U početnom dijelu rada analizirano je najnovije određenje supervizije Udruženja nacionalnih organizacija supervizora Europe (ANSE). Također je procijenjen napredak postignut u području supervizije u ...Hrvatskoj u ovom desetljeću te su navedeni strateški dokumenti Vlade RH koji ističu značaj uvođenja supervizije u rad s djecom i mladima. Autorica dodatno ističe značaj supervizije za one koji rade s obiteljima u kojima ima nasilja ili su pod drugim socijalnim rizicima. Analizira složene i neugodne osjećaje stručnjaka koji rade u ovom području. Svaki stručnjak koji radi ovaj odgovoran posao ima pravo na profesionalnu podršku kako bi što kvalitetnije ispunjavao svoju ulogu i dobro se osjećao u toj svojoj ulozi. Supervizija je ključno sredstvo za postizanje jednog i drugog.
Članak opisuje kako se tijekom rada u medijan-grupi i na superviziji supervizije povećavala svjesnost supervizora o skrivenim procesima, mislima i osjećajima. Kad supervizoru promakne prepoznavanje ...paralelnih procesa supervizijske grupe koju prati, oni se mogu prepoznati u superviziji supervizije i tijekom supervizorove samoanalize. Prikazuju se vinjete sa supervizijskih seansi i seansi medijan-grupe putem kojih se raspravlja o nekim elementima paralelnih procesa. Rad donosi i rezultate različitih istraživanja o supervizijama i supervizijama supervizije sa stajališta supervizanata i supervizora i teorijska objašnjenja paralelnih procesa.
Supervizijsko iskustvo bitna je sastavnica procesa izobrazbe za psihoanalitičara. U duhu teorije intersubjektivnosti koju smatramo paradigmom psihoanalize 21. stoljeća te nadahnuti člankom „O ...psihoanalitičkoj superviziji“ (2005.) Thomasa H. Ogdena, pokušali smo prikazati obostrano iskustvo supervizijskog procesa u ulogama supervizora i psihoanalitičara. Naglasak je na superviziji kao zajedničkoj kreativnoj igri u supervizijskom polju (kolateralnom kreativnom
psihoanalitičkom procesu) čiji je glavni cilj da supervizor pomogne psihoanalitičaru „odsanjati pacijenta u postojanje“ u mjeri u kojoj psihoanalitičar to još uvijek ne može sam. Iako u supervizijskom
procesu stalno treba imati u vidu sve dimenzije i sve važne aspekte potrebne za dobru superviziju, u ovom članku naglasak je na reverieju i „sanjanju“ u intersubjektivnom odnosu supervizora i psihoanalitičara. Pritom su važne uloga i uporaba metafore. Sanjanje je osnovni oblik
mišljenja u kojem se otvara „kraljevski put u nesvjesno“, a zajedničko „sanjarenje“ supervizora i psihoanalitičara u okviru (engl. settingu) supervizijskog procesa formativno pomaže psihoanalitičaru na putu kreiranja vlastita profesionalnog identiteta, „vlastita glasa“ psihoanalitičara te, na kraju, u najvažnijem cilju i ishodu: pomaganju pacijentu da omogućavanjem tijeka psihoanalitičkog procesa i iskustva ostvari vlastiti autentični self i prevlada psihičku patnju koja ga je dovela do terapije. Odnos supervizora i psihoanalitičara suštinski je odnos dviju odraslih osoba u kojoj jedna od njih ima mnogo više iskustva u psihoanalitičkim procesima od druge, ali to nikako ne bi trebao biti patronizirajući odnos onoga „koji zna“ prema onome „koji ne zna“.
Edukacija za grupnog analitičara sastoji se od teorijskog dijela, vlastitog iskustva grupne analize i supervizije. U ovom sam članku opisao vlastito iskustvo i viđenje edukacije s posebnim osvrtom na ...superviziju, poteškoće s kojima sam se tijekom procesa edukacije susretao i načine kako sam se s njima nosio. Naglasak je stavljen na sam početak psihoterapijskog rada, preuzimanje uloge voditelja grupe, teškoće prilikom formiranja grupe, kao i na završetak supervizije i daljnji samostalan rad.
Stres i sagorijevanje na poslu bili su u središtu pozornosti istraživača, poslovnih ljudi i djelatnikas u obrazovnom sustavu. Razlog za takav interes može se naći u posljedicama sve češće prisutnosti ...tih pojava koje značajno umanjuju učinkovitost zaposlenika kao i rezultate njihovih nastojanja. Provedena su dva istraživanja o utjecaju stresa i izgaranja na radno aktivnu populaciju u dva različita sektora u Hrvatskoj: banke (Horvat, G., Tomašević, S. i Leutar, Z. 2016) i osnovne škole (Tomašević, S., Horvat, G. i Leutar, Z., 2016). Upitnik o intenzitetu izgaranja i skala opaženog stresa korišteni su kao instrumenti psihološke mjere u obje studije. Cilj prve studije bio je istražiti prisutnost Burn out sindroma sa zaposlenicima u bankarskoj industriji koji rade izravno s klijentima. Uključeno je 303 ispitanika, od čega 57 muškaraca i 246 ispitanica. Prema dobivenim rezultatima 25% zaposlenika u bankarskom sektoru pokazalo je visok stupanj sagorijevanja i dugotrajni simptom izloženosti stresu, dok je 37% ispitanika pokazalo početne znakove sagorijevanja. Nizak stupanj sagorijevanja zabilježen je kod 36% ispitanika. Cilj drugog istraživanja bio je ispitati intenzitet stresa za učitelje u osnovnoj školi i nastavnike predmeta u ruralnim i urbanim područjima. Studija je obuhvatila ukupno 14 osnovnih škola - sedam gradskih i sedam seoskih osnovnih škola.
U istraživanju je sudjelovalo ukupno 217 učitelja osnovnih škola, od kojih 37 muškaraca i 180 učiteljica osnovnih škola. U studiju je uključeno 102 učitelja razredne nastave i 115 učitelja predmetne nastave. Studija je pokazala da 34% učitelja razredne nastave u osnovnoj školi pati od stresa niskog intenziteta, a 37% učitelja razredne nastave u osnovnoj školi od stresa srednjeg intenziteta, dok 65% učitelja predmetne nastave u osnovnoj školi pati od stresa niskog intenziteta, a 62% predmetnih nastavnika bilo je izloženo stresu srednjeg intenziteta. Rezultati dobiveni u obje studije ukazuju na nužnost prevencije educiranjem zaposlenika kako se nositi sa stresom. Neizbježna je i stalna pomoć u upravljanju novim stresnim iskustvima uz stalni stručni nadzor - superviziju.
Među članovima tima koji svakodnevno zajedno rade i žive veći broj sati razvijaju se vrlo intenzivni i osobno obojeni odnosi. Svrha je rada pokazati kakve su reakcije članova tima tijekom takvih ...interakcija, koje su mogućnosti njihovih promjena, neutraliziranja i normaliziranja
unutarnjih i vanjskih sukoba supervizanata i supervizora.
Prikupljena građa za ovaj rad pripada timu koji je četiri godine vodio neurotski program u dnevnoj bolnici. Tim je superviziran u četvrtoj godini. Prikupljeni materijal bio je samoanaliza temeljnih koncepata koji služe kao baza za psihoanalitičko proučavanje grupa, tj. transfera i kontratransfera.
Autor u prvom dijelu članka piše općenito o tome što je supervizija. Osvrnuo se na superviziju kao tehniku, kao proces, a posebno se posvetio superviziji grupa pacijenata sa psihotičnim poremećajima ...jer je to za autora uvijek bio poseban izazov. U drugom dijelu iznosi svoja zapažanja s mnogo vinjeta iz grupa supervizanata tijekom supervizije grupa pacijenata sa psihotičnim poremećajima u bolničkim uvjetima.
Nužnost odnosa s drugima od početka postojanja ljudskog bića ukazuje na važnost kulturnih utjecaja, koji nakon zadovoljavanja osnovnih bioloških potreba i emocionalne intersubjektivne razmjene i ...razvoja privrženosti dovode na scenu kulturu grupe kojoj osoba pripada. To prepletanje biološkog i kulturnog, unutarnjeg i vanjskog, projekcije unutarnjeg prema vanjskom i dojmovi koje vanjski elementi ostavljaju na unutarnji svijet pojedinca čine proces
oblikovanja ličnosti, osobnog i grupnog identiteta u svim složenim međusobnim odnosima. Ovaj rad odnosi se na načine na koje kulturni utjecaji uobličuju izražavanje osjećanja, doživljavanja, mišljenja i reagiranja pojedinaca unutar njihovih grupa i etničkih grupa te na
načine na koje se ti procesi zrcale u radu s grupama.
U radu su prikazani rezultati kvalitativnog istraživanja kojemu je cilj bio dobiti uvid u doživljaj važnosti osobnih i profesionalnih obilježja supervizora iz perspektive supervizanata koja mogu ...imati utjecaj na izbor supervizora, ali i na supervizijski proces te uopće uključivanje supervizanata u superviziju. U istraživanju je sudjelovalo šesnaest
stručnih radnika zaposlenih u ustanovama socijalne skrbi u Krapinsko-zagorskoj županiji. Podaci su prikupljeni metodom polustrukturiranog intervjua, a u obradi je korištena tematska analiza sadržaja. Intervjuirani supervizanti iznijeli su vlastito viđenje poželjnih i manje poželjnih osobnih i profesionalnih obilježja supervizora, te koje bi
informacije o supervizoru voljeli saznati pri prvom predstavljanju supervizora. Govoreći o poželjnim osobinama supervizora supervizanti izdvajaju teme zrelosti supervizora, odnosa prema drugima, pojavnost, rod, obilježja glasa te njegov pozitivan stav. Poželjna profesionalna obilježja opisuju kroz teme posjedovanja obrazovanja iz supervizije,
posjedovanje stručnih kompetencija, supervizijskog iskustva, komunikacijskih vještina, kroz poželjan stil komuniciranja, vještine upravljanja supervizijskim procesom, brigu supervizora za supervizante i odnos te usmjeravanje procesa rješavanja problemskih situacija. Doprinos ovog istraživanja je stjecanje uvida u promišljanja supervizanata o obilježjima supervizora u svrhu osvještavanja supervizora o važnosti osobnih i profesionalnih obilježja koje supervizor unosi u grupu, ali i bitnim elementima o kojima supervizor treba voditi računa pri predstavljanju supervizantima.
Financijska regulacija i supervizija predstavljaju jedne od najvažnijih sastavnica financijske stabilnosti svake
nacionalne ekonomije. Osim načina i instrumenata kojima se ona provodi, od vitalnog ...značaja za stabilnost je i
primijenjeni institucijski okvir, odnosno model ustroja institucija za superviziju. Prvo pitanje prilikom izbora modela
ili kombinacije različitih struktura odnosi se na odluku o režimu jedinstvene ili sektorske regulacije. Tradicionalni
sektorski pristup superviziji nije u stanju odgovoriti na rastući trend konglomerizacije sustava te je model integrirane
supervizije sve više zastupljen u brojnim zemljama svijeta. Razvoj financijske regulacije u posljednjih je dvadesetak
godina tekao u smjeru institucijske konsolidacije. Cilj rada je ukazati na problematiku izbora modela supervizije i
regulacije u zemljama EU-a u uvjetima razvoja financijskih konglomerata i globalne financijske krize. U istraživanju je
postavljena hipoteza da primijenjeni modeli supervizije u novim zemljama članicama EU-a, uključujući i Republiku Hrvatsku,
odgovaraju potrebama njihovih financijskih sustava koji su u sve većoj mjeri određeni izazovima financijske
konglomerizacije. Konflikt relativne nerazvijenosti njihovih financijskih sustava i istovremenog visokog stupnja
umreženosti i višeslojnosti financijskih institucija pred nadzorne institucije postavlja značajne izazove i iziskuje
neprestano traženje novih rješenja.
