazališta u kazalištu.
Autor međusobnim
suprotstavljanjem dviju usporednih stvarnosti, stvarnosti
izvođača djela
i
umjetničke
stvarnosti djela
, dolazi do njihova
jedinstva
pa se one, u konkretnoj
povijesnoj situaciji izvođenja, odnosno pisanja djela, identificiraju kao
zajednička
stvarnost. Iz dešifrirane konkretnosti
zbivanja, rad slijedi autorovo nastojanje za
preispitivanjem metafizičkih obzora stvarnosti u situacijama kad
se vertikalna pozicija vlasti isprepliće s horizontalnom pozicijom
čovjeka-patnik, i obrnuto. Tada vidimo da se one samorazvijaju do
istosti
. I taj rezultat se u radu bilježi kao vrijedan estetski
doseg – za razliku od uradaka onih
pisaca koji dramsku radnju bilježe iz svoje
teze
pa tako postaju njezini pisači, bez izgled da slijede takvu dramsku radnju koja
se razvija iz
sebe same
te da se
takvim ishodom ostvare kao dramski autori.
In this paper we analyse six allusive plays by Nedjeljko Fabrio:
Reformatori,
Admiral Kristof Kolumbo, Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših
gospara?, Meštar, Kralj je pospan
and
Magnificat.
We foremostly focus on the time at which Fabrio’s plays were written,
especially on the fact that artists were held to be criminally liable if they
dealt with topics that were outside of
the scope of the regime restrictions on the artistic freedom and if they took
them as motifs for the creation of artistic dramatic reality which would reveal
the anguish of the man at that time. Within this historical context we explore
the mission of a writer, who is accountable to reality, to persevere, to (we
quote from the monologue of one of the characters from the play
Reformatori
)
turn his own environment into a scientific and literary truth and throw it back
into its face so that it can see and become aware of itself. Thus, the author approaches the creation of the forms of his plays the
purpose of which is to hide the truth about the present under the mantle of the
past or a dreamlike plot. This concealment is in this paper termed ‘speech in
code’. Allusiveness of one play is transferred into another, it is continued
and built upon, and it increasingly reflects the author’s painful vison of the
dramatic plot which leads to a confrontation with the general properties of
history.
The goal of this research is to reveal the charge of the properties of
each coded work, their allegorical association, up until the time of the
self-governing model of life, when the author raises the issue of the guilt of
the authorities, but also of the guilt of those who are compliant with these
authorities. As far as the research of the properties of Fabrio’s last play,
Magnificat
,
is concerned, the paper reveals the author’s completely original
aesthetic-dramaturgical consequences of the well-known model of theatre within
the theatre. By contrasting two parallel realities, the reality of the
performers and the artistic reality of the play, the author unites them, and,
in the concrete historical situation of performing the play, that is, writing
the play, they are identified as joint reality. On the basis of the decoded concreteness of events, the paper follows
the author’s striving to re-examine the metaphysical horizon of reality in
situations in which the vertical position of power intertwines with the
horizontal position of the man-sufferer, and vice-versa. At this point we can
see that they evolve to the level of truth. And this result is described in the
paper as a valuable aesthetic achievement – unlike the works of those
playwrights who develop the plot from their own thesis and thus become its
recorders, without any chance of following a plot that develops on its own and
thus realising themselves as real playwrights.
Onečišćenje plastikom rastući je globalni problem s negativnim ekološkim, zdravstvenim, ekonomskim i društvenim posljedicama. Iako su glavni uzrok tomu ljudske aktivnosti, motiviranje prookolišnog ...ponašanja nije jednostavno: komunikacija o ekološkim problemima nailazi na mnogo izazova jer su im uzroci i posljedice uglavnom vremenski i prostorno udaljeni, pa se pojedincima nije lako poistovjetiti s njima. Iako učinkovito, izlaganje ekološkim neprilikama može biti izazovno, skupocjeno ili pak opasno. Alternativno rješenje mogla bi biti tehnologija proširene stvarnosti (eng. Augmented Reality – AR) putem koje pojedinac može virtualno doživjeti neku ekološku štetu. Cilj je ovog istraživanja ispitati ranu prihvaćenost ovakvog načina prookolišne komunikacije među potencijalnim krajnjim korisnicima, pa je u tu svrhu provedeno kvalitativno istraživanje metodom fokus-grupe. Rezultati istraživanja pokazuju da proširena stvarnost ima potencijala da unaprijedi tradicionalne oblike prookolišne komunikacije i bude prihvaćena od potencijalnih krajnjih korisnika. Analiza rezultata također otkriva kako sama svijest o problemu nije dostatna za promjenu ponašanja, već velik utjecaj imaju i izvor informacije (osoba ili institucija koja odašilje poruku), društvene norme (mišljenja bliskih pojedinaca), okolišni propisi (poput cijene i dostupnosti određenih proizvoda) te situacijski faktori (poput sustava odvajanja otpada). Ograničenje ovog istraživanja jest mali uzorak, što je ujedno i kritika ovakvoj metodi prikupljanja podataka. Smjernice za buduća istraživanja uključuju veći uzorak te dodatno kvantitativno istraživanje u svrhu validacije rezultata. Ovo je prva studija o ranoj prihvaćenosti proširene stvarnosti kao sredstva prookolišne komunikacije i motiviranja individualnog „zelenog“ ponašanja, što je ujedno i znanstveni doprinos istraživanja. U radu su dane smjernice za izradu i implementaciju prookolišne komunikacijske strategije.
Plastic pollution is a growing global problem with negative environmental, health, economic and social consequences. Although the main cause is human activity, motivating environmentally friendly behavior is not easy: communicating about environmental problems poses many challenges because their causes and consequences are usually distant in time and space, so it is not easy for individuals to identify with them. Even if it is effective, it can be difficult, costly or dangerous to expose oneself to environmental hazards. An alternative solution could be augmented reality (AR) technology through which a person can virtually experience any environmental damage. The aim of this study is to investigate the early acceptance of this mode of environmental communication among potential end users, and for this purpose a focus group was conducted. The results of the study show that augmented reality has the potential to improve traditional forms of environmental communication and be accepted by potential end users. The analysis of the results also shows that awareness of the problem alone is not enough to change behavior, but the source of information (a person or an institution sending the message), social norms (opinions of close people), environmental regulations (such as price and availability of certain products), and situational factors (such as waste separation systems) also play an important role. The limitation of this research is the small sample, which is also a criticism of this method of data collection. Guidelines for future research include a larger sample and additional quantitative research to validate the results. This is the first study to examine the early adoption of augmented reality as a means of environmental communication and motivation for individual “green” behavior, which is also a scientific contribution of the paper. The study provides guidelines for the development and implementation of an environmental communication strategy.
PDF
